Još kao dijete,
sjedeći u toplom krilu moje majke,
sanjah o ljubavi sretnoj, ljubavi vječnoj,
ljubavi iz bajke.
Tražih to osjećanje u očima zelenim
moje ljubavi prve,
ljubavi što iznenada plane pa zgasne,
a od beskrajne sreće na kraju ostaju
samo krhotine, samo mrve.
I tako lutajući kroz život cijeli,
kroz godine mnoge, tražeći ljubav i toplinu,
pronađoh kadkad tek privid lažne sreće,
sreće što nastaje pri nekom vinu.
A godine proletješe nepovratno,
poput ptica selica što odlaze u daljine,
probudiš se svjestan tko si i gdje si,
čekajući kraj puta, odlazak u nebeske visine.
23. 11. 2011.
Post je objavljen 27.11.2011. u 21:48 sati.