kolumna jedne superžene

Ponovno o šopingu na +40

Iako je jučer žarilo i palilo duž cijelog kontinenta, ipak odlučih odmah nakon posla krenuti u novootvoreni šoping centar u mom rodnom gradu, ovaj put doduše sama, kako bih imala što više vremena i koncentracije za razgledavanje i eventualnu kupovinu. Zapravo sam šoping u navedenom novootvorenom šoping centru ovaj mi put niti nije bio prioritet već samo onako usput, jer je glavni razlog bio zamjena sportskih sandala kupljenih u jednoj drugoj trgovini obućom koje su nakon dva nošenja osvanule u raspadnutom stanju. Budući su kupljene na sniženju, čak sam se pribojavala kako mi za njih neće uvažiti reklamaciju, no prodavačica je bila vrlo ljubazna prema meni i nakon što sam joj predočila račun predložila mi je da odaberem bilo koji od raspoloživih modela obuće u mojoj veličini. Budući da nisam pronašla odgovarajuće sandale, odlučih uzeti, naravno uz nadoplatu, meni jako zgodne smeđe kožne cipele koje će mi dobro doći u jesen i proljeće, a uz to su naš domaći proizvod, jer već pomalo postajem alergična na kineski škart u našim domaćim trgovinama koji je nekvalitetan i neudoban a podvale nam ga kao pod nekakav kvalitetniji proizvod, budući je kupljen kod našeg domaćeg proizvođača obuće.
I sad, budući da sam umjesto sandala uzela cipele, otiđoh u jednu malo veću trgovinu obućom u novom šoping centru, odlučivši kupiti sandale koje mi sad nedostaju. I počela sam isprobavati nekoliko modela, prvenstveno gladijatorica, budući da su one sad in, a s obzirom na moju figuru i oblik nogu, bez obzira na moje godine, još uvijek si na svu sreću mogu dopustiti kupiti takav trendi model. Nakon petog ili šestog isprobanog modela, ipak odlučih ne kupiti ništa, sjetivši se kako doma u prepunom ormariću za cipele, imam nekoliko pari sandala koje uopće ne nosim, poput krem sandala sa malo povišenom klinastom petom, bijelih kožnih natikača, smeđih i krem espadrila, laganih krem cipela sa povišenom petom koje mogu proći umjesto sandala i jednog modela sandala na nisku petu, kupljenih pretprošle godine, sličmih gladijatoricama, koje samo treba odnijeti na popravak. I ponosno napustih trgovinu obućom i zaputih se u susjedni veliki trgovački centar po prehrambene i ostale artikle, tu na brzinu pronađoh nekoliko takvih i kad sam došla na kasu i vidjela račun na iznos od 109,00 kn, bijah ugodno iznenađena povoljnom kupovinom. Čestitah sama sebi što sam ovaj put u širokom luku, gledajući ravno ispred, uspjela zaobići sve one silne trgovine sa krpicama, čak niti ne zagledavajući u njihove izloge.
A čitavo vrijeme od oko sat i pol, moj mali crveni autić usijavao se na sunčanih +35 a kad sam sjela u njega, unutra je bio usijan i do + 50 C. Koliko sam god bila ponosna na sebe što sam ovaj put ostala karakter što se tiče šopinga, bila sam i ljuta što sam škrtarila prilikom kupovine auta i kupila isti bez klime, a čak i bez radija. Ukoliko dobijem sedmicu na lotu, najprije ću zamijeniti auto za neki veći i svakako s klimom. Kad sam već kod lota, ponovno sam u subotu imala četvorku i dobila 26,50 kn. To mi je već druga četvorka ovaj mjesec. Kao da me nešto hoće sreća. Do nekog novog posta, puno zdravlja i nižih temperatura. Pozdrav.