kolumna jedne superžene

Nešto o mojim kućnim ljubimcima i šopingu

Već gotovo tjedan dana nisam ništa pisala jer jednostavno mi je nedostajalo inspiracije a pogotovo kad vidim da nitko ne komentira većinu mojih postova jako sam razočarana i jednostavno razmišljam o promjeni sadržaja bloga u smislu da isti bude sa temetikom prirode ili još bolje sa temetikom kućnih ljubimaca. Kad sam već kod kućnih ljubimaca, odnosno mačaka, imam ih ukupno 6, to je zapravo jedna cijela mačja porodica koja se sastoji od mame, jedne potpuno bijele mačke koja je mješanac domaće i perzijske mace a koja je dolutala kod jedne gospođe koja je privremeno, na svega nekoliko tjedana, boravila u mojem susjedstvu. Kad se približavalo vrijeme da otputuje u jednu prekomorsku zemlju, žena je bila u živoj brizi što će s mačkom i ja sam joj poslala poruku po mojoj kćeri da bismo mi htjeli udomiti tu mačku, iako tada nisam ni znala kako izgleda. I vjerujte, nismo požalili jer mačka je prava maza a prije dva mjeseca rodila je 4 preslatka mališana, kako ih ja zovem tri curice i jednog dečkića. Koliko li je samo brige i pažnje, posebice u prvim tjednima života, posvećivala svojim mališanima i bila strašno ponosna na njih.
Umalo sam zaboravila spomenuti i tatu a to je jedan obični, potpuno crni mačak koji obožava male mačiće, igra se s njima i spavaju zajedno u istoj kutiji. Dvije mačkice će za nekoliko tjedana, kad još malo ojačaju ići na udomljenje u dvije različite obitelji a nama će tada ostati roditelji i dva mala mačića, ženski i muški.
Vjerujem da će mi za nekoliko dana tehničke mogućnosti dopustiti da napravim post sa fotografijama cijele moje mačje porodice jer zbog svog sklada, brižnosti i ljubavi, vrlo mi je zanimljiva i zaslužuje da im posvetim pažnju u svojim postovima.
Eto, bliži se kraju još jedan četvrtak, doduše neradni zbog crkvenog i državnog blagdana, no meni su neradna 4 dana u komadu, budući da sam sutra na godišnjem odmoru a taj dan ću iskoristiti na način da odem sa dvoje moje velike djece koja su u ranim dvadesetima u šoping, zapravo ja sam ovaj put samo taksi, oni će prodavaonice razgledavati sami i kupovati ukoliko imaju novaca, budući da srećom oboje rade a ja ću pak malo prošetati novootvorenim šoping centrom sa mojim najmanjim djetetom od 9 godina, bez ikakvih posebnih planova za kupovinu jer oni koji su pročitali moj post "Neka vrag nosi modu" znaju kako kod mene stvari stoje na tom planu.
Pozdrav svima do nekog novog posta i neke nove bolje ideje za pisanje.