Dok sam bila u ranim tridesetima, moji glavni odjevni predmeti za posao bili su strogo krojeni kostimi sa suknjama tek nešto iznad koljena, u nekoliko pretežno
tamnih boja ili pak odijela tamnih boja, te ni dan danas, u kasnim četrdesetima, ne mogu razumijeti kako sam se mogla u takvu vrstu odjeće zamatati po svim godišnjim dobima, čak i ljeti.
Ja ovako naivna kao što sam još i danas, bez obzira na moja dosadašnja životna i radna iskustva, smatrala sam kako će mi takva stroga odjeća djelomično pomoći pri stvaranju samopouzdanja i autoriteta na poslu, koji mi je tada, prije nekih 15-ak i više godina, bio veoma potreban .
Za razliku od tog vremena, moj današnji stil odijevanja doživio je potpuni zaokret i stroge linije mojih tadašnjih kostima i odijela pretvorile su se u današnje traperice u kombinacijama sa kockastim košuljama i šarenim tunikama, uz poneki sportski sako, a štikle sa povišenim petama zamijenile su udobne mokasine i cipele tupih vrhova sa niskim potpeticama ili sportskim punim đonom.
Čak je nedavno i moj muž, koji inače baš i ne zamjećuje detalje poput nečijeg stila u odijevanju, ipak prokomentirao nešto u smislu kakva mi je to otkačena garderoba za posao u odnosu na onu koju sam nosila prije 15 godina, dok sam bila mlada, a sada kao više nisam.
Vjerujem da su razlog za promjenu mog stila godine, no svakako i moja najmanja kći koju sam rodila sa gotovo 39 i koja sam ima 9 godina pa su mnoge mame njezinih vršnjaka iz razreda čak i 20-ak godina mlađe od mene a ja ne želim izgledati kao da sam joj baka.
Još se sjećam jedne gospođe, mame djevojčice koja je polazila osnovnu školu sa mojom odraslom djecom, koja je bila najviše 10-ak godina starija od nas ostalih mama, koja je izgledala kao baka toj djevojčici koja je danas pred završetkom studija, ne samo zbog razlike u godinama u odnosu na nas već i zbog staračkog stila odijevanja koji ju je činio još starijom nego što je uistinu bila.
Uvijek preko ljeta, imam prilike sresti jednu gospođu koja živi u Americi i redovito par ljetnih mjeseci svake godine dođe u Lijepu našu posjetiti majku i rodbinu. Do nedugo nisam niti znala da žena ima 59 godina jer unatoč godinama ima bolju liniju od većine tridesetogodišnjakinja, još uvijek nosi cipele na petu od 10-ak centimetara, ima mladenačku frizuru, obojena u plavo a dioptrijske naočale koje nosi gotovo joj u potpunosti sakrivaju bore koje su uglavnom oko očiju. Zbilja neznam niti jednu osobu njezinih godina sa tako mladenačkim izgledom na kojoj joj zasigurno zavide mnoge, od nje dvostruko mlađe žene.
Toliko o nama ženama koje smo mlade, no trudimo se izgledati još mlađe uz malo više vježbanja, za koje smo uglavnom prelijene, te sportsko-mladenačku odjeću koja će nam sakriti one ostale male nedostatke.
Puno pozdrava do nekog novog posta!
Post je objavljen 29.07.2010. u 20:26 sati.