Draga, izgubila sam majku prije pet mjeseci, umrla mi je jadna na rukama i nije mi to teško, drago mi je da sam tada bila uz nju, toliko je tražila da je grlim... nema se za to riječi, nemam čime opisati što proživljavam na mahove...veliki je to gubitak...žao mi je što nisam više bila uz nju i za svo izgubljeno vrijeme i njezin težak život...sada živi u meni, a ja nosim neke njezine stvari i sigurno joj je drago zbog toga...
23.07.2010. (18:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ostane grob, zarastao u drač, sjećanje koje gubi boje, samo riječi davno izrečene, sve su jasnije i točnije, koraci dobijaju smisao baš u ono vrijeme kad nam ostane samo hladnom kamenu reći koju riječ-onu, koju nismo izrekli kad je trebalo. Pa mirimo savjest cvijećem dva puta godišnje, svijesni da brojimo i sami dane, misleći da svoju djecu nećemo ostaviti u pitanjima i s vremenom spoznamo da su riječi neizrečene, davno već rečene i znane.
23.07.2010. (18:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lijepo je to što je nosiš sa sobom i djeliš sa njom svu svoju sreću, ali i tugu. Majke će uvijek biti uz nas, možda ne tijelom, ali duhom svakako. Lijep pozdrav! :)
23.07.2010. (23:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gospodin
O takovim stvarima se ne laprda po blogovima . Zapitaj se što če tvoja djeca misliti o tebi jednog dana .
24.07.2010. (14:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lady flower
Draga, izgubila sam majku prije pet mjeseci, umrla mi je jadna na rukama i nije mi to teško, drago mi je da sam tada bila uz nju, toliko je tražila da je grlim... nema se za to riječi, nemam čime opisati što proživljavam na mahove...veliki je to gubitak...žao mi je što nisam više bila uz nju i za svo izgubljeno vrijeme i njezin težak život...sada živi u meni, a ja nosim neke njezine stvari i sigurno joj je drago zbog toga...
23.07.2010. (18:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lisbeth
Ostane grob, zarastao u drač, sjećanje koje gubi boje, samo riječi davno izrečene, sve su jasnije i točnije, koraci dobijaju smisao baš u ono vrijeme kad nam ostane samo hladnom kamenu reći koju riječ-onu, koju nismo izrekli kad je trebalo. Pa mirimo savjest cvijećem dva puta godišnje, svijesni da brojimo i sami dane, misleći da svoju djecu nećemo ostaviti u pitanjima i s vremenom spoznamo da su riječi neizrečene, davno već rečene i znane.
23.07.2010. (18:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borut
Eto, majka ce razumjeti i razloge sadasnjem neposjecivanju! A i cvijet kojeg bi odnijela uvenuo bi brze na ovoj vrucini:-)
23.07.2010. (19:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Disalica
Lijepo je to što je nosiš sa sobom i djeliš sa njom svu svoju sreću, ali i tugu. Majke će uvijek biti uz nas, možda ne tijelom, ali duhom svakako.
Lijep pozdrav! :)
23.07.2010. (23:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gospodin
O takovim stvarima se ne laprda po blogovima . Zapitaj se što če tvoja djeca misliti o tebi jednog dana .
24.07.2010. (14:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...