Dok nam se sa naslovnica brojnih elitnih i onih manje elitnijih časopisa, prvenstveno namijenjenih nama ženama, smiješe poput sjenki vitke i pomalo anoreksične manekenke, kad malo zavirite unutra a ono hrpa preskupih modnih artikala od odjeće, obuće, nakita, parfema, posuđa, čak i namještaja. Drugim riječima 1000 i 1000 nepotrebnih artikala, koji nam se nude, posebno u ovo krizno vrijeme, jer iako mene osobno kriza još nije poharala budući mi je plaća redovna i za današnje prilike pristojna, recesiju sam itekako iskusila na vlastitoj koži jer moj muž već nekoliko mjeseci nije dobio plaću pa se to na kućnom proračunu itekako odrazilo u obliku polupraznog frižidera i prazne špajze, no trenutno mi je predhost što živim u provinciji i imam svoj vlastiti vrt što mnogi od Vas nemaju, pa berem mahune iz moje proizvodnje, sutra počinjem brati krastavce, salatu jedem već od ranog proljeća a sad će doći i paradajzi kojih ponekad bude do kasne jeseni, pa još malo stižu kelj i kupus i što može biti bolje i zdravije od ekološki uzgojenog povrća u vlastitom vrtu a uz to ništa ne košta, osim naravno mog vremena i truda, no rad u vrtu mi dođe kao jedan oblik korisne fizičke aktivnosti. No malo sam se udaljila, nisam mislila opet kukati, htjela sam staviti težište na skupe i luksuzne, a zapravo nepotrebne proizvode kojima nas marketinški trikovi različitih trgovačkih lanaca mame sa svih strana, a jedan od takvih časopisa upravo imam pored sebe. Ja zapravo često znam kupiti neki od takvih časopisa, pa malo, kako ja znam reći, napasam oči na svim tim preskupnim modnim stvarčicama koje u stvari nikom niti ne trebaju. A što bih ja samo sa smeđom torbom u kombinaciji tekstila i kože za 1860 kn, narančastom za 1960 kn, crvenom kožnom za 3900 kn ili onom tamnoplavom platnenom za 587 kn, kome trebaju traperice za 2300 kn, kožne sandale za 5300 kn, pareo za 1065 kn, platforme od eko-kože za 3890 kn, a sunčane naočale, nakit i kupaće kostime bolje da niti ne nabrajam jer već je i meni dosadilo nabrajanje.
A tek cijene namještaja, da se smrzneš. Nude se vrtne stolice po 488 kn, kuhinjske po 848 kn, dizajnerska fotelja za 26700 kn. Dobro ste pročitali, ima i skupljih i to jedan dizajnerski naslonjač za 45100 kn. Pitam se samo kome li su na našem tržištu namijenjeni takvi proizvodi ili u Lijepoj našoj zaista postoji elita koja tako nešto može platiti jer, svaku od navedenih stvari moguće je kupiti i po deset puta manjoj cijeni, doduše ne kao unikat ili dizajnerski proizvod, ali proizvod koji služi svrsi.
I tako, tko voli, nek izvoli kupovati precijenjene unikate a mene raduje kad i na rasprodaji mogu kupiti neku sitnicu koja mi se trenutno svidi i koja će me, makar samo na kratko oraspoložiti. Sretna sam kad usporedim cijenu tih preskupih artikala sa nekim sličnim koji sam kupila po znatno manjoj cijeni no on svejedno služi svrsi za koju je kupljen. Kupujete li vi skupe stvari ili eto, škrtarite poput mene, budući da sam odrastala u prilikama koje su nalagale da se pazi na svaku lipu (onda se to zvalo para) i to mi je ostalo u navici do danas, no pokazalo se i vrlo korisnim, posebno u ovo krizno vrijeme kad nam se face naših političara kroz sve moguće medije groze da će nam biti još i gore, pa je onda naučena skromnost zbilja vrlina zbog koje mogu biti sretna. Puno pozdrava do nekog novog posta.
Post je objavljen 10.07.2010. u 17:27 sati.