Lutajući u ovo pakleno dopodne blogom, pretražujući što ljudi pišu i na neki način tražeći srodne duše, zapravo ljude koji me razumiju i ljude koje ja razumijem, ostadoh nemalo neugodno iznenađena pročitavši post jedne blogerice, čiji se postovi zapravo vrlo često vrte istaknuti među najzanimljivijim blogovima.
Iako sam ponekad znala pročitati pokoji njezin post i na neki način našla sličnosti s njom, budući da u nekom postovima opisuje neke godine za kojima me vuče nostalgija, ostadoh vrlo neugodno iznenađena načinom na koji ona gleda na stvari poput obrazovanja, društvenog staleža, a očito i političkog statusa, što me je razbjesnilo još više od onog dvojeg s početka nabrajanja, pa odlučih napisati koju kako bih izrazila svoju ogorčenost na njezin potpuno pogrešan pristup u prosuđivanju ljudi.
U svom postu, između ostalog, navodi kako joj je bilo grozno i zamorno kad je morala komunicirati s ljudima koji lopatom zarađuju za kruh, te seoskom frizerkom, jer ti se ljudi ne služe kompjuterom, internetom, neznaju za novotarije, te se morala spustiti na njihov nivo i osjećala se poput seoskog liječnika koji uzaludno pokušava neukom pacijentu objasniti razloge zbog kojih mora obaviti neku pretragu ili popiti lijek u određeno vrijeme. A krunu svega toga je izrekla u smislu kako su ipak i svi ti ljudi birači, što je vjerujem, najviše zasmetalo i mnoge druge poput mene.
Naime, iako lopatom ne zarađujem za kruh niti sam seoska frizerka nego na poslu radim isključivo kao intelektualac, nemam ništa protiv navedene dvije kategorije ljudi, jednako ih cijenjim u njihovom poslu kao što cijenim visoku inteligenciju i znanstvenike, jer čovjek je ipak samo čovjek, bez obzira koje on to poslove radi, ukoliko pošteno zarađuje svoj kruh. U svojem poslu gotovo svakodnevno se susrećem sa ljudima različitih profila, različitog obrazovanja, intelektualnih i verbalnih sposobnosti, a ta lepeza se sastoji od one neuke bakice sa završena 4 osnovne od kojih se neke čak neznaju niti potpisati, pa do znanstvenika u pojedinim područjima i svi su oni za mene samo ljudi. Zapravo ponekad mi jedna takva bakica ili starčić znaju uljepšati dan i oraspoložiti me više od nekog uštogljenog intelektualca od kojih poneki znaju biti opterećeni svim i svačim pa se ponašaju svakako, samo ne spontano niti prirodno.
Moja frizerka je moja prijateljica iz djetinjstva, no s obzirom da je ona jedan period živjela vani, nismo nešto posebno prisne prijateljice, no ona toliko zrači pozitivnom energijom da naprosto uživam u njenom društvu i odlazak kod nje u salon mi dođe kao oblik psihoterapije, što je također zaključila i moja najbolja prijateljica, koja je sa tom našom zajedničkom frizerkom u vrlo prisnim odnosima i danas.
Što se tiče informatičke opismenjenosti, masa ljudi koji nisu intelektualci fantastično barataju računalima, služe se internetom. Oni koji se ne služe računalom, zasigurno su za razliku od nas blogera, svoje slobodno vrijeme osmislili na drugačiji, vjerojatno prirodniji način, ispijajući zajedničke kave, više se družeći, kartajući zajedno, šetajući prirodom i sl. Svi ti ljudi koji nisu stekli diplomu nekog fakulteta nisu ništa manje vrijedni od onih drugih, zapravo u svojoj okolini imam nekoliko intelektualaca koji su davitelji i gnjavatori, kad ga sretneš na ulici dođe ti da pobjegneš na drugu stranu i napraviš se da ga nisi vidio jer on je toliko dosadan i nametljiv da bi pričao satima a ti ga slušaj i klimaj glavom i razmišljaj u stilu - žali Bože tebi sve tvoje obrazovanje kad unatoč tome nisi normalan čovjek i ne vidiš da bih i ja, kao tvoj sugovornik tebi nešto imala za reći.
I eto, tako je to, svatko je majstor od svojeg zanata, svatko je gospodin pod svojim šeširom i čemu onda omalovažavati ljude i gledati s visine na one koji su manje obrazovani od tebe, tretirati ih kao glupane i primitivce. Još jednom sa ogorčenošću moram istaknuti kako je to pogrešan, potpuno pogrešan, primitivan i malograđanski pristup. Do neke nove, vedrije teme, pozdrav svima.
Post je objavljen 11.07.2010. u 11:39 sati.