07
subota
studeni
2020
Je li Amerika podijeljena na pametne i glupe?
Prije četiri godine je dio amerikanaca glasovao za Hillary Clinton, jer je Donald Trump u predizbornoj utrci obećao smanjivanje državnih uplitanja u gospodarske tokove.
Obećao je smanjiti ratove (zapravo izdatke za vojnu industriju).
Onu industriju koja ne nastupa na tržišnom polju, već američka vojska superiorna zaostalim talibanima ili isilovcima (Sadamu) prosipa pametne bombe po planinama i klancima Afganistana, dok Kina kopira tehnologije, prisvaja afričke i južnoameričke rudnike, osvaja tržišta i svijetli u mraku kao božićna jelka ...
Svi koji tvrde kako je Trump podijelio Ameriku lažu. Amerika je podijeljena na dio urbanog stanovništva koje bez američkog državnog intervencionizma i pažljivo odabranih meta nije sposobno proizvoditi konkurentnu robu, pa bi samim tim osiromašilo ispod razine ljudskog dostojanstva. E, ta amerika mora krasti izbore.
Ostatak (više od polovice Amerike) nije sposobno poduzeti tolike korake kako bi nadvladalo tu očajnu gomilu.
Amerika je podijeljena na glupe i pametne, samo su glupi bezobrazni i vole misliti kako su pametniji.
Kao i u Hrvatskoj. Samo u Hrvatskoj nema 2% super pametnih (koji smisle atomske bombe, rakete, lasere, dronove, kompjutore, satelite, ...), koji će te bezobrazne poslati u planine Afganistana već vam obećaju poratne zrakoplove koje će konačno morati kupiti od amerikanaca.
Trump je svijetu pokazao koliko će političke vrhuške (po normama države i međunarodnog prava, demokracije i volje naroda) opstati ne plate li americi danak (porez na demokraciju, koji kad plate ne mora biti demokracija).
Živjela Američka strategija realnog straha. Bojite se američke vojne sile, zapravo se bojite sile i to je jedini put.
Veseli me pLenkovićeva sposobnost lagati sebe o značaju šupka ...
Oznake: izbori, usa, režimi, demokratske norme, predizborna obećanja, državni intervencionizam, tržište, urbana amerika, očajna gomila, glupi i pametni, super pametni, afganistan, danak na demokraciju
komentiraj (1) * ispiši * #
04
srijeda
studeni
2020
Je li Amerika (još) predvodnica slobodnog svijeta?
Izbori u USA (predsjednički, izbor kongresmena, izbor senatora) su prigoda preispitati stanje Svijeta.
Demokracija je sudbonosna, varljiva i ranjiva.
Većina priznatih država ima režime, lažne demokracije (demokratski izbori nisu jamac demokratskoga društva).
Demokracija podrazumijeva izbor kandidata koji će podupirati demokraciju u mandatu (neće prekoračiti demokratske norme).
Profesionalni političari su većinom odgojeni (jedini izvor moći, naročito financijske) kao nedemokratske osobe koje cijeli život teže otuđenju i koncentriranju nepripadajuće moći.
Izbor političara koji je dokazao svoje demokratske i ostale kvalitete kroz različite oblike djelovanja, pa makar i kroz rad organizirane političke aktivnosti, za razliku od trećerazrednih politikanata je zadaća društva.
Borba protiv obmane i zlouporabe državnog aparata (tajne službe, institucije, državna infrastruktura, porezni novci) u obrani raspršivanja (disperzije) političke moći je svakodnevna obaveza svakog birača.
Ako Amerika odabere predsjednika dostojnog titule vođe slobodnog svijeta, pobijedila je Amerika i slobodarski svijet.
Tada ćemo slaviti demokraciju (koju u Hrvatskoj guši pLenković i klika).
Hrvatska mora biti veća!
Oznake: izbori, usa, režimi, demokratske norme, vođa slobodnog svijeta, Hrvatska
komentiraj (1) * ispiši * #
28
subota
siječanj
2017
Sudbina povjerenstva za totalitarne režime je sudbina plenkovićeve vlade
Sudbina (politička) je neizvjesna (zbog čega bi je zvali sudbinom kad bi bilo onako kako želimo?). Samo je plenkovićevo povjerenstvo osuđeno na uspjeh (samo politički, samo kratkotrajno - za vrijeme vladavine tog nametnutoga kvazipolitičara, takvi su nam nanijeli nepopravljive štete (na logičkom aparatu)).
Fokusiranje (problema) na Srbe (sve poslijeratne (misli se na Drugi svjetski rat) vlade), te fokusiranje na ustaše i partizane ima zadaću otkloniti interes (političke i druge) javnosti od pitanja financijske naravi.
Problem Hrvatske nisu srbi, ćirilica, ustaše, partizani, HOS-ove table već prekomjerni javni dug i model upravljanja državnim proračunom. Državni proračun je kontroliran neprijateljskim preuzimanjem (otuđenjem vlasti) i služi povlaštenoj (odnarođenoj) manjini.
(Takvi režimi imaju problema s ostvarivanjem poreznih prinosa ... jer pribjegavaju (planski) obmanama i pljačkama. Zbog naravi su osuđeni na ostvarivanje prihoda obmanama, iako i bez razloga planiraju takve radnje.)
U takvom okružju osnivati povjerenstvo (u vrijeme kad je potrebno osuditi samo komunističko-titoističko-jugoslavensko-prosrpsko-prosovjetsko-prorusku genocidnu politiku i agresiju) za osudu totalitarnih režima krajnje politikantski (osuđeno je na neuspjeh).
Politika pomirbe nije politika koja je omogućila borbu partizanskih i ustaških sinova za neovisni i slobodnu Hrvatsku, jer se borba vodila protiv socijalističke jugoslavije koja je poticala srbe na pobunu (kao polugu opstanka te jugoslavije).
A partizani su se borili za Jugoslaviju. Pomirba se odvijala u okvirima tolerantnosti protivnika socijalizma naspram jednog (i određenog) totalitarizma. Komunističko-socijalističkog.
Istovremeno osuđivanje svih oblika totalitarizma ima zadaću (politički) zadovoljiti obje strane (sa svrhom slabljenja društvene oštrice na stvarne probleme - posvemašnu pljačku državnih i političkih struktura koje su svojim neodgovornim ponašanjem prouzročile novi egzodus (hrvatskog naroda)).
Istovremeno, poopćavanjem (osude totalitarizama) se još jednom (pod kapom pseudonauke) izbjegava priznati povijesna istina : Hrvati nisu bili fašisti, pa je propašći italijanskog fašizma antifašizam neutemeljen.
Ustrajavanje (medijski podupiranih) kvazipovjesničara na kvalificiranja polufeudalne,seljačke Hrvatske fašističkom (u okvirima svjetskog ratnog sukoba) na rubu je razumnog ponašanja (i upravo medijsko podupiranje takvih upućuje na politikantstvo vlasti). Vlast krade i mora otvarati društvene sukobe po drugim osnovama.
Srbi "rehabilitiraju" četnički pokret jer je (zasigurno) unatoč kolaboraciji s nacistima, bio prosrpski. Istovremeno vjerovati kako su Hrvati glupi i nisu kolaborirali (što im dozvoljava međunarodno ratno pravo, po kojem je srpska(jugoslavenska) vlada potpisala kapitulaciju) s namjerom zaštititi stanovništvo i dobra, već su istinski pobornici fašističke ili nacističke ideje je povijesno neodrživ.
Istinske povijesne okvire i stvarne događaje ova vlast (u zaštiti svojih obmana) nema namjeru promovirati.
Nikad povjesničari nisu skupljali svjedočanstva o vremenu među narodom, već selektivno, proglašavali istinom nepotvrđene teze.
Povijest je ispisana, samo je kvazipovjesničari nisu sposobni pročitati (na glas).
Plin je poskupio (kao i sve ostalo), a da nitko nije javno zabilježio ta poskupljenja ...
Oznake: politička sudbina, povjerenstvo za tottalitarizme, fokusiranje, otklon od problema, režimi, dvostruki razlozi obmane, osuda totalitarizama, poopćavanje, nametanje fašističkog karaktera, otvaranje društvenih sukoba po drugim osnovama, izvorna povjesničarska metoda, isčitavanje povijesti
komentiraj (1) * ispiši * #
