Kolinda Grabar-Kitarović (i specijalni rat)

I Srbi (velikosrbi) i orjunaši su dva puta poraženi. Poraženi su konačno i trajno.
(Za neupućeni i zbog sistematizacije: poražena je velikosrpska/kraljevska jugoslavija i velikosrpska/socijalističko-titoistička jugoslavija.)

Ropotarnica povijesti.
Tko to onda vraća velikosrpsku i orjunašku politiku i vlast koja zastupa poraženu politiku?
Politika je oblik interesnog udruživanja, pa u tom kontekstu treba tražiti inicijatore takve politike.
Za neke političke analitičare masoni, iluminati, bankari, industrijalci, britanci, ... upravljaju protunarodnom politikom. Po nekima je unutarnji sukob (za prevlast) zamaskiran vanjskim motivima...

S geostrateškog gledišta (a u vrijeme nuklearnog oružja i oružja za masovno uništenje) radi se o sukobu samo dvije nuklearne sile: sukob Amerikanaca i Rusa.
Po obliku političkog nastupanja (otuđenje političke moći, nepoštivanje Ustava i međunarodnih povelja o pravima pojedinca i države) trenutna vlast je ruska marionetska filijala. Prorusi, agenti.
Sav trud oko reafirmacije velikosrpskih i orjunaških ideja je stvaranje kaotičnog stanja koje treba poslužiti održanju proruske (despotske) marionetske vlasti ...
Povratak poraženih ideologija služi slomu protupolitike (hrvatske politike preporoda).
Ruska politika izoliranja Hrvatske od Zapada (kojem je Hrvatska uvijek bila sklona), osiromašenja građana (čime se pojačava stadij izoliranosti) i stvaranje neke nove (pravoslavno-srpske) Hrvatske krajnji je cilj ruske politike (širenja ruske dominacije).
Tko želi biti pod ruskom vlašću (nedemokratičnosti, porobljenosti i izoliranosti, obespravljen i prepušten na milost i nemilost satrapima ...).

Jedna era protunarodne vlasti i prisiljavanja naroda na nenarodnu šutnju (hrvatska šutnja obuhvaća Bleiburg, Križni put, pitanje države, jezika, ekonomije, kulture, civilizacije ...) je završila.
Jedino ustrajno i zajedno Hrvatska se može i mora otrgnuti iz ruskog interesnog zagrljaja i svoju budućnost oslanjati na NATO stranu.


Hrvatska mora svojim nastojanjima izmaći ruskoj dominaciji (priklanjanjem Zapadu), i bez Zapadnih nastojanja zagospodariti regionom ...


U tom kontekstu, primjedbe o predsjedničkoj kandidatkinji gosp. Kolindi Grabar-Kitarović kao o osobi koja je (lijepa) slika bez tona posve su zlobne. U konstelaciji snaga, bitno je za predsjednika/predsjednicu da je "naš/naša". Onaj tko misli kako ćemo tražiti išta više od predsjedničkog/ke kandidata/kandidatkinje namjerno griješi, jer oni ne mogu istaknuti kandidata koji to može ponuditi ...
Politika koju Hrvati očekuju/priželjkuju/potrebuju je određena i nije nam potrebna politički inovativna osoba. Mada ne sumnjam kako je gosp. Kolinda Grabar-Kitarović sposobna ispuniti i takve zahtjeve ...
Uz naturanje uvjeta karizmatičnosti (iako je zastupnička demokracija), drugu grešku nametanja politike zanemarivanja već poznatih narodnih zahtijevanja upućuju na orjunaško-rusku varijantu specijalnog rata.