Osijek tone

Sociološkim pojmom otuđenja političke moći provest će se na još jedom primjeru rasčlambe izbornih rezultata.
Osijek.Drugi krug.

U drugi krug za gradonačelnika Osijeka ušli su Krešimir Bubalo (HDSSB.) i Ivan Vrkić (nez. kan.).
Ivan Vrkić je dobio 23.620 glasova (52,82 %), a Krešimir Bubalo 20.166 glasova (45,10 %).


Ivan Vrkić je sudjelovao 1971. u Hrvatskom proljeću, te bio sudionik događaja u Karađorđevu. Nekadašnji član HNS-a, HDZ-a, ravnatelj HRT-a. Dugovječni (politički) kadar.
Osijek je bio industrijsko središte Slavonije. Za vrijeme NDH bio je veliko uporište domobrana i ustaša, te je sustavno zanemarivan u novoj Jugoslaviji.
Najveći krimen Osijeka je bio što se klica industrije zametnuta stranim kapitalom i htijenjem trebala ugasiti.
Šovinizam, nacionalizam i netrpeljivost, koju su hrvatima spočitavali, u eruptivnim razmjerima je jugoslavenska opcija koristila proganjajući upravo nehrvate, nositelje financijske i industrijske moći.
Koristili su uvijek kadrove (kakav je i Ivan Vrkić) koji su podobni i provode naredbe.

Sustavno, desetljećima provođenje politike uništavanja klica industrijalizacije (te nadomjestak surogat industrijalizacijom socijalističkog tipa) politika je zasnovana na spoznaju da Hrvati nisu nositeji nikakvih moći, niti podržavaju procese koji te moći produciraju.


Kaskadno i s mnogo laži, izvitoperili su hrvatsku stvarnost na štetu Hrvata.


Osijek je uistinu primjer otuđenja političke moći. I očit primjer izborne krađe. Pobijedio SDP ili nezavisni Vrkić (koji je karijeristički služio bilo kojoj vlasti i kao nezavisni kandidat nije sposoban spoznati procese koji su negativni te je zauzeo mjesto koje mu po sposobnostima ne pripada), Osijeku je isto. Osijek tone. Otuđenje političke moći, na štetu onih kojima ta moć pripada.

Nakon opetovanih objavljivanja upisa na temu otuđenja političke moći, bilo je vrijeme da tu teoriju primijenim u praksi ..Osijek tone. Uskliknuh: Nismo dozvolili!
Zaključujem (iznova): bez rušenja sdp-ova vlast se neće izborima poraziti.