16

utorak

travanj

2013

Zec u grmu!

Protekli izbori za EU parlament ukazali su na nekoliko bitnih procesa.

Proces smanjivanja postotka izlaska na birališta.
Raznim opravdanjima je dan nakon izbora bila obasuta TV javnost. Krive su političke elite, narod ih kažnjava. Vrijeme je za nove, nepotrošene snage(kao da se ti neće potrošiti prije nego svane novo jutro).
Bit smanjenja birača na izborima je otuđenje političke moći. U tim okvirima nema mjesta za nove političke snage (jer su svojim neiskustvom samo još jedan kotačić u otuđenju političke moći).

Braća Radić su prvi i sustavno poučavali svoje biračko tijelo i tražili od njega odgovornost za sve izbore. Tada su, s upola manjim biračkom tijelom, na izborima dobivali po 800 000 glasova.
I na proteklim izborima za EU parlament (zastupnici se, doduše, biraju na tek jednu godinu i nespretno/spretno na odvojenim izborima od izbora za lokalne zajednice).
Na tako odabranim izborima, s ciljano smanjenim brojem birača, najviše profitiraju nepopularne stranke s većim članstvom (tako udio njihovog članstva na izborima poprima veći (relativni) postotak, a time i razdioba mjesta u EU parlamentu). Prva takva stranka je SDP, te su stoga i tempirali te izbore na viđeni način. Ali, ..
Gubitnici su izbora jer ih je HDZ pobijedio na njihovom terenu. (Dobili su više zastupnika u EU parlamentu, nego bi dobili na normalnim izborima, ali nisu pobijedili HDZ.)


Proces dezorganizacije/reorganizacije hrvatskog društva.
SDP je dobio relativnu većinu u gradovima: Zagreb, Osijek, Split, Šibenik, Zadar, Rijeka.
U gradovima obitava gradsko (što ne znači i urbano) stanovništvo, ovisno o nadnici. Stranka (sdp) koja je vršila dezorganizaciju hrvatskog društva (čitaj: proletarizaciju) ima biračku tijelo među stanovništvom koje je svojom politikom najviše pogodila. Gašenjem radnih mjesta, povećanjem poreza, neučinkovitom državnom politikom prema gospodarstvu, svođenje tuđih (slovenskih) dugova na hrvatske porezne obveznike, pogodovanje (unatoč nenaplaćivanju ratnih šteta) srbijanskom izbjeglom stanovništvu, ... najteže su pogodili upravo siromašno gradsko stanovništvo (koje po biračkim statistikama glasa za njih!?). Smanjenje broja birača na izborima daje prostora samo onom dijelu stanovništva kojim se lako manipulira (ruku na srce, sirotinja jest sirotinja jer joj nije sve na mjestu ...). Paradoks je što je najzaslužnija za njihovo stanje politika sdp-a (kako prije 1990. tako i poslije, naročito ovu zadnju godinu velikih reformi koje provodi trenutna vlast).
Bit je u politici dezorganizacije hrvatskog društva koju provodi sdp (kpj/kph/skh/skh-sdp/sdp). Kad su na vlasti, sustavno stvaraju siromaštvo i dezorganizaciju, a kad nisu na vlasti potiču dezorganizaciju (stvaranje dijela stanovništva koje je potpuno asocijalno, neuklopljeno).
Politika sdp-a, o visinama plaća zastupnika i njima (političarima) je ustrajavanje na protustavnoj radnji uskraćivanja prava života u organiziranoj državi/organiziranom društvu.

S druge strane, političke stranke koje imaju bitno različitu politiku od one sdp-a, ne uspijevaju reorganizirati hrvatsko društvo, s potrebnim društvenim raslojavanjem u kojem bi društvo bilo uzajamno kontrolirano i uvjetovano sa svrhom funkcionalnosti. (Barem se tako čini.)


Proces otuđenja.
Proces dezorganizacije proizvodi otuđenje. Otuđenje od obitelji. Otuđenje od uže zajednice. Otuđenje od naroda/nacije. Otuđenje od države.
Gradsko stanovništvo, u procesu otuđenja, postaje žrtva okrutne manipulacije. Usamljen čovjek lak je plijen lakomislenoj politici "novovjekih proroka".
"Nacija ima - zajednički teritorij, tlo, zemlju kao kolijevku života i garanciju opstojnosti, svoj jezik, nacionalne ustanove (obitelj, tradicionalne, običajne ustanove, tipično etničke, kulturne ustanove i državu sa sustavom poličkih institucija i tijela, običaji i prava koji nisu ništa drugo do prava ljudskih osoba koje poštuju i posjeduju posebne ljudske vrijednosti kao izraz nacionalnog naslijeđa."
Kako će otuđeni glasati za državotvornu i nacionalnu politiku (koja bi im znatno poboljšala status) kad ne pripadaju ni državi ni naciji. Paradoks.
Brojnost tako dezorijentiranih/otuđenih nije štetan dok većina izlazi na izbore i svojim glasovima (ali i svojim autoritetom prije izbora, jer zauzimaju funkcionalne uloge u društvu ...) korigiraju utjecaj tih skupina. Šteta nastaje tek kad na izbore iziđe malen broj glasača. (Tada, u zaštitu procesa koji im pomažu postići bolje izborne rezultate, nastupaju demagozi s pričama o potrošenosti politike ...).


Proces stvaranja gradske sirotinje.
Proletarizaciju je zastupao kpj/skj sa svojim filijalama. SDP je slijednik jedne takve filijale i u godinu dana vlasti su povećali broj gradske sirotinje. Svim aktivnim mjerama državnog aparata su potakli stvaranje gradske sirotinje. Stvaranjem sirotinje, generiraju izborne glasove. Od same sirotinje nikad nisu dobili niti jednog glasa. Preponosni su da bi svoj glas davali tako izopačenim spodobama. Novostvorena sirotinja, na putu ka sirotinjstvu grozničavo radi krive poteze. I glasa za manipulatore ...


Onaj tko želi ovladati Hrvatskom, prije svega treba (na ovaj ili onaj način) razotkriti pokvarenu sdp politiku (varanja i manipuliranja). Treba razotkriti centre stvaranja strategija manipuliranja. Sam sdp nema ni članstva niti simpatizera koji bi uložli toliki trud i znanje kako bi izmanipulirao (na najbešćutniji način) hrvatske građane. Sociološko/psihološke analize i strategije primjene tih spoznaja.

Neprijatelj je u grmu. A grm nije velik!


(Ili kako osvojiti gradove na predstojećim lokalnim izborima)