U središtu kružnice radijusa 15km
petak, 28.06.2024.
Kidam ulijevo
Moja lijeva i desna noga vratile su se kući.  Da sam ostala još sekundu dulje u bolnici bilo bi mrtvih. Deset dana sve je bilo više nego u redu, puno bolje nego u onoj prvoj bolnici prije 8 mjeseci. I onda su uspjeli u zadnja dva dana toliko usrat motku, da su sve pokvarili.  Kako nisu znali koliko dugo ću čekati bolesnički transport jer ti idioti dodju kad njima u njihov plan paše, a prijevoz doma nije priorotet kao prijevoz u bolnicu, tako bi možda čekala cijeli dan, da na kraju saznam da me ne mogu odnesti u stan. Na kraju sam nakon svih peripetija jučer s nabavom kolica i hodalice, koju je bolnica najavila obaviti, da bi me u četvrtak obavijestila da se moramo sami snalaziti (i pritom me još bezočno lagali u facu, kako sanitetska kuća nema kolica i personala da to uredi - da bi od vlasnice sanitetske kuće saznali kako iz bolnice uopće nisu zvali i naravno da imaju kolica!?), zahvalila sam se na uslugama jebenog transporta i sama odskakutala 32 stepenice do stana. Ne pitajte me kako.  Na kurac mi idu sve te jebene predrasude koje netko ima samo zato jer sam ja žena od komada (da ne rečem teška ili debela). Pa onda misle da nećeš moć ovo ili ono. Jedino fizioterapeutkinja nije imala sumnji u to da ću se popentrati gore jer je ono što radim svih godina a intenzivno zadnjih 6 mjeseci - plivanje kraul (prije prsno) najmanje 1500m 3-4 puta na tjedan po zimi s 5-6 dana ljeti nazvala bavljenjem plivanjem na "leustungssport" (to bi bilo nešto ala profesionalno-hobi bavljenje sportom) nivou. Jedna sestra počela je srati kako nije dovoljno plivati nego treba pazit šta se jede - pa sam joj pokazala muža - reko evo, ovaj pliva koliko i ja i ždere ono šta kuham pa nije debeo, pa šta misliš da žderem mater ti jebem. Kako god, sad sam doma i moram paziti da opet ne završim kod njih. U poštanskom je muža i mene dočekala brošura o važnosti preventivnih pregleda na rak, s nekim kodom specijalno za neki test na plućima. Još onako sjedeći u autu i pripremajući se za penjanje na trenutno osobni Mount Everest iliti do ulaza u stan, samo smo se pogledali i skupa rasparali njihove jebene brošure uz obostrani konzenzus, da što nam god bilo, ne damo se ponovno u ruke bogovima u bijelom i njihovim pomagačicama.  Draže mi je krepati ne znajući da nešto imam, negoli da opet moram voditi bitke sa cijelom tom ekipom. Krepat, ma ne molat! P.S. jedna vesela (štoviše čini mi se čak i politički korektna) debeljuca meditira po Manhattnu samo za @mariana i njegovu umjetnu inteligenciju:  P.P.S. Odgovor na pitanje: Što je sjebala Flekserica na desnoj nozi:  |
- 16:55 - Komentari (10) - Isprintaj - #
srijeda, 26.06.2024.
Odbrojavanje
|
Od operacije je prošlo 5 dana, oporavak je počeo i lagano se bliži vrijeme za odjebati odavde. Pobjegla bi ja kad bi to bilo samo tako, no najeprije treba naučiti hodati. Odlazak na wc više nije problem,  koljeno nije potpuno zahrdjalo i već ga mogu saviti 60-ak stupnjeva. Danas sam i prvi put prošla punih 12 stuba prema gore  i jednako toliko nazad dolje. Krepala sam.  Što se više bliži povratak kući, bolnički doručak sve je bolji,  danas sam čak dobila i komadić camambera.  Za ručak sam se namučila jesti špagete bolognez bez žlice,  a u trenucima lijenčarenja uspjela sam napisati i par komentara, ujedno dokazujući @marianovu tvrdnju, da umjetna inteligencija ima problema sa rukama i nogama, njihovim brojem i položajem.  I za kraj dana ide ovaj brzinski post  u nadi da će slijedeći ići od doma. Kolege su mužu savjetovale da prije mog povratka sakrije usisavač, da ne krenem opet usisavati iz kolica kao zadnji put. Pametno.  I tako kreće sve iz početka. Korak po korak. Dok se opet negdje ne spizdim. |
- 20:48 - Komentari (10) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 24.06.2024.
Narkić
|
Danas je bio jedan sasvim solidan dan sa puno akcije. Rendgen, previjanja, vizite, fizioterapija, namještanje novih gadgeta za koljeno, prvi korak i još jedno stotinjak dodatnih.  I onda dodje sestra koja mi malo ide na živce i sjebe mi konstrukciju. Pita me kad idem kući i ja se pohvalim da vjerojatno prije vikenda a ona će na to: Onda ćete morati doma nastaviti sami davati injekcije protiv tromboze! O jebote život!  Zadnji put sam na izlasku iz bolnice dobila tablete koje sam uzimala 2x na dan. Nema šanse da sama sebe bodem nekakvim iglama, pa pasti ću u nesvjest. Uz to da će mi trbuh izgledati kao zemljopisna karta na kojoj se izmjenjuju modra i žuto-zeleno-smedja područja.  Kažem ja: nema šanse, želim tablete kao zadnji put! Kaže ona: nema šanse, samo šprica dolazi u obzir! Ako ne možete vi sami, onda muž mora naučiti dati vam špricu. Skoro mi je pozlilo: Moj muž ima dvije lijeve, ako mi on mora davati špricu loše mi se piše! Kaže ona: onda ćete morati naći nekog drugog da to radi!  Sad sam na sto čuda. Sama nema šanse da si to uradim. Muž je previše smotan a sin pada u nesvjest kad vidi iglu, ne treba ga bosti. Dva puta je već ostao bez svijesti pri običnom vadjenju krvi, što se i meni znalo dogoditi.  Sutra moram popričati s doktorom postoji li mogućnost da i ovaj put dobijem tablete. Ako ne ne znam šta da radim. Gdje da nadjem samo tako nekoga tko će me bosti svaki dan? Ako preko tjedna i odem svaki dan do liječnika, šta da radim za vikend?! Gdje su susjeda medicinska sestra i susjed narkić kad ih čovjek treba?  U biti imam dosta sličnosti sa našom reprezentacijom. Sutra bi mogla saznati kada se vraćam kući, a oni će nakon utakmice znati ostaju li ili odlaze. Meni će netko po povratku zabiti injekciju u nogu a oni moraju zabiti Talijanima ne žele li se još vratiti kući. Kako god - zajebano.  P.S. slike su generirane Microsoftovim designer-om za generiranje AI slika na osnovu opisa autorice ovog bloga. |
- 19:53 - Komentari (16) - Isprintaj - #
nedjelja, 23.06.2024.
Roza antilopa u ronilačkom odijelu
|
Jučer nisam stigla pisati. Zavoje su mi previli i vidjela sam nove šavove. Ništa strašno. U odnosu na onih 14 od prije ova dva dodatna su stvarno pičkin dim. Dan sam provela manje više blebetajući. Nema tko me nije zvao. Ištvan, naravno, više puta na dan a bio je i u posjeti. Jučer su bez mene čistili stan i stalno je imao pitanja kako se ovo ili ono radi. Zvala me je i svekrva reći mi da loše spava i nije joj dobro otkako se meni ovo (ponovno) desilo. Pitam se da nije bacala uroke i sad bi ih htjela stornirati a ne zna kako :P Javila se i meni najdraža muževa teta za koju sam svekrvi zadnji pur rekla da mi se od njezine rodbine najviše svidja, što joj je sveki odmah prenijela i sad se redovno čujemo. Nisam ni poklopila, kad me nazvao kolega iz firme. Zabrinuli se žena i on da li je sve u redu. Nakon operacije poslala sam svima samo kratke sms-ove, da znaju da je sve ok, no žena i on su provjeravali samo mail-ove. Sestra je pak došla na ideju da me ono u petak struja zdrmala zbog novougradjene metalne pločice. To je rekla onako u zajebanciji, no mene sad muči da me slijedeći put ne pogodi i grom :) Morala se javiti i ona, jednom već spomenuta znatiželjna teta po muževoj očevoj strani. Saznala sam tko je bolestan i/ili polomljen od Slavonije do Hamburga. Sad tim bolesnima i polomljenima može pričati što se točno meni desilo. Ostali su se javili sms-om ili na fejsu. Imala sam pune ruke posla cijeli dan. Danas crkavam od dosade, što nije dobro jer sam ionako sva krepana od opijata koje dobivam protiv bolova. Primam tek malo višu dozu od minimalne i stalno mi se spava. Najviša doza je nekih 11 puta viša od ove meni prepisane. Ne mogu ni zamisliti kako se osjećaju oni kojima je nažalost potrebna. Kaže mi doktorica neks se odmorim i naspavam, pa od sutra krećemo korak po korak smanjivati dozu. Nisam naučena na ležanje po cijeli dan i sada na sve načine pokušavam ostati budna. Za vikend nažalost nema fizioterapeuta i tako nisam mogla puno vježbati hodanje. Nogu smijem opteretiti do 20kg ali taj osjećaj treba vježbati a to ne mogu sama. Bolje jedan dan još počekati nego sama prčkati. Dosta je bilo iznenadjenja i šokova. Sutra bi osim toga trebala dobiti novu ortozu za koljeno, koja će sve ovo zmrdano dodatno stabilizirati i onda mogu krenuti dalje, bolje rečeno od početka taktikom Jovo nanovo. Nakon svega uvukao se u mene strah od (novog) prvog koraka. Od dosade i djelomično znatiželje, jer na facebooku svakodnevno ima sve više glupavih kičastih slika napravljenih s pomoću umjetne neinteligencije, skinula sam microsoftov alat za generiranje slika na osnovu opisa. Naravno da meni ni pod razno nije palo napamet opisati sliku tipa Zalazak sunca u morskoj uvali ili nešto slično. Sjetila sam se onog starog vica kad Ameri izmisle kompjuter koji sve zna i pošalju Muju da ga testira, a ovaj ga upita: Šta ima? Tako sam ja upisivala unutra tekstove pjesama i citate koje umjetna inteligencija ne može razumjeti sada a ni nikada, kao na primjer: "Mujo kuje konja po Mjesecu" a na slici ni Muje ni Mjeseca nego samo neki dječji konjić, koji trči po psohodeličnom krajoliku duginih boja sličnom Baltazargradu:  Muju bi šlagiralo da ovo vidi, pa nije Mujo Ken od Barbie. Ni u snu ne bi pogodili što sam upisala umjetnoj inteligenciji da mi izbaci ovo:  Odgovor: More je provod, more su koke, more je izvor života, je li tako, Moke? Pišonja i Žuga se okreću u grobu. Skontala sam da umjetna neinteligencija stvari shvaća doslovno i samo doslovno, a ono što ne shvaća ni ne trudi se shvatiti. Tako je slijedeću sliku izbacila na opis: Ćelava pjevačica još se češlja na isti način:  Politički korektno i doslovno, no totalno nemaštovito. Bizarnost je ne smeta, pa ako je pravilno slikovno opisana prenesti će je 1:1. Ovo je na primjer navijačica Vatrenih s opisom: Roza antilopa u ronilačkom odijelu navija za Hrvatsku :)  Pa recite da nije 100x simpatičnija, pa čak i manje bizarna od one Krollice koja je jadna pola Njemačke već obišla mašući sisama i prenašminkanom žvaljom. Moja pokojna baba bi rekla: besposlen pop i piliće krsti, a ja sam to stavila u opis slike i evo što je izašlo:  Od svega čime sam se dalje igrala najbolji mi je Šejn, kako putuje na zapad starim parobrodom koji nosi sol, usput nosi jednu davnu, nikad prežaljenu ljubav, tanku dugačku cigaru i par mamuza od zlata:  Idem se sad dalje igrati da ne zaspim. Nemojte mi šta zamjeriti jer nešto pišem ja a nešto i šarene pilule za lilule:  |
- 15:56 - Komentari (16) - Isprintaj - #
petak, 21.06.2024.
Crtić
|
Gobac je davnih dana pjevao da mu je život porno magazin. Ja bi bila sretna da je i kod mene riječ o kakvom kurbajluku ali ne. Moj život je jebeni crtić!!! Da sad ne ponavljamo svu priču od prije, krenut ćemo od operacije danas. Umjesto totalne anestezije, koje se bojim ko crnog vraga, operirana sam pod spinalnom. Planirana je bila spinalna plus epiduralna u području ozljede, od čega su odustali zbog bajpasa u koljenu. Ovaj put anesteziolog nije bio zgodan ali je bio ugodan, bolje rečeno ugodna jer me za operaciju ovoga puta pripremala ženskica. Ispalo je da joj je tata naš Zagorac a teta živi na Pagu. Pa smo tako dok su ovi tamo iza paravana rezali i bušili po nozi izorganizirali njen slijedeći godišnji u Podčetrtku :))) Operacija je protekla u redu. Manji zajeb je da su zaboravili nazvati Ištvana, pa je ovaj pizdio doma. Glavni kirurg je jučeo bio kod mene dok je Ištvan bio u posjeti i rekao da će operacija trajati nekih sat i pol. Naravno da je mislio na čisto trajanje zahvata bez svih priprema. Negdje usred svih priprema za ulazak u operacijsku sali meni je palo na pamet da sam to zaboravila napomeniti mužu. Ovaj je pak naravno računao sat i pol do dva od momenta kad sj me odveli iz sobe  No dobro. Operacija je prošla, vrate me na odjel. Izmedju ostaloga krenem puniti mobitel... Kad ono iskoči iskra i skoro me zdrma struja. Bolje rečeno, malo me je stvarno i pecnulo u ruku. Što je najbolje, nestalo je struje na cijelom odjelu :)))) Sad se samo nadam da sir koji sam jela za večeru nije bio pokvaren jer ću u suprotnom završiti u rubrici "zanimljivosti" ili još bolje "bizarno". Tehničar je u medjuvremenu pogledao stvar, sjeban je cijeli red utičnica iznad moga kreveta i sad mi ke radi ni televizija  Ljudi moji dragi, ne znam tko ili što pokušava ove atentate na mene ali sad se bojim i ležati u krevetu a ne samo hodati po kući i fitness centrima. Apropos fitness centra doktor se obavezao izdati mi doživotnu zabranu ulaska. Na uputnicu preko zdravstvenog :) Vidjet ćemo slijedećih dana hoće li se stvarno i držati obećanja. A do tada vas pozdravljam u očekivanju udara kuglaste munje ravno u krevet do prozora u sobi 224 na sjevernom krilu zgrade.  Šaka suza Vrića smija Ča je život vengo pizdarija. |
- 19:07 - Komentari (15) - Isprintaj - #
četvrtak, 20.06.2024.
Živčanjenje
|
Jučer je bio dobar dan. Odredili su termin operacije. Oprali su mi kosu. Jelo je bilo solidno. Dobila sam doručak. I marmeladu. Naručili su fizioterapeuta da popričamo o taktikama kretanja prije i poslije operacije. Ištvan je bio u posjeti, kao i kolegica s posla. Moj ratni drug iz prethodne bolnice me zvao navečer i dugo smo pričali o svemu i svačemu. Fizioterapeut nažalost nije uspio doći, no to me nije toliko pogodilo. Jutros u šest pojavila se mala Azijatkinja, koja slabo govori njemački s pitanjem može li mi pomoći pri osobnoj higijeni. Objasnila sam joj kao i svakog jutra njenim prethodnicama da mi donese vodu i ručnika i odjebe jer se uredjujem sama. Donese ona vodu i ručnik i ostane stajati uz mene. Reko, a ne bi ti odjebala malo dok ne budem gotova, pa ću te zvati? Ali neda se ona, kaže sestra je rekla da mi mora pomoći. Reko, dosta si mi pomogla time što si donesla vodu i ručnike, dalje ću sama. Ali ona i dalje stoji uz krevet. Skoro sam ju zatukla. Reko ženo, jel ti jasno da mi stajanjem tu radiš stres?! Ali ne konta to ništa. Ili se pravi blesavo. Ko Nikoletina Bursać. Komesar naredio da nema Boga a meni naredila sestra da moram biti u sobi dok se ne opereš. Valjda misle da ću pojesti sapun ili koji kurac? Neću sada počinjati priču sa sestron koja me napala da zašto ne koristim štake (koje nisu moje, ja ne smijem do iza operacije) jer bi predugo trajalo a potpuno je nekonstruktivno i samo bi se dodatni raspozdila. Kao i uvijek u životu s babama se ne razumijem tako dobro kao s dečkima a na moju sreću ima ovdje i par muškića. Tako mi je nakon ove koja me ištresirala krv došao izvaditi moj “osobni asistent” Tobias, stažist, koji je još jednom obećao da će fizioterapeut doći a operacija će skoro pa sigurno biti sutra. Pojavila se nešto kasnije i fizioterapeutkinja s kojom sam danas tek popričala o tome kako ćemo dalje. Kaže da ne brinem, za sve slučajeve slučajeva postoje razradjene taktike i već će(mo) nešto smisliti. Ipsi me pitala za anesteziologa, koji se nije pojavio. Ne kažem nažalost jer je glavni kirurg osobno bio kod mene objasnivši još jednom što će točno gdje i s koje strane zašrafati. A stari (sad sam ko moja baba kojoj su svi iznad 50 bili stari iako je sama imala 88) je ipak najveća faca ovdje. Operacija bi trebala biti sutra, druga sam na redu. Živčana sam ko pas, iako je kirurg na odlasku dodao samo da ne brinem, nije to ništa posebno, do ponoći će hitna dofurati barem još dva do tri takva slučaja :)))) Javim se sutra nakon operacije, da budete u toku. Ne javim li se, i onda sve znate (@ipsi, morat ćeš sama za Švicarsku). Baj baj odoh ja :) |
- 17:11 - Komentari (12) - Isprintaj - #
srijeda, 19.06.2024.
Preimenovanje
|
Vidim da me Blogi na naslovnici preimenovao u nekakvu Kojoticu. Nemam pojma koja je to ni kakve veze ima sa mnom :)) Ali ima Blogi pravo, kužim što je mi je time htio poručiti. Ako Fleksa ne izdrži sve ovo, Kojoti će nastaviti. Kojoti su inace poznati po tome sa se srokaju s vrha kanjona i ništa im ne bude, a ja eto padam po ravnome. No opet, ako ćemo sad baš tražiti nešto pozitivno u svemu skupa, onda sam u ovih osam mjeseci dosta napredovala. Prvi put sam pala na ravnome usred dnevnog boravka, iščašila koljeno, pupucala sve ligamente osim unutrašnjih i oštetila arteriju i tako postala glavna senzacija u bolnici. Kažu da je vjerojatnije dobiti na lotu nego da ti se nešto takvo dogodi. Pa nećemo se valjda zajebavat s nekakvim istegnućima i hematomima?! Ovaj put sam pala preko stepenice, “samo” slomila potkoljenicu na dva mjesta (malo jednu i malo drugu kost - @annabonni zna koje su to), za što če trebati samo jedna operacija (barem zasada). Dakle, napredovala sam. Slijedeći put po nekoj logici proći ću samo sa istegnućem nakon što padnem sa tobogana. A na kraju ću se penjati na Mount Everest ko iz 3,14159čke. Ne znam koji scenarist piše moj život. Znam samo da neke epizode ne bi pale na pamet nijednom Tarantinu ni braći Coen, pa čak ni onim pervetznim korejskim ludjacima sa tamo nekakvim parazitima. Pih! Ovakvu trash horor C-produkcijsku melodramu s primjesama folklora nemoguće je napisat iz bilo koje glave. Za prvu nezgodu mi stalno govore kako je vjerojatnost da se desi ravna negdje šesticom (ili sedmicom - ovisno od tome koliko se brojeva igra) na lotu. Ova sada je sama za sebe svakodnevni pičkim dim ortopeda i kirurga, no u kombinaciji da se desi na istoj nozi, istoj osobi kao i ona prva i to u niti 9 mjeseci je jackpot na eurolotu sa superbrojem i to onda kad ga dobije jedna jedina osoba. Dakle, nema mi druge nego igrati loto sa nesretnim brojevima umjesto sa sretnima kao do sada. Od dobitka kupiti ću si prvo novu nogu i zgodnog njegovatelja a onda i anesteziologa za po kući. Nek se nadje, nikad ne znaš kad će zatrebati. Operacija je zakazana za petak jer bolnica trenutno ima problem s anesteziolozima koji su na bolovanju i jučer je zbog toga otkazano par duže planiranih operacija, izmedju ostaloga i ona moje ex cimerice. Ištvan je razgovarao s našim liječnikom i ovaj je potvrdio da će dolaziti u kućne posjete ako ne budem mogla niz stube nakon operacije. Dodao je još da bolje da on dodje nego da ja krenem puzati po stubama jer bi takvo nešto bilo slično meni a bolje da ne riskiramo Moja baba bi rekla: pozna gazda svoje ljude. Ištvan kaže samo: rekao sam ti ja već da si ti doktorova simpatija, kao što se on i tebi svidja. I za taj slučaj važi ona o poznavanju svojih ljudi, žena i kojotica. Kako je operacija tek u petak, tako sam danas konačno dobila doručak.  Ne bi čovjek (posebno @Vlad) vjerovao ali čak je bilo i marmelade :) I to ne jedna nego dvije :)  Jučer su me izbacilinl iz takta i danas mi se uvlače več cijeli dan. Čak su mi dvije njegovateljice i kosu oprale. U prošloj bolnici to nije u opisu radnog mjesta. Ako možeš sam oprati kosu dobro, ako ne jebiga. Eventualno dobiješ nekakvo plastično govno od kapice punjeno gelom koji se zgrije u mikrovalnoj na glavu. Nešto tipa suhi šampon za kosu, nakon kojega imaš osječaj da ti je kosa još prljavija. Za ručak je bio bakalar s krompirom na portugalski (tako kažu). Čak i nije bilo loše, dapače.  Sad čekam i fizioterapeuta koji mora razmisliti što od vježbi mogu raditi prije operacije, da baš potpuno ne zahrdjam. RTL prenosi utakmicu sa Albanijom i tako će mi brže proći vrijeme do posjete kolegice s posla.  Lijepi pozdrav svima do slijedećeg javljanja a posebno @ipsi :) Pusić, kisić, dodjite ponekad na moj blogić. P.S. vidim sad da se Mandjukić zaigrava pa se čudim kako to da me Dalić nije pozvao u ekipu, godinama i ozljedama bi se taman uklopila u ekipu  |
- 14:32 - Komentari (12) - Isprintaj - #
utorak, 18.06.2024.
Mir
|
nije dugo trajao. Dva dana sam bila sama u sobi, što meni čovjekoneljubnoj paše, no danas je došla cimerica. Jučer sam se zajebavala da ću opet dobiti neku “pipi mahen” kao zadnji put. Jezik pregrizla. Em su me probudili kad je došla a taman sam zaspala ko klada, em ne govori njemački. Kaže njena kćer: Meine Mutter nicht Deutsch sprechen, nur Ukrainisch und Rusisch! Da i šta sad, pa ne očekuje valjda da ja trebam govoriti ruski ili ukrajinski umjesto da njena mater, koja ovdje ima svu zdravstvenu skrb nauči njemački. Malo morgen! No Pipi machen je danas najmanji problem. Ujutro su me opet držali bez hrane i pića zbog mogućnosti operacije danas, što se naravno nije dogodilo. Ali zato je taman kad su mi donijeli ručak došla doktorica objasniti mi kako će proteći operacija. I tu me je presjeklo. Nakon operacije ne smijem 4 do 6 tjedana opterećivati nogu. Što znači da toliko dugo ne mogu izaći iz stana jer ne postoji tehnika kojom bi se ne koristeći nogu spustila i nazad popela 38 stepenica. I onda sam rekla da bolje da sam pala na glavu, slomila vrat i krepala. Ova prva doktorica je ostaka sva u šoku i pozvala još dvoje. Koji su me pitali kao mi mogu pomoći. Pa sam rekla nek me zatuku, bolje da tako nepokretna nisam živa. A oni da mi tu želju ne mogu ispuniti. Iza toga je počela rasprava u kojoj ti debili nisu shvatili koji je moj problem. A problem je da će me do stana odnijeti posebna služba namjenjena tome ali kad jednom udjem u stan ne mogu dolje. Ako ništa drugo radi vadjenja konaca, bolje rečeno onih metalnih kopči kojima pacijente danas priheftaju. A nijedan doktor ne ide u kućne posjete. Pa sam pitala šta sada, hoću li onda zauvijek ostati zaheftana ili koji kurac?! Kaže mi debil broj 1: Pa možete doći kod nas da vam izvadimo šavove! (kako kad je problem sići do izlaza?!) Pa kaže prepametni debil broj 2: Pa pozovite taksi?! (o jeben ti život, da skočim s drugog kata na parkiralište ili koji kurac?) Na ovo se ponovno javio debil broj jedan s idejom da zamijenim liječnika za nekog koji radi kućne posjete. Na to sam popizdila. Sigurno ću dobrog liječnika mijenjat zbog toga što je njemački zdravstveni sistem u kurcu pa pacijenti nakon otpusta moraju sami razmišljati kako se snaći i tko da im skida šavove. Onda su došli na ideju da bi bilo najbolje da odem u “kurtzeipflege”, što ga dodje nešto ala starački dom iliti mjesto za privremenu njegu. (da mi Azijatkinje koje ne znaju njemački brišu dupe kao ovdje još 6 tjedana?!) Pa sam rekla da ću se prije ubiti nego otiči u takvu ustanovu i da za koji kurac ne mogu dobiti rehabilitaciju kao svaka druga pizda ovdje. (uopće ne sumnjam da će Pipi Machen odavde otiči direktno na rehabilitaciju i još će joj zdravstveno platiti i dolmečera da se bolje snadje. Pa se onda čude da ljudi biraju AFD - i ja sam na najboljem putu da to učinim!) Onda su se pobrali na savjetovanje i vratili se nakon psat vremena s pitanjem jel im mogu garantirati da se neću stvarno ubiti!? Doktorica je od šoka sjedila na stolici i brisala znoj dok je debil broj 2 dalje izbacivao pametne ideje koje s mozgom nemaju ništa zajedničkog. No nije sve tako sivo. U sobu je došla još jedna pacijentica i ta je simpatična. Blebećemo već cijelo vrijeme. (upravo razmišlja sama se otpustiti iz bolnice, pozvati muža i otići doma jer je naručena na operaciju u 12:30 a sad je 16:40 a još ju nisu zvali). Onda je došao Ištvan. Koji je sinoć pojeo pokvarene jagode (ne znam kako nije skontao) i nije mu baš dobro. A za njim anesteziolog. Ako ima nešto dobro u tim bolnicama, onda su to anesteziolozi. I ovaj naime sasvim solidno izgleda kao i onaj koji me je uspavao na prvoj operaciji. Dakle, prdeknem li ovaj put, opet ću zadnje vidjeti nešto zgodno. Barem nešto. P.S. Današnji ručak: Zarolani kurac sa pure krompirom i brokolijem. Mljac, mljac, mljac. (iden se sad ubit po sedamdeset i sedmi put danas, ajde bok)  P.P.S. a evo i večere bajne. U biti imam sreće sa me svaki dan pripremaju za operaciju pa preskočim doručak. (idem se ubit 78. put danas)  |
- 16:59 - Komentari (19) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 17.06.2024.
Sve je sranje
|
osim pišanja, ponavljao je često pokojni Stari. Istina, misao nije njegova. Dok jedni tvrde da je ova velika mudrost izašla iz usta Mao Ce Tunga, drugi ju pripisuju Konfuciju. Tko bi više točno znao, nebitno.  Sjetili smo je se Ištvan i ja maloprije. Nema ništa gore nego kad ti se život svede na sranje i pišanje kod kojeg ti netko mora asistirati. Eh da sam ja barem ko ona moja “pipi mahen” cimerica iz stare bolnice, pa da mi nije problem nazvati sestru i pustiti ju da pod mene stavlja vrčinu. Ali nisam. Meni je to najgori dio ovog horor scenarija. Pa onda jedva da nešto popijem da ne bi morala koristiti usluge “pflegepersonala”. A nije ni da se baš prejedam jer je sranje još deset puta gore od pišanja. Neću dalje u detalje, nije apetitlih. Htjela sam vam samo prenesti razgovor s Ištvanom maloprije a koji je tekao nekako ovako…  Ištvan: Zašto ne piješ taj sok koji sam ti kupio u kantini, pa voliš ga inače? Polomljena ja: Pa kad ću onda morati zvati sestru da mi donese vrčinu! Ištvan: Ti nisi normalna, pa to joj je posao. Polomljena ja: Jebe se vama muškima, zataknete Vilija u posudu i boli vas patka. To je i doktor maloprije rekao. Ištvan: Šta jest jest. Pa daj pojedi barem koju trešnju, kad sam ti ih već donio! Polomljena ja: Je, pa da onda moram kenjati. Radije ću stisnut guzicu do iza operacije. Ištvan: Nije ni njima ovdje lako sa tobom, jadni ljudi!  Tijekom dana javili su mi se kolege i prijatelji. Svi vrte jednu te istu rečenicu u raznim varijantama: Ne znam što da kažem! Odgovaram im samo: Ne znam ni ja! Sveki me je zvala sinoć sva uplakana. Vjerojatno zato jer usprkos svim atentatima nikako sa pandrknem. A možda joj je i stvarno stalo, tko bi ga to znao. Dok ovo pišem stigla mi je “večera”. Što bi rekla moja pokojna baba: od ovoga ćeš retko srat! (Gdje je sad ona gastarbajterica druge generacije koja je pisala bajke o Njemačkoj, da podijelim sa njom ovaj kalorijski deficit?).  |
- 17:21 - Komentari (17) - Isprintaj - #
nedjelja, 16.06.2024.
Nedjelja, usrana nedjelja
|
Prije 8 i pol mjeseci doživjela sam nesreću koja mi je obilježila svo vrijeme do danas. Dala sam sve od sebe da mi bude bolje, da čim prije dodjem na nekakvu normalu. Plivanje, fizioterapija, šetnje, vježbe. Smršavila sam 7 kila. I onda… Odem danas s mužem u njegov fitness centar za probu, vidjeti što od vježbi mogu tamo raditi jer je za plivanje danas bilo prehladno. Odradim tamo kilometar brzog hodanja ta zagrijavanje. Sva sretna krenem prema spravama ta vježbanje… Pritom ne vidim stepenicu od kakvih 7-8 cemtimetara… I eto me opet u bolnici. Noga slomljena ovaj put ispod koljena. Boli ko vrag kad i samo malo pomaknem nogu. Sutra ću znati kada će me operirati. Ležim u bolnici i blejim u strop. I opet kao bezbroj puta u životu razmišljam što sam ja to tamo nekome gore skrivila da mi radi to što mi radi. Nemam više volje nizašto. Što god napravila, ma koliko se god trudila, ništa nema smisla. Osam mjeseci sam si predbacivala kako sam mogla biti tako glupa i pasti u dnevnom boravku i toliko se sjebati. Osam mjeseci sam se grizla zbog svih troškova koje sam napravila obitelji svojom povredom, iako mi nitko od mojih ništa ne predbacuje. Žderem sebe samu zbog gluposti, kako mi kaže muž. I sad ovo. Ne znam kako ću preživjeti ovu noć. Stvarno ne znam. Nakon osam mjeseci borbe, a stvarno sam se trudila da budem “fit”, da budem jaka, da ne posustanem duhom…i tijelom…došla sam do sloma. Fizički možda i preživim, psihički ne vidim šanse za boljitak. Možda jednostavno trebam odustati. Bez borbe. Predati se i gotovo. Finili su Mare bali. |
- 20:51 - Komentari (27) - Isprintaj - #
|
Studeni 2024 (3) Listopad 2024 (4) Rujan 2024 (6) Kolovoz 2024 (1) Srpanj 2024 (10) Lipanj 2024 (10) Svibanj 2024 (9) Travanj 2024 (12) Ožujak 2024 (5) Veljača 2024 (4) Siječanj 2024 (5) Prosinac 2023 (4) Studeni 2023 (10) Listopad 2023 (22) Rujan 2023 (9) Kolovoz 2023 (9) Srpanj 2023 (9) Lipanj 2023 (8) Svibanj 2023 (2) Ožujak 2023 (6) Veljača 2023 (1) Siječanj 2023 (1) Prosinac 2022 (13) Studeni 2022 (4) Ožujak 2022 (1) Veljača 2022 (6) Siječanj 2022 (8) Prosinac 2021 (18) Studeni 2021 (6) Listopad 2021 (4) Rujan 2021 (7) Kolovoz 2021 (1) Srpanj 2021 (10) Lipanj 2021 (6) Svibanj 2021 (14) Travanj 2021 (10) Ožujak 2021 (15) Veljača 2021 (13) Siječanj 2021 (3) Dnevnik.hr |
|
Opis bloga
Šta znači KUJA? » kuja • ženski rod Kučka, keruša. Izraz KUJA se sastoji iz 4 slova što je za 4.8 manje od prosječne hrvatske reči. Sadrži 2 (50%) samoglasnika, što je za 7.2 procenta više od prosjeka. Napisano unazad: AJUK Sve sličnosti sa stvarnim osobama, mačkama, kujama, ocvalim polovnjačama, bradavičastim svinjama i dogadjajima slučajno su namjerne. Kako ne bi morali razmišljati da li su Vaši komentari na ovom blogu poželjni ili ne, autorica je iskoristila mogućnost blokiranja i time vam olakšala dilemu. U slučaju neželjenih nuspojava zbog nemogućnosti komentiranja pogledajte u ogledalo i preispitajte sami sebe (i svoje prijatelje). Kod akutnih napada bjesnoće nazovite 112 ili Vrapče, tamo će vam sigurno znati pomoći. Pritužbe i primjedbe možete svakodnevno slati na slijedeće mailove: Nuspojaveineželjeniučincibloga@net.hr LansirnarampazalansiranjeodjebaPraćka@gmail.com Blogotragedijestopifreshliste@histeriziranje.org Napusisekurcaludakravoumjestodaovdjepizdis@uhljebljeni.hr Samasidebelaisfrustriranakrava@jadna-pizda.hr |