U središtu kružnice radijusa 15km
četvrtak, 26.09.2024.
Jebada
|
Drugi tjedan će biti godinu dana od moje prve nezgode i operacije. Godinu dana idem na fizioterapiju i više sama nisam sigurna ima li to uopće smisla ili je tek mazanje očiju. Kako sam nakon iščašenja koljena kod kojeg je oštećena arterija i svi mogući ligamenti još i slomila istu nogu na dva mjesta, sad je ta druga nezgoda opravdanje da još uvijek ne mogu saviti nogu više od 90-100 stupnjeva, po stubama dolje idem stubu po stubu. Veliki napredak je da ne trebam štake ni hodalicu. Sama sebi idem na kurčev kurac i najradje bi se zatukla jer oduvijek ne podnosim spore ljude. A sad se krećem brzinom kornjače a ne više Kornijevim korakom. Ono što me najviše jebe je da mi nitko ne želi dati nikakvu prognozu kako će to ići dalje. Meni nije problem drkati se po terapijama kad bi znala konačni cilj, čak i ako uključuje ograničenja. Htjela bi samo znati koliko procenata prijašnjeg stanja mogu očekivati. Ovako mi se sve skupa počinje činiti besmisleno. Šta ako je sav trud na kraju zakurac? Onda je bolje odmah sve odjebati i ne trošiti bezveze vrijeme, svoje i terapeutovo. Dvije godine života uzela mi je korona, jednu sad ova ozljeda. Imam 56 godina i roditelji su mi umrli oko 70. Dakle, statistički gledano, ako se i oporavim, onda taman da mogu zdrava pandrnuti. Pritom ću ostatak života provesti radeći kako bi imala pravo na penziju prije koje ću krepati i vježbajući jebene noge po teretanama i fizioterapeutima. Šta bi rekla moja pokojna mama: Jebeš život i življenje! |
- 09:48 - Komentari (13) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 23.09.2024.
Gurka*
Iliti simpatizerka stranke Zelenih s afganistanskom migracijskom pozadinom: * die Gurke (njemački): krastavac (Fotografija je preuzeta sa Facebook-a) |
- 15:03 - Komentari (7) - Isprintaj - #
utorak, 17.09.2024.
Reklama
|
Naše mačke jutros su snimale reklamu za Catckers (mačji Snickers, novi, još nepoznati proizvod). Scenarij ide nekako ovako: 1. čin: mijaukanje u triu ispred spavaće sobe dvoje batlera - mau vau rau, minjau, marju (očito su učili neki strani jezik) 2. čin: grebanje po vratima spavaće sobe i pokušaj otvaranja vrata skakanjem na kvaku (u pozadini se čuje sporadični mau vau rau i marju) 3. čin: tišina u trajanju od 5 minuta (telepatski dogovor što dalje poduzeti, da se lijeni batlerski par izvuče iz kreveta) 4. čin: u prizemlju se čuje pad metalnog predmeta pomiješan sa zvukom razbijenog stakla (batlerica, sjebane noge, teške ujutro ko zemlja kaže pomoćnom batleru: odi vidi šta su sad opet sjebali) 5. čin: pomoćni batler silazi po stubama, čuje se: pizda vam materina dlakava, djubrad jedna nedojebana - ej, spusti se dolje, ovo moraš vidit! 6. čin: glavna batlerica polako se stubu po stubu spušta u prizemlje - pri pogledu na pod po kojem leže rasuti kistovi (u zadnje vrijeme smiruje živce slikajući po bojama), lijekovi, daljinci, naočale, razbijena čaša i čupovi mačje dlake pada u nesvijest. 7. čin: Mačke u kuhinji žderu Catcers, pomoćni batler pokušava osvijestiti batlericu u nesvijesti. Stari mačak Adagio se obraća Ruby Dee i Gandalfu: "vau mau rau, marju!" ispod ide prijevod: "Catckers, kad si gladan nisi svoj!" |
- 12:24 - Komentari (6) - Isprintaj - #
četvrtak, 05.09.2024.
Alkemisti
|
Koja je formula za doći na naslovnicu bloghaera? Ima ih više i nisu baš komplicirane, budući da se ovdje mota još vrlo malo kemijskih elemenata, pa je onda i H2O strašni izum. Formula broj jedan je javiti se nakon sto godina izbivanja. To Blogija toliko gane, da te odmah zakači na prvu stranu. Ako baš nemaš sreće u životu, još te i proglasi i blogerom tjedna. Zato treba dobro paziti da se ne vraćaš na blog ponedjeljkom. Formula broj dva je objaviti post o nekoj aktualnoj temi oko koje se može klati do besvjesti. Pritom je dobro koristiti neke od slijedećih lajtmotiva: - smrt kontroverzne osobe, posebno kad je bila vječito pijana i laprdala gluposti - partizani, ustaše, četnici, gdje si bio 91 i što ti je djed radio 41? - Djole, Nole i konasbrezavadi-ranje. Osim formula za dolazak na naslovnicu, postoje i formule za prizivanje komentatora. Formula broj dva pali i ovdje. Ne želite li da sve skupa završi u koljačini, uvredama i privremenim gašenjem dva tri bloga, da bi uskrnuli ko Isus par (tje)dana kasnije, najbolje je na komentare ne reagirati. Možete doduše ne dozvoliti komentare, no to često dovodi do novih postova u kojima se komentira zašto se to kod vas ne smije komentirati. Za ostale primjedbe, tu je anketa, tako da već ćete saznati tko vam jebe mater, oca i neobrijane noge. Formula broj 2 za prizivanje komentara je recimo biti bolestan ili ozlijedjen. No samo dok ste baš onako pravo u qrcu, zanimanje za vaše stanje brzo će zamijeniti krepani četnici i o bivšoj državi blejeći kozojebi. Postoje i formule kako dozvati mušku ili žensku blogopopulaciju svojim piskaranjem. Za dozivanje muškaraca i onih koji su uvjereni da to još jesu je i opet učinkovita formula broj 2. Dolete brale ko muhe na tjelesne izlučevine. Nisi još ni krmežlje s očiju obrisao a već te čeka desetak komentara ljudi koji inače ni ne znaju tko si ili se to prave. Žene je malo teže dozvati, ipak su to i inače kompliciranija bića. Jedna od formula je ona broj 2 za komentare uopće jer nema ženi ništa draže od druge žene koja je u kikiju više od nje. Kad niste u kurcu pomaže i objavljivanje slika, no tu ne treba sad pretjerivati i ići u savršenstvo, što onda opet dovodi do suprotnog efekta. Slika ruže ili morskog krastavca sasvim je dovoljna. Dobra formula svakako je i kombinacija dvije prethodne metode. Na primjer drva negdje u pizdi materinoj, po mogućnosti mutna i još malo nahereno u kombinaciji sa uvijeno zavijenom naznakom da ti nešto ide/ne ide kako si zacrtala i ima puno lipih/gadnih stvari samo ne smiš kazat. Nego, da zaključim priču o prethodnom postu. Sjećate se onog prastarog vica o tome kako mali Bosanac kad odraste ide u Njemačku tražiti posao a mali Švabo ka odraste ide u Bosnu tražiti tatu? Danas bi mogli reći da mali Slovenac kad odraste ide u Srbiju istraživati kako je propao rokenrol (ne Jugoslavija, jer nigdje se nije skupilo toliko estradnih ratnih profitera kao u deželi) a mali Srbin kad odraste ide u Sloveniju tražiti doktora (i pasoš). P.S. Umjesto komentara na prethodni post: Krajem sedamdesetih dvadesetog veka bilo je u meni nešto od čoveka Ja sam davno mrtav još od onog dana nas troje u sobi i moja sahrana |
- 10:49 - Komentari (7) - Isprintaj - #
srijeda, 04.09.2024.
Djubre do kraja
|
Kad umre bilo koja belosvetska šuša aktualni rip-eri plačipizde u roku dok nisi izgovorio ni jedan, dva, tri. Onda umre Bora Djordjević i svi šute ko pičke da ne ispadnu četnici, praveći se da ga nikada nisu slušali. Mnogome sam ja u životu štošta zamjerila, posebno prevtljivost onih koji su od nekadašnjih partijaca i skojevaca postali veliki borci za nacionalna pitanja i još više onima koji su se bilo kojoj vlasti stisli u guzicu za gradski stan i slične povlastice. Posebno mrska sorta su mi svi oni silni "umjetnici" koji su uzeli slovensko državljanstvo (koja je djelomično i zbog takvih više nisam htjela kad sam ga konačno mogla zatražiti) dok su nastavili hrvatovati, srbčevati i bosančevati (da ne spominjem "tkonasbrezavadi-anje) a Janezima prodavati pred sto godina prožvakane fore. Bora Djordjević je bio i ostao djubre do kraja i to je razlog da mu ni tih zadnjih 9 godina nedosljednog života medju alpskim Srbima i bečkim konjušarima ne mogu zamjeriti. Bolje i uvjereni četnik nego suncokret. Drugi razlog zbog kojega mu ne mogu zamjeriti djubretarstvo su svi oni koncerti Riblje čorbe na kojima sam bila u mladosti a koji su bili medju najžešćima ikada. Treći razlog je njegova primitivna a opet bolno iskrena lirika. Mislim da nema nijednog pjesnika kojeg muž i ja skoro svaki dan citiramo (jedina konkurencija su možda Pišonja, Žuga, babo Atif i Ibro dirka naš i njihova ekipa) u kojekakvim prilikama. Evo i jučer sam uz post stavila onu sa matorom i aligatorom, jednu od Ištvanovih najmilijih primjedbi kad ugleda neku "ljepoticu". Ovdje par mojih najmilijih: Otvorila mi matora sa licem aligatora. Samoubica se ubio s ledja. Nemam više motiv da bi bio protiv. Danas može svaka stoka da pronadje 2 svedoka. Da li da ustanem ili da odustanem? Život mi je pičkin dim, ne znam šta da radim s njim. Hrist je bio ona retka vrsta koja im se otkačila s krsta. Zajebali Rusi klimu, mesto leta šalju zimu. Ispecite vaše drago stvorenje u našoj peći Gorenje Velenje. Došla četa djaka ispod podvožnjaka i svi umrli u jednome danu. Zašto sam na Švabe jurišao džabe? Na sve strane preko grane. Vežite se slećemo a možda i nećemo. Hoću majko hoću u gradsku čistoću. Kukuriku, kukuriku, jebo svoju sliku! Kako je lepo biti glup! Lekar, pekar, apotekar, kolar, stolar... Pominju mi familiju, teraju me dodjavola. R.I.P. Nemam više motiv da bi bio protiv nisam neukrotiv, ja priznajem poraz k'o mačka u džaku smucam se po mraku sam u ćorsokaku i priznajem poraz Ovih dana sve mi miriše na jesen ja ću opet biti šašav i zanesen gluposti, sve same gluposti a kuda dalje Bog sveti zna, Bog sveti zna..." |
- 21:36 - Komentari (11) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 02.09.2024.
Brzina
|
Od prošle nedjelje opet plivam a prije par dana sam se prvi put nakon nezgode usudila vježbati na pokretnoj traci. Strahovi koji se uvuku u kosti zajebanija su stvar od bilo kojeg uganuća ili loma. Kod svakog koraka bez pomagala u podsvjesti se vrti scenarij u kojem padam i opet sam u bolnici. No, svi kažu da je to normalno nakon onoga što mi se izdogadjalo i da SAMO (uf, nije to samo nego SVE!) trebam vratiti sigurnost u samu sebe. No da skratim priču, ionako nikoga ne zanima, ovo je samo za moju statistiku. Za odhodati 200 m treba mi ca. 10 minuta, što je brzina od 1,2 km/h. 1000 m otplivam za nekih pola sata, dakle u vodi sam skoro 2x brža nego na kopnu.  Nakon što smo muž i ja prvog dana otplivali svoje staze (btw, sve uz ovakvu nogu sam brža od njega) idemo mi prema izlazu, Ištvan vuče torbe a ja 2 metra iza njega na štakama, kad me zaustavi lik koji je cijelo vrijeme plivao u istoj stazi i stalno smo se mimoilazili, pa kaže: U vodi ne bi čovjek rekao, da ste ozlijedjeni, brži ste nego vani! To je izgleda bila neka isprika za to da mi se stalno gurao u istu liniju, drugi put će paziti da me ne udari. Barem se nadam. Ištvan me naravno sad zajebava da će me sada ovako raštimanu ganjati penzići s bazena (ovaj koji me je zaustavio nije baš prva mladost  ).Sa kompresijskom čarapom i štakama taman bi mi pasao jedan koji okolo ide sa rolatorom, imali bi puno zajedničkih tema.   Kod nas osobno inače ništa nova. Radim već četvrti tjedan, smršavila sam 7 kg metodom intervalnog posta, što je otprilike kilogram na tjedan (još jedan podatak za osobnu statistiku). Unutar 8 sati jedem, ostalih 16 pokušavam ne misliti na hranu :) Zasad funkcionira a dokad će ne zna se. Vježbam puno intenzivnije nego nakon prve ozljede, iako sam vrlo skeptična u odnosu na vjerojatnost da je vježbanjem moguće uspostaviti stanje kakvo je bilo prije. Doktori i terapeuti stalno ponavljaju da treba vremena ali isto tako napominju da nitko ne može predvidjeti kako će se sve skupa dalje razvijati. Dakle, ne nude mi nikakvu barem i lažnu nadu na koju se mogu uloviti. Ne volim lažne nade ali ovdje bi baš ta bila neki cilj koji pokušavam dostići i dalo bi se matematički vrednovati koliko mi je uspjelo. Ovako, nemam pojma da li sam na dobrom putu ili ne i koliko daleko je zid te slijepe ulice nakon kojeg nema dalje. No kada kažem da ne vjerujem u boljitak i da će biti najbolje prihvatiti ograničenja, onda počnu kenjati kako tako ne smijem razmišljati. Zaključak je znači da moram vjerovati bez pokrića u nešto za što nema konkretnog dokaza da bi se moglo ostvariti. Dakle, Houston, imamo problem, veliki problem. Terapeuti tvrde da je sve stvar snage i da je u svemu najvažnije jačati mišiće. Ja pak razmišljam inženjerski i uvjerena sam da je geometrijski nemoguće doseći 120 stupnjeva bez da nešto u koljenu (opet) ne pukne. A prije prve nezgode mogla sam savinuti nogu odokativno 160 stupnjeva, iliti mogla sam sama sebi dati vritnjak.   Oko te točke vrti se rasprava sa fizioterapeutima već od samog početka. Dosada je ta priča o snazi bila nešto što nikako nisam shvaćala, dok mi konačno prije par tjedana jedna od fizioterapeutkinja nije uzela nogu i pasivno je savila skoro do 140 stupnjeva. I kaže: ako ide pasivno, onda problem nije geometrijski i vježbom možemo jednom polako doći do cilja. To me malo ohrabrilo (ne za dugo, opet sam u kurcu). Kad me uhvati malodušje i tvrdim da sve skupa nema smisla jer ću ostati invalidna, Ištvan mi kaže: Ajde ne seri, ti si pantagana, mrcina zajebana, jaka si ko konj, vježbaj i ne zajebavaj! Kakvo odustajanje, sjeti se malo tvoje babe i šta je sve prošla. Tako sam se sjetila kako je pokojna baba sa sedamseset i pet slomila kost u ramenu. Ortoped je tvrdio da neće više nikada moći dignuti ruku više od kakvih desetak stupnjeva. No svejedno joj je objasnio kakvu vježbu treba raditi. Tri serije po 20 puta. Baba je od te 3 serije napravila najmanje 300 ponavljanja dnevno. Kad je doktor slijedeći put došao u posjetu baba je dizala ruku više od prosječnog bivšeg pripadnika Adolfove mladeži. Sad svaki put kad pomislim kako su sve te vježbe zakurac i gubljenje vremena, sjetim se babe kako salutira pred ortopedom, dok ovaj ne može od čuda.  No čini se da je baba bila jebeniji igrač od mene. Ponavljanje vježbe za nogu 300 puta dovelo je do toga da me je ukočilo u križima. Sad radim samo još 200 ponavljanja te jedne vježbe. I onih par drugih par isto tako. Dobra stvar svega skupa je da nemam vremena visiti na blogu. Pogledam sporadično jel ima šta novoga (nema) ili zanimljivoga (i po tom pitanju vlada dosada i kronični deficit). Komentiram samo na rijetke petke, uglavnom napišem komentar i onda ga izbrišem. Druga dobra strana cjelokupnog cirkusa je da nemam ni vremena pratiti aktualna dogadjanja u zemlji (jednoj, drugoj a ni trećoj). Kad na televiziji ili u drugim medijima krene rasprava o tome treba li zabraniti nošenje noža sa sobom, tražim sjekiru da razbijem televizor. To će stvarno spriječiti ove koji ih svako malo izvuku nasred ulice i pokose par prolaznika. Kad mi neki od njih pridje a ja ću izvadit metar i reć mu: Sori, čekaj da izmjerim dužinu oštrice, onda me tek možeš klat. Na sreću za televizor (rekla bi moja pokojna baba: pozna gazda svoje ljude) nemamo sjekire. Baciti ga kroz prozor nije baš lako. A i mogla ni pogoditi Heinza ispod balkona. Ali tko će onda njurgati po kući i stalno se na nešto žaliti?  Dok pišem ovaj post (a tome je već više od tjedan dana), brzina na pokretnoj traci se povećala i sada sam na 280 m u 10 minuta. Preporučenih dnevnih 10000 koraka iznosi nekih 8 kilometara. Ovim tempom za to bi trebala hodati nešto manje od 286 minuta iliti 4,76 sati, što je otprilike 1,9 sati manje nego bi za to trebala u ponedjeljak. U svemu skupa Ištvan me jebeno motovira, trebao bi od toga napraviti biznis. Evo na primjer razgovor od jutros... Ištvan: Znaš ona ženska iz fitness kluba koja te je tješila kad si slomila nogu... Šepava Berta: Da i šta je sa njom? Ištvan: Ona je tamo personalna trenerica. I ne radi uopće sa nekim mladim 3,14159čkama, trebala bi ti uzet par sati kod nje. Šepava Berta: Zato jer sam šepavi ružni stari nosorog, s kakvima ona radi? Ištvan (koluta očima)  (nastavlja se a možda i ne, nebitno) P.S. evo nemam pojma ni jel ovaj u medjuvremenu i sam alpski Srbin u medjuvremenu pandrknuo ili ne, ali bez obzira na političko opredjeljenje (barem je pošten sam do sebe i ne pjeva o tome tko nas bre zavadi) ova paše na moje trenutno raspoloženje ko šaka na oko: Otvorila mi matora Sa licem aligatora I rekla mi: "Ej, pa to sam ja" |
- 11:41 - Komentari (5) - Isprintaj - #
|
Rujan 2024 (6) Kolovoz 2024 (1) Srpanj 2024 (10) Lipanj 2024 (10) Svibanj 2024 (9) Travanj 2024 (12) Ožujak 2024 (5) Veljača 2024 (4) Siječanj 2024 (5) Prosinac 2023 (4) Studeni 2023 (10) Listopad 2023 (22) Rujan 2023 (9) Kolovoz 2023 (9) Srpanj 2023 (9) Lipanj 2023 (8) Svibanj 2023 (2) Ožujak 2023 (6) Veljača 2023 (1) Siječanj 2023 (1) Prosinac 2022 (13) Studeni 2022 (4) Ožujak 2022 (1) Veljača 2022 (6) Siječanj 2022 (8) Prosinac 2021 (18) Studeni 2021 (6) Listopad 2021 (4) Rujan 2021 (7) Kolovoz 2021 (1) Srpanj 2021 (10) Lipanj 2021 (6) Svibanj 2021 (14) Travanj 2021 (10) Ožujak 2021 (15) Veljača 2021 (13) Siječanj 2021 (3) Dnevnik.hr |
|
Opis bloga
Šta znači KUJA? » kuja • ženski rod Kučka, keruša. Izraz KUJA se sastoji iz 4 slova što je za 4.8 manje od prosječne hrvatske reči. Sadrži 2 (50%) samoglasnika, što je za 7.2 procenta više od prosjeka. Napisano unazad: AJUK Sve sličnosti sa stvarnim osobama, mačkama, kujama, ocvalim polovnjačama, bradavičastim svinjama i dogadjajima slučajno su namjerne. Kako ne bi morali razmišljati da li su Vaši komentari na ovom blogu poželjni ili ne, autorica je iskoristila mogućnost blokiranja i time vam olakšala dilemu. U slučaju neželjenih nuspojava zbog nemogućnosti komentiranja pogledajte u ogledalo i preispitajte sami sebe (i svoje prijatelje). Kod akutnih napada bjesnoće nazovite 112 ili Vrapče, tamo će vam sigurno znati pomoći. Pritužbe i primjedbe možete svakodnevno slati na slijedeće mailove: Nuspojaveineželjeniučincibloga@net.hr LansirnarampazalansiranjeodjebaPraćka@gmail.com Blogotragedijestopifreshliste@histeriziranje.org Napusisekurcaludakravoumjestodaovdjepizdis@uhljebljeni.hr Samasidebelaisfrustriranakrava@jadna-pizda.hr |