U središtu kružnice radijusa 15km
utorak, 30.03.2021.
Pčela u žlici čaja
Kada bi zaboravila na trenutak ono što se ne vidi na slikama*, a što nam je ukralo u nepovrat cijelu jednu godinu života  pa vegetiramo uz fast food serije sa netflixa i famoznu coffee to go odlazeći na posao i to nazivamo životom, novonormalnim čak,  možda bi ovo bio još jedan proljetno proljevasti post o prirodi koja se budi, vijesnicima proljeća  i sličnom kiču iz zadaćnice napušene vjeverice davne sedamdeset i sedme.  Ovako je ovo samo još jedna reska, još malo pa četiristota, od dana kad je sve što iole vrijedi nestalo, udavilo se u žlici čaja držeći dah.  * nije govno nego se stvarno pašče usralo prije no što ga uslikah. Sve, sve je propalo, sve se srušilo svemu je kraj Sve, sve je propalo, sve se srušilo izgubilo sjaj |
- 09:49 - Komentari (14) - Isprintaj - #
subota, 20.03.2021.
Asteroid
|
Čitam jučer kako se neki asteroid približava Zemlji brzinom od 100000 km/h i već sam se ponadala pravom smaku svijeta, a ne ovim jeftinim nadomjescima iz horor filmova C produkcije. Kad ono ništa, opet će nas fulati. U nedjelju. Čak i tu nemamo sreće, ono malo šanse da nas strefi ne pada na radni dan. A ja se pitam kol'ko astronomski mala je mogla bit' ta šansa? Al' opet, dobro da je danas Na radni dan, a ja ću ostat doma Uz hit dana apokalipsa sa vašeg balkona A opet, gledajući već godinu dana kako nas "struka" vodi kroz krizu malo se ipak nadam da je neki stručnjak u NASA-i jednako stručan pa se preračunao. I možda ovog puta budemo bolje sreće nego prijašnjih krajeva svijet(ov)a. U anketi Da se asterooid približava Zemlji i puknuti će u nju vi bi: a) molili Boga da padne radnim danom i izvadili kompilaciju za kraj b) cjepili se AstraZenekom, bolje da vas ugrušak pogodi prije od asteroida c) sjedili doma i čekali, slijedeća dva tjedna su ključna d) nazvali šefa da vas u ponedjeljak ne mora čekati e) rekli jednom u životu ono što stvarno mislite a ne ono što se očekuje od vas, ja bi definitivno izabrala odgovor pod a. Prije toga nazvala bi par dragih ljudi i rekla im da volim. Tako će znati da je sad stvarno kraj kad je mene omekšalo. I šefa, naravno, javiti mu da me u ponedjeljak ne mora čekati. Reda mora biti, ne smije se neopravdano izostajati s posla niti nakon apokalipse. No, učili su nas kako nas ništa ne smije iznenaditi, pa ćemo dalje nastaviti po starom, pa kud puklo da puklo. Jučer s posla zovem muža doma, okrenem broj kad ono javi se policija. Usrala sam se živa, već sam vidjela kako mi po stanu trči CSI i neki švapski Horejšio. Od šoka poklopim slušalicu. Pomislim, čekaj malo, nije mi se javio Horejšio nego automat koji kaže da počekam jer su sve linije zauzete. Naravno da je zauzeta kad Helga i Hilda prijavljuju susjede po cijeli dan. Provjeravam broj koji sam nazvala i skužim da sam zajebala zadnji broj u predbroju. I sad si mislim, samo se meni može dogoditi da imam isti broj kao neki službenik policije. Da me oće takva slučajnost strefit kad izvlače loto. Pa da imam iste brojeve kao dobitnik jackpota. Pa odletim na Bora Boru uzgajati morske pse, plivati sa njima pjevajući. Da mi je biti morski pas bar jedan dan jedan sat, jedan tren biti morski pas P.S. složila još jednu sliku, ne pogodi li nas u nedjelju, konačno krećem na Merlinicu iz jednog od prethodnih postova.  P.P.S. samo za Vandu i Lojzeka u sikret hedkvoteru  |
- 10:34 - Komentari (9) - Isprintaj - #
četvrtak, 18.03.2021.
Mali petak
|
Danas sam uzela slobodan dan. Ostao mi je jedan dan godišnjeg od lani a ni sa ovogodišnjim ne znam što ću uopće moći, pa reko da ne propadne.  Ujutro sam ionako morala na godišnje vadjenje krvi i sad me muči da mi nešto ne pronadju, pa da odkracam prije nego završi pandemija. A naći će sigurno jer ne plivam, a to me je dosada držalo u kakvoj takvoj formi bez bolova u križima i općenito, na životu.  No nema veze, kad ne budem mogla izdržati, mogu se cijepiti Astra Zenekom pa me više ništa neće boljeti. Kad ti mama i baba, koje medjusobno nisu bile u krvnom srodstvu, umru od plućne embolije, onda ne moraš puno razmišljati o tome što će te jednog dana strefiti. Ali još mi se ne ide, pa će se maskirani astronauti sa AZ bočicama u centru za cjepljenje načekati dok mene vide.  Što bi rekla dva pokusna kunića kad se sretnu ovih dana: - Ej, stari, kako si, kako žena i djeca? Jesu mi vas već cijepili? - Ma pusti ti to, žena i ja čekamo da završe pokuse na ljudima.  Tako i ja. Nego, jebeš cjepivo i coronu, slobodan je dan i treba ga iskoristiti koliko se da.  Pa kaže muž : a da odemo malo do grada, jest da treba nosit masku po centru ali tek toliko da malo promijenimo okolinu. A i zatvorit će opet sve, pa bolje onda da odemo malo prošvrljati po butigama prije nego ih opet zatvore, pa u šetnju uz Neckar.  Mene inače stvarno treba nagovarati na šoping. Posebno kad mi se strga patent na torbici. Pa trebam novu. Iako ih imam valjda dvadesetak. No od još jedne ne boli glava.  I evo je. Crvena. Bordo čak.  Na sniženju jer Njemice od boja poznaju crno, bež, smedje, svijetlo smedje, smedjkasto, sivkasto, sivo i naravno, hit hitova - boju kože. Pa se za vodenjakuše uvijek nadje sniženo nešto što one ne kupuju da ne bi ispale bojom iz prosječnog prosjeka.  Usput sam se nasmijala izbornom plakatu jedne margnalne partije, koja sama sebe zove jednostavno "Partija" i bore se koliko se sjećam za pravo svakog stanovnika na besplatno pivo i za uvodjenje dodatne subote svakog tjedna.  Dobijem li ikada pravo glasa na parlamentarnim izborima, definitivno će dobiti moj glas. Jer kad ti počnu Dan Svetog Patrika čestitati proizvodjači vode, definitivno je došlo vrijeme za promjene.  |
- 17:13 - Komentari (11) - Isprintaj - #
nedjelja, 14.03.2021.
Nekako s proljeća
Finila je i ova šetemana od bloga tjedna. Dokurčilo mi je lijepiti slike uvijek istih Pripizdina kojima se prisilno krećemo zadnjih mjeseci, pa ću današnji post popratiti slikama sa prvog, i nadam se zadnjeg, ljetnog godišnjeg odmora na Rajni.  Lijepo je tamo, ne mogu sad baš tvrditi da je teško sranje, ali nije to ko naše (ili bilo čije) more.  (No, da nismo bili, nikad ne bi sreli dva kurčića sa Lorelaya.) Lijepo za pogledati ali ne sad nešto bi me vuklo vraćati se tamo svake godine na godišnji, izlet preko vikenda sasvim je dosta (sada ne ide ni to pa bezveze mi spominjati).  Što bi rekla moja prijašnja kolegica, sad penzionerka : Nema veće sramote za nas Nijemce nego kad se njemački turisti naloču na Mallorci pa se uhvate pjevati Kako je lijepo na Rajni. Ako je tako lijepo, što ne ostanu doma, pa tamo pijani pjevaju! Tako nekako. Sve je rekla.  A eto, kako je u prošlih godinu dana bilo malo dogadjaja vrijednih spomena, tako se najzabavniji dogadjaj u cijeloj godini dogodio baš tamo, u mjestu Bacharach. Onda doduše i nije bio zabavan, bila bi najradije zadavila muža, ali sada mu se smijemo.  Svratili smo tamo jednog popodneva nakon posjete Sankt Goaru. Vidjeli smo mjesto vozeći se s druge strane rijeke i dopale su nam se sve te kućice u Fachwerk-stilu, pa da pogledamo izbliza.  I tako, uspijemo se parkirati na dobro mjestu, tik pred ulazom u grad.  Parkiranje jeftino u odnosu na deračinu po gradovima u našoj okolici. Samo 2 eura za cijelo poslijepodne, sve do ujutro.  Toliko nam nije ni trebalo, ionako smo morali uhvatiti trajekt, bolje rečeno splav koja vozi izmedju dvaju obala rijeka.  (Na slici gore nije splav, nisam toliki debil ali splav nisam slikala. Ionako slike nemaju veze sa tekstom. A i mi smo naravno, uvijek na krivoj strani. )  Uglavnom, muž ubaci dva eura i stisne tipku za printanje karte. Kad ono ništa, automat se napravi blesav.  Već lagano nadrkan ubaci još jedan euro (ne pitajte me zašto, kad parkiranje košta dva). Automat ga i dalje ne jebe i samo mudro šuti, stoji i guta kovanice.  A bilo je vrijeme ručka. A govno od automata ne zna kako su neki gadni kad su gladni.  Bolja polovica popizdi : meni si našo progutat 3 eura, mamu ti jebem! I lagano ga šutne nogom. Kad je ovaj počeo tuliti! Uključio se alarm, zaštita kradljivog automata od kradljivaca.  Stajali smo tako šokirani uz njega dok nije prestao tuliti. Već sam nas vidjela u prugastim odijelima s kuglom na nozi kako bezuspješno objašnjavamo da je on pokrao nas a ne mi njega.  Od šoka smo se oporavili, po običaju, tek kad smo nešto ubacili u kljun.  I tako, do slijedećeg puta, na nekom drugom mjestu. A sad idemo dalje s kompilacijom za kraj... Baj baj baj... Mnogo toga zajedno smo prošli sad sve je iza nas ni za čime ti ne žali ide dok ide, traje dok traje nekad se dobiva, nekad se daje |
- 20:38 - Komentari (10) - Isprintaj - #
subota, 13.03.2021.
Heinz
|
Nekima je petak dan za metak. Meni je to dan za metlu, usisavač i krpu za pod. Bez obzira kada petkom stignem s posla, uhvatim se čišćenja, pa to zna nekada potrajati do kasno u noć. No ipak se potrudim završiti s ribanjem i ribarskim usisavanjem čim ranije. Jedno da još nešto imam od dana, bolje rečeno od noći, a drugo radi Heinza.  Heinz je susjed od ispod i malo je nadrkan kad netko buči po kući jer on meditira pet puta na dan. Dobro sad, ne znam jel baš pet puta, znam samo da je u religiji Baha'i, kojoj Heinz pripada, meditacija sastavni dio svakog dana. Pa tako Heinz taman krene meditirati kad se Wolfgang ulovi bušilice. Pa mu Heinz u duhu medjureligijskog razumijevanja i tolerancije jebe mater. Onda Wolfgang probuši šta ima, ali kod Suzanne svrati bivši muž po malu, pa zasjednu bivši i sadašnji na balkon. I puše. I blebeću. I smiju se. I samo čuješ kako ispod balkona netko nešto mumlja. Heinz ih blagoslivlja, naravno, opet ništa od meditacije. Ode bivši, odvede malu, konačno se mir spusti na Zemlju i jadan Heinz da će pokušati meditirati, kad eto ti Connie, stigla s posla i blebeće na telefon sa sinom hodajući po vrtu. Mislim, zašto koristi telefon nemam pojma, toliko se dere da bi ga u Berlin dozvala i bez njega. Naravno da tako najprije dozove a koga drugoga nego Heinza, koji krene pisati pritužbu upravitelju zgrade u kojem traži smanjivanje stanarine zbog konstantne buke i nemogućnosti meditiranja u takvim uvjetima. Zadnje što jadnome Heinzu u životu treba su petk(ov)i i moje usisavanje i muzika koju navijam dok radim. Mogu ga zamisliti kako mi odozdola želi sve najbolje. Na sreću, od usisavača i muzike ništa ne čujem. A ionako sam već lagano gluha, pa čujem samo još ono što želim čuti. Definitivno ne Heinza koji upozorava da po kućnom redu mir nastupa u osam navečer. Dala sam gas i završila oko devet. Ako je Heinz zvonio, jebat ga. Sad može meditirati do mile volje do ujutro. A ja dižem sve četiri u zrak i  grijem križa. Klasičan kraj svakog mog petkovog ribanja je gutanje Voltarena,  listanje trivijalnih časopisa uz koje mogu odmoriti mozak i pokušati zaboraviti na bolove  uz šalicu čaja od Moringa jagode, ma što to značilo.  Za kraj i za laku noć, a Heinzu za uz meditiranje jedna lagana s moje kompilacije za kraj... Kada padam ja se dižem sve mi ide na ruku svakog čuva neka sila a ja imam jabuku |
- 00:23 - Komentari (7) - Isprintaj - #
četvrtak, 11.03.2021.
Dišpet
|
Jer majmun radi što majmun vidi... Tako nekako ide ona jedna stara stvar ako me sjećanje još dobro služi . E pa tako je majmunica koja ovo piše neki dan pročitala na grafitu dišpet, kad ono, jebiga, samo anagram.  Nakon posla i večere zna već biti prekasno za šetnje po našoj Pripizdini, pa sam prekjučer protegnula noge u pauzi za ručak. I čak za divno čudo srela dvoje ljudi.  U zadnje vrijeme kamo god da krenem nema žive duše. Ne znam što se dogadja. Valjda su svi pali u kolektivnu depresiju i ne izlaze više iz home office-a.  No nije da mi sad nešto silno fale. Da se mene pita onaj dio sa 3 metra razmaka može ostati zauvijek. U dužinu,  a bogami i u visinu.  Ovi lako riješe problem, jednostavno te zveknu kopitom kad im nešto ne paše.  Drugi pak prijete vatrenim oružjem. Ono jebeš Njemačku u kojoj nema table sa nekom zabranom ili upozorenjem na svaka dva metra.  Tako da ću slijedeći put uzeti kacigu za svaki slučaj, kad već nemam pancirke pri ruci.  Za večeru danas nešto lagano.  Sutra je petak. Pa vikend. Pa sve ispočetka. |
- 20:21 - Komentari (13) - Isprintaj - #
srijeda, 10.03.2021.
Ozrenka
|
U duhu prepoznavanja u nečijim pjesmama, identifikaciji sa likovima iz pjesama i njihovim pričama razmišljam, ovako kako se mnogi nalaze u Balaševiću (to Djole nikada nisam mogla izgovoriti jer me asocira da ono kad Mićo Dušanović Räikkonena zove Kimi, koda su skupa dočekali zoru oblokani u nekoj opskurnoj birtiji na kraju sela) u čijem bi se opusu ili pjesmi pronašla onako barem jedno tri četvrtine. I kad izuzmemo Šal od svile, koji pokriva onaj dio vječite vodenjačke čežnje za slobodom uma i tijela i nepripadanja ničijim zastavama, ostaje mi, uz cjelokupni opus Zabranjenog pušenja jedino još Iztok Mlakar. O kojem bez veze da pišem jer ga većina ionako niti pozna niti razumije, mada je meni daleko bliži od Balaševića, mentalitetom i podnebljem o kojem pjeva, pa ću dalje samo o Pušenju. Ono što nam se kao klincima činilo zajebancija, neki simpatični luzeri kojima se možemo dobro nasmijati, to su ti likovi za koje nakon svega shvatiš da su isti ti, ma kako se trudio od njih pobjeći. Da bi vidio rahmetli babu Atifa, Ibra Dirku, Fikretu, lutku sa naslovne strane, onog što je rodjen tamo gdje je vuk domaća životinja, onoga s fildžanom viška i jebiga, samo trebaš pogledati u ogledalo. Pa onda ima tako nekih dana kad bi ko Gigo Bosnić sjeo iza haubice pa za Koševo, za Vratnik, Maltu, za cijeli svijet punio kalibar 155. Pa kad ležiš na dnu ko Pišonja i pitaš se kako neki mogu gore a ti i Žuga ni na more? Jugo 45 davno je sprešan i već je izgnjilio u dalekom svijetu u koji si pobjegao s dvije kese najlonske. Nedjeljom se ponekad sjetiš dana kad je otišo Hase. Otvoriš širom prozore na neki novi Dan republike i neka čuju i vide tko je Walter. Dok u kući gori svijeća pored ikone, ti ne vjeruješ što o pokojnima, sad kad se ne mogu braniti, pričaju nikome. I tješi te najveća pravda u životu. Jer ama baš nitko se još nije vratio iz Bara, pa bio bos ili hadžija. A opet, svom životnom pušenju glede i unatoč, još si u stanju odmahnuti rukom, reći Ozrenki da stavi bogati muziku malo tiše donese novu rundu i objasniš im kako nije ti on jarane, budala, nego defakto umjetnik. I neka sve skupa jebe ko im pjesme piše. Dodje Mercedes po njega I on ode. Ja, ja Ode u armoničare I posta popularan. - Eno ga bolan, gled'o sam sliku, sa Brenom bio S oba Halida se sliko. Jel života ti. Jes majke mi Čovjece, on je vuko curulu nosila bed da joj se zna prednja strana I sad evo hoda I s ovom I s onom - Ozrenka Daj nam bogati dvije pive I reci muzici malo tiše - I nije mi nekako zadovoljan Znam ja, dusevan covjek, ne da on da ga se darači, da ga daraču oni snimatelji - Oguliše ga -Čekaj Bil ti to dopustio? Stani podji od sebe Ali nije ni to. Ne daju mu bolan da sevdah svira. Raja traži veselo. Tko ce slušat tudju muku. |
- 06:53 - Komentari (10) - Isprintaj - #
utorak, 09.03.2021.
Johnson & Johnson
|
U zadnje je vrijeme postalo teško razlikovati ozbiljne od fake vijesti pa čovjeka teško više išta može iznenaditi. Ili je pak konstantno iznenadjen. Tako ja neki dan vidim ovu sliku na fejsu i mislim se pazi koja dobra zajebancija (mislim slika je i dalje zafrkancija a ne nuspojava, valjda ) kad ono stvarno stiglo cjepivo od Johnson & Johnson. Ako djeluje protiv virusa kao što njihov šampon protiv peruti uklanja perut najebali smo.  Prva djevojčica cjepljena Johnson & Johnson cjepivom Pa si malo mislim, toliko se priča o covid putovnici s kojom će cijepljeni imati odredjene povlastice. Kao na primjer otići na koncert i tamo dva sata skakati sa brnjicom, kao neki dan u Izraelu. Mislim, netko bi mi morao objasniti zašto cijepljeni medju sobom moraju nositi maske. Ako su cijepljeni, trebali bi biti zaštićeni od virusa, a ako su zaštićeni kako će se onda zaraziti? Ako se pak mogu zaraziti ali ne ozbiljno oboljeti, onda čemu zaštita još i maskom? Nosit ćemo maske dok ne postignemo smrtnost od nula i to ne samo od virusa nego od bilo čega? Prije ćemo tako sresti Godota nego kraj lockdowna. Ajde da cijepljeni nose maske kako bi zaštitili necijepljene, to bi imalo smisla ali da ih nose medju sobom? Wtf? Čime ih je cijepilo? Fiziološkom otopinom?! Mislim, nećemo sad dalje postavljati pitanja jer bi nas još mogli pokriti alu šeširićem. Pametni ljudi danas ne postavljaju pitanja. To će uskoro zauvijek promijeniti testove inteligencije kakve poznajemo. Doći ćeš u Mensu na testiranje gdje će te pitati postavljaš li s vremena pitanja o smislenosti mjera protiv corone. Odgovoriš li odlučno NE dobiti ćeś certifikat po kojem si pametniji od Einsteina. Ili barem od...ma nebitno, nećemo čačakati mečku. Odgovoriš li : PONEKAD, preporučiti će ti novo testiranje za pola godine. Odgovoriś li DA, morat ćeš hodati tjedan dana okolo sa natpisom : Ne podržavam bezpogovorno mjere kriznog stožera, ja sam osoba smanjene inteligencije. Pa ti samo pitaj, jaro. Astronaut, eklektik Atleta, epileptik Budi svjetla staza Budi junak, kamikaza Ne želim, ne želim Horizonte da ti suzim Izvini, jaro, guzim Nego, kad već ne smijemo preispitivati redoslijed cijepljenja a koji ide kronološki od Broja 1 i Homera, s kojim je išao u razred, preko Pantelije Topalovića, Manolića, engleske kraljive i tako dalje sve do novoodjenčadi, pa će ovi zadnji na koncert tek kad bude harao Covid 3019, tako je ovo sa Johnson & Johnson jedna jako super vijest. Možda će se ovim cjepivom moći cijepiti nekim drugim redom, recimo na osnovu kvalitete kose. Ćelavce će po toj strategiji cijepiti zadnje, oni s osjetljivlim vlasištem su prvi na redu. Slijede oni koje muči prhut, pa oni kose uništene od bojanja, masne kose, suhe kose i potom svi ostali. Jedva čekam kad će Dolce i Gabanna izbacit cjepivo za modne influencere a KiK i H&M za one malo tanjeg novčanika. A koji će to tek biti povijesni trenutak kad se Megan i Oprah Winfrey, najpoznatije borkinje za prava Afroamerikanaca na još jedan jakuzzi, cijepe uživo Fendijevim cjepivo pred par milijardi gledaoca diljem svijeta. Kod Zare će se pak moći cijepiti samo oni s konfekcijskim brojem 36 i manje i to isključivo u haljinici boje lila iz čistog poliestera, dok će Bauhaus cijepiti samo one u radnim odjelima i sa šljemom na glavi. U Ikei će se u red postaviti svi oni koji su uspjeli složiti krevet ili ormar po njihovim skicama bez čestitanja osmog marta majkama onih koji su im to smeće prodali. Jutarnji će uz subotnji broj čitateljima ponuditi cjepivo koje je osobno samo za njih potpisala Heidi Klumm a kod Jamnice će se prvi cijepiti oni koji izrecitiraju sve poruke Paola Coelha s bočica od 0,5l. Ostaje i mogućnost sudjelovanja u reality show-ima tipa Džungla u kojima će glavna nagrada za žderanje crva i žohara biti Pfizer cjepivo i Covid putovnica te besplatni odlazak na karentenu u Grčku. Bio marketi cijepiti će najprije Gretu Thunberg, najbolje petkom kad ne ide u školu, potom redom simpatizere stranke Zelenih, vegane, vegetarijance i na kraju one koji se drže LCHF prehrane. Katolička će crkva hostiju zamijeniti cjepivom, protestanti će se cijepiti uz predočenje porezne prijave iz koje se da dokazati da su zadnjih 7 godina uredno plaćali crkveni porez. Plenkija će pak cijepiti, ako već nisu, u direktnom televizijskom prijenosu iz kafića Tri majmuna cjepivom firme Lavazza. S dodatkom željeza. Što se blogera tiče, najprije dolaze na red naravno, top blogeri po izboru uredništva, zatim blogeri sa fresh liste koji dokažu sudjelovanje u svih zadnjih deset anketa, potom bloger tjedna, bloger dana, bloger sa najviše komentara, onaj sa najviše postova, najdužim stažem na bloghaeru, onaj s najviše alter-egova i na kraju svi ostali. Zadnji cijepljeni za utjehu da je toliko čekao dobiti će mlinac za papar koji još uvijek negdje čeka na svojeg vlasnika, još iz davnih dana Masterchefa, kad se blogerima nije dalo kuhati dva tjedna i to slikati da bi ga dobili. A gleda na to da je diskontima poput Aldija i Lidla i drogerijama poput DM-a uspjelo nabaviti brze testove na coronu brže od njemačkog ministra, tako bi možda bilo najbolje kada bi se Aldiju dalo da nabavi i cjepivo. Najkasnije do kraja ovog mjeseca svatko bi imao svoje dvije bočice s uputstvom kako se sam cijepiti. Doduše na kineskom, no nećemo sad komplicirati. Bitno je da ponovno, bujne kose na krivim mjestima (nuspojava) možemo na koncert s maskicom (obožavam ovu umanjenicu) preko duckface-a. Ili još bolje - s dvije. Mogućnosti nastavljanja Monty Pfizer letećeg AstraZeneka cirkusa Soutnikom do Johnsona & Johnsona su zapravo neograničene. Skoro kao nesposobnost cjelokupne aktualne svjetske političke elite koja je davno zaboravila kako se vežu vezice na cipelama. Ako su ikada to bilo ni savladali. Ljudi gušteri? Ajde bogati, ne vrijedjajte više jadne životinje, nisu one krive da svijet vode nedojebani pizdeki i frfljave odcvale babuskare. |
- 11:15 - Komentari (6) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 08.03.2021.
Prvi korak
Jutros prije posla svratila sam na brzinu do trgovačkog centra u blizini firme do bankomata i onako čisto da malo protegnem noge napravila jedan krug. Kud god kreneš naletiš na neku od ovih crveno-bijelih traka, sličnih onim žuto crnima (ili su neke druge boje) koje policija povuče oko mjesta zločina.  Nekako me svaki put ulovi smijeh jer mi fali žrtva nacrtana kredom na podu. Mislim kad već živimo u nekoj uvrnutoj verziji CSI Corona.  Ili pak u moru, kao nekada u Golom pištolju. Prvi dio ako se dobro sjećam.  Eto i ovaj smajli je sigurno pomislio isto kad se ovako smješka gledajući me blaženim pogledom.  Ima još jedna stvar koja me tjera na smijeh u ovoj novonormalnosti. Nekada prije, kad nisi bio baš dobar u matematici pa te jebalo preračunavanje metre u centimetre i obratno, mogao si otići nekamo gdje ti matematika neće trebati.  Recimo u policiju. Ili u politiku. Danas nam takvi mjere razmak. A kako nisu naučili definiciju metra (dužina puta koju u apsolutnom vakuumu prijeđe svijetlost u vremenu od 1/299792458 sekunde), tako se ni sada ne mogu dogovoriti treba li se odmaknuti na stalno ponavljanih metar i pol ili ipak bolje dva.  Bitno je i, barem tako ovaj piktogram izgleda želi reći, da se prvi u redu odmakne tri metra od ostatka reda koji ne mora držati razmak.  Nego, nisam se ni pohvalila kako smo muž i ja kao rizična skupina od mame Merkel primili svatko po dva kupona za 6 ffp2 maski po cijeni od samo 2 eura po bonu. Ajde da sam i ja jednom u životu dobila skoro zabadava nešto od države čiju kasu dosad redovito punim.  Nije puno, no nećemo maski sad gledati u zube. A i da hoćemo, ne možemo. Pa čemu onda trud svirači?  Na pauzi za ručak Lesi se vratio u centar provjeriti da li su stvarno otvorili trgovine, kako je to najavljeno prošli tjedan. I stvarno, osim trgovine s cipelama  ostale butige rade.  Radi čak i salon za manikuru, bolje rečeno za ugradjivanje onih ogavnih grablji, koje neke žene nose na vrhu prstiju.  Od silnog oduševljenja da konačno imam gdje ugraditi kandže, skoro sam se zabila u onu crveno bijelu traku s početka priče, koja hoće reći da su poluotvoreni ili koji kuki?  Glavno da opet ima sladoleda  eklera i makaronsa  pa ćemo u nekom sedmom koraku, kad jednog dana opet otvore teretane, pilatesi i bazeni navaliti tamo skidati sve one kilograme nakupljene od koraka broj jedan. Prodavačice su posvuda bile dobre volje. Kod Tchiba je jedna od njih doslovno pjevala, pa nisam mogla ne napraviti im malo prometa. Ionako već godinama sanjam kako ću kupiti jako bitnu stvar, bez koje stvarno ne možeš vježbati yogu ko pravi majstor. Yoga jastuk. Samo 19,99. Pa budi bez toga, rekla bi moja pokojna mama.  I tako, dok ovo pišem, sjetih se pokojne mame i babe i svih onih sitnih poklončića kupljenih od ušparanog džeparca na današnji dan nekih davnih 8.martova. I svih onih s puno ljubavlju ubranih ljubičica. Na mjestima kojih isto tako više nema. I taman me krenulo okretati na sevdah, kad se na vratima se pojavio muž ko Gustav iz crtića kad se vrati iz supermarketa. Sa cvijećem i vrećom punom šarenih artikala umjesto karte napisane rukom, pa kaže : Mama, sretan ti 8.mart!  Majka zna sve tajne drugima neznane Jer je živila dane kad san nosija pelene Sanja dičje demone crne, male zelene Da će doć i otet me ipak znajući da neće Jer me Mama oblijeće ka anđeosko biće Piva uspavanke i čita molitve i priče Dugo san mrzija nježnosti koje mi je pružala Sve dok nisan skužija koliko san joj dužan I da samo ružan pogled podebljava kredite šta je Mama uložila u svoje malo Dite Majka voli te i ne nabija kamate Opet sve te naše rate nikad neće doseć isplate Njeni Darovi Ljubavi vječito nepisani dugovi Majke ne traže uzvrate ne seru kvake i gelere Ako triba bi pomakle mora i Mount Everest Kad su dica u pitanju pa se crvene i živciraju U školi na primanju dok se Dica ne zapitaju I ne pokušaju shvatit niko ne može platit Goleme žrtve, njihove propale snove Poslove mrtve zbog brisanja Guzica Nas mulaca i mulica, naših filmova i đireva I lutanja po ulici, svojoj dici je pružila Baš sve šta je imala, čak se i zadužila Sve da bi mi priuštila, zato san majci zahvalan Iako nisan zaslužija baš sve šta mi je dala Mama Fala Za svaku tvoju rič šta reći si mi znala Mama fala mada nisi znala Sve dok si me rađala kolika san budala Fala tata šta si meštar od zanata Pa si u par navrata napravija mene, sestru, brata Fala tebi dida šta si me vodija u šetnje Dok još nisi vidija moje moždane smetnje Baba i tebi fala šta si me čuvala Dok san bija prčulinac šta si mi držala pišulinac Dok san piša, fala šta u vrtić nisan iša Jer su tamo tete bile zločeste Imale su šporke tapete o razbijene rolete Fala splitskoj umobolnici za sve one krevete Ekipi šta se sjete pa mi dođu u posjete Fala svin dobrin ljudima ove jebene planete Fala bože šta se rime same množe Pa me svaki freestyle Vodi u raj Još jedno fala za kraj Fala za kraj |
- 21:39 - Komentari (8) - Isprintaj - #
nedjelja, 07.03.2021.
Pa ti budi dobar
Godinama nismo mijenjali distributera električne energije, što je ovdje nešto što velika većina radi svake godine.  (katolička crkva u našoj Pripizdini) U biti neke velike razlike u cijeni nema, jedino čime se pri prijelazu profitira su jednokratne premije. Negdje su te premije jednostavno uzete u obzir kod prve rate koju ne treba platiti, drugdje se obračunavaju kao popust na godišnjem obračunu a negdje pak, kao kod našeg novog distribitera dobiješ 200 eura bon za kupovinu u Lidlu plus 100 eura odbitka na godišnjem računu.  (protestantska crkva u našoj Pripizdini) Sam prijelaz od jednog k drugom distributeru riješe oni, ne trebaš se drkati sa otkazivanjem starog ugovora. Na divno čudo sve je super brzo funkcioniralo, dok se oko ovog kupona od 200 eura nije zaplela stvar. U ugovoru je naime napisano kako ga možemo očekivati oko 15. siječnja.  (Pripizdina u daljini) Mi smo već bili na to i zaboravili, dok nije trebalo jednom u veću mjesečnu nabavku koju obavljamo dijelom u Lidlu a dijelom kod Rewe i Edeke. Ovi drugi skuplji su od Lidla (u Aldi ili Hofer ne zalazimo, tamo je i dan danas sve nabacano kao za svinje a ne za ljude, no eto, Nijemci oduševljeno tamo kupuju, bitno je samo da je jeftino) ali zato imaju daleko širu ponudu svih namirnica, od onih najjefitinijih pa do delikatese, vegetarijanskih, veganskih, bio i inih proozvoda, pa tamo nadopunjujemo sve ono što čega u Lidlu nema.  (nešto žuto zbog čega sad možda pijem claritine, jebem ti proljeće No da skratim, krenusmo mi tako u Lidl i mužu padne napamet da gdje mi je onaj kupon. Kako gdje je meni, šta ga nisu tebi poslali? I tu skontamo da smo dobili kuki a ne kupon.  (klupica koju sam zadnji put zaboravila slikati) Kako nisam baš diplomat po prirodi, tako mužu prepuštam rasprave sa inim službama za korisnike a ja uskačem tek kad na fino ne ide. I tako je on na finjaka nazivao mjesec i pol dana, svaki put su ga samo razvukli za još tjedan dana. Te kolegica je poslala dalje u logistiku ali oni nemaju pristup po podataka o tome kada će ovi to poslati. Te jesmo li pregledali mail, nekada kuponi znaju završiti u košu kao spam. Pa onda kao ne znaju da li će bon doći poštom kao pravi bon na papiru ili digitalno. Pa onda laganje da je bon poslan i da će stići drugi tjedan.  (tuneli na kraju svijetla) No, uglavnom, prodje otada 12 Bajrama ali bon se ne javi nama.  (raskršća čiji svi smjerovi vode u neku Pripizdinu) I onda je trebalo kao nebrojeno puta dosada nabrusiti tipkovnicu i lijepo ih na fejsbuk stranici popljuvati. Kao dosada kod Telekoma, Flüge.de, Vodafona i kojekakvih drugih firmi koje reagiraju tek kad im se napiše loša recenzija ili ljutiti komentar na facebook stranici, tako sam jučer popizdila i napisala im na naslovnicu slijedeće: Potencijalnim strankama Vaše firme savjetujem da ni pod razno ne posluju s Vama. Od 15.siječnja čekamo na kupon u vrijednosti 200 eura koji ste po Ugovoru nakon prelaska kod Vas dužni dostaviti. Moj suprug naziva vas mjesec i pol dana i ništa se nije dogodilo. Štoviše prošle ste srijede LAGALI da je bon poslan po pošti i trebao bi doći do subote. Sada je već druga subota a po pošti ništa nije stiglo. Šaljete li Vaše bonove iz Kine, jedino od tamo bi možda toliko dugo putovao? Obzirom da konverzacija sa Vama nema nikakvog smisla, slučaj ćemo prijaviti Službi za zašitu potrošača a sa Vama prekinuti Ugovor jer ne izvršavate ugovorne obaveze. Što o svemu skupa mislim neći napisati jer prijeti opasnost, da bi preraslo u vrijedjanje. Lijep dan i zbogom!  (doručak bez Tifanija) Malo mi bude žao svih tih zaposlenika u službi za korisnike, nisu oni krivi da su im gazde nesolidna pohlepna gamad ali nek ih jebe tko im pjesme piše. I mog sina kad radi na online liniji za stranke svoje firme isto tako drkaju iako nije on kriv da npr. headset-ova na tržištu trenutno nema jer sve dolazi iz Kine. Bolje rečeno ne dolazi već tjednima. Pa ga moram umirivati. E sad neka ovaj tamo zove svoju mater!  (jedan sasvim običan ručak) Bit će da je jadan stvarno zvao mater koja ge je naravno, pametno svitovala. Jer jutros, u NEDJELJU oko podneva, kupon je poslan po mailu uz izvinjenje. Pa onda kad ti kažu : Strpite se! Ništa od toga, dok ne postaneš i sam djubre jebat će te tako dragog i razumnog toliko dugo dok ne popizdiš. Ispada da je ipak najbolje popizditi odmah na početku.  (i sladoled to go za šlus) A sad, samo za zaposlenike službi za korisnike i njihove majke koje svi spominju ni krive ni dužne, često u kombinaciji sa jednom vrstom vjernih kućnih ljubimaca: Bonus track samo za Luki, koja se zabrinula za mene već u par komentara. Nije to gorčina, ja samo izbacim iz sebe što me jebe i onda mi je lakše. Ne moram se "trgnuti", funkcioniram kao i obično, samo me frustrira trenutna situacija koja mi je počela sjedati na zdravlje. Prije svega na križa koja me opet trgaju jer jedino redovito plivanje pomaže da izdržim bez voltarena, koji mi pak sjeda na želudac. Peti mjesec bez bazena uz sjedenje uz kompjuter po cijele dane meni je kao da sam riba bez vode. Sve šetnje ne mogu nadoknatiti jednih mojih 1500 metara, koliko isplivam tri puta tjedno. Što mi vrijedi da ne obolim od korone kad ću od nje ćuvajući se postati invalid ne okonča li se skoro ovo stanje. To me najviše izludjuje (uz potisnutih skoro dvije godine da nisam vidjela sestru i nećakinju, koje su mi jedine ostale uz moje dečke doma, na to ne smijem ni pomisliti). Posebno zato jer su bazeni stvarno imali koncepte koji su funkcionirali i nema nijednog slučaja korone koju bi netko pobrao na plivanju. U doba corone bilo je čak i puno ugodnije na bazenu. U terminima koje sam koristila često sam znala biti sama sa dvoje troje ljudi na cijelom bazenu, dok je u normalna vremena unutra na desetine ljudi. I tako, idem sad raditi vježbe koje bez plivanje nažalost puno ne pomažu ali opet bolje išta nego ništa. Pusa od mog trenera meditacije :)  |
- 18:40 - Komentari (12) - Isprintaj - #
subota, 06.03.2021.
Dva pogleda u slobodu
|
Da je meni samo na moment čuti što li misle o nama koji smo ih osudili na život unutar 4 zida. Duži od onog uličnog mačka, definitivno. No da li je sve u kvantiteti i zdjelici punoj Royal Canina?  Ne znam. Da sam ja oni, ja bi mene prezirala. Nikad nisam htjela imati kućne ljubimce u stanu, oduvijek sam bila protiv toga. Ne zato što ne bi voljela životinje, nego baš suprotno. Držim da život u stanu nije ono što bi oni sami izabrali da mogu. Ne činimo mi to zbog njih, nego zbog nas. Od životinja koje bi trebale slobodno loviti miševe po dvorištu i cijelu veljaču promijaukati na nekom krovu, mi radimo žive plišavce, koji su kao baš slatki. Tko normalan želi biti "sladak"? Bolje je biti i vještica i kobra i ludjak i debil nego "sladak". No dečki su me zajebali, iskoristili onih par mjeseci bez mene, kupili mačka i stavili me pred gotov čin. Kasnije smo mu, da ne bude sam, doveli i prijateljicu.  Da, dragi su mi i volim ih, iako mi dlake često idu na jetra, koliko god često usisavala, uvijek negdje nadjem neku novu. A i nerado ikome izjavljujem ljubav. No žalosti me kad pomislim što smo im učinili. Da sam ja oni, nikad ne bi oprostila onome tko mi je uzeo slobodu, kamoli da bi toj osobi bila naklonjena. A oni jadni, dodju do mene, ko neki dobri duhići, legnu jedno s lijeve a drugo s desne strane pa skupa gnjilimo i sanjamo da smo svi neki tamö lavovi kojima nitko ništa ne može, iako smo svi skupa tek grupica kastriranih zatvorenika.  Baby, ne boj se Ja ću biti tu kraj tebe Baby, ne boj se Ja ću biti tu kraj tebe Kad bude vrijeme za to Kad bude vrijeme za to ... Nego, ajmo se mi okrenuti proljetnijim, veselijim i šarenijim temama. Evo ankete u stilu šubudubiduproljećejetu-izma, pa tko voli, nek izvoli: Od vjesnika proljeća obožavam najviše: a) visibabe b) ljubičice c) jaglace d) zumbule e) mrzim proljeće f) ostalo |
- 09:30 - Komentari (12) - Isprintaj - #
petak, 05.03.2021.
Idemo dalje
|
Mama Merkel nam je u srijedu navečer predstavila nove corona mjere. Jednostavno je pa ćemo lako objasniti. Dakle, ukoliko u 7 dana zaredom bude ostvareno NEŠTO* što ni Bog ne zna ŠTO, KOLIKO i točno GDJE, onda može otvoriti NETKO, no ukoliko se to NEŠTO u tri dana zaredom poveća iznad NEČEGA, onda se zatvara ne baš sve, no ne smije biti otvoreno NIŠTA. Sve ovo ponavlja se u više koraka. Dakle, korak dva nastupa nakon što se situacija koja je "dozvolila" otvaranja na nivou koraka jedan odrżi odredjeni broj dana. Ukoliko medjutim u tri dana zaredom NEŠTO opet naraste iznad NEČEGA, korak dva otpada i sve se vraća na korak nula. Cijepljenje je spomenuto tek reda radi, kao da nije bitno. Ni riječi o neiskorištenom cjepivu koje ostaje u centrima jer je na redu za cijepljenje grupa 1 (iznad 80 godina) a cjepivo AstraZeneka je zasad dozvoljeno/preporučeno samo za ljude do 65 godina. Ni riječi o tome kako to da je dosad cijepljeno tek 5 posto stanovništva, dok su neke druge zemlje već cijepile skoro sve ili barem mogu svima koji se žele cijepiti to omogućiti. Ovdje to ne mogu ni oni koje virus najteže pogadja. Ni riječi o tome što ćemo to postići sa brzim testovima za po doma, kad negativan rezultat ne vrijedi jer nema atesta kojeg nekome možeš pokazati da te nekamo pusti, nego opet moraš na testiranje u centar. Toliko najavljivani besplatni testovi od subote se mogu kupiti kod Aldija i Lidla po cijeni od 25 eura za 5 testova. Da nije bizarno, bilo bi još bizarnije. *7-dnevna incidencija od 50, broj je oko kojeg se sve vrti, bolje rečeno stoji na mjestu. Malo je 50, malo 35, malo 10, pa onda opet 50-100, pa preko 100. U praksi, krene li netko od ponedjeljka nekamo dalje od svoje općine, u kojoj btw. lokalne vlasti isto nisu načisto što se smije a što ne, treba uzeti u obzir sve moguće odredbe koje su vrijedile u osam ujutro u svim mjestima kroz koja prolazi. A drugog jutra sve treba baciti i provjeriti što se gdje i u kojoj mjeri promijenilo. Već sada nitko više točno ne zna gdje i da li uopće još vrijedi policijski sat. Stranice pojedinih gradova ne stižu više ni objaviti nove mjere, dok te već ne udju u zastaru. Sve u svemu, uz odredjeni smisao za crni humor, ovo čak počinje biti zabavno. Gledati skupinu nesposobnih robota CK1 kako bi bila jebena i poštena, kako ne želi priznati učinjene greške i još moli za srpljenje kojeg više nema ni u tragovima. I na kraju, kako su birtije zatvorene pa drugovi ne mogu zagrljeni na šanku mami M otpjevati oni staru Oj drugovi jel vam žao, rastanak se primakao, pustiti ćemo jednu sofisticiraniju varijantu u kojoj je čak i slijepcima jasno da kad tad dodje vrime od partence. Con te partirň Paesi che non ho mai Veduto e vissuto con te Adesso sě li vivrň Con te partirň Su navi per mari Che, io lo so No, no, non esistono piů Con te io li rivivrň |
- 11:41 - Komentari (14) - Isprintaj - #
četvrtak, 04.03.2021.
Vrijednosti
|
Nema više kukanja. Od sada samo još pozitivno. Počet ćemo s zdravim konzervama, kojih u zadnje vrijeme fali na blogu. Pa eto, za svakoga ponešto. Kiselo zelje - klasika. Tko ga ne pozna, jebiga, ne zna što propušta.  Da se zelje ne bi patilo samo u izolaciji, tu je prijatelj iz susjednog domaćinstva s kojim može podivaniti koju o kineskom testu na coronu nakon konzumacije zelja s fažolom.  Za one malo profinjenijeg ukusa tu su i bijele šparoge, omiljena hrana Nijemaca čija sezona počinje u nastavku sezone kiselog zelja. Dok ne izrastu, zadovoljiti ćemo se onima u boci.  Slanutak. Ne znam kako je ovo upalo u sliku. Prepustit ćemo ga veganima i ministru Baden Württemberga uz neiskrene želje za čim boljim rezultatom na predstojećim izborima.  No bez veze da nam život protiče samo u bež i sličnim sraćkastim tonovima, pa će se za boju pobrinuti, a tko drugi nego cikla. Top blogerica medju bio konzervama.  I za kraj današnjeg konzervatizma - mladji, još zeleni fažolov brat. Grašak naš svagdašnji.  A sad veselo na kuhanje. Život je predivan, evo narasle visibabe. Ili jaglac. Nebitno. Šubudubidu, dudududuudu. Ne pratim zvijezde ni horoskop ezoterija me nervira na šesto čulo sam gluh ko top jedino napušen mogu biti zen. Valjda od rođenja patim od kroničnog manjka čakri pa iz duhovne garsonijere ne vidim više sfere - tko će ga znati Možda sam labilan k'o raskliman stol Ili nadrkan na sve što je ko fol na sve te histerične žene što mi preko ekrana čitaju s dlana molim cijelo histerično pleme stigmatika i šamana Nek maknu ruke s mog volana nek maknu dupe sa mog sica ja putujem gez gpsa gpsa sa nebesa (HP : Ezoterija) |
- 09:19 - Komentari (11) - Isprintaj - #
srijeda, 03.03.2021.
Pozitivan stav
|
Ne tako davno, jutra su mi počinjala kavom u nekoj od pekara blizu firme. Tamo bi na miru popila kavu uz kroasan ili perec, "prolistala" vijesti po netu, nabacila kakav status na fejsu, nek se ljudi smiju, čude ili zgražaju. I onda bi veselo krenula na delo. Danas kavu u pekari zamjenjuje perec u autu,  na otužnom parkiralištu s pogledom na bager kojem se kao ni meni neda na posao.  Oduvijek sam voljela svoje poslove. Neke malo više, neke malo manje. No, ma koliko puno radila, to je bio moj izbor. Radim, da bi živjela i od tog rada obitelji i sebi nešto i priuštila. Sada svi živimo da bi radili, a oni kojima je rad zabranjen, da bi jednostavno gnjilili kao naše mačke.  Kod nekih kolega imala sam uvijek dojam da oni zapravo žive da bi radili. Kako inače objasniti da se stari prdonje nikako nisu dali otjerati u penziju? Ajde, kod tajnice mogu zamisliti da želi raditi koju godinu duže, njena penzija, pogotovo uz pola radnog vremena i sve pauze dok su djeca bila mala, definitivno nije za priuštiti si bog zna kakve perverzije. Ali jedan voditelj projekta sa stažem preko 40 godina definitivno nema potrebe i nakon ostvarivanja prava na penziju visiti u firmi. No, i za to se priroda pobrine, pa je dvojicu takvih morao zdrmati infarkt da konačno prestanu dolaziti u firmu. Trećem je žena zaprijetila rastavom nakon više od 40 godina, ukolilo ne prestane ići na posao. Poslušao ju je. I eto ga živ i zdrav, živi dokaz da je, bio ti car, pekar, lekar, apotekar ili vodja projekta, najoametnije poslušati ženu. Ona druga dvojiva kukaju od doma kako su se sjebali. Umjesto uživanja u penziji sada, odlučili su se za "samo još jednu godinu pa ćemo onda uživati, putovati, baviti se hobijima...". I eto, sad ne mogu putovati niti do djece vidjeti unuke. A Novi Zelandi će čekati neka bolja vremena. Ako ih i medjuvremenu ne zamjeni lokalni Friedhof ili krevet u staračkom domu. I gdje si bio, nigdje, što si doživio, ništa. No sutra je novi dan. I sve kreće ispočetka. Treba misliti pozitivno. Ili bolje negativno? Ajde, barem je one vječite pozitivce pod svaku cijenu, koji su mi oduvijek toliko išli na jetra, natjeralo da razmisle jeli bolje biti jedno ili drugo. Pozitivan stav, nemoj biti minus ostani zdrav, nemoj skupit virus... I ostali dnevni šubidu. |
- 09:42 - Komentari (6) - Isprintaj - #
utorak, 02.03.2021.
Logika
|
Ponedjeljci postoje isključivo zato da bi nedjelje mrzili zbog njih. Onaj jučer odjebao je u nepovrat. I bolje da je tako. Preko pet sati videokonferencija. Jebali ih home office-i i projekti. Još mi sad zvoni u ušima i prividja mi se onaj usrani zvuk... Tututurutitutu. Tututurutitutu. Aaaaaaaaaa! Nekako mi se baš i neda pisati. Zapravo mi se ništa neda. Proljeće me nimalo ne oduševljava, štoviše ide mi na kuki. Jebale vas visibabe i jaglaci! S njime dolaze alergije i kihanje i ideje o brzim corona testovima kao uvjet izlaska iz kućnog pritvora. Naravno, ove najave "labavljenja" mjera nemaju nikakve veze sa predstojećim izborima u našoj pokrajini kao ni sa anketama po kojima je došlo do naglog pada oduševljenja za lockdown, pa ga sada podržava samo još 43 posto, za razliku od navodnih 67 još prošlog tjedna. Stvarno me oduševljava ideja da mi netko vrta kroz nos do želuca u potrazi za virusom kojeg pak nekome mogu prenijeti 2 m dalje samo ako dišem bez maske. Nekom seljačkom logikom, ako nosimo maske da ne zarazimo nekoga 3 metra dalje svojim aerosolima, valjda bi bilo dovoljno kihnuti na test. Ili još bolje prnuti na njega. Mislim kad već Kinezi testiranju s štapićem u šupak (ono stvarno se nadam da je to ipak fejk vijest, no stvarno sada vrijedi ono staro NNNI). No, znanost je to. A znanosti i struci, pogotovo kad je plaćena iz državnog proračuna i dobiva punu plaću i kad češe čkupi uz punu plaću u home office-u i povremeno objavi novu šokantnu špekulaciju, ipak treba vjerovati ako ne želimo biti ludi ravnozemljaši ili, još gore, desničari. Već zamišljam glupu šupčad kako navaljuje na testove ko muhe na govna, zbog jednog šopinga po centru grada. Ili kave sa širim krugom virtualnih prijatelja. Što će naravno, onda povećati broj pozitivnih i opet ćemo fasovati lockdown. Kad prodju izbori. I tako bog te pita koliko puta. Što bi rekao nepoznati filozof : da se radi više testova inteligencije, bilo bi više idiota. Ali eto, malo se olabavilo mjere pa sada npr. radi "cvjetni centar" u obližnjem "Baumarktu" i bez problema možeš uzeti kolica i gurati se sa ekipom birajući maćuhice. No, zatrebaju li ti škare za rezanje cvijeća ili pak lopata, e to ne ide. Njih se može samo online naručiti i pokupiti u trgovini u dogovoreno vrijeme. Po kojoj to logici kupovina maćuhica nije ista opasnost po općenarodno zdravlje kao što je to kupovina škara ili lopate? Na to vam pitanje ni struka ni znanost neće odgovoriti. Pa onda bolje niti ne postavljati previše pitanja. Sve će to doći na svoje kad više ne bude dovoljno šuške u kasi iz koje se svo ovo ludilo hrani već godinu dana. A dotada, kud idijoti, tud i mi. Uvijek je onih koji vjeruju uvijek je onih koji poštuju danas mi ide, ljudi slušaju i u sve vjeruju (Kud Idijoti : Blafo budalama) |
- 09:08 - Komentari (6) - Isprintaj - #
|
Travanj 2024 (8) Ožujak 2024 (5) Veljača 2024 (4) Siječanj 2024 (5) Prosinac 2023 (4) Studeni 2023 (10) Listopad 2023 (22) Rujan 2023 (9) Kolovoz 2023 (9) Srpanj 2023 (9) Lipanj 2023 (8) Svibanj 2023 (2) Ožujak 2023 (6) Veljača 2023 (1) Siječanj 2023 (1) Prosinac 2022 (13) Studeni 2022 (4) Ožujak 2022 (1) Veljača 2022 (6) Siječanj 2022 (8) Prosinac 2021 (18) Studeni 2021 (6) Listopad 2021 (4) Rujan 2021 (7) Kolovoz 2021 (1) Srpanj 2021 (10) Lipanj 2021 (6) Svibanj 2021 (14) Travanj 2021 (10) Ožujak 2021 (15) Veljača 2021 (13) Siječanj 2021 (3) Dnevnik.hr |
|
Opis bloga
Šta znači KUJA? » kuja • ženski rod Kučka, keruša. Izraz KUJA se sastoji iz 4 slova što je za 4.8 manje od prosječne hrvatske reči. Sadrži 2 (50%) samoglasnika, što je za 7.2 procenta više od prosjeka. Napisano unazad: AJUK Sve sličnosti sa stvarnim osobama, mačkama, kujama, bradavičastim svinjama i dogadjajima slučajno su namjerne. Kako ne bi morali razmišljati da li su Vaši komentari na ovom blogu poželjni ili ne, autorica je iskoristila mogućnost blokiranja i time vam olakšala dilemu. U slučaju neželjenih nuspojava zbog nemogućnosti komentiranja pogledajte u ogledalo i preispitajte sami sebe (i svoje prijatelje). Kod akutnih napada bjesnoće nazovite 112 ili Vrapče, tamo će vam sigurno znati pomoći. Pritužbe i primjedbe možete svakodnevno slati na slijedeće mailove: Nuspojaveineželjeniučincibloga@net.hr LansirnarampazalansiranjeodjebaPraćka@gmail.com Blogotragedijestopifreshliste@histeriziranje.org Napusisekurcaludakravoumjestodaovdjepizdis@uhljebljeni.hr Samasidebelaisfrustriranakrava@jadna-pizda.hr |