U središtu kružnice radijusa 15km
ponedjeljak, 29.07.2024.
Triatlon Paris 2024
|
Malo moralne podrške triatloncima: Sous les ponts de Paris Plivaju štakori Ako ćeš sa njima plivati ti Fale ti klikeri. Posvuda pliva drek Ne pomaže tu ni lijek, Plivati u njemu sada ćeš ti, Sous les ponts de Paris  (Detaljnije na linku : Otkazan trening plivanja za triatlonce Anketa: Da li bi i iz kojeg razloga plivali 1500 metara u prljavoj rijeci: a) nema tih para ni medalje b) zašto ne, nek se pantagane vesele c) samo za poljubac Makronove žene d) ostalo P.S. Skoro pa negledljiv film no zabavan u kontekstu fiks ideje o plivanju po smrdljivim rijekama. Dok se gradonačelnica Pariza umočila 20 sekundi u ronilačkom odijelu od glave do pete, dokazujući svu divotu kupanja u govnima, triatlonci u toj bljuzgi moraju otplivati 1500 m, uranjajući glavu. Ne znam koja medalja je vrijedna takvog ugrožavanja zdravlja, još manje promocije političara bilo kojih boja. |
- 09:13 - Komentari (14) - Isprintaj - #
subota, 27.07.2024.
80 ruža za druga
|
Mac(a)rona. Par simultanih komentara od sinoć na dražesno otvaranje Olimpijade u Parizu... Počinje još jedno bjelosvjetsko preseravanje o miru, tolerantnosti, fair-playu i tome slično. Znakovito je da olimpijska baklja izgleda kao granata RPG-7, vjerojatno će baklju unijeti na stadion u malom tenkiću Herr Grubera i ispaliti je u smjeru Rusije skupa sa milijun bijelih golubova mira.  Kako je počelo izgleda da će nastupiti sva mainstream ljigavija od Celine Dion naovamo. Mogli su nahranit pola svojih bivših kolonija umjesto ovog patetičnog prekenjavanja. Njemačku zastavu nosi kandidat po izbiru Netflix i Disney studija- crnac i musliman. Ima samo jedan mali nedostatak - nije gay. Prikladnije bi bilo da je Snoop Dogg nosio ogroman joint, no nećemo sad cjepidlačit.  Koliko li je žbuke potrošeno na balzamiranje Makaronke? Da je moja pokojna baba živa i da gleda ovo sranje komentirala bi samo: To više ne zna ča bi od obisti (obijesti)! Ne znam kako vama ovo izgleda, meni je baš onako pravo stravično. Oduvijek sam mrzila kojekakve sletove, štafete i mitinge koji bi trebali simbolizirati nekakvo zajedništvo. Evo ga jahač rumene apokaliptične kadulje bez lica nosi bandiru na pladnju i svi su strašno uzbudjeni što će se dogoditi. Pederčići pjevaju u zboru, to se dogodilo.  Mrzim zborsko pjevanje i nikad nisam razumjela zašto pobogu uvijek drže one fascikle u rukama? Preglupi su naučiti napamet par pjesama za nastup, koji probavaju mjesecima?  Zajeb ovog izdrkavanja bilo bi da kiša ugasi onu granata od baklje prije nego zapali olimpijski plamen. Koji preserans sve skupa više. Falio je samo Let3 da im ruže iskoče iz guzice kad Celine Dion počne mijaukat i da onda od šoka Panteliju zdrma herc.  P.S. Ne cepaju se džabe drva (novi seoski rekord našeg Dragana, Prnjavor 2012): |
- 12:08 - Komentari (12) - Isprintaj - #
petak, 26.07.2024.
1967
|
On (pomiče stvari sa kauča u dnevnom na kojem još uvijek spavam jer ne mogu u spavaću po stubama): Ovdje čovjek više nema kamo sjest! Ona: Najbolje će biti da me strpate u lampu, ko duha iz Aladina, pa ju samo pogladite kad ogladnite! On (uvaljuje se na kauč, nakon što je pomaknuo nepotrebne jastuke i pali neko staro stanje od filma sa Lee Marvinom): Konačno da i ja malo legnem! Ona: Opet ti sa tim tvojim mrtvacima, šta je tako teško naći neki film sa živućim glumcima, bez te živcirajuće muzike i frizura iz kasnih šezdesetih? On: Ali to su klasici! Ona: I onda nije tog vraga dosta nego je još sinkronizirani na njemački. Katastrofa. On: Baš da vidim kad je snimljeno. 1967! Ona: Da te godine nije bilo, sve bi bilo lakše. On: Pa onda se ja ne bi rodio! Ona: Da. A mene ne bi ni napravili i sad ne bi morala gledati ovo sranje. On: Tog ljeta baš šteta.  On (vraća se iz fitness kluba, dan prvi): Si znala ti da može koljeno izletit van na onoj spravi za istezanje ako je krivo namjestiš? Ona: Meni ne treba nikakva sprava da mi izleti koljeno. Plus da sam u tom klubu slomila nogu. Jebo te fitness klub da te jebo! Da sam išla plivat ništa se ne bi desilo. On: Možda bi se utopila. Ili bi te uz onakvo loše vrijeme pogodio grom usred bazena. Nije kriv fitness klub, sama si ljosnula. Ona: Svejedno nije solidarno da ti i dalje odlaziš tamo. Sigurno ima kakvih mladih 3,14159čki tamo. On: Meni se prije čini da je veća vjerojatnost da me zaprosi kakav topli brat.  On (vraća se iz fitness kluba, dan drugi): Ne bi vjerovala koga sam upoznao na fitnessu! Ona: Stvarno sam radoznala?! On: Nekog starog Francuza, zove se Iv (Yves). Ona: Kakvo je to ime, I? On: Ne I nego Iv. Ona: Da i šta s njim? On: Iv ima 70 godina i ovako (pokazuje do ramena) dugu kosu Ona: Ja se na tvom mjestu za svaki slučaj ne bi saginjala On: Reko sam mu da mi se žena slomila tu u klubu, da ne bude neke zabune. Ona: To ne mora ništa značit, vidi Ralf0a Schumachera. On: Ali ni to nije sve. Jučer mi je na poslu jedan kupac napomenuo kako me vido u fitness klubu. Ona: Pa ti si izgleda stvarno popularan medju tom gerijatrijom. On: Ne bi vjerovala ali tamo vježba više starudije nego mladih. I stvarno imam osjećaj da barem polovicu ne zanima suprotni spol. Ona: Bit će najbolje da ti kupimo tajice u stilu Freddie Mercuryja, da se bolje uklopiš u ekipu. On: U svakom slučaju, saunu ću zaobilaziti u velikom krugu.  *** Pričam neki dan sestri da mi se u kosti uvukao strah od običnog hodanja. Strah od koraka. Kaže mi ona na to: Moraš se toga osloboditi, strah je imaginaran. Od te imaginacije iza mene su tri operacije u 9 mjeseci. Od stvari koje su gotovo nemoguće, po drugi put u 9 mjeseci učim ponovno hodati. Kako se onda osloboditi takvog straha? U medjuvremenu uspjevam otići po stubama gore i dolje bez pauza na podestima. Krenula sam ponovno sa fizioterapijom i od jučer mogu ponovno voziti sobni bicikl, što je nakon prve ozljede bilo moguće tek nakon skoro 3 mjeseca. Jučer sam prvi put ponovno vježbala i na spravama. Plivati bi već mogla ali čekam sa odbacim štake, s njima je prekomplicirano. Ne plivati nego kretati se izvan bazena :)  Sve u svemu trebala bi biti zadovoljna napretkom. Kost dobro zarasta, mogu povećati opterećenja sa 20 kg na polovicu težine a za desetak dana smijem i potpuno opteretiti nogu. No strah od pogrešnog koraka koji će me ponovno vratiti na početak je postao stalni pratilac. Vjerojatnost da se dogodi nezgoda kakva mi se dogodila u listopadu je manja od zgoditka na lotu. Negativno u cijeloj priči djelomično neutralizira činjenica da su mi uspjeli spasiti nogu. Većina onih sretnika koji dožive tu vrstu zgoditka na lotu (oko 90%) nije te sreće. No vjerojatnost da 9 mjeseci kasnije ponovno ozlijediš istu nogu je opet negdje na nivou one listopadske lutrije.  Pitam se što je slijedeće? Po jednoj strani razmišljam kako je puno bolje da se sve to dogadja meni nego nekom od mojih još preostalih četvero članova obitelji. Po drugoj ne znam kako odbaciti strah da se sve skupa ne ponovi. S doktorom i šefom sam dogovorila povratak na posao sredinom kolovoza. Za početak par tjedana home office-a a dalje ćemo vidit. Zapravo je i bolje vratiti se poslu, tako uz posao, fizioterapiju i plivanje neću imati vremena za razmišljanje. Blago budalama, tralalala. |
- 13:18 - Komentari (5) - Isprintaj - #
petak, 19.07.2024.
Koraci
U ponedjeljak sam prvi put od nezgode po stepenicama napravila 74 koraka za koje čovječanstvu puca qrac ali za mene su bili kao da sam hodala po Mjesecu. Kako me čekaju nove ture mjesečevih koraka, nemam vremena za blog. A i čemu? U prošlim postovima pokazali ste odredjenu nelojalnost i većinom podržavali Ištvana, pa se povlačim na neko vrijeme u maniri onog stiha Elvisa J. Kurtovića što se reći ne sm'je. Budete li njega čekali da vam napiše post, vidjet ćete kako je to čekati da ti donese pravu majicu.  Zezam se. Dani su mi manje više slični ko jaje jajetu, ne znam o čemu bi pisala. O aktualnim političko-ekonomsko-sportskim i inim temama mi se ne piše, o takvim stvarima dovoljno palamude drugi. A i poželjno je komentirati uvijek na isti način. Zli desni koji jedu djecu migranata i dobri lijevi, koji mašu parolama ko pioniri štafeti za bravarovu nogu. Crno bijeli svijet u kojem nema mjesta za realnih puno više nego 50 nijansi sive i svih duginih boja.  Pisati o strahovima koji prate oporavak nema smisla, dovoljno su već zloupotrebljeni oni od prve nezgode, kao i oni iz vremena corone. Sa njima ću se dalje boriti sama, vielen Dank a više ću znati iona tek slijedeći tjedan nakon rendgena. Koliko su me puta slikali u zadnjih godinu dana, trebala bi već svijetliti u mraku.  Što se skuha, to se i pojede, bezveze slikati. Jedemo punjene paprike već drugi dan. A bit će i za sutra. AI nema puno više za ponuditi. Od tolike inteligencije nikako da nauči brojiti na prste. Kojih ima ili više ili manje ali nikad 5 na svakoj ruci/nozi. Mogla bi pisati o vrućini, to je sada aktualno. Ali jebiga, imam klimu pa je podnošljivo. A i daleko smo od finske saune kakva je trenutno kod vas na repertoaru u kombinaciji sa morem temperature jakuzzija.  Dobro da mi je sin prije par godina kupio Nintendo Switch, pa imam gdje izbaciti negativnu energiju. Trenutno lovim Pokemone po županiji (ili što je već) Hisui i pripremam Fire Emblem Warriorse za odlučujući boj za narod svoj.  Danas je na Netflix konačno stigla nova sezona serije Cobra Kai (never dies). Serija nam se dopala jer je napravljena u maniri serija tipa Bewerly Hillls (R.I.P. Brenda), kao priča o tome što je sa Karate Kidom i njegovim protivnicima bill kasnije. No, kako to obično biva kad producenti ne znaju stati kad je najbolje, sve se skupa jednostavnl razvodnilo. Počela sam gledati i zaspala nakon 15 minuta. Nadam se da je problem u mojoj slabokrvnosti a ne u lošem scenariju.  Ištvan je otišao na posao a ja idem malo prileć. Do slijedećeg puta pusić, kisić i ostali folklor! |
- 14:02 - Komentari (8) - Isprintaj - #
četvrtak, 11.07.2024.
Senilac
|
Ona: Donesi mi molim te jednu novu majicu, ovu sam uflekala. On: I onda se meni rugaš da sam smotan. Ona: S kim si, takav si. I daj pazi molim te da mi doneseš neku koju i inače nosim a ne neku koja mi je preuska/preduga/prekratka/prrazvučena/oflekana/nikad je nisam obukla! Recimo onu novu plavu majicu od Bonprixa, koju sam kupila za po kući a imam je u dvije boje. On: A kako ću znat koja je prava? Ona: Pa vidiš me svaki dan, valjda ćeš znati što nosim kad vidiš. On odlazi na kat u spavaću, čuje se otvaranje i zatvaranje ormara, otvaranje ladica, pomicanje košare za veš i još par neodredjenih zvukova.  On (spušta se niz stube sa nečim u ruci što nikada nisam vidjela a definitivno je preusko/predugo/prekratko/prrazvučeno/oflekano/nikad to nisam obukla): Evo imam ovu jednu smedju i jednu plavu majicu, nadam se da je to to. Ona: To nije smedje nego narančasto i nije plavo nego zeleno. I ni jednu ni drugu nikada ne nosim jer se u jednoj znojim a druga je prekratka! On: Koji kurac ne pobacaš ono šta ti nije dobro? Ona: Pobacala sam tri vreće na proljeće i još uvijek ti nadješ baš te dvije koje još nisam bacila. On: Jebem ti kako si ti komplicirana! Ona: A kamo su nestale one majice sa Islanda, koje sam nosila prošli tjedan? Šta ih nisi još oprao? On: Mislim da jesam ali ih ne mogu nać!? Ona: Polako se brinem za tebe. Na kraju ćemo bit ko Hans i Lydia*. On: Hoćeš reć da sam senilan? Ona: Pa lagano me je strah. Što tebi čovjek da u ruke, više ne nadje. Ko naoćale neki dan. On: Koje naoćale?  *naši pokojni kumovi. Pred kraj života Lydia je bila u kolicima, vukući sa sobom bicu sa kisikom a Hans je bio pokretan ali dementan. Lydia se sama zezala na njihov račun, kako bi se od njih skupa eventualno složilo jedno kako tako funkcionalno ljudsko biće. Hans bi ustao ujutro, sjeo u auto i odvezao se negdje, pa se ne bi mogao sjetiti kamo se treba vratiti, a Lydia se doma požderala od straha i dobro namučila dok je konačno sredila da mu oduzmu vozačku. Sjetimo ih se često, posebno otkako smo sami počeli sve više ličiti na njih. P.S. Danas imam veggi-day. Krompir, romanesco i rotkvice zapečene sa sirom. Nema mi ništa milije nego kad od ostataka u frižideru složim neki obrok, koji je ukusan čak :)  |
- 14:42 - Komentari (6) - Isprintaj - #
utorak, 09.07.2024.
Biseri
|
Nr. 1 jutros: On: Ej, osušile su ti se ove 4 KOMPENZACIJSKE* čarape, kamo da ti ih stavim? Nr. 2 jutros: Ona (stavlja kuhati krompir i jaja za krompirovu salatu): Sad natoči samo vodu unutra! On: Čekaj, pa šta nećeš skinuti koru s jaja? Ona: Da, a to se obično radi PRIJE kuhanja!   * kompresijske P.S. Doktor je ipak došao jutros oko 11, pa nisam morama sama vaditi šavove. Nije izmišljao priče o tome zašto ga jučer nije bilo. Iskreno kaže da je zaboravio jer ga sestra nije podsjetila na odlasku. Još jedan dokaz da bi se bez žena koje ih vode muškadija izgubila u vremenu i prostoru. Pekar, lekar, apotekar ili bauštelac sasvim je nebitno. Bez dodatka žene taj recept ne funkcionira. |
- 12:30 - Komentari (9) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 08.07.2024.
Kako tako
|
Danas sam ovako kao u naslovu. Doslovno. Uhvatila me neka bezvolja. Samo se vrtim u krug sa mislima kako sam uspjela samu sebe (opet) sjebati tako da htjela ne htjela (ipak) trebam tudju pomoć.  Jutros je kasnila patronažna sestra. Normalno dolazi ujutro malo iza osam. Danas je nije bilo do deset. Mrzim kad moram čekati bilo koga jer dok ne dodje ne mogu ništa početi. Odem li se sredjivati u kupaonicu, ova će vjerojatno naletjeti baš u trenutku kad skinem gaće. Idemo li doručkovati, evo nje kad zagrizem kroasan.  Onda doktor. Dogovoreno je bilo da nazovemo ponedjeljak rano ujutro dogovoriti se kada će doći skinuti šavove. Bolje rečeno one metalne klanfe. I onda ne zove nazad i tek u pola 12 saznam da može doći oko 17. A tada nema Ištvana jer u četiri mora na posao a sin u to vrijeme još nije nazad s posla. Genijalno. Rekli bi Janezi: Pejd u maloro, klanfe srat!  Ištvan je probao dogovoriti na poslu da dodje kasnije ali ne ide. Kad Švabici crkne djukela, tri dana je na bolovanju i ovaj moj debil radi prekovremene. Ali kad debilovoj ženi skidaju šavove, nek ih skine sama, ne može Švabčura preskočit Sudnicu na RTL televiziji kad dodje s posla. Neću sad napisati što želim stoki koja nije u stanju uskočiti kolegi za zamjenu na samo sat vremena jer bi mogla ponovno izazvati shitstorm, pa na ovom mjestu ide Coyote remake jednog od najlošijih horora ikad snimljenih.  Nekako u to vrijeme trebala bi mi doći susjeda Plavuša napraviti pedikuru. Naručila sam ju predvečer jer sam računala da će doktor doći prije. Na kraju će doktor skidati šavove na lijevoj a plavuša rezati nokte na desnoj nozi.  Dok se svi skupa ne istresu u isto vrijeme i kad mi najmanje paše, dobro je malo se okrijepiti. Povrtnom juhom, na primjer.  Možda mi ista pomogne bar malo otjerati ove depresivne oblake koji me prate već cijeli dan. Sol na ranu doljeva mi Ištvan svojim pozitivističkim sranjima, tipa: sve ti se to i dogadja jer si tako negativna. Ništa mi ne ide na kurac više od te debilne spike. Ma da. Točno tako. Najpozitivnije u svemu je da hvala qrcu još malo pa mora na posao a ja ću se već nekako snaći. Ne dodje li doktor, sutra ću sama skinuti šavove. Tutorial na youtube-u sam već prostudirala, trebaju mi samo posebna kliješta. 9,75 eura na Amazonu. Naručujem odmah. Dostava sutra. A onda zbogom klamerice i doktori i svi oni koje treba čekati i nazivati telefonom da li i kada će doći. |
- 14:32 - Komentari (8) - Isprintaj - #
subota, 06.07.2024.
Fleksi(bilna)
|
Od operacije su prošla dva a od povratka doma jedan tjedan. Iako sam se bojala da će mi biti dosadno, vrijema leti ko ludo. A to je dobro. Za 4 tjedna trebala bi hodati bez pomagala. Ipsilonka me stalno podsjeća da se boji tog trenutka. Ja ga se bojim još i više.  Ajde da sam se bavila nekom adrenalinskim sportom. Ili da sam imala prometnu. Ali dvaput se spizditi praktički na crtu?! Tko me god pitao što mi se desilo ostao je razočaran. Kad vide rane očekuju u najmanju ruku priču o nezgodi pri usponu na najbližu planinu, a ono išla baba iz wc-a u kuhinju i pala baba preko JEDNE stube.  Iako svi idu od slučajnosti, statistički mogućoj manje od zgoditka na lotu, ja se već pomalo pitam da ne postoji neki drugi problem zbog kojeg se lomim češće nego inače. Fizioterapeutkinja se u bolnici čudila koliko mogu ispružiti nogu i došla do zaključka da sam možda prefleksibilna i zato mi se ovo dogadja. Kažem joj da sam prije prve nezgode mogla stajati tako da lijevo stopalo gleda sa prstima prema naprijed a desno stavim uz lijevo skroz zarotirano tako da prema naprijed gleda peta i pregib koljena. O tome da obje noge mogu zarotirati tako da mi papci na lijevoj gledaju udesno za 90 stupnjeva a oni na desnoj su na lijevoj strani, da ni ne govorim. Nešto kao kad ožimate krpu, tako se moji zglobovi u normalnim okolnostima mogu zarotirati za nekih 180 stupnjeva.  Nekada sam mogla nogu staviti iza vrata, a desnu stranu nosa i dan danas češkam lijevom rukom dok mi je lakat na potiljku. Nešto kao oni ljudi zmije koji se pojavljuju na supertalent show-ovima. Jedino što nikada nisam mogla je okrenuti glavu za 180 stupnjeva, no to bi ionako bio slučaj za egzorcista a ne za ortopeda i sportskog kirurga.  Kako se oduvijek lakše krećem u vodi nego na kopnu, razmišljala sam i o mogućnosti da sam potomak neke morske sirene. No onda sam se sjetila da je morska sirena bila mutava, zamijenila je jezik za noge i to sve skupa za nekog blentavog princa a takvo što definitivno ne bi palo napamet meni ni bilo kome od mojih ženskih predaka. A i jezičina mi radi hodala ili ne. Dakle nije to. Ostaje slučajna slučajnost ili pretjerana fleksibinost. Protiv prve se ne mogu boriti a protiv druge nema pravog lijeka.  I šta sad? A ništa. Spomenut ću tu vjerojatnost kućnom liječniku i baš me zanima što će mi na to reći. Za početi karijeru žene zmije u cirkusu sada je nažalost malo kasno. Ali zato "Fleksi" dobiva novo značenje.    |
- 09:24 - Komentari (11) - Isprintaj - #
četvrtak, 04.07.2024.
Dnevnik propalog kaskadera
|
Urorak, 02.07.2024 Dva kaskadera. Desno jedan polomljeni, lijevo jedan koji je u nedjelju skoro pa iskoristio svih devet života odjedanput, kad je u snu ljosnuo sa grebalice. Ne znam kad sam se zadnji put tako prestrašila za nekoga. Napravilo je takav "pljus", da sam mislila to je bilo to sa Gandalfom Bijelim. Malo mu je trebalo da dodje k sebi od šoka a onda je mali smradek digao zadnju nogu, kako samo mačke znaju i počeo si čistiti šupak, kao da se ništa nije dogodilo. Da sam Šejn, kaže Rundek? Jebo te Šejn! Da sam mačka, to bi bila prava stvar.  Srijeda, 03.07.2024 Najgluplje emisije modernih trash tv formata meni osobno su kojekakvi kuharski show-ovi. Već su vidjeni goli kuhari, vražji kuhari, jezikove juhe, večere za 6. Glavno da neki blender obuče pregaču i onda urla na kandidate jer nisu dobri nasjeckali luk ili se artičoka (zbljuv) prekuhala a oni mu se uvlače u šupak: da, šefe, kako da ne šefe (odjebi šefe, crko dabogda šefe). Iako mrzim te formate a možda i baš iz tog razloga,možda je vrijeme da licenziram show "slomljena kuharica" u kojem bi gledaoci mogli pratiti kako kuham iz kolica.  Kako mi je drugi put u kolicima u osam mjeseci već sam dobro izvježbana. U svakom slučaju, biti u kolicima nije toliki bauk (dobro, ja ipak mogu ustati koliko treba ali ne smijem opterećivati nogu jače od 20kg), štoviše, po stanu je puno praktičniije od štaka. Na štakama se možeš kretati od A do B. Ali to je onda to. Kako ti trebaju obje ruke da bi stajao/hodao, tako ne možeš ni šalicu kave donijeti iz kuhinje u dnevni. U kolicima bez problema skočiš po bilo što a i gotovo svi kućanski poslovi se iz njih daju obaviti.  Četvrtak, 04.07.2024 Ištvan (izabire na Netflixu neki film sa morskim psom): Daj pogledaj malo, nisam siguran, jesmo već gledali ovaj film, svi su slični? Propala kaskaderka: Mislim da jesmo ali nema veze. Pusti nek malo jede te glupe američke mulce. Ištvan: I meni se čini sad da smo gledali. Tko od njih uopće ostane živ? Propala kaskaderka: Plavuša ima potencijala da ju prvu poždere. A crnca će zadnjeg, kad više stvarno ne bude išlo drugačije, da ne bi morskog psa optužili da je rasist.  (nastavlja se) P.S. Danas čistim :)    |
- 09:15 - Komentari (8) - Isprintaj - #
utorak, 02.07.2024.
U dva će čistači odneti
|
sav materijal za previjanje i kompresijsku čarapu. Sad se vjerojantno pitate kakva je ovo opet pizdarija. Pa krenimo redom. Nakon povratka kući trebalo je organizirati patronažnu sestru koja dolazi mijenjati zavoje, pregledati rane i obući mi kompresijsku čarapu. Materijal za previjanje za prvu ruku i dvije tanke čarape (trenutno ne mogu navući one klasične koje imam od prije) dobila sam u bolnici. Sestra je sve to skupa nagurala u jednu bijelu kuvertu veličine A5 (profesionalna deformacija ovo sa veličinama, ne mogu si pomoć), bez ikakve posebne oznake. Kad je patronažna jučer ujutro promijenila zavoje, tražila je od Ištvana jednu vrećicu za bacanje otpada. Rekla mu je i što točno može baciti. Dalje nisam razmišljala, sestra takodjer.  Sinoć razmišljam kako bi bilo zgodno kupiti još jedan par onih čarapa i odskakutam do stolića gdje su zadnji put vidjene. Kad tamo svega i svačega, od igle do lokomotive, samo čarape nigdje. A bogami ni svih onih specijalnih flastera koji mi trebaju za otvorenu ranu od mjehura koji se zbog jake otekline napravio na mjestu loma. Na operaciji odstranili su mjehur i na tom mjestu potrebno je stavljati posebne flastere dok potpuno ne zaraste. I tad me uhvati panika. Pa jebate, nije Ištvan valjda bacio sve a ne samo otvorenu bočicu sredstva za dezinfekciju i ostatke od flastera?!  Nema gdje nisam tražila, nema što nisam prevrnula, sve ovako u kolicima. Nigdje ni z od zavoja, f od flastera ni č od čarape. Već sam osumnjičila i patronažnu, ti flasteri su skupi, sigurno ih je maznula dok nismo pazili. Kad evo Ištvana sa posla u pola jedan ujutro. U ruci vreća sa smećem. Na sreću se izgubljeno našlo u vreći u koju je bacao otpad za reciklažu, dakle čiste i suhe stvari. Cjelokupna kuverta našla se unutra i na sreću sadržaj nije oštećen niti uprljan. Još sam imala sreće, da nije sve skupa bacio u prljavi otpad u kojem su se nalazili ostaci od kozica sa češnjakom u maslinovom ulju. To bi tek bio pravi hepening.  Inače dani nekako idu. Iz kolica uspijem obaviti skoro sve. Možda bi trebala otvoriti youtube kanal sa savjetima tipa Djurine kućne čarolije, kako u kolicima i uz pomoć hodalice obaviti sve moguće kućne poslove: Oprati veš,  zaliti cvijeće,  ispeći pile,  skuhati špagete,  napraviti sladoled od jagoda (s jednom AI zjenicom viška   ili očistiti pod.  Još da mi uspije ispeći pituljice, gdje bi mi bio kraj? Baj baj baj! |
- 12:46 - Komentari (14) - Isprintaj - #
|
Studeni 2024 (3) Listopad 2024 (4) Rujan 2024 (6) Kolovoz 2024 (1) Srpanj 2024 (10) Lipanj 2024 (10) Svibanj 2024 (9) Travanj 2024 (12) Ožujak 2024 (5) Veljača 2024 (4) Siječanj 2024 (5) Prosinac 2023 (4) Studeni 2023 (10) Listopad 2023 (22) Rujan 2023 (9) Kolovoz 2023 (9) Srpanj 2023 (9) Lipanj 2023 (8) Svibanj 2023 (2) Ožujak 2023 (6) Veljača 2023 (1) Siječanj 2023 (1) Prosinac 2022 (13) Studeni 2022 (4) Ožujak 2022 (1) Veljača 2022 (6) Siječanj 2022 (8) Prosinac 2021 (18) Studeni 2021 (6) Listopad 2021 (4) Rujan 2021 (7) Kolovoz 2021 (1) Srpanj 2021 (10) Lipanj 2021 (6) Svibanj 2021 (14) Travanj 2021 (10) Ožujak 2021 (15) Veljača 2021 (13) Siječanj 2021 (3) Dnevnik.hr |
|
Opis bloga
Šta znači KUJA? » kuja • ženski rod Kučka, keruša. Izraz KUJA se sastoji iz 4 slova što je za 4.8 manje od prosječne hrvatske reči. Sadrži 2 (50%) samoglasnika, što je za 7.2 procenta više od prosjeka. Napisano unazad: AJUK Sve sličnosti sa stvarnim osobama, mačkama, kujama, ocvalim polovnjačama, bradavičastim svinjama i dogadjajima slučajno su namjerne. Kako ne bi morali razmišljati da li su Vaši komentari na ovom blogu poželjni ili ne, autorica je iskoristila mogućnost blokiranja i time vam olakšala dilemu. U slučaju neželjenih nuspojava zbog nemogućnosti komentiranja pogledajte u ogledalo i preispitajte sami sebe (i svoje prijatelje). Kod akutnih napada bjesnoće nazovite 112 ili Vrapče, tamo će vam sigurno znati pomoći. Pritužbe i primjedbe možete svakodnevno slati na slijedeće mailove: Nuspojaveineželjeniučincibloga@net.hr LansirnarampazalansiranjeodjebaPraćka@gmail.com Blogotragedijestopifreshliste@histeriziranje.org Napusisekurcaludakravoumjestodaovdjepizdis@uhljebljeni.hr Samasidebelaisfrustriranakrava@jadna-pizda.hr |