U središtu kružnice radijusa 15km
subota, 18.05.2024.
Srce
|
U utorak sam odjednom počela osjećati neko čudno stezanje u prsima, bolje reći u gornjem dijelu trbuha. I to onako na refule - malo steže, malo ne. Prvo na što sam pomislila su svi oni za hipohondere ko stvoreni članci u novinama u kojima se žene straši drugačijim simptomima infarkta nego kod muškaraca. Sjetila sam se i one mlade žene s kojom sam nakratko dijelila sobu nakon prve operacije a koja je danima mislila da je od male pobrala neku virozu, kad ono - infarkt! Još si glupača mislim: sranje, sad ne mogu otić plivat i ostat ću debela. Onda se sjetit da će vaga u tom slučaju biti moj najmanji problem jer će me u vodi zdrmati herc i to će biti to.  Satima sam se tako već vidjela kako gledam rotkvice odozdo kako rastu, čak se i Ištvan zabrinuo, jer tko će mu kuhat ako pandrknem, pa me zvao dva puta s posla pitati jel me još to nešto steže. A onda su me počele boljeti i nadkoljenice i tek tada mi sine da sam u ponedjeljak radila nove vježbe na fizioterapiji za jačanje mišića u trbuhu, što mi je dan kasnije došlo na račun. Ovaj blog će, kako stvari stoje, na kraju postati mjesto za hipohondere svih zemalja.  Danas sam bila na redovnoj kontroli astme i plućna funkcija mi je još bolja nego prošli put ali zato imam jednu drugu novu dijagnozu. Tjednima me zabrinjava kvrga na srednjem prstu (pa gdje baš na njemu, kako ću ga sada dizati i njime mahati kad zatreba?!) i bojala sam se da imam artritis. E sad, nije govno nego se pas posrao. Nije artritis nego artroza. I to baš na tom prstu zbog rada na kompjuteru, bolje rečeno rada s mišem.  Razlika izmedju dva A-ja je u tome da je artroza mehanička istrošenost a artritis kronična upala zglobova, pa mi se onako odokativno ovaj drugi A čini malo gorim od ovog mog A-ja, iako su obadva sranje. Nije ni čudo da se nakon 33 godine koliko već radim na kompjuteru svaki dan zglob istrošio. A i po mobitelu tipkam uglavnom tim prstom, čak i blog pišem uglavnom njime. Ovime se izmedju ostaloga zahvaljujem i bloghaeru za novu dijagnozu: M15.1 g i dajem časnu blogersku riječ da ću ubuduće još manje pisati.  Otkako smo uredili balkom uglavnom pada kiša, što je i bilo za očekivati. Jučer smo postavili još cvijeća, pa su padali i krampi i još uvijek padaju. Izgleda da idemo prema zimi a ne prema ljetu. Sutra se zatvara unutarnji bazen na koji Ištvan i ja odlazimo plivati jer počinje sezona vanjskih bazena. Kalendarski. Vremenski smo negdje krajem ožujka ili početkom listopada. Vani 14 stupnjeva, voda u vanjskom bazenu neki dan je bila 20 (a nakon ove kišurine bit će opet 17 kao na dan otvorenja), pa ti plivaj. Ištvan i ja, debili, već smo kupili sezonske karte a od slijedećeg tjedna nema šanse za iskoristiti ih. Već vidim vagu kako likuje jer se od neplivanja odmah debljam.  Stvarno smo stručnjaci za investicije, obratite nam se s povjerenjem :) Evo kako ljudi postanu stručni savjetnici po nekom pitanju: odluče i druge zajebati kad već njima ne ide. Jednom tjedno dozvolim(o) si malo (buahaha) odstupanja od one priče a kalorijskim deficitom pa smo nakon doktora otišli na doručak u omiljenu pekaru. Ja sam uglavnom jela one mrkvice i ostalu zelenjavu (jaja smo podijelili, njih ću se odreć kad nikako drugačije ne bude išlo) dok je Ištvan mlatio po ostatku. Navečer sam vježbala dva sata i vaga se konačno opet spustila za crticu, izgleda da trbušnjaci i meditacija (?mislim, i ja sam otišla na kvasinu) više znače od plivanja. Pa ti budi pametan.  I dok se na blogu nakon Evrovizije još uvijek vode rasprave tipa "nemam ja ništa protiv ali", ovdje u Njemačkoj bavimo se zabavnijim temama. Tako je hit dana jučer bio neki ludi političar liberalne stranke (FDP) koji je objavio video u kojem liže pišalinu po javnom WC-u i drka uz pjevanje zabranjene strofe teksta njemačke himne, u narodu poznatijeg kao Dojčlandiberales. Video je brzo nestao sa svih platformi a lik je izbačen iz stranke. Eto, ako ste mišljenja da su vaši političari totalni idioti, možda vas utješi ova vijest o njemačkom liberalu ludom ko šlapa. Iako bi F u nazivu stranke trebalo stajati za riječ "freie", lik je konačno razotkrio kako je F zapravo početak cijelog spleta dijagnoza, koje potencijalni birač mora imati, da bi uopće došao na ideju dati im svoj glas. I za kraj, kako se priliči jednom hipohonderskom postu, malo muzike iz bolesti sa slovom I na početku dijagnoze. Nisam rekao ništa što bi moglo da znači nisam našao onu pravu reč koja može da veže, koja može da boli kojoj verujem, verujem (EKV: Srce) Bonus track: promjena screen savera pred neveru :) |
- 14:38 - Komentari (9) - Isprintaj - #
nedjelja, 12.05.2024.
Mamurluk
|
Jutros smo se probudili mamurni. Koliko se doručak u pola jedan može nazvati "jutros". Ali tako je to kad se dan prije umoriš.  Što od navijanja za našeg favorita. Što od štirkanja tabletića. Što od nadrkanosti na stručne žirije Evrope i Bliskog istoka. A što jer si uredjivao ono malo balkona.  Balkončić je mali i teško ga je smisleno urediti, pa smo uzeli garnitiru sastavljenu iz više dijelova koje se može mjestiti lijevo desno kad treba proći na drugu stranu :))) Smetaju me sad još fleke na parapetu koje se naprave svakog proljeća jer je majstor sfušao stvar. Dobra stvar je da tog meštra svog zanata nismo morali platiti mi nego vlasnik stana. Da ne moram gledati ono što me opstruktivno-kompulzivno smeta, kupit ću litru farbe i malo premazati. Do slijedećeg proljeća.  Dobro je da sada imamo kamo sjesti vani. I reći nekome mjau cat i kad ti to dlakavo govno okrene guzicu umjesto da kaže mjau back.  A i kavicu je ljepše popiti vani, usput živcirajući Heinza jer razgovaramo na hrvatskom. I ponekad na mačjem. Mau, vau, rau.  Iako nije ni svjestan koliko sreće ima da nije pobijedio Izrael ili Ukrajina jer sam se zaklela u tom slučaju baciti mu televizor na glavu. Ovako spasio ga je neočekivani napad roza flamingosa s lijevog krila.  Nego balkon. Osim farbanja parapeta ostaje mi još posaditi geranije i pelargonije u ostatak posuda (to ću dati napraviti u vrtnom centru, inače sam sama sadila ali mi je sada teško jer ne mogu kleknuti na pod dok to radim), kupiti jastučiće za stolice i neku policu za cvijeće i to je onda bilo to.  Umjesto u more gledat ćemo u polje. A bolje i to nego u beton. Ja sretna i zadovoljna da mi je ove godine sve ovakvoj napol invalidnoj kakva sam uspjelo urediti tih par kvadrata. Nadam se samo da neće sad mjesecima padati kiša ili, što je puno vjerojatnije, krampi i da nismo džabe krečili, kao što smo se džaba nadali pobjedi malog običnog skromnog dečka iz susjedstva.  |
- 15:03 - Komentari (13) - Isprintaj - #
subota, 11.05.2024.
Baba Vanga
|
Ono kad ti je baba bila dalekovidna, pa je znala da će ti kad tad zatrebat tabletić. Malo je sjeban na jednome kraju ali nemam sad vremena štirkat. Podrška bejbi torteliniju i Annabonni :)  |
- 14:13 - Komentari (18) - Isprintaj - #
petak, 10.05.2024.
Susjedi
|
Doselili su se novi susjedi. Voze golf 2.0 TDI a krunica visi na retrovizoru. Ako to nisu neki naši, nisu ništa. Ako i nisu nema veze, bitno je da definitivno nisu Zeleni kad voze dizela :)  U svakom slućaju bit će veselo kad ove nove Heinz iz prizemlja i njegova žena pokušaju misionirati za svoju religiju (bahaizam). Kod nas su probavali dok nisam odlučno presjekla pokušaje napisavši im pismo u kojem sam im objasnila da uzalud kreče. Čak im se to i dopalo, jer navodno ostali počnu skrivati se pred njima, da ih ne dave.  Sretne u srijedu Ištvan na stubištu susjedu koju zovemo Plavuša a koja živi sa Wolfgangom kojeg od milja zovemo Vučko, tako da ne kontaju da o njima pričamo kad o njima pričamo. Hvali se njoj Ištvan kako je jučer plivao 4 km, a sad idemo skupa na plivanje, pa pita Plavuša da jel to neka vrsta ovisnosti to plivanje. Kaže njoj Ištvan: A šta ja znam, nama je to otprilike ko vama sjedit u vrtu i pit. Nije ništa dalje pitala. Kad su se rastajali prije par mjeseci (da bi se nakon tri tjedna opet sastali), Vučko je tvrdio da Plavuša pije i onda nije u stanju dignuti se iz kreveta i da in to više ne može izdržati. Tko bi na kraju znao što je istina. Dragi su nam njih dvoje, ona malo više od Vučka koji zna biti naporan jer sve zna najbolje, ali u zadnje vrijeme izbjegavamo druženja u vrtu jer stvarno loču ko smukovi. Sve to oni na fino i na polako i sve to jer je eto svako druženje povod za konzumaciju alkohola. Ali čaše se stalno pune do vrha, nema pauze. A nas dvoje niti smijemo niti nam uopće paše. I ako je imalo istine u onom što je Vučko tvrdio, ne želim nikome biti alibi za oblokavanje.  Susjed iz kuće nasuprot nas skuplja potpise za peticiju protiv gradjenja vjetrenjača negdje u okolici. Namjeravali smo skočiti do njega da i ja potpišem peticiju (Ištvan je to uradio već prije neki dan) i na kraju zaboravili. Valjda ćemo se sutra sjetiti. Što se god potpisuje protiv Zelenih i njihovih ideja, tu sam ja, Leklerk. (Sad mi je palo na pamet da bi susjeda preko puta mogli prozvati Don Kihot, kad se već bori protiv vjetrenjača :P)  Kako za svakog susjeda (osim Heinza, čije je ime samo za sebe postalo sinonim za njurgavog starog nadrkanog susjeda, koji se vječito s nekim svadja) imamo interni nadimak, tako susjede vrata do nas zovemo Šarulja (ima neku urodjenu fleku na licu) i Plavojko (jer je blond da blondiji ne može biti, karakterno i izgledom), a susjede nasuprot zovemo jednostavno "oni mladi" jer su najmladji u zgradi. Prije nego su se "oni mladi" doselili, zvali smo "oni mladi" jedne druge, koji su prije toga bili najmladji. Zato ih sada zovemo novim nadimkom - "tercijalci", budući je ona baš prava domorotkinja, djevojka sa sela, a naziv smo pobrali iz Slovenije, gdje tako zovu zatucane seoske žene. Iako ova i nije nešto pretjerano zatucana (ali je seljančica, a srami se toga), nekako ih moramo zvati, nećemo valjda po imenu.  Što se Šarulje tiče, to je kod nas u Primorju naziv za jednu vrstu zmije, a i nadimak ima više veze sa karakterom dotične susjede negoli sa njenom flekom. To odvratno biće radi sa mojim mužem u istoj firmi i bila je uz mene dok smo čekali hitnu kad mi se dogodila ova nesreća, čije posljedice imam i sada. Vidjela je što se desilo, znala cijelo vrijeme svu ozbiljnost situacije. Muž i sin bili su prvih dana nakon nesreće na bolovanju jer su i sami bili u šoku. U sinovoj firmi nitko nije riječ protiv rekao ali je zato u muževoj Šarulja prva počela srati da zašto je na bolovanju kad sam ja u bolnici, ne mora stalno biti kod mene. I slična sranja. Mužu se po drugoj strani pravila fina, čak me htjela posjetitu u bolnici, no onda je saznao da je njezina zasluga da su ga usprkos bolovanju tražili da dodje na posao, pa sam joj poručila da ne dolazi. Kad ju sada vidim na stubištu (a pazi da do toga ne dodje) kažem u prolazu po naški: Jebal ti pas mater! (interesantno kako je ona bila na bolovanju kad je otac bio u bolnici i nešto kasnije umro jer treba pomagati materi i to se tada podrazumijevalo, no kad Kroatin skoro izgubi nogu, onda može sama u bolnici čekati da muž obavi smjenu.) Dosad sam je vidjela 2 puta. A i to je bilo previše. Jadan Plavojko koji sa tim reptilom mora živjeti.  "Oni mladi" su najspremniji pomoći kad nešto treba. Kad smo lani (ili je već 2 godine tome? Nebitno) mijenjali stol u blagovaonici Ištvan ga je otišao tražiti da mu pomogne, na što je "ovaj mladi" sam dignuo i odnio u podrum teški stakleni stol. Jak za popizdit. Najbolje je da je toliko ljubazan, da radi čovjeku usluge i kad ga ne pita, pa je tako već znao sjebati stvar tegleći pakete od DM-a na drugi kat (dok je muž bio na poslu a paketi stigli poštom) a u njima su stvari koje skladištimo u podrumu. Ištvan ih je onda ponovno morao nositi dolje i dobronamjernom mladom susjedu pozdravio su rodbinu odavde do Urala s kojeg su nekad davno stigli :))))  Imamo i jednu susjedu u prizemlju koja živi sama i malo je čudna. Zovemo je šementina, što znači otprilike "munjena". Meni je trenutno na crnoj listi i samo čekam da mi dodje tražit kakvu uslugu, tipa da joj pripazimo stan, mačku i zalijevamo cvijeće, kao što to obično čini. Na crnoj listi su mi svi koji nisu osobno pitali kako mi je u vrijeme dok sam bila u bolnici i nakon toga doma, a posebno oni čije smrdljive mačke sam već hranila i skupljala govna za njima, kao i oni koji su me na bilo koji način drkali u to vrijeme.  I zašto sve ovo pišem? Pa zato jer će cijela ova ekipa imati razloga da mi jebe mater ako sutra mali tortelinić pobjedi, kad im ga rimtimtagidim navijem na maksimum. No dotada još moram danas obaviti jedan važan pregled, kojeg se bojim kao i onih prije njega. Ovaj put idem kod neurologa da mi pogleda onaj jedan prst na nozi koji je još ukočen i osjetljiv i ne potpuno pokretan. Pa kad netko kaže: boli me papak! Tko zna kakvo stanje od tog malog papka još može ispasti. A ništa. Rimtimtagidim, odoh ja (doktoru)   Update: polarna svjetlost nad Pripizdinom |
- 08:58 - Komentari (10) - Isprintaj - #
četvrtak, 09.05.2024.
Sažetak
Sažetak prvog polufinala i objašnjenje hrvatske pjesme u jednoj rečenici: (Screenshot sa Facebook-a)   |
- 01:27 - Komentari (13) - Isprintaj - #
utorak, 07.05.2024.
Polufinale
Ovo mi je najjači komentar koji sam dosad pročitala o Baby Lasagni i njegovoj pjesmi: I stvarno. Nemam kravu (ni bika kao ministar iz mog kraja) ali dajem časnu pionirsku riječ da nikada više neću gledati to sranje od Evrovizije ako mali Lasagna ovaj put ne pobjedi. Lani su "stručni" žiriji zajebali onog zelenog čakavca iz Finske, nadam se da će mali Istrijan uspijeti izrimtimtagidimati se iznad njihovih političkih kalkulacija. E sad. Mali je ulovio žicu mnogima. Jedno što spominje mačku. A znamo da su mačke na internetu popularnije od svih Taylor Swift i Brad Shitova. Drugo što je tim spominjanjem mačke dirnuo u srce mnoge koji su, kao i ja, otišli u tudjinu s onim jednim (ili više njih) kofera. Doma je ostala kuća, roditelji, braća... I naravno - mačka. Nisam naročito sentimentalna, barem to nikada ne bi priznala, no taj detalj s mačkom meni uz svo ono veselo skakanje po pozornici tjera neku staru prašinu u oko, od koje onda poteče suza. Kada što smo prodali kuću nakon smrti roditelja (možda i ne bi da nije sinu i meni bilo strašno dolaziti medju te prazne zidove u kojima nema više "babe i deda", toliko strašno da nismo nikada nakon mamine smrti više boravili u njoj), mene je najviše od svega stezalo oko srca jer smo se tako morali oprostiti i od starog žutog mačka. Iako nije bio samo naš, zapravo on je bio samo svoj, slobodan i sam je odlučivao kada će i kome pripadati, vidjaki smo ga i po drugim dvorištima, nakon što staraca više nije bilo, dolazili smo u kuću samo provjeriti hoće li se Žućko opet pojaviti. I stvarno. Parkiramo auto, otvorimo vrata, sjednemo na stube na verandi... I evo njega ni 5 minuta kasnije. Mačke su se svih tih godina od kako sam otišla od doma mijenjale ali uvijek je neka bila oko kuće, u dvorištu. Žućko je bio zadnja od njih. Ištvan bi znao reći kako bi ga trebali uzeti sa sobom, no nije to bila takva sorta kao ova naša tri aristokatsa, da živi poškopljen u stanu. Zadnji put kad smo ga vidjeli, a bilo je to onoga dana kad smo prodali kuću (pod uvjetom da se novi vlasnik dalje brine za mačka - stvarno je to radio, dok jednoga dana, par mjeseci kasnije, nije više došao), bio je već podosta sijed, pojeo je svoju zdjelicu, dao se malo pomaziti po glavi i ostao sjediti na verandi, kao svaki put kad smo odlazili. Ne znam da li je rekao mjau back ali nekako mi se činilo da razumije da je to zadnji put da se vidimo. I da smo muž i ja plakali putem jer se opraštamo od njega a ne zbog oproštaja od kuće i kućišta. Malome torteliniju od srca želim pobjedu za sve mačke ovoga svijeta, koje i sad čekaju da se (neki bivši klinci) vrate doma. Mjau cat! Pliz mjau (back)! |
- 19:38 - Komentari (15) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 06.05.2024.
Mau vau rau
|
Maloprije smo stigli s posla, večerali (sir i miješanu salatu - ovo pišem da Ipsi može unest u svoju aplikaciju), pospremili sve sa stola i idem ja nahranit mačke. Kad ono mali Gandalf, koji je zapravo u medjuvremenu postao najveći ali ga zovemo mali jer je najmladji, krene pričati sa mnom i kaže: Mau vauvauvau!!! I sad si mislim pa jel kod mene baš sve mora biti uvrnuto? Eto Baby Lasagna lijepo ima normalnu mačku koja kaže: mjau! On njoj mjau ona njemu mjau back. A ovaj moj da mau vau. Umiremo sin i ja od smijeha. Izvještavam muža SMS-om o tome kako nam mačak laje ko pas. Valjda i mačke imaju ponekad krizu identiteta. Dok ovo pišem se ispravlja, iz kuhinje se čuje: vrau rau rau! Sad više ne znam ima li krizu ili samo šprahfeler. Vrijeme je lijeno, pravo mačje. Stari Mačak se izležava na kauču, mala Maška se zavukla sinu u sobu, a meni ne dolazi pljusak koji bi poslužio kao izgovor da ne odem u šetnju jer mi se baš i neda. No što se mora jebeno je teško, pa nadrkana na Stevog Petra obuvam tenisice i krećem. Naravno da će na pola puta početi nenajavljeni prolom oblaka umjesto najavljene lagane kišice. Ali takav mi je horoskop. Mau vau rau, pusić, kisić, rimtimtagidim, odoh ja. |
- 18:42 - Komentari (10) - Isprintaj - #
srijeda, 01.05.2024.
Konjska rit
|
Jutros sam ponovno bila na kontroli kod ortopeda. Zadovoljan je napredkom. Edem u koljenu se smanjio, koljeno je stabilnije. Izgleda da je svo ono plivanje i hodanje po bazenu neki klinac ipak koristilo. Ordinacija je u starom dijelu grada, gdje je nemoguće naći parking, pa me obično Ištvan odveze tamo i onda pričeka u firmi dok ne budem gotova. Pregled je išao ekspresno, bila sam prva na redu i muž još nije ni kavu popio a već bi morao nazad po mene. Krenula sam tako pješke prema njemu jer mi se baš nije naročito žurilo otići na posao. Sastanak u firmi je tek u 12, imam još viška sati, nisam luda ubijati se na poslu, inače neću penzije dočekati. I zato polako. Nešto sam ipak naučila od mladjih kolega zadnjih godina. Preko Neckara sam ovoga puta prelazila po “krivoj” strani mosta, onoj s koje se ne vidi “Schloss”. No ionako je taj dvorac na svakoj razglednici iz uspavanog Heidelberga u kojem prije 11 ujutro nemaš gdje ni kavu popiti jer je sve još zatvoreno, pa eto da jednom vidite i drugu stranu.  Iako ništa ne biste propustili ni da je ne vidite. Grad je zahvaljujući Zelenima kao najzastupljenijoj partiji na vlasti postao uspavana provincija, koja si to ne želi priznati, nego živi u oblacima iz vremena ih hab majn herc in hajdelberg ferloren. Danas tu možeš izgubiti uvrh glave kebab ili falafel, srce nikako. Dosadan, kurčatorski grad bez poštenog bazena, noćnog kluba, koncertne hale, u kojem je uspio propasti i Holiday Inn, što stvarno treba znati. Zanimljivo za 2 sata turističkog razgledanja stare jezgre uz degustaciju "heidelberškog poljubca", kojeg ne morate probati ako ste ikada okusili Krašovu Torticu koja je barem triputa ukusnija.  Na poslu ništa novo. Dvoje kolega odlazi na godišnji, jedan je razbio nos na nogometu i sad je na bolovanju. Klasika, sve je opet čekalo mene da dodjem sa odmora. Nabijem ih na kuki. Dobro da su toliko glupi da ne znaju da ću to obaviti lijevom nogom (to je k tome ona sjebana). Ovo je moja predivna marenda od nekih 200 kalorija. Mogla sam i ušparati ta dva tri eura pasući travu oko firme. Da nisam unutra ubacila 3-4 indijska oraha, crkla bi od gladi. Ovako sam samo krepala. Sve vičem njam njam.  Zbrisala sam s posla oko 16 sati, tako da se nisam baš pretrgla. Ipak je sutra praznik nerada. Na putu doma kupila sam par rožica za na prozor. Sinu sam naime zaboravila reći da ih zalije dok nas nema, pa je sve otišlo u vražju mater jer taj radi sve strogo po napucima. Mislim, nije ni da sam ja nešto talentirana za to kućno cvijeće, sve mi pokrepiva nakon nekog vremena (osim orhideja, a njih valjda ne treba puno zalivati :P), tako da nije ni čudo da je pobrao taj anti gen za cvijeće.  Nakon večere odlučila sam nabiti onih famoznih 10000 koraka dnevno. Tek toliko da kasnije mogu jamrati kad sutra opet budem dvije kile teža od sve te silne aktivnosti. Predvečer se ovdje svi zavuku u kuće i spuste zastore, tako da ova i tako pripizdina izgleda kao kulisa za neki film strave.  Ili film o prijetećoj kataklizmi.  Ne volim te šetnje jer me podsjećaju na jedno mučno razdoblje života, kad se moralo šetati u krugu radijusa 15 km i sva ta seoska razglednica mi se toliko zgadila, da godinama nisam htjela šetati tim stazama.  Na kraju sam se još nauživala straha kad se iza mene pojavila neka silna jahačica, koja nikako nije uspjevala kontrolirati konja i već sam vidjela kako me konjoliki opiždjava kopitom dok ovu izbacuje iz sedla. Mojoj sreći nije bilo kraja kad me je konačno prestigla bez incidenta i odjahala u tri krasne i dalje se mučeći s konjinom koja se i dalje bunila i uporno hodala (jel konji hodaju ili nešto drugo) udesno. Tko bi rekao da čovjek/žena može biti sretan gledajući u konjsku rit.  Kako god, 10100 koraka je danas tu. Sutra plivam a dalje ćemo vidjeti. Vaga još nije umrla a kad će ne zna se. |
- 00:10 - Komentari (9) - Isprintaj - #
|
Svibanj 2024 (8) Travanj 2024 (12) Ožujak 2024 (5) Veljača 2024 (4) Siječanj 2024 (5) Prosinac 2023 (4) Studeni 2023 (10) Listopad 2023 (22) Rujan 2023 (9) Kolovoz 2023 (9) Srpanj 2023 (9) Lipanj 2023 (8) Svibanj 2023 (2) Ožujak 2023 (6) Veljača 2023 (1) Siječanj 2023 (1) Prosinac 2022 (13) Studeni 2022 (4) Ožujak 2022 (1) Veljača 2022 (6) Siječanj 2022 (8) Prosinac 2021 (18) Studeni 2021 (6) Listopad 2021 (4) Rujan 2021 (7) Kolovoz 2021 (1) Srpanj 2021 (10) Lipanj 2021 (6) Svibanj 2021 (14) Travanj 2021 (10) Ožujak 2021 (15) Veljača 2021 (13) Siječanj 2021 (3) Dnevnik.hr |
|
Opis bloga
Šta znači KUJA? » kuja • ženski rod Kučka, keruša. Izraz KUJA se sastoji iz 4 slova što je za 4.8 manje od prosječne hrvatske reči. Sadrži 2 (50%) samoglasnika, što je za 7.2 procenta više od prosjeka. Napisano unazad: AJUK Sve sličnosti sa stvarnim osobama, mačkama, kujama, bradavičastim svinjama i dogadjajima slučajno su namjerne. Kako ne bi morali razmišljati da li su Vaši komentari na ovom blogu poželjni ili ne, autorica je iskoristila mogućnost blokiranja i time vam olakšala dilemu. U slučaju neželjenih nuspojava zbog nemogućnosti komentiranja pogledajte u ogledalo i preispitajte sami sebe (i svoje prijatelje). Kod akutnih napada bjesnoće nazovite 112 ili Vrapče, tamo će vam sigurno znati pomoći. Pritužbe i primjedbe možete svakodnevno slati na slijedeće mailove: Nuspojaveineželjeniučincibloga@net.hr LansirnarampazalansiranjeodjebaPraćka@gmail.com Blogotragedijestopifreshliste@histeriziranje.org Napusisekurcaludakravoumjestodaovdjepizdis@uhljebljeni.hr Samasidebelaisfrustriranakrava@jadna-pizda.hr |