U središtu kružnice radijusa 15km
nedjelja, 31.03.2024.
Princeza
|
Napisala sam danas kod ipsilonke i dvi tri komentare vezano uz ove uskršnje dane i mogla bi uskršnji post napraviti čistim kopipejstanjem. Ali neću.  Kod dvi tri sam napisala kratku domaću zadaću na temu Zašto volim Uskrs. Moja prva i najjasnija sjećanja idu u neke daleke Uskrse i Božiće, koje je moja baba slavila i taj domaći blagdanski ugodjaj sjeća me na dane dok su svi moji još bili živi. Svaki put kad farbam jaja za Uskrs kao da baba sjedi do mene u kuhinji a mama u dnevnom gleda subotnji film u 20:15 umirući od smijeha.  Kod ipsilonke napisah kako je ova moja nesreća imala i jednu dobru stranu - shvatila sam kakvu potporu imam u mojim dečkima. Posebno u Ištvanu, koji je svih ovih mjeseci stalno bio uz mene, preuzeo masu obaveza koje sam inače ja obavljala, vodi računa o svim terminima, uputnicama, receptima koje treba dignuti i naručiti. Nema dana da nije bio kod mene dok sam bila u bolnici. Sin je dolazio vikendima. Preko tjedna kadno dolazi s posla i muž ga je tih dana kupio sa kolodvoru nakon posjete i onda su skupa večerali. Kažu da je bez mene u kući bilo sablasno tiho.  Razmišljala sam o tome kako je važno imati nekoga uz sebe gledajući onaj žalosni video princeze Kate u kojem objašnjava kako boluje od karcinoma. Dok neki razvijaju teorije zavjere o tome da li se pozadina iza nje kreće ili je obična foto-tapeta, da li je video snimljen s pomoću umjetne inteligencije i zapravo je fake, mene muči jedno jedino pitanje: Pa gdje je pobogu šupak od njenog muža?  Kakva to silna pravila, tradicije, pravilnici, protokoli ga spriječavaju da svoju bolesnu ženu pušta samu pred kamerama i cijelim svijetom umjesto da je u takvom trenutku drži za ruku? Da je pusti da se ona praktički pravda da je bolesna dok on šuti u prokrajku? Kakva mu to kraljevska posla mogu biti važnija od teško bolesne majke njegovo troje djece?  Šta princezi vrijedi sav taj najbolji liječnički konzilij koji se bavi njezinim ozdravljenjem, kada sve to mora prolaziti sama? Džaba joj konji vrani po livadi razigrani. Na njenem mjestu prvo što bi učinila kad ozdravim je budućem kralju dati takav vritnjak u kraljevsku rit da odleti direkno kod brata u Ameriku učiti kako se vlastitu ženu drži za ruku kad zatreba. Želim vam da vas ovih dana, a i inače, ima tko držati za ruku. Može to biti i već pomalo ofucana bolja polovica, prinčevi su ionako vrlo vrli precijenjeni. Sretan Uskrs svima!  (A mačkama otvaranje uskršnjeg lunaparka. Ovo im je puno draže i zanimljivije od božićnog drvca :) ) |
- 05:33 - Komentari (13) - Isprintaj - #
subota, 30.03.2024.
Nemoj Heidi, nemoj danas
|
Njemačka je zemlja zabrana. Nema veze koliko je neka od tih zabrana bizarna ili besmislena, zabrane se moraju poštivati. Točka. I Punkt. Tako je recimo na Veliki petak u Njemačkoj zabranjeno javno prikazivanje preko 700 filmova. Uz zabranu plesa, takodjer. Dobro, ples nije više zabranjen posvuda, već samo u nekih saveznim državama, pa se tako koncerti i kazališne predstave na mnogim mjestima danas ipak smiju održavati. Nego, vratimo se listi zabranjenih filmova. Broj jedan na listi je, naravno, Life of Brian. Dobro, bez obzira na smisao za crni humor i neovisno o tome da li je netko vjernik ili ne, tu se zabranu još može razumjeti. Ne može se baš uvijek gledati on the bright side of life. No na listi su se, uz Policijsku akademiju, Ramba, Top Gun, iz tko na kakvih razloga našli i filmovi poput Moje pjesme, moji snovi, Hard Days Night od Beatlesa i Heidi?! Obrazloženje iz 2001 godine za daljnju zabranu ovog filma na Veliki petak, a koja vrijedi i danas, je stvarno bizarno i glasi ovako: "Ein unzumutbares Machwerk. Dieser Film sei geeignet, das „religiös sittliche Empfinden an stillen christlichen Feiertagen zu verletzen“. Seither darf „Heidi in den Bergen“ an Karfreitag nicht mehr in öffentlichen Filmvorführungen gezeigt werden." Ili u prijevodu: "Neprihvatljivo djelo. Ovaj će film vjerojatno "povrijediti tradicionalni vjerski senzibilitet tijekom tihih kršćanskih blagdana". Od tada se "Heidi u planinama" više ne smije prikazivati na javnim filmskim projekcijama na Veliki petak." WTF?! Može se shvatiti da nekome može na Veliki petak smetati imbecilna komedija poput Policijske akademije i na križu raspjevani montipajtonovci. Ali što li je bilo kome jadna Heidi skrivila, to ama baš nitko ne razumije. Osim možda onoga tko ju je zabranio. Ne bi me sve to skupa ni zaintrigiralo, da se u vrijeme Uskrsa tradicionalno na njemačkoj televiziji ne prikazuje sranje poput "Das Krokodil und sein Nilpferd" iliti "Krokodil i njegov nilski konj"! Talijansko smeće iz sedamdesetih iz radionice Bud Spencera i Terence Hilla. A cijelo jutro su Vinetu i njegovo pleme jahali po Plitvicama uzduž i poprijeko, kao što to rade svakog Velog petka. Heidi danas dakle mora ostati kod kuće, dok Vinetu jaše u suton bez zabrane. Doduše i Vinetuu se slabo piše. Njega su makli sa polica knjižara zbog kulturnog prisvajanja, dok je Heidi i dalje dio lektire za osnovnu školu, kao i sastavni dio lektire za tečaj njemačkoga A1. Pa ti budi više pametan tko i zašto danas smije a tko ne smije...i gdje...plesati. |
- 07:42 - Komentari (16) - Isprintaj - #
utorak, 26.03.2024.
Dodge
|
Sjećate li se još serije o Al Bundyju? One koju su prije petnaestak godina pokušavali "prevesti" na hrvatski, što je bilo još žalosnije od slovenske verzije Mućki? U originalu glavni lik posjeduje prastarog Dodge-a na kojeg je jako ponosan i kojega skoro pa nikada ne pere. I tako jednog dana obitelj ode u shoping u neki trgovački centar u kojem se izmedju ostaloga nudi i pranje automobila. Bundyjeva žena iskoristi uslugu i da auto na pranje, nakon čega auto nestane, te obitelj prijavi kradju. Na kraju ispadne da auto nije ukraden, nego ga opranog nisu prepoznali, budući nikada nisu vidjeli njegovu pravu boju. Tako ostavi Ištvan jutros mog zoom-zooma na servis. Prije par (tje)dana pala je neka omazana kiša, taman malo nakon što smo auto dali oprati. To se manje više stalno dogadja. Ne pada li kiša dugo vremena, samo treba auto odvesti na pranje i evo ti svih mogućih oborina, po mogućnosti pomiješanih sa saharskim pijeskom i cementom iz obližnje cementare. I tako razvlačim pranje auta jer ionako nema smisla, slijedeći dan je prljav ko svinja. Na servisu su obećali da će auto biti gotov do 11 ujutro, tako da ga možemo dignuti prije nego Ištvan ode na posao. Dovezemo se mi oko pola 12 pred servis a našeg auta nigdje. Stoji tamo doduše neka crvena mazda, koja našoj uopće nije nalik. Kaže Ištvan: Sranje. Nisu ga još dovezli gore (radionica je u dvorištu u suterenu) idem ja do radionice a ti vidi jel možeš već platit račun na recepciji. Izadjemo iz auta, kad onaj lijepi izglancani auto ima moju registraciju :))) Al Bundy bi bio ponosan na nas. A sada moram ići. Čeka me par vježbi prije spavanja. Nije da mi se baš da ali nemam baš puno izbora. Što se mora teško je, ali jebiga. Do nove epizode pusić, kisić i tako to. |
- 22:37 - Komentari (10) - Isprintaj - #
nedjelja, 24.03.2024.
Putovanja
|
I tako ode naš kupus izmedju dva posta. U zadnjem sam ga još spomenula, nadajući se odgovoru, kojeg već dugo nije bilo. Falit će mi njegovi zajebantski komentari na eventualna buduća putovanja. Ako ih još bude. U ovom postu, samo za kupusa, da se odozgo može sprdati, ide malo "dražesne pustoši", kako je nazvao Island.  Tražila sam zadnji komentar koji je kupus ostavio kod mene. Bilo je to na postu za Valentinovo o povratku na posao. Napisao je u njegovom stilu, kratko i jasno: "A štaš, treba zaradit njemačku penziju."  Zadnjih dana u više sam navrata pomislila koliko sam zapravo bila blizu da te penzije ne dočekam. Prošlo je pet mjeseci od druge operacije i skoro pa pola godine od same nesreće. Imala sam sreću, da sam živa izašla iz bolnice i u istu se ne vraćam ni u snu.  Otac našeg mladog susjeda nije bio te sreće. Umro je od sepse u istoj onoj bolnici u kojoj su mojem kolegi danima davali medikamente od kojih je mogao umrijeti jer ih pacijenti oboljelih od MS nikako ne smiju uzimati a meni su skoro dali trasfuziju namjenjemu krivoj osobi. Srećom smo kolega i ja bili teški i zajebani pacijenti koji postavljaju previše pitanja, pa smo iz bolnice izašli samo šepajući.  Susjed sada krivi samoga sebe za očevu smrt jer je pao upravo u našoj zgradi u prizemlju, pomažući im pri selidbi iz jednog u drugi stan. Veselili se ljudi da se oslobodio veći stan i na kraju je selidba završila petak na cimiteru. Zapeo čovjek za stubu, preko koje je jednom pao i Ištvan (na sreću samo je malo nabio trticu) i slomio nogu iznad koljena. Odvezli ga u onu silnu heidelberšku bolnicu. Operirali. Nakon operacije nalazi su se počeli pogoršavati, trebao je još jednom pod nož. No, zbog štrajka (toliko o tome koliko i u vrijeme štrajka operiraju hitne slučajeve) nisu ga operirali 11. kao što je bilo planirano.  Dan nakon štrajka čovjek je umro. 73 godine. Nije ni to neka starost. Još mu je otac živ. Imao je sreću da nije nikada nogom stupio u spomenutu kliniku kao njegov sin.  Kolega s posla će morati još jednom na operaciju. Rana od operacije u listopadu još mu se na jednom mjestu nije zatvorila. I onda ga njegov ortoped pošalje nazad mesarima koji su ga operirali.  Kada ti na primjer jedan autoservis sjebe auto, drugi put odeš kod drugog. Logično. Ali kada ti jedan kirurg sjebe nogu kolege po struci vrate te njemu da popravlja feler. Jebeno.  No dosta ružnih i tužnih tema.  Tko bi mene izvlačio iz bedova da nema Ištvana. Radim ja tako neki dan u home office-u a on gleda neki film na Netflixu. Pitam ga šta to gleda. Kaže: Ma neki film sa Christinom Ricci i Samuel L. Jacksonom. Pitam ga šta glumi Samuel L. Jackson, a on će na to: Ma nekog crnca!  Mislim, stvarno sam mislila da glumi skandinavsku plavušu, po mogućnosti lezbu. Doduše, u danšnje vrijeme crnih vilenjaka i kosookih patuljaka, kvote radi, ni to nije nezamislivo.  Ili pak SMS-ovi. Svakodnevno mi krenu stizati poruke tipa: "Luk, mrkva, mladi luk, 2 kruške, 2 avokada, spargel, pomidor, salata 1 glavicu i refuzo, 1 radić, blumenkohl ili brokoli, 2krastavca, 2 tikvice". Ili: "Mazda servis drugi utorak u 7 ujutro"  Normalni ljudi znaju koristiti notes na mobitelu. Ištvan sve podsjetnike šalje meni putem SMS-a. Najbolje je što se nakon mjesec dana sjeti sa bi mogao imatu termin kod zubara a više se ne sjeća kada. Pa ti skrolaj po porukama.  Ali nisam ni ja bolja. Čistimo po stanu i Ištvan uključi neki mix iz 80-ih na Spotify-u, kad ono izmedju Filma, Haustora, Psihomodopopa krene Šuti moj dječače plavi. Ja: Kako su Plavi fosili dospjeli na tu listu? On: Da Plavi fosili. Ahahahaha. Ja (čudim se zašto se smije)  Danas smo bili u šetnji. Kako Ištvan stalnl vodi neke statistike, tako je izračunao da sam skoro 15 posto brža negoli prošli tjedan. Dok sam se prošle nedjelje kretala brzinom od 87 koraka u minuti, sada ih napravim stotinu. Još koja godina pa ću trčati maraton a ipsi će bezuspješno pokušavati prestići me ko Kojot Pticu Trkačicu. (Možeš mislit.) Bi-bip!  |
- 20:40 - Komentari (6) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 18.03.2024.
Konzilij
|
Za početak izvještaj liječničkog konzilija... Lijeva noga i dalje je u kurcu ali malo manjem negoli je bila. Osjećaj "drvenosti" od ispod koljena pa do drugog prsta na nozi me zabrinjavao, pa sam prvi put trčala doktoru. Nije tromboza nego živci koji se još trebaju oporaviti. A oporavljaju se ca. 2mm na dan. Iliti dobar centimetar na tjedan. Pa ti računaj koliko vremena treba da se oporavi cijela dužina od koljena do stopala. Ajde nek je jednom i dobro ne imatu duge noge, kratke se brže oporave :) Onda je počelo drkati desno koljeno. Čak je malo bilo i nateklo. Pa sam drugi put trčala doktoru. Preopterećenje, kaže on. Preopterećenje, kaže fizioterapeutkinja. Nesvjesno više opterećujem zdravu a štedim bolesnu nogu. I sad su obje u pizdi, da ne kažem kurcu, samo zato jer pizda više dira osjetljive blogere. U medjuvremenu sam počela raditi puno radno vrijeme. Tako sam nakon dugo vremena opteretila desnu ruku, kod muškog roda poznatiju pod nazivom Desanka. Šakić. Probudim se u srijedu ujutro a šaka potpuno ukočena. Userem se od straha i krenem lijevom hvatati mobitel koji je zvonio za budjenje jer desnom ne ide. U mraku potegnem kabel od noćne lampe. Lampa (Tiffany, teška 10 kila) mi padne na glavu i skoro mi izbije lijevo oko. Pa onda kad netko kaže da ne bi izlazio iz kreveta da mu se nešto ne dogodi. U brzini, jer trebalo se obući i otići na plivanje, nisam stavila led na oko a i nije se ništa posebno vidjelo. Malo crvenila, ništa strašno. Mislim ja. Kad ono oko podneva (radim u home office-u) pripiša mi se, odem na WC, kad ono, imam šta vidjeti. Cijeli kapak plav, kao da sam se potukla sa BBB-boysima i Armadom istovremeno. Zaključak liječničkog konzilija: Bolje mi je na poslu, ako se tamo slupam barem ide pod ozljedu na radu. Drugi dio: Tjedni plan Svašta ja mrzim ali najviše od svega bilo kakvo planiranje, posebno slobodnog vremena. No, otkako sam počela raditi na ful, morala sam organizirati svaki dan, inače niš od mene. Pa tako tjedan izgleda ovako: Ponedjeljak: rad u uredu, u pauzi za ručak fizioterapija. Navečer joga koliko ide sa ovakvom nogom (ajde, sad barem znam sjesti na pod i dignuti se sa njega bez da zovem Velog Jožu). Spremanje večere, padanje od umora. Utorak: Home office: intenzivno nabijanje prekovremenih koje mi trebaju za sve one fizioterapije, plivanja i posjete doktorima koje me još čekaju. Spremanje večere i padanje od umora nakon par vježbi za koljeno. Srijeda: Plivanje i gimnastika u vodi pa home office koliko stignem. Navečer par vježbi. Spremanje večere, padanje od umora. Četvrtak: Vidi ponedjeljak. Petak: Vidi srijedu s dodatkom čišćenja mačjih zahoda i odlaska na plac. Spremanje večere, padanje od umora. Subota: Dan za generalno tjedno spremanje, pranje i čišćenje povrća kupljenog u petak. Popodne konačno malo gnjiljenja na kauču. Nedjelja: Plivanje i šetnja od par kilometara, jebanje majke nedjelji zbog ponedjeljka kad sve kreće ispočetka. Treće: Razno Pitanje mjeseca: Gdje li je nestala princeza Kate i od čega pati? Odgovor: Nemam pojma i iskreno, zabole me kuki kojem nemam za te engleske parazite ali me čudi kako nikome još nje palo na pamet da Kate pati od sindroma Jovanke. To je ono kad preko noći nestaneš iz javnosti a svi se prave da nemaju pojma gdje si a na kineskom se tvoje ime izgovara "Čiči Doma". Još će na kraju ispasti da Harry i Megan ne da nisu lagali u onoj svojoj Netflix seriji, nego da su debelo uljepšavali pravo stanje na dvoru. Kakve ovo veze ima sa mnom i mojim nogama? Nikakve. Osim da eto i kraljevne trebaju dugo da se oporave, pa ne treba čuditi da mojoj nogi toliko dugo treba. Prijatelj je imao rodjendan. Čestitam ja njemu, a on mi odgovori: Sad sam starudija kao i ti. A ja njemu: Jesi ali barem nisi šepav! A on meni: Nisam kurac. Noga mi je ukočena, u petak imam termin kod neurologa! Eto zašto je dobro imati 20 godina mladje prijatelje. Inače se razgovori svode na savjete o uzimanje B vitamin kompleksa za oporavak živaca noge. Ištvan nije ništa naučio iz moje nezgode, koja nam je izmedju ostaloga sjebala godišnji u Sloveniji pa je opet rezervirao 10 dana wellnesa u deželi u travnju. Pa mu ni to nije bilo dosta, nego je još organizirao i krstarenje po Engleskoj i Irskoj početkom rujna. Inače mrzim ta krstarenja sa tisuću Švaba na istom brodu. Ali ove godine u obzir dolaze samo penzionerske varijante. A i mora Kupus imati materijala da rastavi moj godišnji na proste faktore jer opet ne idem na Kubu ili u Indiju. Na sve to ja sam samo sklopila osiguranje. I tražila od doktora potvrdu da sam sposobna za put, za slučaj ako kasnije ispadne neko sranje tipa pala mi kosilica na desnu nogu ili uklještila uho vratima od frižidera da barem dobijemo pare nazad. Izbori u Hrvatskoj zabole me koliko i lanjski snijeg. No, onaj debil od predsjednika napravio je praznik baš od dana kad bi mi trebali voziti se s mora u deželu. Pa ćemo radi njegove prepametne ideje stajati u kolomi na autocesti sa svima Purgerima kojima se taj dan zaželjelo vidjeti mora. Imamo i mi izbore. Lokalne. Za Oberbürgermeistera. Tri su kandidata. Jedna od stranke Zelenih, koja nam je prošli petak na placu predstavljajuću svoj program poklonila mentol bombone u kutiji sa njenim likom. Mislim se ja, neću glasat za tebe kad si Zelena ali bombone ću uzet. Prekjučer pronadjem te bombone u torbici, bacim jedan u usta i počne me gušiti. Srećom sam imala pri ruci Claritin i sprej protiv astme. Jebate, znala sam da ne volim Zelene ali da sam toliko na njih alergična nisam. Tako je Zelena trovačica definitivno otpala sa mog glasačkom listića i ostala su dva tipa. Jedan crni i jedan bijeli. Od zajebancije ćemo glasati za crnog kandidata. Jes da ni jedan ni drugi neće napraviti ništa pametno ali barem će se uzbuditi Švabe jer im gradonačelnik ne izgleda ko Dieter Meier. Ovo sve sam napisala samo da Ipsilonka ima za zapisnik. Moram sada ispuniti glasački listić za biranje putem pošte. Zatražili smo "Briefwahl" jer nema smisla trošiti benzin mi cipele a još manje vrijeme za bilo kakve izbore. Zaokružiš, zalijepiš i ubaciš u poštanski. Finito. Pusić, kisić, odjebausić mikimausić! P.S. Prošla je godina dana od našeg puta u Ameriku. Stoputa smo zažalili da nismo tamo i ostali.  |
- 21:15 - Komentari (15) - Isprintaj - #
|
Prosinac 2024 (1) Studeni 2024 (4) Listopad 2024 (4) Rujan 2024 (6) Kolovoz 2024 (1) Srpanj 2024 (10) Lipanj 2024 (10) Svibanj 2024 (9) Travanj 2024 (12) Ožujak 2024 (5) Veljača 2024 (4) Siječanj 2024 (5) Prosinac 2023 (4) Studeni 2023 (10) Listopad 2023 (22) Rujan 2023 (9) Kolovoz 2023 (9) Srpanj 2023 (9) Lipanj 2023 (8) Svibanj 2023 (2) Ožujak 2023 (6) Veljača 2023 (1) Siječanj 2023 (1) Prosinac 2022 (13) Studeni 2022 (4) Ožujak 2022 (1) Veljača 2022 (6) Siječanj 2022 (8) Prosinac 2021 (18) Studeni 2021 (6) Listopad 2021 (4) Rujan 2021 (7) Kolovoz 2021 (1) Srpanj 2021 (10) Lipanj 2021 (6) Svibanj 2021 (14) Travanj 2021 (10) Ožujak 2021 (15) Veljača 2021 (13) Siječanj 2021 (3) Dnevnik.hr |
|
Opis bloga
Šta znači KUJA? » kuja • ženski rod Kučka, keruša. Izraz KUJA se sastoji iz 4 slova što je za 4.8 manje od prosječne hrvatske reči. Sadrži 2 (50%) samoglasnika, što je za 7.2 procenta više od prosjeka. Napisano unazad: AJUK Sve sličnosti sa stvarnim osobama, mačkama, kujama, ocvalim polovnjačama, bradavičastim svinjama i dogadjajima slučajno su namjerne. Kako ne bi morali razmišljati da li su Vaši komentari na ovom blogu poželjni ili ne, autorica je iskoristila mogućnost blokiranja i time vam olakšala dilemu. U slučaju neželjenih nuspojava zbog nemogućnosti komentiranja pogledajte u ogledalo i preispitajte sami sebe (i svoje prijatelje). Kod akutnih napada bjesnoće nazovite 112 ili Vrapče, tamo će vam sigurno znati pomoći. Pritužbe i primjedbe možete svakodnevno slati na slijedeće mailove: Nuspojaveineželjeniučincibloga@net.hr LansirnarampazalansiranjeodjebaPraćka@gmail.com Blogotragedijestopifreshliste@histeriziranje.org Napusisekurcaludakravoumjestodaovdjepizdis@uhljebljeni.hr Samasidebelaisfrustriranakrava@jadna-pizda.hr |