"Bolje biti krepan nego poluživ."
(Saša Lošić u rijetkim trenucima kad je ovaj bio trijezan)

"U diktaturi ne smiješ nikome reći ono što je zabranjeno. U demokraciji smiješ svakome reći ono što je dozvoljeno."
(A.Ferkel, Berlin)

"Ni ove godine vjerojatno nećete otići tamo gdje još nikada niste bili, a bogami ni tamo kamo ste uvijek odlazili."
(Dalaj Sarma)

"Vidim opasan virus koji će izazavati pandemiju svjetskih razmjera početkom 2020."
(Baba Vanga nakon okulističkog pregleda po okončanju pandemije, krajem 2023)




U središtu kružnice radijusa 15km

četvrtak, 24.02.2022.

Dejavu

Od samog rata bilo koje vrste odvratnija je jedino dušebrižnička patetično hinjena briga za žrtve rata koju zapadna empatična duša rješava puštanjem Brothers in Arms.
To je muzičkom uredniku prvo pri ruci kad se negdje zapuca.
Onako baš je pravo za pasti u sevdah suosjećanja.

Slijedeći korak je skupljanje pomoći za žrtve rata, što dodje poprilično zgodno umjesto zvati "Sperrmüll" da odveze staru kramu.
Neki mali Ukrajinac sigurno će se veseliti medvjediću bez lijevog uha i desnog oka koje mu je mali empatično tolerantni Švapčić otrgao.

Nakon što se isprazni podrume i tavane od krame, uvesti će humanitarni "duldung" (doslovni prijevod znači "trpljenje" - ono zamislite kako je to krasan osjećaj biti "trpljen") za izbjeglice iz Ukrajine, kojima će onda iznajmiti te iste podrume i tavane u nadi da će Ukrajinke popuniti onu rupu s vječito manjkajućim medicinskim i njegovateljskim personalom.

Uglavnom, sve vidjeno i na Zapadu ništa novo.
Osim što će sutra izvući i John Lenonna iz naftalina, ipak je ljepše zamisliti svijet u kojem se gnjileći iz kreveta ili jebući u njemu bori za mir negoli sad baš uzeti pušku pa biti brother in arm u nekoj ukrajinskoj prepripizdini.

A možda, možda čak i na tren stanemo svi na balkon u sedam i deset pa tri minute zapljeskamo braći Ukrajincima, kao što pljeskasmo blagajnici iz Lidla davne 2020 negdje u ovo doba.



Kdo je tebe, praslovan
Plavati učil
Da si preplaval tisto rusko reko
In se v mojih genih naselil?

Horde slovanske krvi
Preko reke skozi dni
Spredaj poglavarji in direktorji
Za njimi kurbe, mladci, upokojenci

Spolno močni, silno zdravi
Zakladi sveti iz pradavnine
So prišli po stotih generacijah sposobnih gospodinj
In nam po vseh predpisih
Zabelili vse, kar se je zabelit dalo

Kdo je tebe, praslovan
Plavati učil
Da si preplaval tisto rusko reko
In se v mojih genih naselil?

Kdo je tebe, praslovan
Plavati učil
Da si preplaval tisto rusko reko
In se v mojih genih naselil?

Usmerjeno izobraženi
Zjutraj s službo skozi dni
Spredaj so grobovi, sirote
Za njimi mrtve ribe in crknjeni psi

Brez pigmenta smo spočeti
Sodobna brozga iz betona
Se množimo križani, kastrirani, korakajoči
Da bomo vsi po vseh predpisih
Zajebali vse, kar se bo zajebat dalo

Kdo je tebe, praslovan
Plavati učil
Da si preplaval tisto rusko reko
In se v mojih genih naselil?

Kdo je tebe, praslovan
Plavati učil
Da si preplaval tisto rusko reko
In se v mojih genih naselil?





- 15:21 - Komentari (10) - Isprintaj - #

subota, 19.02.2022.

Querdenker

U ponedjeljak je trebalo odvesti Mačka na cijepljenje a malu Mašku na šišanje.
Time se u pravilu bavi moja bolja polovica, pa je tako bilo i ovaj put.
Kada idu veterinaru prije spavanja im maknemo zdjelu sa hranom, jer ako nisu natašte obično se Mačak iz protesta posere u transporter a mala Maška izbljuje kad izadje iz njega.
Kako su prefrigani i premazani svim mastima, ti dlakavi psihopati znali su nas predribljati tako da po noći mijauču pred sinovom sobom i skaču na kvaku dok ga ne probude, pa bi ovaj na kraju ustanovio da im nema vani hrane i napunio im padelu.
I tako bi gamad ujutro dobro nažderana krenula doktoru, a onda kasnije ribaj za njima.

Ovog puta smo sina upozorili da ne nasjeda priči "mi smo jadno mali gladni mačiči a zločesti batleri nam nisu napunili zdjelice" i plan o nežderanju preko noći je uspio.
No sad je problem taj da su bili gladni i zbog toga gadni.
Mala Maška kod doktora obično glumi dobrotu i pristojnost, uglednog je vladanja, ocjena 5+, iako je doma zapravo pravi mali asocijalni psohopat koji se sakriva po kući pred svima, pa i pred nama kad nas par dana nije bilo doma pa je valjda zaboravila tko su ti nametnici.
Mačak je pak doma i u odnosu sa susjedima i posjetama ugladjenih manira, pristojan, svakoga pozdravi i od njega očekuje da mu se u najmanju ruku obrati kao osobi. Dobro, i to je malo psihopatski, meni se čini kako je uvjeren da je čovjek a ne mačka, ali ljudima je to iz nekog čudnog razloga vrlo dražesno.

Veterinar nas (i njih) već pozna, a poseban respekt uživa Mačak, koji je u medjvremenu postao jedan od VIP pacijenata. Sve u svemu ima bolji tretman kod veterinara nego mi kod našeg kućnog liječnika. Djelomično zato jer nema puno mačjih pacijenata takvih gabarita i tako plemenitog roda (ipak mu je pradjed po očevoj strani Markyz von Burgfels) iz umjetničke familije (pradjedovi Sebasco's Puschkin i Fortisimo Virtuoso of Baydar zubo) a puno više jer je Mačak privatni pacijent, čije račune plaćaju kešom batleri a ne zdravstveno.

Kako Mačak nije nikada naročito kooperativan pri pregledu a i ne voli baš veterinara, obično ga dvije sestre drže pri cijepljenju i pedikuri (kandže im treba svako toliko malo porezati, inače ih smetaju kad su preduge). Ovoga puta je zbog karantene otpala jedna sestra pa je muž morao preuzeti njenu zadaću držanja zadnjih nogu dok pacijenta ne cijepe.

Kad je Mačak vidio onu špricu popizdio je i kao svaki pravi antivakser počeo mrdati svojih devet kila na sve strane. Muž se usrao i pustio mu zadnje noge na što se usrala i ona sestra koja je držala prednje. Slijedilo je režanje, siktanje, pokazivanje gebisa kojeg se ne bi posramio ni onaj lav s početka (ili je kraj?) filma. Čak se i doktor malo usrao, posebno kad je muž počeo psovati Mačku mater i oca na hrvatskom na što se ovaj malo umirio pa su ga uspjeli uloviti i cijepiti.

Tako smo ovaj tjedan svi u kući pelcovani.
Za razliku od nas koji ćemo uskoro morati sklopiti pretplatu na redovito mjesečno cjepljenje, Mačak je sada miran godinu dana.
Karl Lauterbach i direktor Robert Koch Instituta sigurno su ponosni na nas.

Mačku je danas btw. osmi rodjendan i još ni ne sluti kakvo mu iznenadjenje spremamo za koji tjedan.
Naša mačja flota povećati će se za još jednog člana, malog bijelog Gandalfa.
Da, nismo normalni, samo nam je još jedna mačka trebala.
Ono, nisam se dosta nausisavala dlaka po kauču.
Ali jebiga, kad je tako veselo i nikad dosadno uz tu prefriganu dlakavu bandu koja ti se tako dobro zna uvući pod kožu.


- 20:48 - Komentari (3) - Isprintaj - #

srijeda, 16.02.2022.

Gdje si bio 2016?

Moj pokojni stari je uvijek govorio da te policija možda neće pronaći kad nešto zasereš ali te zato porezna uvijek pronadje.
E sad.
Osobno sam već preko 20 godina porezni rezident drugih država a ne Hrvatske i uredno u njima plaćam porez na svjetski dohodak.
Malo sam ga plaćala u Sloveniji, malo ga plaćam zadnjih skoro pa deset godina u Njemačkoj.
Od Hrvatske nemam nikakve koristi već desetljećima, jedino obaveze oko produžavanja kojekakvih dokumenata, otplaćivanja manjeg kredita koji je ostao iza pokojnih roditelja i kuće koju su pičke iz Konzervatorskog odjela svrstale u područje pod kulturnom baštinom pa se možemo jebat, umjesto da ju prodamo a za svaku poneštru koju nanovo ugradim bi trebala pitati nekog malog arheološko-kulturno-hortikulturnog uhljebljenog šupčića, da mu sad ne spominjem ime.
Dijete mi minute nije išlo u hrvatski vrtić ili školu.
Nisam majka odgajateljica, niti sam se kravila tri godine "čuvajući trudnoću" na račun poreznih obveznika.
Nismo ni muž ni ja u lažnoinvalidskim penzijama sa 54 godine, a onda tako invalidni iznajmljujemo 17 apartmana ili vodimo kafić u kojem zaposlene prijavljujemo na minimalac jer "nisam lud plaćat porez", nego ćemo rmbati do 67.
Sve u svemu, kad čujem da moja izvorna domovina nešto hoće od mene, a na to me upozoravaju oni kojima je u njoj pala sjekira u med ili i sami imaju rezervnu domovinu, dobrano mi se prisere.
Barem nešto dobro od domov'ne jer kao što znamo, tvrda stolica puno je opasnija.

Nego, ajmo mi bolje nazad na porezne obaveze.
Kako su Slovenci negdje oko 2006 počeli uvoditi ovo što sada provodi Hrvatska, tako je muž morao svake godine prijavljivati prihode iz Hrvatske u Sloveniji.
Slovenski formulari za prijavu "dohodnine" jednostavni su i trebalo je samo stavku po stavku iz hrvatske porezne prijave preračunati u eure i to je bilo to.
Na početku doduše ni sama porezna uprava nije znala kako pravilno "izpolniti" i koje "olajšave upoštevati", no to je riješila skupina austrijskih dnevnih migranata a svi ostali su onda dobili "navodila".
Na kraju bi došlo rješenje po kojem muž nije bio ništa dužan Sloveniji jer je u Hrvatskoj već platio više poreza negoli kod njih i time je stvar bila riješena. U obratnom slučaju minus razliku morao bi uplatiti na račun slovenske porezne uprave.

Dječji doplatak nismo primali jer smo za 300 tolara prekoračili maksimalnu granici primanja po kojoj bi imali pravo na njega a vrtić smo plaćali po najvišoj tarifi jer su nam plaće uvijek bile prijavljene na visoki brutto iznos i nismo petljali sa isplatama na ruke.
Manje više moj je muž postojao samo kad je bilo na moju štetu, pa sam često razmišljala ne bi li možda imalo smisla riješiti se vraga i postati "samohranilka" iliti samohrana majka.
Eto do čega sve čovjeka, a posebno ženu, mogu dovesti ti prokleti poreznici. rofl

Ovih dana se o istome priča u Hrvatskoj.
I sad se po jednoj strani gastarbajteri bune jer ne žele plaćati uhljebe i korisnike kojekakvih pogodnosti u Hrvatskoj zbog kojih su i otišli a po drugoj uglavnom uhljebi likuju jer su ovi prvi glupi ko kurac i ne znaju svoje obaveze i sad će doći Mica na kolica, nema više nepošteno radit vani a u Rvackoj uredjivat gebis kod privatnog zubara na svoj račun.

Manje više, sav taj "progon" usmjeren je uglavnom prema dnevnim migrantima, mladjim penzionerkama s graničnih područja koje čuvaju babe po Italiji i onima čije obitelji su i dalje u Hrvatskoj, a time je i središte njihovih životnih interesa i dalje u Hrvatskoj.
No, u medijima se, kad krene priča o radnicima u inozemstvu najviše uzjebu njemački gastarbajteri.
A ovi pak koji su ostali doma likuju kako će konačno netko kurčevite "Švabo je to" likove opaliti po kesi, što nije likovateljima niti za zamjeriti.
I meni ovdje u Njemačkoj idu na kurac oni naši kojima je sve što Nijemac izmisli super i a smisao života im je onih mjesec dana kurčenja po Hrvatskoj zbog kojeg ovdje jedu govna 11 mjeseci u godini.

No nećemo sad poštediti kritike ni one "dolje". Ono, baš su u domov'ni svi ko ludi prijavljivat porez i ono, baš nikada se nisu sa šefom dogovorili da im malo jedan dio isplati na ruke preko putnih naloga.
I sigurno su poreznoj prijavili Švabu ili Austrijanca koji vodi njihove Zepter firme za prodaju muda pod bubrege a koji bi službeno trebao prijaviti boravište u Hrvatskoj jer se tu zadržava više od 183 dana i godini i time postaje hrvatski porezni rezident.
Ali kad zdravstveno nema za operaciju djece ili njih samih jer i sami nikad nisu u proračun uplatili ono što bi trebali jer "nisu ludi kad se može dio isplatit na ruke" onda cijela nacija tjednima uplaćuje dobrovoljne priloge jer "sistem ne funkcionira" i "ima para za aute političara a nema za bolesnu djecu".
Pritom se svatko kune u oči u glavi kako nikada ali baš nikada nije nikada prijavio Hansa i Helgu kao prijatelje a pokasirao od njih punu cijenu za apartman, boravišnu taksu i pogled na palmu.
O par boca meda prodanih bez računa ili popravku mašine ili autolimarije u fušu jer, ljudi smo, dogovorit ćemo se, bez veze govoriti.
Tko o čemu, kurva o poštenju.
Kad bi bilo pravde pa bi svaka laž u koju se kunu rezultirala sljepoćom, više bi ih hodalo okolo sa bijelim štapom negoli je trudnica u petom tjednu na očuvanju trudnoće a po čemu su Hrvatice definitivno svjetske rekorderke.
Nije ni čudo da stalno prizivamo pičku nečije matere kad je riječ o organu koji je na našim područjima zaštićeniji od morske medvjedice a na njegov račum je mogu iz proračina dobiti više negoli kad ti fale dvije noge i bubreg.

Nego, da se vratimo mi na poreznu obavezu migranata po cijelom svijetu.
Kako se dosad kojekakve statuse na račun ostalih rješavalo odgovorom (često i lažnim, uz dva svjedoka) na pitanja tipa:
Gdje si bio '41?
ili
Gdje si bio '91?,
tako je i porezna konačno dala objašnjenje tko se od gastarbajtera smatra hrvatskim rezidentom.
Potrebno je samo odgovoriti na pitanje:
Gdje si bio 2016?

Neću puno dalje o ovoj temi o kojoj najviše znaju oni kojih se uopće ne tiče i umjesto toga neka ide danas objavljeno objašnjenje porezne uprave za sve one u inozemstvu a kojima dušebrižnici ovih dana savjetuju da se informiraju o svojim dužnostima i dugovima:

"Utvrđivanje porezne rezidentnosti

Obzirom na povećan broj upita hrvatskih državljana koji žive u inozemstvu i puno netočnih informacija u javnom prostoru dajemo pojašnjenje vezano uz utvrđivanje porezne rezidentnosti.

Plaćanje poreza se ne određuje prema državljanstvu ili prijavljenom prebivalištu već prema poreznoj rezidentnosti kao središtu životnih interesa. Osobe koje imaju užu obitelj (supružnika i/ili djecu) imaju poreznu rezidentnost tamo gdje im se nalazi obitelj i gdje ta obitelj koristi sve potrebito za svakodnevni život (mjesto odlaska na posao, doktor, škola, vrtić i slično). Osobi koja je samac porezna rezidentnost se određuje prema mjestu gdje boravi u pravilu u vremenskom razdoblju duljem od 183 dana.

Za hrvatske državljane koji su s užom obitelji ili kao samci odselili iz Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu RH) prije 2016. godine ili imaju užu obitelj izvan RH pretpostavlja se da nisu više hrvatski porezni rezidenti te stoga nisu ni u obvezi prijavljivati svoje ukupno ostvarene primitke po načelu svjetskog dohotka u RH. Sve i da imaju određenu nekretninu, koju su naslijedili ili kupili u RH, koju možda i iznajmljuju u RH i po toj osnovi plaćaju porez u RH to ih ne čini hrvatskim poreznim rezidentima.

Radi pogrešnih informacija u javnom prostoru mnogi hrvatski državljani koji već godinama s obitelji žive izvan RH sada pitaju trebaju li što prijavljivati u RH. Treba jasno naglasiti da oni nemaju obveze prijave ukupno ostvarenih primitaka u RH.

Samo osobe koje su promijenile poreznu rezidentnost u razdoblju od 2016. godine do danas, na način da su se odselili i prenijeli središte životnih interesa izvan RH, a nisu se odjavili iz porezne rezidentnosti RH moraju to učiniti podnošenjem Obrasca TI te podnošenja potvrde o poreznoj rezidentnosti te druge države kako bi se činjenica promjene porezne rezidentnosti mogla utvrditi unazad za protekla razdoblja."




Po vojni k njemu je pršou zadružni funkcionar
Zdej zmagali smo, Špacapan, ti vedno bil si naš
Bi bilo zdaj prav, da svoj teran nam dobrovoljno daš

Ma Karlo pej tako je djal: Pršli ste na oblast
Jen nikdar prej mi ni blo žou dat vina vam na čast
Ma ki čem reč, nč ne bom djou, komanda mora bet
Ma vino pej vse kr je prou, si vtknte v ret!

Lololololololololo lololololololo, ma vino pej
Vse kar je prav, si vtknte v ret!







- 08:24 - Komentari (10) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 14.02.2022.

Helga i Dieter

Prošli smo tjedan muž i ja i službeno postali njemački državljani.
Zbog corone će malo potrajati dok dobijemo osobne i putovnice ali to je sada to.

Kako to kod nas obično biva, naravno da nismo bez problema postali Helga i Dieter.
Kod Dietera je sve u redu, kod mene su na "domovnici" napravili 2 tipfelera i sutra moram ponovno tamo.
Em su mi djevojačko prezime napisali sa "č", em su mi rodnom gradu oduzeli "i".
Tako sam osim Helge postala i Mojca rodjena u nepostojećem gradu.
Toliko o njemačkoj pedanteriji i o tome kad mi Dieter kaže da zašto se uvijek bez razloga bojim da će se nešto zakomplicirati.

Kako god, jučer smo otišli na doručak u kafić koji smo slučajno otkrili šećući pripizdinama naše nove domovine.



Nakon ovoga ručak nam baš i nije trebao.



Nakon svega trebalo je malo protegnuti noge



i iskoristiti konačno jedan sunčani dan



za šetnju uz Neckar, kad već nema mora u blizini.



Pentranje do dvoraca malo će počekati.



Izvlačimo se još uvijek na posljedice covida, iako smo se zapravo podebljali u karantenama i lockdownima pa pušemo čim negdje ugledamo stube.



U četvrtak nas čeka booster. Treća šprica u osam mjeseci, za razliku od našeg Mačka koji je danas dobio svoj godišnji booster.
Mačka će možda ubiti znatiželja, s nas će 17. booster kad tad doći glave.
Ako se prije ne smrznemo ko pičke kad nam Rusi isključe plin.
Što je, barem u prastarom politički nekorektnom vicu, ipak bolje nego kad ti ga Helga pusti.

Sad bi se ja još zadržavala po blogu ali nemam vremena.
Moram po bespućima online trgovina za Dietera i za sebe pronaći one poznate ortopedske šlapice na koje ćemo onda obuti bijele čarapice.
I veselo zapjevati po domaću.
Ajn, zvaj, policaj.



Es bilden sich viele was auf Deutschland ein
Und mancher findet es geil, ein Arschloch zu sein
Es gibt manchen, der sich gern über Kanaken beschwert
Und zum Ficken jedes Jahr nach Thailand fährt

Wir lieben unsere Autos mehr als unsere Frau'n
Denn deutschen Autos können wir vertrau'n
Gott hat die Erde nur einmal geküsst
Genau an dieser Stelle, wo jetzt Deutschland ist

Wir sind überall die besten, natürlich auch im Bett
Und zu Hunden und Katzen besonders nett

Das alles ist Deutschland
Das alles sind wir
Das gibt es nirgendwo anders
Nur hier, nur hier
Das alles ist Deutschland
Das sind alles wir
Wir leben und wir sterben hier



- 22:26 - Komentari (7) - Isprintaj - #

subota, 05.02.2022.

45

Jutros sam se probudila godinu dana starija nego jučer ujutro.
Moj pokojni stari uvijek je govorio da tamo negdje nakon trideset i neke, kad se ujutro probudiš a ništa te ne boli, najvjerojatnije više nisi živ.
Tako sam još u krevetu najprije provjerila boli li me još lijevi lakat.
Boli.
Super, dakle, nisam pandrknula.



Za svaki slučaj napravila sam i dva čučnja.
Koljena kvrcaju ko kad Mačak počne žvakati foliju s bombonjere.
Ne znam što taj dlakavi krelac nalazi u tome, valjda neki perverzni mačji fetiš.
Sve u svemu grozan zvuk.
Plus da sam definitivno još živa.



I šta sad, jebat ga, kad me ni vrag ni Bog neće k sebi, treba ići dalje.
Najbolje negdje gdje se može nečim nazdraviti za početak.
Recimo jednim Ramazzottijem s tonikom i grejpfrutom.
(Znam da je malo pičkasto ali piva mi nekako trenutno ne paše)



I onda nazad doma pripremiti što sam im obećala za danas.
Ako pojedu fažol do petka.
Što naravno nisu učinili.



Ali šteta mi bilo inatiti se.
Propali bi čevapčići.
A i naručili su mi tortu ovoga puta jer mi je više imbecilno samoj sebi peći tortu svake godine.



Muž je naravno kupio i svjećice koje pašu, onako čisto znanstveno, matematički, povijesno i tako to.



Što me je toliko oduševilo, da je sin ipak lagano krivotvorio povijest.
I popravio stvar.



Kako smo Božić proveli u karanteni pa sam dobila qrac od ovce Gregora od djeda Mraza, tako sam sada dobila kozmetike toliko da se mogu mazati tri put na dan od glave do pete.



Kamo ću nositi ove djindje nije poznato do daljnjega.
Nije da mi se baš ludo ide okolo svuda pokazivajući kodove, osobnu i sve skupa s ffp2 brnjicom ispod koje jedva lovim zrak.



Da od silnoga kimdjurenja i maškaravanja ne izadjem iz gejmerskog djira, od sina sam dobila novu zanimaciju.



Glavni poklon ove godine stigao je poštom prije dva dana.
Odobren nam je zahtjev za njemačko državljanstvo.
Da je to bilo kakvih 20 godina prije još bi mi nešto i značilo za daljnji tijek života.
Vjerojatno bi mi život bio jednostavniji.
I dosadniji.
Ovako, služit će mi jedino za glasanje protiv Zelenih u budućnosti i za zajebavanje Slovenaca kad dodjem na godišnji.
Ali i to ide pod onu kategoriju koja se ne da platiti Mastercardom.



Svaka nova godina
Je slatka, nepredvidljiva
U danima budućnosti
Hiljadu mogućnosti
Sve će se promijeniti
Ali šta će tebe, šta će mi zamijeniti

Ja od rođendana pa do rođendana
Čekam samo poziv tvoj
Makar prazne riječi
Bit će dovoljan mi znak da još nije gotovo

- 20:27 - Komentari (16) - Isprintaj - #

srijeda, 02.02.2022.

Fažol

i slični mali dnevni razgovori o tome kako ljubav ide kroz želudac



a izlazi na kenjari. rofl



Pa onda malo o sreći


kojoj nema kraja kad uz sva pravila i potvrde uspijem ući na bazen.


Malo o strogoj dijeti


i jedinoj sigurnoj nuspojavi života.


Glavno da nikad nije dosadno.



(Stalno si pod nogama i ne daš mi mira
ništa ne razumiš i ništa te ne dira
u neredu živiš, sve rušiš za sobom
što mi je tribalo da sam sa tobom)

Ti si usporena sva
ti spavaš do dva
juznoameričke sve serije bi
stalno gledala

(Na WC-u čitaš po nekoliko sati
tvoj najbolji način da dan ti se skrati
od glasne sam svirke vec postala gluha
još i ne voliš što ti se skuha)

I tvoja jela su
nejestiva sva
bez okusa, ali žilava
i neprobavljiva

(A kada te nema sve mi je ružno
pretiho i mirno, beskrajno tužno
i tvoj mi se nered čini u redu
ti si moj Mozart u svakom pogledu)

Al’ ti si jedina, predivna
meni najdraza i najljepša
moja voljena

- 19:02 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< veljača, 2022 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28            

Travanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (2)
Veljača 2022 (6)
Siječanj 2022 (8)
Prosinac 2021 (18)
Studeni 2021 (6)
Listopad 2021 (4)
Rujan 2021 (7)
Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (10)
Lipanj 2021 (6)
Svibanj 2021 (14)
Travanj 2021 (10)
Ožujak 2021 (15)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Sve sličnosti sa stvarnim osobama, mačkama i dogadjajima slučajno su namjerne.
Kako ne bi morali razmišljati da li su Vaši komentari na ovom blogi poželjni ili ne, autorica je iskoristila mogućnost blokiranja i time vam olakšala dilemu.

Pritužbe i primjedbe možete svakodnevno slati na slijedeće mailove:
Nuspojaveineželjeniučincibloga@net.hr
LansirnarampazalansiranjeodjebaPraćka@gmail.com
Blogotragedijestopifreshliste@histeriziranje.org