U središtu kružnice radijusa 15km
četvrtak, 14.11.2024.
Krokodili
|
On: Druge godine mi je 40. godišnjica mature. Ona: Užas. On: Misliš koliko smo stari? Ona: Ma sve skupa. Katastrofa. On: Tada ćemo ići dolje. Ona: Šta to znači "mi"? On: Pa ići ćeš valjda sa mnom dolje kad budem išao na proslavu? Ona: Sjediti 10 sati u autu i potrošiti par dana godišnjeg u neko bezvezno vrijeme kad nije za kupanje a što je jedino što dolje možeš raditi osim ispijanja kave sa babama, nabiti 2000 kilometara na autu i spizditi parsto eura za benzin i vinjete da bi ti vidio tih par starih krokodila s kojima si se zadnji put vidio pred 15 godina i s kojima inače nemaš nikakav kontakt? Nema šanse! On: Pa to su moje kolegice a ne krokodili! Ona: Zmije, krokodili, reptili. 30 baba u razredu. Koji horor. I sjeti se samo D. pa ćeš primjetiti neke sličnosti s aligatorom još onda a kamoli sada. On: Pa dobro, nije da nemaš pravo. Ona: No znaš kako se kaže: Ljepota je prolazna a ružnoća ostaje. On: Možda se s godinama proljepšala. Uostalom, bilo je i drugih koje bi rado vidio. Ona: Gabori te ne mogu prestrašiti u starosti toliko kao bivše ljepotice. Ma samo ti idi, nemam ništa protiv ali mene ne gnjavi tim sranjima. On: Zanima me što je sa njima bilo svih ovih godina. Ona: A šta bi bilo? Statistički gledano pola ih se rastalo, većina ima unuke čijim slikama sve maltretiraju i sve su se podebljale osim onih par koje nisu imale sreće pa su oboljele od kakvog raka ili MS-a ili depresije ili su jednostavno pale i razbile se pa sad šepaju ko ja ili imaju šećer kao ti. Sve u svemu jako zanimljivo. On: Ti sve vidiš samo crno. Ona: Ja sve vidim samo realno. Ah da, zaboravila sam, pola, ako ne i više ih se vjerojatno kljuka Xanax-ima, to doktori dolje dijele ko M&M-se. On: Jebate, ti se ne moraš bojati da ćeš oboljeti od depresije, prije će depresija obolit od tebe! Ona: Što se mene tiče može i krepat. Depresija mislim. On: Dobro, to i ne bi bilo tako loše. Ona: Išli ste pred sto godina 2 godine u isti razred. Strašna stvar. Otad je prošlo barem sedam naših života. To su sad babe od 6 banki, moraš biti kreten na to trošiti godišnji. On: Onda ću uzeti neplaćeno. Ona: Još bolje. Na sve peripetije radi tih par starih aligatora, još ćeš uzeti i neplaćeno. Baš me zanima da li bi uzeo neplaćeno i da ja sad recimo krepam? On: Nisam ja te sreće! Ona: Glavno da to ti znaš. On: A tebe ne zanima šta je bilo s tvojim kolegama? Ona: Ne, zabole me kuki za nekog kog (ne) vidim jednom na 10 ili 15 godina. Posebno ne za one koji se jave samo radi širenja ćakula o tome tko je bolestan i tko je kome umro. On: Misliš na A.? Ona: Kad smo se zadnji put čule rekla sam joj bolje nek se brine tko joj je napravio djecu koju je podvalila mužu, pa onda neka kopa pred tudjim vratima. On: I od tada se niste čule? Ona: Normalno da ne. Jebat se u mozak mogu i sama, ne treba mi pomoć sa strane u vidu dobronamjernih manipulator(ic)a. On: Dobro i šta sad predlažeš? Ona: Možemo u nedjelju u Luisenpark. On: Zašto? Ona: Tamo možeš vidjeti reptile puni bliže, brže i bezbolnije. |
- 11:05 - Komentari (6) - Isprintaj - #
četvrtak, 07.11.2024.
Što će biti
|
nakon srijede? Pa naravno - četvrtak! U svim tim silnim.povijesnim trenucima, od kojih će se ne znam što sad silno dogoditi, sjetim se jedne davne ankete medju prolaznicima još iz doba Milke Planinc. Ne znam koje po redu stezanje kaiša je bilo na redu ili je centralni komitet (ili vlada, nebitno) opet imao neki jako bitni sastanak, u glavnom, anketno pitanje je bilo što će biti nakon tog velikog povijesnog preokreta. Recimo da se taj preokret odvijao u srijedu, koji dan je stvarno bio stvarno više ne znam - eto, toliko je taj dan i datum bio povijesan - i prolaznici su mogli dati svoje mišljenje o tome što će sutra biti. Filozofiralo se tako o ovome i onome dok jedan penzić nije jednostavno rekao: Četvrtak, sutra će biti četvrtak! Eto, tako je i danas došao četvrtak nakon strašno povijesne srijede i šoka kojeg je srijeda donijela ljubiteljima Beyonce i Taylor Swift. A bogami i Bruce Springsteena. Najbolji komentar aktualnih dogadjanja u Americi i Njemačkoj koji sam pročitala ovih dana u osvrtu novinara Josefa Seitza u njemačom Fokusu (u slobodnom prijevodu): "Amerikancima je lako, na izborima mogu birati izmedju kuge i kolere. U Njemačkoj uz kugu i koleru imamo na izbor još SARS, sifilis i tifus." (autor kolumne je zaboravio da postoji i difterija a i hripavac se bori za prag od 5 posto). Komentar moje bolje polovice na ovo (aludirajući na film Parada): Samo nam još peder fali! Najbolje od svega je da sam, kao i milijun puta do sada, baveći se nekim drugim pitanjima (ovim puta zdravstvenim) propustila vijest da je (praktički) pala (njemačka) vlada, što zapravo i nije neka vijest. Kao naturalizirana Helga sada mogu prvi puta izaći na parlamentarne izbore. Na kojima btw, nema nikoga kome bi dala svoj glas. Kuga i kolera na čelu imaju takve bezveznjake, da je to strašno. Ja ih zovem Clever (Merz) i Smart (Scholz), po imbecilnim agentima T.I.A.-e (izmišljena obavještajna služba u stripu Francisca Ibaneza).  Sifilis sada kad je tifus otišao iz koalicije ima šansu do izbora dostići 4,99 posto, čime bi nas konačno spasio od pisca slikovnica na mjestu ministra za gospodarstvo i nevidjene tuke na mjestu ministrice vanjskih poslova. SARS bi nažalost bio jedina alternativa kojekakvim novim šarenim koalicijama i puno bi bolje pasao na kugu od kolere, no s njima nitko ne želi u koaliciju (iako bi puno pametniji potez bio pustiti ih da sudjeluju u vlasti - time bi najbrže pokazali da od njih isto ništa osim što su zasjeli u fotelje - ovako se samo stvara neka fama oko toga što bi to oni mogli učiniti - naime ništa), kao ni sa difterijom odvojenom od hripavca. Za kugu bi se dalo glasati, bez obzira na Clevera, no Clever sam ne može sastaviti vladu, pa će opet ući u koaliciju sa sifilisom i kolerom i ništa se time neće promijeniti, osim što kancelar neće biti Smart nego Clever. Na izbirni listić nacrtat ću kurac i poslati ga poštom. Bezveze trošit cipele i ovakvu nogu za crtanje kurca na biralištu. Pitanje koje se sada postavlja na svjetskoj razini je tko će pjevati himnu na inauguraciji Donalda Trumpa, budući su sve Taylor Swiftice i Bruce Springsteeni podržavali Kamalu. Odgovor na pitanje pružio je Uzavreli poeta jutros na facebooku i time razveselio barem Tigija, kad već ostatak roni suze zbog jedne divne crne žene:  A sad nestajem u povijestima zbiljnosnih bespuća. Ili su bila bespuća zbiljnosnih povijesti? Nebitno. Sutra je petak i to je najbolja povijesna vijest ovog tjedna. |
- 10:32 - Komentari (6) - Isprintaj - #
nedjelja, 03.11.2024.
3 dana
|
Nekada je najbolje ne puno filozofirati i jednostavno pobjeći. Pa makar i samo na tri dana.  Svojim ozljedama sjebala sam nam dva godišnja odmora u niti godinu dana. Mjesecima nam se cijeli život vrti oko moje ozljede i njenih posljedica.  Kaže Ištvan prije kakvih mjesec dana: mogli smo nekamo otići na tri dana oko Sisvetih. Najprije sam odbacila prijedlog, no onda si mislim, možda, možda je stvarno bolje izaći malo iz ovog kruga u kojem se vrtim i lagano očajavam.  Otkako mi se sve skupa dogodilo po drugi put, drži me stalni strah od ponovnog pada. I taj strah me tjera ne izlaziti iz kuće više nego je minimalno potrebno. Što jer teško hodam i treba mi puno vremena a što jer ne podnosim ljude i idu mi na jetra još puno više nego prije.  Na poslu sam se dogovorila da u biro dolazim samo ponedjeljkom, iako bi da se mene pita radila od doma svih pet dana. Kolega s kojim po novom dijelim sobu ne podnosi da se u sobi sluša radio. Nema problema, otišla sam kod šefa i rekla da ću dolaziti jednom tjedno dok ne nadje drugo rješenje.  Bez muzike u pozadini ne znam funkcionirati. Tišina je za mene gora od smrti. Kažem kolegi da je bez radia kao da ležim u mrtvačnici i on se uvrijedi na to, kaže pa nisam ja mrtav. Za mene jesi, samo to još ne znaš, mislim si ja (nabijem te na kuki od Mamića).  Raspizdilo me to a još više rastužilo jer se radi o onom kolegi s kojim sam tjednima bila u bolnici, gdje smo se kao tobože sprijateljili. I prešli na ti. Bilo je to zadnje "tikanje" na poslu odsada do penzije, odsada ću sa svima biti samo još strogo na vi! Nema na poslu prijateljstva, sve je to gamad koja bi te rasčerupala za pet eura povišice. Za bijelu kobasicu sa slatkim senfom i "brezel"-om čak.  Možda sam ja prestroga jer ne želim raditi ustupke. Ali nema tog prijateljstva koje će od mene tražiti da se osjećam loše, kako bi se ono osjećalo dobro. Odjeb. Ni prvi ni zadnji.  U kući sam isto sretnija kad nikoga ne vidim ni ne čujem. I onda ko za vraga, idem ja po stubama, kad evo ti Vučka od Plavuše. Gleda on kako polako silazim i kaže: Oje! Kao, joj, pa ti još teško hodaš! Čudna li čuda, pizda ti materina, mislim ja, bježi bolje unutra pa siši vrat onoj svojoj babi, praveći se da imate 15 godina.  Ali ne, stoji on i čeka da sidjem. Koji moron. I sad bi se trebali skupa čuditi mojem teškom hodu i raspravljati cijelu anamnezu. Može biti sretan da ga nisam ugrizla, sigurno bi mu se potrovalo, pa bi onda on hodao sa flekom na ruci ko ona njegova na vratu.  Srećom znam da se buni da neki stanari glasno zatvaraju vrata a to njih dvoje smeta, pa sam pustila vrata svom težinom za sobom. Pri odlasku i kad sam se vratila. Teško hodam ali i ruka mi je teška, majmune.  Najbolje od svega, napisao on na ploču ispred ulaza to sa zatvaranjem vrata i pritom u tekstu napravio par grešaka. A ja uzela crveni flomaster i popravila ih. Znam da zna da sam to bila ja, leklerk.  No nije sve tako sivo. Evo, prošli tjedan je u posjetu trebala doći svekrva jer je mali od muževog brata imao rodjendan. Kad je moje dijete imalo rodjendane, nikada se nije sjetila doći iz Njemačke, sad iz Hrvatske dolazi na švapske roćkase.  No onda je mali Švabčić, kako od milja zovem nećaka (jebeš nećaka s kojim ne možeš pričati na svom jeziku, pizda mu strinina) iz vrtića dovukao koronu. Prvi put u životu i od korone neke koristi. Sveki se usrala, iako tada više ne bi bili infekciozni, no jebeš ti to. Ljubav do unuka je ipak manje važna od straha za vlastitu guzicu i tako smo ostali poštećeni posjeta.  Nije meni problem da bi ona došla u posjetu, nego što bi ne maltretirala da idem na te švapske rodjendane koji su dozlaboga dosadni. A dosadu se najlakše ubije zanimljivim razgovorima. O mojoj nozi na primjer. Tako sam imala sreću i nisam morala na rodjendan, još se i Ištvan izvukao na strah od korone, jer ipak smo mi već polako rizična skupina.  Njega je pak raspizdilo da mu je brat u medjuvremenu postao pravi Švabo pa se kod njega dolazi samo uz najavu a poklon bi trebalo kupiti u dućanu u kojem je mulac (6 godina) sastavio katalog onoga što želi.  Za 18. ćemo mu valjda morati kupiti stup za punjenje elektro BMW-a kojeg će razmaženom materijalističkom derištu kupiti roditelji. Na kraju je poklon odnio naknadno i namjerno ga je kupio u drugoj trgovini.  I tako smo pobjegli od svega na tri dana. Sin se odmorio od nas a mi od njega, mačaka, susjeda, kolega i rodbine. Nažalost jučer nismo dobili na lotu i od sutra ćemo opet ko hrčak vrtiti kotač briga i traženja smisla u dnevnom besmislu. Poso, kuća, ortoped. Jebenica.  |
- 10:16 - Komentari (8) - Isprintaj - #
|
Studeni 2024 (3) Listopad 2024 (4) Rujan 2024 (6) Kolovoz 2024 (1) Srpanj 2024 (10) Lipanj 2024 (10) Svibanj 2024 (9) Travanj 2024 (12) Ožujak 2024 (5) Veljača 2024 (4) Siječanj 2024 (5) Prosinac 2023 (4) Studeni 2023 (10) Listopad 2023 (22) Rujan 2023 (9) Kolovoz 2023 (9) Srpanj 2023 (9) Lipanj 2023 (8) Svibanj 2023 (2) Ožujak 2023 (6) Veljača 2023 (1) Siječanj 2023 (1) Prosinac 2022 (13) Studeni 2022 (4) Ožujak 2022 (1) Veljača 2022 (6) Siječanj 2022 (8) Prosinac 2021 (18) Studeni 2021 (6) Listopad 2021 (4) Rujan 2021 (7) Kolovoz 2021 (1) Srpanj 2021 (10) Lipanj 2021 (6) Svibanj 2021 (14) Travanj 2021 (10) Ožujak 2021 (15) Veljača 2021 (13) Siječanj 2021 (3) Dnevnik.hr |
|
Opis bloga
Šta znači KUJA? » kuja • ženski rod Kučka, keruša. Izraz KUJA se sastoji iz 4 slova što je za 4.8 manje od prosječne hrvatske reči. Sadrži 2 (50%) samoglasnika, što je za 7.2 procenta više od prosjeka. Napisano unazad: AJUK Sve sličnosti sa stvarnim osobama, mačkama, kujama, ocvalim polovnjačama, bradavičastim svinjama i dogadjajima slučajno su namjerne. Kako ne bi morali razmišljati da li su Vaši komentari na ovom blogu poželjni ili ne, autorica je iskoristila mogućnost blokiranja i time vam olakšala dilemu. U slučaju neželjenih nuspojava zbog nemogućnosti komentiranja pogledajte u ogledalo i preispitajte sami sebe (i svoje prijatelje). Kod akutnih napada bjesnoće nazovite 112 ili Vrapče, tamo će vam sigurno znati pomoći. Pritužbe i primjedbe možete svakodnevno slati na slijedeće mailove: Nuspojaveineželjeniučincibloga@net.hr LansirnarampazalansiranjeodjebaPraćka@gmail.com Blogotragedijestopifreshliste@histeriziranje.org Napusisekurcaludakravoumjestodaovdjepizdis@uhljebljeni.hr Samasidebelaisfrustriranakrava@jadna-pizda.hr |