U središtu kružnice radijusa 15km
ponedjeljak, 29.04.2024.
Kako smršaviti
|
Jutros imam 3 kile manje nego jučer a nisam kurcem mrdla. Mislim da ću odjebati i plivanje i fizioterapiju i samo se još izležavat s mačkama. Novi način fitnessa, koji će oduševiti sve one koji mrze zdrav život i sport i postati svjetski hit broj jedan nazvat ću prikladno po našem najstarijem mačku - Adagio. Jučer sam cijeli dan guglala što napraviti da izgubim onih par kila koje sam natukla s 30-ak preplivanih kilometara u 10 dana i tako sam naletila na aplikaciju Oviva, koju zdravstveno plaća kao pomoć pri mršavljenju (umjesto da čovjeku plate kuru od 3-4 tjedna) i to 500 eura na mjesec?! Evo što sam pametnoga saznala od te silne kopi pejst aplikacije. Krenimo redom. Ima čak 8 točaka. 1. Dovoljno tekućine Pijte dovoljno tekućine, po mogućnosti vode ili čaja. Dakle, ovo je već prvi problem. Muž mi stalno govori da ne pijem dovoljno a sad me i ovaj savjetnik jebe. Da me ubiješ, ne razumijem filozofiju lokanja 3 ni 5 litara vode na dan. Em što bi onda cijeli dan pišala, em što nema bržeg načina dobiti 1 kg u par sekundi od ispijanja litre bilo kakve tekućine. Valjda ja to gledam previše geometrijski (kamo nestaje sva za voda, ne mogi sve ispišati?!) i trebalo bi jednostavno vjerovati u tu vodenu dogmu, koju su izmislili ovi što vodu iz pipe pakiraju za prodaju. A ja imam generalni problem sa vjerovanjem. Što onda pak znači da imam veliki problem. I što sad, da odmah odustanem ili pročitam ostalih 7 pametnih savjeta?! 2. Dnevna aktivnost Želite li u menopauzi smršaviti, morate povećati bazalni metabolizam iliti minimum potrebne energije za dnevno održavanje tjelesnih funkcija. A za to je najbitnije kretanje. Obično su šetnje već dovoljne. Šetnje? ŠETNJE! Mene si našla zajebavat? Šetnje? Plivam i plivam i plivam i ništa a ti meni nudiš šetnju kao rješenje? Pa koji debil plaća ovakvo sranje kao pomoć pri mršavljenju i to 500 eura na mjesec? Glavno da mi isto to zdravstveno koje bi platilo nekog praktikanta da mi palamudi i glumi savjetnika pri mršavljenju nije htjelo platiti šinu za koljeno, koja mi je stvarno bila od koristi! Ma mrš! 3. Promjeniti prehrambene navike Prehranu u menopauzi treba prilagoditi okolnostima. Potrebno je smanjiti unos kalorija bez odricanja na vitamine i minerale. Da, i šta sad? Da grickam jednu jebenu mrkvu cijeli dan ko Zekoslav Mrkva? 4. Više balastnih tvari Dobar trik za mršavljenje u menopauzi je jesti više povrća, salate, punozrnatih proizvoda i voća. Jebi se. Pa pola plaće mi ode na povrće i voće, nema što od toga ne žderemo. Oš sirovo, u salati, juhama, maneštrama, kuhano, na putru, na maslinovom ulju, s češnjakom, u smoothie-ju. Koji kurac još hoćeš od mene? A ovo sa punozrnatim kruhom...Kruh kad jedem onda samo za doručak, nikad kasnije. I onda taj jedan komad da žvačem neko tvrdo crno sranje do kraja života i to bi mi trebalo pomoći da smršavim? Svarno? Radije krepam odmah danas. 5. Manje energijom bogatih namirnica Pa kaže: Važno je jesti manje kaloričnih i namirnica punih šećera, npr. bijeli kruh je kaloričniji od povrća. Koja usporedba. Od sutra umjesto one jedne šnite za doručak uzimam dva lista salate ili kupusa. Na to komad nemasnog sira i jednu rotkvicu. Već sad vičem njam njam od oduševljenja. Uhvatili se kruha koda čovjek ne ždere ništa drugo. Barem ne ja. Jebo vas kruh. Punozrnati. Od 4 dana. U glavu. 6. Nadjite partnericu u mršavljenju Mršavljenje u menopauzi posebno dobro funkcionira uz podršku. Mnoge žene nadju sportsku partnericu s kojom skupa provode plan mršavljenja. Koji super savjet. Kako mi to nije palo na pamet. Pod stare dane se počet družit sa ženama na dnevnoj bazi. Genijalno. Evo takvih koza sve puno na bazenu. Stoje na rubu bazena i klepeću pola sata sa drugim parovima. Onda popljuskaju ručicama u tandemu na drugu stranu pa tamo opet bace jednu turu blebetanja. Što je najgore na kraju ta plutajuća krmad više smršavi od mene koja cijelo vrijeme plivam bez prestanka. I naravno, da ja nadjem partnericu, ta bi gubila 4 kile svakih dekagramom kojeg ja dobijem. 7. Oblikujte mišiće Ciljani trening pomaže pri oblikovanju mišića. Posebno je dobar trening snage, kojim se povećava bazalni metabolizam. Vidimo iz priloženog što mi je donio trening snage i tobožnji mišići kojih nigdje ne vidim. 5 kila žive vage. Dobro 4 ali to je zaokruženo isto što i pet. Prestajem odmah danas da ne naraste na 10. 8. Digitalni pomoćnici (aplikacije) Zdravstvena aplikacija poput Oviva može vam pomoći odrediti Vaše osobne ciljeve u suradnji s certificiranim stručnjakom za prehranu. U nastavku koristite našu aplikaciju, koja vam 24/7 pomaže ne izgubiti Vaše ciljeve iz vida. Uz nju imate na raspolaganju Vaš osobni fotoalbum Vaših obroka sa dnevnikom, možete pratiti informacije poput težine i tjelesne aktivnosti i otkriti vrlo bitne činjenice o prehrani, zdravlju i navikama. Je, ludilo. Aplikacija funkcionira na principu telefonskog laprdanja sa "savjetnikom". Kako savjetnika ne vidiš, vrlo je vjerojatno da se s druge strane nalazi debela stara baba koja hekla tabletiće dok dijeli pametne savjete. Nešto kao one seksi linije na kojima takve babe uzdišu dok debil s druge strane baca majmuma u nesvjest. Tarot linija iliti ženski pandan ruf mih an linija za nedojebane muškarce, samo na recept. Instalirate li našu aplikaciju u slijedećih 10 minuta dobit ćete dodatna 4 kg potpuno besplatno za Vas. Zdravstveno i naša aplikacija podijelit će dobit za beskorisne savjete i svi sretni i zadovoljni. Osim Vas. No ko vas jebe nakon što priložite recept i time nam omogućite da zajebavamo uvijek nove debele babe. Odsad, pa nadalje i ubuduće bit ćete debeli kao i dosada. A sad legnite na kauč i sve 4 u zrak, nema Vam pomoći kad nasjedate na ovakve prevare poput nas. Ahahahahhha. Aahahahahhaha. Buahahahaha. Ona je mislila da može smršaviti. Bauhahahahahaha. Ahahahahhahaah. (Debela baba s druge strane baca heklani tabletić iz ruku i valja se po podu od smijeha. Zastor se spušta. Ovo je kraj, baj baj baj!) P.S. Ohrabrena uspjehom ne činjenja ničega, odlučila sam danas ne otići na fizioterapiju. Ištvan kaže na to: ja ću te osobno odvest danas! A ja njemu: možeš ti mene odvest, ja ću uć unutra i otić u prizemlju na kavu, a ne gore na fizio. - E pa onda ću te odvest unutra za rukicu i počekat da te posjednu na bicikl! (Klugscheißer!) |
- 10:22 - Komentari (19) - Isprintaj - #
nedjelja, 28.04.2024.
Nikad više
|
Nikad više neću ići na godišnji. U svakom slučaju ne na godišnji na kojem plivam na dan po 2-3km a izmedju radim vježbe u vodi i hodam ko idiot. Sve to da bi na vagi imala jutros 4 kg više nego prije godišnjeg?! Što je najgore od svega, bila sam uvjerena da sam izgubila koji dekagram jer su mi hlače počele padat. Namjerno nisam išla na vagu za vrijeme godišnjeg, da me razveseli pogled na nju nakon toliko jebenog smrdljivog plivanja. Kraul svaki dan po 2 puta, ujutro i navečer. 80-100 minuta dnevno! Pa ko tu koga jebe?! Nakon 10 dana Amerike i 2x švedskog stola u Wynn-u nismo dobili ni muž ni ja deka a nakon toliko plivanja sve ošlo u kurac. Od danas samo ležim na kauču i ničim se više neću bavit. Jebeš plivanje, hodanje, gimnastiku u vodi ni krafttraining. Isto ću bit debela ko i prije ali barem se neću mučit sportom i pitanjem zašto. (Idem sad razbit vagu, ajd bok!) |
- 10:50 - Komentari (14) - Isprintaj - #
petak, 26.04.2024.
Flaster
|
23.04.2024 Nema dana da boljoj polovici ne poželim zalijepiti flaster na njušku. Kuda god idemo on mora obavezno klepetati sa svima. Ali doslovno sa svima. Osobno mrzim small talk najviše od svega na svijetu. Razgovor sa ljudima koji te ne poznaju, koje zabole kurac što im ti objašnjavaš, kamo ideš ni što radiš. Ali ovaj bla bla bla, kako nam je u hotelu, pa kakvi su bazeni, pa koji kurac on radi u Njemačkoj, pa šta ja radim u Njemačkoj, pa kakvu sam operaciju imala, pa koliko imam šavova. Pa bla bla bla bla, zatuć ću ga! Sad ga upravo frizer šiša a ovaj ne prestaje mlit. Melje li ga melje. Upravo su na salami i siru iz Olimja. Ili kad dodjemo u trgovinu, bilo koju. Najviše mrzim pitanje: mogu li vam pomoći? Možeš - jednostavno odjebi i pusti me da sama pogledam šta imate! I inače sam pod kompleksom jer sam debela a ovaj debil pita prodavačicu u butigi gdje vidiš prostim okom da je S najveća ženska veličina: imate li njezin broj? Slijedeći put ću u apoteki pitati imaju li mišomor. Za stavit mu u kavu. Ili možda jednostavno kod slijedećeg šišanja pitat frizera: Imate li vi dovoljno velike škare za tu glavurdu pošišat?! I: Pazite da u Krškom ne dodje do preopterećenja dok mu tu livadu pokosite. 24.04.2024 Ištvan (izlazi iz auta na parkiralištu, ja ostajem čekat u autu): Šta te nije strah ostat sama u autu? Ja: A ko će me odnest? Morali bi Superman i Batman istovremeno naletit da me dignu. 25.04.2024 Uvijek ista priča s boljom polovicom. Izjebava mi dan traženjem mlinaca, salame, sira i tome slično po slovenskim pripizdinama. Mlince smo kupili, sad na kiši čeka kobasičara, koda nas u Njemačkoj gladju more i Švabe nikad kobasice vidjeli. Kaže on za vrijeme ručka: danas ću morati otplivati 120 staza nakon ovoga. I onda naruči ovakav desert.  Reko sad ti neće biti dosta 120 staza nego se dogovori sa bademajstorom da te pusti plivat preko noći po bazenu. Malo kasnije, na sauni. Ištvan: Jebem sebe i onaj desert sa borovnicama, 2 kile sam teži nego jučer! Sutra moram plivat ironmana! 26.04.2024 Ištvan pliva ironmana. Odlazim u fitness studio odraditi moje vježbe, pa ću mu se i ja pridružiti.  Sutra se vraćamo nazad doma odmoreni ko nikad do sad. Aman taman kad mali Janezi s roditeljima okupiraju bazene jer im počinju ferije a temperatura se digne i dovuče na bazene sve što iole pluta po vodi u radijusu od 50 km. Baj baj, odoh ja. |
- 11:46 - Komentari (9) - Isprintaj - #
srijeda, 24.04.2024.
Magla
|
Lani u desetom mjesecu imali smo isplaniran wellness godišnji u Sloveniji. Baš odmor, ne putovanje. Kako je tada sve to skupa završilo u bolnici i do danas po doktorima i fizioterapeutima i još sam imala sreću u nesreći da su mi spasili nogu, tako smo čekali ovaj godišnji ko ozebli sunca nakon svog tog stresa. I tako je moja bolja polovica rezervirala par paketa za "sprostitev", izmedju ostaloga je za vikend organizirao premještaj u bolju sobu. Sa jakuzzijem.  E sad, naravno da u svemu mora biti i zajeb. Jakuzzi nema nikakve stepenice ni ograde ni ručke za koju se čovjek može uhvatiti, posebno kad ima sjebanu nogu kao ja. No, fizioterapeuti su me naučili nanovo koješta, pa i dizanja i spuštanja i tako sam bez problema ušla u vodu. Ali onda me ulovila panika kako ću izaći van.  Kaže bolja polovica: ne brini se, ja ću ti pomoć. A i probala sam jednom ustajanje u jakuzziju. Ali na suho. Ali ustani ti brale kad je unutra voda. Plus, opet njegova ideja, bila je kupiti pjene za kupanje, pa smo natrafljali unutra jedno tri prsta. Jebate, kad se to počelo pjenit, ko u filmu Magla, izlazit na sve strane iz kade.  Kažem ja njemu, daj ustani iz kade, da malo rastjeram tu sapunicu "slušalicom" od tuša. Počeo se on dizat. I ne ide. Već sam mu vidjela paniku u očima. Vrti se lijevo desno, gore dolje i ne može se dignut, stalno pada nazad na guzicu.  Reko, šta sad, jebo te jakuzzi, na kraju ću ja morat s ovom nogom nekako se izvuć van, inače će nas tek ujutro sobarica naći smrznute. Reko, još ću morat zvat vatrogasce da nas izvuče, završili bi u vijestima pod zanimljivosti, da mobitel nije daleko od kade i nema šanse da ga dohvatim.  Na kraju sam uspjela korak po korak objasnit mu kako da se okrene u kadi na koljena pa digne polako i izadje i onda pomogne meni da se izvučem na isti način.  Sad od silne romantike u jakuzzi ulazimo pojedinačno. Jedan je unutra a drugi za svaki slučaj vani. Jebem ti starost, ortopedske i ostale probleme. Ali da smo se nasmijali kad smo konačno bili na suhom, jesmo. Sinoć smo bili na "razvajanju" u dvoje. Sauna, jakuzzi, čokoladni fondi...  Život je jedan, tko zna hoćemo li sutra biti živi. Ali prije toga još jedno čupanje i farbanje obrva, stavljanje pramenova  red fitnessa,  red plivanja,  red saune.  I koji škampić,  borovničić,  pusić, kisić, ljubić :) |
- 16:44 - Komentari (13) - Isprintaj - #
subota, 13.04.2024.
Na putu prema dole
|
Vozimo se prema jugu. Ako ne bude kakvog sranja po putu za par sati smo kod sveki. 
Ištvan po putu uvijek sluša lokalne radio stanice, da nu ne promakne kakav "stau" i tako je ovaj put naletio na neki Absolit Bella radio, koji pušta naizmjenično "oldies" i njemačke šlagere. Već dugo se nismo toliko nasmijali kad krene neki prastari švapski šlager koji bi vremenski pasao na "Na tvojoj ruci prsten" ili "Di si bija kad je grmilo". Pade meni tako napamet, šta ako smo zalutali u vremenu i dolje nas dočeka Veljko Rogošić uplivavajući u porat. Ili taman sade 88 ruža za Tiletovu nogu. Na to krene na radiju nešto još starije a Ištvan na to: Dočekat će nas Franjo Josip, ako je suditi po izboru glazbenog urednika.  Nekada smo znali sjesti u auto u Njemačkoj i najranije u Sloveniji bi izašli iz auta. Sad nas em Ištvanova prostata em moja sjebana noga tjeraju na stotinu pauza po putu. Kako je Ištvanovu prostatu teško slikati, slika ne bi bila baš primjerena za jedan ovako ozbiljni blog servis a blogeri bi bili zgroženi, tako sam uslikala svoju lijevu nogu. Onu koja je kriva za sve.  Sasvim slučajno se naš godišnji poklopio sa izborima u Hrvatskoj. Na zadnjima sam bila još onomad kad sam mlada i nadobudna glasala za Račana i Budišu. Nakon toga odlazila sam jedino još na glasovanje za izbor radničkog savjeta u firmi a izbornu apstinenciju prekinula sam na lokalnim izborlma za "Oberbürgermeistera" našeg okruga (nije Madison). Kao prava predstavnica dijaspore zapravo bi sad trebala otići na izbore, kad su mi već pri ruci. Ipsilonka me je danas inspitirala za koga, bolje rečeno kako glasati. Prijedlog je naime na listiću nacrtati qrac i to ubaciti u kutiju.  Zamislite prve izborne rezultate u izmišljenoj izbornoj jedinici u kojoj glasaju i Ipsi i Fleksi, srijedu oko 19 sati: - Adeze i moj brat Robert takodjer: 38 % - Povišeni vodostaj Ezdepe i džiberi: 27 % - Možete vi moj kuki, niste mogli ni prije: 11 % - Tunel vam na kraju svjetla: 9 % - Stranka lažnih umirovljenika: 7 % - Stranka umirovljenika 1920 Jože Manolića: 6% - Svi smo mi Dalibor Matanić - Dado, drž se: 1,9 % - Slika kurca 2 glasa  Trenutno 135 km do odredišta... (nastavlja se) P.S. Vrata Jadrana, ispod mene potporni zid koji sam osobno računala. Još stoji :)  |
- 16:52 - Komentari (5) - Isprintaj - #
četvrtak, 11.04.2024.
Subota
|
Ištvan, bolje rečeno Jeremija iz Alan Forda i moja malenkost (da se predstavim: moja pokojna baba po maminoj strani, a koja je cijeli život trčala po doktorima, da bi sve, pa i doktore nadživjela), obavili smo i zadnje preglede prije puta. Uglavnom, kako bi Euro to lijepo objasnio - prošli smo na tehničkom. Zasada :)  Zbog pregleda u srijedu bila sam živčana tjedan dana,a ujutro mi je doslovno išlo na povraćanje. No nije bilo druge nego otići na pregled. Najprije je trebalo vremena dok je doktor pročitao sve one nalaze od prije, te zaključio kao i svi ostali prije njega da takvo nešto još nije imao u praksi. Kad se malo oporavio od šoka, krenuo je s pregledom.  I tako ležim ja tamo i ovaj mjeri jedan po jedan protok krvi po žilama i kaže na kraju: "Počekajte trenutak, odmah se vraćam natrag. Mi ovdje u ordinaciji radimo po pravilu: 4 oka bolje vide. S vašim nalazom idem do kolege, da i on pogleda, da nisam možda nešto previdio."  Taj trenutak mi se činio dug ko gladna godina. Dobro da sam imala po sebi toliko gela za ultrazvuk da sam se brisala par minuta i time skrenula misli u drugom smjeru. U najcrnijem scenariju vidjela sam ih kako skupa ulaze u sobu s pilom da mi odrežu nogu po kojoj krv ne cirkulira kako spada.  No, evo njega nazad sa smiješkom: "Kao što sam i mislio, sve je u najboljem redu, možete slobodno na put!". Još je napomenuo da je važno raditi pauze u vožnjia i inače za vrijeme posla jer je sjedenje gore od pušenja u pogledu krvnih žila.  Izadjem sva sretna iz ordinacije, u čekaoni Ištvam sjedi sav zelen, izgrizao nokte do lakta. Pričam kako je sve u redu, možemo doma i na put. Kaže Ištvan: pa šta je ovaj radio sa tobom, skoro sat vremena te nema, živ sam se usro!? No dobro, boja mu se brzo vratila.  Danas je pak njega čekao pregled kod otorinolaringologa. Ne čuje dobro već tjednima i jednako toliko čeka na ovaj termin. Svašta je već isfantazirao jer je kućni liječnik pogledao uho i ustanovio da nije začepljeno.  Da skratim - bilo je začepljeno i to i lijevo i desno (bit će njegov doktor treba nova oćala) pola sata mu to ispirali. Smije se doktorica: "Sad ćete opet čuti što vam žena govori bez da se mora derati!" :) I stvarno, već sam skoro izgubila glas, sve je tjednima trebali reći tri puta i to u različitim muzičkim ljestvicama.  I tako, ako sad netko od nas ne naleti na koru od banane, ne padne nam na glavu uteg od 500t ili nešto tome slično, u subotu putujemo najprije par dana u rodni kraj a onda u Zloveniju na zasluženi odmor. Tražila sam stare slike s oba mjesta da nečime malo razbijem doktorske priče, novih će (valjda) biti po povratku. Pusić, kisić, ako me slijedećih dana sretnete negdje izmedju moje dvije stare domovin, it iz stvarno aj, Leklerk. MOM ZAVIČAJU Niš nima lipjeg od mog zavičaja, I tega mesta kade san se rodil, Od moga kršnega primorskog kraja, Kade san mići va školu ja hodil. Ma je to bila baš lipa užanca, Pod starun murvun na špegule igrat, I na pedine i anke skrivalca, Na tazi momolo svu mulariju zvat. Ma je već dugo pasalo to vrime, Od kad ja nisan va rodni kraj došal, Mili Sušaku, ah, ne pozabi me, O tebi vavik san sakuda kantal. (Vjekoslav Knežević) Povsod sem bil čisto sam, pot za kruhom vodi vedno drugam. Prevozil sem tisoč cest, videl blišč in bedo tujih mest. Ta zelena dežela me prevzame, ko vozim po cesti do Ljubljane, tu imam ljubezen, tukaj sem doma. Pogled na Savo tako me gane, da oko zarosi in v hribe ujame, solza pravi srcu, da sem tukaj doma, tukaj doma. |
- 19:21 - Komentari (4) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 08.04.2024.
Srijeda
|
Zadnji put je utorak bio dan D. Ovog puta to je srijeda. U srijedu ujutro imam naime pregled kod angiologa.  Dok mi se nije desilo što minse desilo, nisam imala jebenog pojma kako se ta vrsta specijalista zove. A i vama żelim da ga ne trebate. Osim možda kao pitanje na kvizu.  Čemu strah od dotičnog stričeka doktora? Dobro, ja ne volim nikakve doktore i dobivam tri napada anksioznosti kad se saml sjetim nekog termina kod njih. Nadje li mi u srijedu stric angiolog neko sranje, ne možemo na planirani godišnji. A to nam, posebno Ištvanu, koji se dobro naskakao okolo zadnjih 5 mjeseci treba ko ozeblom sunca.  Razmišljam čak i da jednostavno ne odem nikamo, pa šta bude da bude. Ali Ištvan ustraje na pregledu, da nam kakav trombić po putu ne pomete planove. Lako za mene. Pandrknem li po putu, aman taman me u dva tjedna stigne kremirati i šebrknuti u more sa one stijene na kojoj sam kao mala sa starim lovila ribu  Ali Ištvanu je bitno da još malo potrajem. Pa makar za to morala godišnji provesti u šugavoj Njemačkoj igrajući mini golf.  A niš, nekako moram izgurati do srijede, onda ću znati smijem li na put ili ne. U medjuvremenu izašli smo jučer protegnuti noge do susjednog mjesta. Nije da sam baš Brzi Gonzales, no opet sam mrvicu brža nego prošli tjedan.  U zraku još uvijek ima saharskog pijeska i usprkos sunčanom vremenu, izgleda lagano oblačno. No bitno je da sam uspjela prijeći granicu od 5 kilometara pješačenja. To mi je prvi put uspjelo.  Na povratku iz šetnje trebalo je očistiti povrće za preko tjedna i nasjeckati tako da preko tjedna bude odmah spremno za upotrebu. Samo kuhanje nije neki problem ali priprema namirnica je zajebancija koju obično riješim u jednom naletu.  Dio šarene salate i zelene šparuge odmah sam pripremila, ostatak sam spremila za kasnije. Kad krene sezona šparuga jedemo ih dok nam ne počnu izlaziti na nos. Osobno više volim zelene šparoge od onih bijelih. Za razliku od bijelih, koje same baš i nemaju nekog okusa, nego su najbolje sa holandez umakom, ove zelene su fine i bez puno dodataka.  Kad ne idu u neku fritatu, kajganu, salatu ili omlet, najradije ih spremam jednostavno popržene u tavi ili u pećnici, začinjene jedino balzamiko umakom i s malo soli. Ništa drugo im ne treba.  Vrućina mi ne paše, ne znam kako izdržati cijelo ljeto sa onom glupom kompresijskom čarapom ispod koje krepivam od vrućine. Klima u spavaćoj radi na maksimum, neću si dozvoliti još jedno okretanje od vrućine po krevetu cijelu noć. Dobro da sutra stiže zahladjenje. Što se mene tiče može pasti i snijeg. Idem sad gnjiliti sa mucekima, to se raširilo po kauču koliko je široko i dlakavo. Pusić, kisić i laku noć. |
- 21:11 - Komentari (11) - Isprintaj - #
nedjelja, 07.04.2024.
Poruke
|
Jutros sam već drugi put naletila na raspravu o glasovnim porukama i malo odahnula. Odahnula jer vidim da većini ta pojava ide na kuki kao i meni. Ajde da jednom nisam "extrawurst" po nekom pitanju :) Dakle, glasovne poruke. Imam jednu prijateljicu koju u živo jako volim. Ali u kontaktu na daljinu je ekstemno naporna. Moj omiljeni način kontakta je SMS ili poruka na Messengeru. Tako onaj kome pišem zna odmah o čemu se radi i ovisno o važnosti poruke može dam odlučiti kada i da li će odgovoriti. Kada imam nešto o čemu želim popričati, nazovem tu osobu, telefonski ili putem video poziva. Moja prijateljica ne jebe pisane poruke a pozive izbjegava iz tko zna kojeg razloga. Obično nema vremena po danu pa onda po noći dok muž hrče ona krene snimati te svoje podcaste od kojih meni od muke odpadnu jaja kojih nemam. Koja je razlika izmedju moje pisane i njezine glasovne poruke? Pa eto, uzmimo primjer moje nezgode i obavještavanja proijateljice sa sam u bolnici. Ja to napišem otprilike ovako: "U bolnici sam, pala sam doma u dnevnom, iščašila koljeno, skoro sam izgubila nogu. Sinoć su me hitno operirali, sad sam ok." (Vrijeme čitanja poruke 5-10 sekundi) Ona bi to ispričala ovako (u 17 poruka po minutu - *** je znak za pauzu u govoru dužine prosječne pauze u govoru Ivice Račana, ... je kraća pauza): "Ive....***...nećeš virovat šta mi se jučer desilo...***...evo i ja san još sva u šoku....***" "Ej....***...teško mi je uooće počet pričat...***...čekaj...***" "Ovako....***...Jučer ujutro san ti bila na placu...***...išla san kupit kelj za smoothie...***....i avokado...***" "***...ej...***...znaš koga san srela...poslat ću ti sliku kasnije...Željku, onu šta je sa mnom radila...ma sićaš se sigurno, bili smo jednom skupa na kavi...***" "...jako se udebljala od kako san ju zadnji put vidjela...***...sigurna 10 kila...sad je deblja od mene..." "ona ti radi sad u onoj novoj firmi...***...mislim da na Žitnjaku...a nisan sigurna čime se točno bave...***..." "nešto u vezi sa sanitarnom opremom...ako san dobro ubrala...***...za muža nisan pitala, niš sama ne govori pa mi bilo neugodno...***...možda se i rastala..." "Ej, ...***...tu san još...i tako, pozdravile se nas dvi...nismo otišle a kavu, jako joj se žurilo...ja kupila avokado i kelj...***..." "Došla doma oko 11,...***...napravila smoothie i kašicu za malu...nije tila jest...***..." "Ne znan šta je A. (muž, opaska autorice teksta) bilo...***...niš ne priča, samo je nešta živčan...*..." "Možeš mislit, Ive...ja njemu napravin smuti...***...mislin vitamini i to...***...dobro mu za mozak..." "A on ti meni da šta da jel se to pije ili šta?...***...a ne nego se namažeš po toj ćeli...***...jebate!..." "Onda san mu napravila sendvič...***...a smoothie san sama popila...***..." "Nisan ništa jela prije toga...***...palo mi teško na želudac...***...i morala san hitno na wc..." "Baš me neki proliv ulovija...***...bit će E. (kćer, opaska autorice teksta) dovukla neku virozu (bit će prije od smutija - opaska autorice teksta) iz vrtića...***..." "I tako, vraćan ti se ja sa wc-a u dnevni...***...i nećeš virovat...IVEEE!!!!! poskližen se na ostatke od kašice koju je E. ispljuvala na pod...***..." "...i isčašin kolino...***...ono stoji noga na podu ka da nije moja...i onda hitna, bolnica, operacija...***...i evo me sad tu...sori, vizita, ajde, čujemo se... I onda mi se još žali da zašto ne instaliram What's up, tamo se može snimat poruke neograničenog trajanja. Naporno joj snimat poruke kraće od minute. A šta misli kako bi meni bilo još i takve kobasice slušat? |
- 11:14 - Komentari (11) - Isprintaj - #
petak, 05.04.2024.
Lignjasti petak
|
Danas sam aktivna od ranog jutra. Probudile su me mačke još prije budilice koja zvoni u 6 i 10, kao da idem okapati njive. No drukčije ne ide kad namjeravaš prije posla otplivati kilometar i pol i još baciti par vježbi za koljeno u bazenu. Ako nekoga zanima, video može pogledati ovdje: Ovako se sve čini jednostavno, no pokušajte jednom iz fore uzeti onu spužvastu "zmiju" i stati na nju. Učinak je otprilike kao kad nogom dižete uteg od barem deset kila. A nije bogami lako ni održati ravnotežu dok jednom ne nagaziš zmiju kako treba. Nekada sam obično plivala svoje staze u velikom bazenu. Sada ga izbjegavam kada je god moguće, bojim se da me netko ne šutne u koljeno u prolazu, što mi se prošli tjedan dogodilo. Srećom, lik me je tek malo zakačio nekim od svojih dugačkih krakova. U sportskom bazenu puno je veća gužva a time i mogućnost fasati kakav neželjeni udarac od nekog nadobudnog plivača, dok je u malom bazenu uglavnom mirnija ekipa.  Uvijek par istih ljudi sa različitim ortopedskim problemima koji u njemu plivaju, hodaju ili vježbaju. Tetu s plavom kapicom srećem ovdje svake srijede i petka ujutro, već bi polako mogle skupa otići i na kavu. Kad bi kafić do bazena u to vrijeme radio.  Nakon 120 otplivanih staza treba nešto i žvaknuti. Jaja na stotinu načina moj su omiljeni doručak. Vjerojatno sam u prethodnom životu bila Nadalina.  U frižideru je ostalo par tikvica od prošlotjednog posjeta tjednoj tržnici, koje su kratku karijeru završile u fritati. Dečki baš nisu ljubitelji tikvica, pa ih obično spremam samoj sebi onako kako Pantelija sam sebi ostavlja svoje nasljedstvo.  Neki su bili razočarani da danas nema ni šunke ni slanine uz jaja i samo su razočarano gledali u kuharicu dok doručkuje to bezmesno smeće.  Drugi su se bavili važnijim mačjim problemima tipa promatranja raznoraznih letećih objekata tamo negdje vani gdje se sve živo ovih dana probudilo.  Na fizioterapiju obično odlazim u dane kada je bazen zatvoren za javnost, no ovog kraćeg tjedna sve se pošemerilo, pa sam tako oko podneva imala sastanak sa Kurtom, njehovim biciklom i spravama. Vježbali smo danas stajanje na jednoj nozi i čučnjeve. Sada uspijevam izdržati pola minute na ozlijedjenoj nozi bez da izgubim ravnotežu Bravo ja.  Na kraju vježbi čeka me vożnja bicikla, danas uz pogled na obližnje nogometno igralište.  U trgovini kod "Rusa" u kojoj ima i hrvatskih proizvoda, Ištvan je pronašao naše lignje, koje sam ovoga puta ispržila i servirala uz salatu od radića.  Pržene lignje nismo jeli valjda još od prošlog godišnjeg u našim krajevima. Ono što se ovdje dobije pod lignje obično su gumeni žilavi kotači umočeni u pivsko tijesto i to ne kupujemo ni pod razno. Čak i u restoranima pod "calamari" serviraju to žilavo neukusno sranje.  Dobro da imam nešto sati viška i klizno radno vrijeme pa danas nisam morala nadoknadjivati vrijeme koje sam ovog tjedna provela izvan posla. Danas više neću kukijem mrdnuti s kauča, dosta je bilo miganja za ovaj petak. A vama pusić, kisić, standardni programčić do slijedeg javljanja. |
- 19:58 - Komentari (5) - Isprintaj - #
četvrtak, 04.04.2024.
F*** dich ins Knie
|
Prije nezgode nisam baš razumjela njemačku možda i najveću kletvu: "Fick dich ins Knie!" iliti u doslovnom prijevodu: Jebi se u koljeno! Nakon punih 6 mjeseci (jučer bila godišnjica) ne čini mi se više tako benignom kao prije. Drugim riječima, može ju se slobodno izreći samo najgorem neprijatelju. A našlo bi se par takvih primjeraka. Danas sam bila kod ortopeda, zapravo ortopedkinje. Mladja jedna žena, dobro, nije sad prva mladost ali u odnosu na mene definitivno je. Bilo je to prvi put da netko od svih mogućih liječnika koje sam sretala u zadnje vrijeme baš onako pravo uzme vremema za sve pregledati i o tome popričati.  Općim stanjem mene i koljena je zadovoljna. Obzirom na težinu ozljede koljeno je u dobrom stanju. Sve one fizioterapije i plivanje dali su rezultate. Oporavak će potrajati još najmanje pola godine a glupa kompresijska čarapa pratiti će me i duže. Pogotovo vrućih dana moram ju nositi. Also, dakle, bitte molim, ljetne haljine mogu zaboraviti. Najbolje će biti da prijedjem na islam pa se zamotam od glave do pete. Tako nitko neće primjetiti čarapu, svi će njurgati radi marame.  Dobro da doma imamo klimu. Kad bude vruće izlaziti ću van samo još do bazena i fizioterapije a posao ću prebaciti u home office 24/7. Dobila sam i uputnicu za neurologa zbog prsta na nozi u kojem nemam pravi osjećaj još od operacije. Kada sam iz bolnice došla doma, smetalo me svako doticanje svih 5 prstiju, sada je čudan osjećaj utrnjenosti ostao samo još u drugom prstu od palca. Moj kućni liječnik je držao da još nema smisla ići kod neurologa jer može potrajati dok se živci regeneriraju. Ortopedkinja kaže (a na tl nisam ni pomislila) da mi slobodno može dati uputnicu jer će ionako potrajati dpk dobijem termin za pregled a bolje je to rasčistiti prije nego kasnije.  Obavila sam danas i godišnji "Mitarbeitergespräch". Bolje rečeno onaj od prošle godine koji sam propustila zbog dugog izostanka sa posla. Loša vijest je da se firma seli 15-ak kilometara dalje i kad se preseli do kraja firma mi više neće biti pred nosom kao dosada. Dobra vijest je da ću kad do selidbe dodje dobiti službeni auto. Dosad ga nisam htjela ali zašti ne iskoristiti mogućnosti koje se pružaju. 3 dana HO na tjedan ostaju do kraja godine, dalje ćemo vidjeti.  Najvažniji zaključak doktorice sam skoro pa zaboravila napisati. Kaže da slučajeva ozljeda mog tipa većina ortopeda ne vidi kroz cijeli svoj radni vijek i da ljudi u pravilu u tom slučaju izgube nogu. I da sam imala jakog andjela čuvara. Kaže Ištvan da su se svi oni moji gore udružili u tom pothvatu, da im se još ne pridružim i napravim im pičvajz od raja u kojem su se sad već nekako udomaćili. Tako će me umjesto njih gore morati još malo trpjeti neki od onih s početka teksta, kojima ovim putem šaljem tubu vazelina da im jebanje u koljeno lakše padne. Otkači se do daske Idi nek te ljudi časte Otrovni anđele Otkači se do daske Skini s lica svoje maske Otrovna vještice |
- 20:53 - Komentari (14) - Isprintaj - #
srijeda, 03.04.2024.
Pacijenti
|
Jučer je bio prvi radni dan nakon 4 dana odmora. Nekima od nas. Neki drugi nastavili su praksu ljenčarenja prethodnih dana.  Još u ponedjeljak me uhvatila neka depresija. Ne volim nedjelje, zakonom bi ih zabranila da se mene pita i uvela dvije subote. Ili još bolje tri petka popodne/navečer. Od nedjelje kojem slijedi ponedjeljak gori je jedino neradni ponedjeljak kojem slijede 4 radna dana. Za razliku od neradnog četvrtka kod kojeg je potpuno drugačije. Na njega se lijepo spoji godišnji u petsk plus vikend. U biti sam živčana jer nas opet čekaju posjeti doktorima. Jučer je Ištvan išao obnoviti cjepivo protiv tetanusa, kad ono čekaju ga dvije šprice. Kaže sestra: Zvali ste radi antitetanusa pa smo zaključili da Vas možda zanima i cjepiti se protiv krpeljnog encefalitisa. Ištvan: E pa ne zanima me. Sestra je na to bila malo nadrkana, valjda je zato uputnice čekao sat i pol, umjesto pet minuta kao inače. Jebeni poluantivakser, ti ćeš meni birat čime ću te pelcovati?!  Jutros ga je čekao godišnji pregled kod urologa. Bojim se tih pregleda više nego on. Navodno je sve u redu. A ako nije, javit će mu kad stigne nalaz krvi. To je standardna procedura, svake godine umirem od straha. Bolje da ja pandrknem nego on, tko bi me onda zabavljao? I koga bi onda zajebavala? Ja pak sutra idem kod ortopeda. Htjeli su me vidjeti prije godišnjeg, da popričamo što od welnessa smijem a što bolje ne, glede & unatoč svih mojih 12 ožiljaka, puknutih ligamenata i inih svinjarija koje se izvana baš i ne vide.  Nakon pregleda čeka me i godišnji sastanak sa šefom odjela. U našoj firmi, ne onog na ortopediji. Ti sastanci mi idu na kurac, iako je novi šef sasvim ok i dobro se slažemo. Zatražiti ću ovoga puta službeni auto i povišicu od 30 posto, da skratim sastančarenje. Ono čega se najviše bojim je pregled kod angiologa slijedeći tjedan. Taj mi mora prije puta pregledati žile na nozi. Da se nije negdje nešto ne daj blože začepilo. Nadam se da neće na kraju on naći neko sranje, pa da na kraju ne možemo na put. Jebem ti, pretvaram se polako u svoju pokojnu babu po mami a koja je bila em hipohonderica svjetskog glasa, em je sve oko sebe opterećivala svojim nalazima i tabletama. Tetak, a njezin zet, je tako umro izmedju nalaza mokraće i ultrazvuka. Ili nešto tome slično. Sjećam se kao da je bilk danas kad je pričala: I onda san ti ja moja Ivana pondiljak bila poli doktora i zel mi je mokraću na analizu i dal mi je, pogledaj, ov antibiotik. Utorak je umrl Ivan a sredu san hodila v Riku na ultrazvuk (čega, nemam više pojma).... Sjećam se samo da je tetkov pogreb, zbog kojeg sam tada i bila u kratkoj posjeti doma, babi bio nešto što se eto dogodilo izmedju njenih jako bitnih nalaza. Da malo skrenem misli sa svog tog doktorčevanja ispekla sam.kiflice sa hrenovkama. Nije mi prvi put da depru i strahove liječim u kuhinji, pa nije ni čudo da sam debela :))) No, u zadnje vrijeme samo pečem ali ne jedem, iako se debljam i od gledanja.  A sada vas ostavljam i idem gledati nogomet, polufinale njemačkog kupa. Navijam za Bayer Leverkusen, kojeg moji dečki od milja zovu Neverkusen jer su već u par navrata zajebali već gotove pobjede i titule i nikad ništa ne osvoje. Ove godine bi uz malo sreće mogli osvojiti i kup i prvenstvo. (Ni slučajno ne zamijeniti Bayer Leverkusen s Bayernom iz Münchena, koji se već svima zadnjih godina popeo na kuki.) Evo, vode 3:0 na poluvremenu, baj baj odoh ja :) Es kann soviel geschehen Ganz egal, wie hart mein Schicksal wär Ich würde nie zum FC Bayern München gehen Was für Eltern muss man haben Um so verdorben zu sein Einen Vertrag zu unterschreiben Bei diesem Scheissverein? Toten Hosen: Bayern |
- 21:38 - Komentari (6) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 01.04.2024.
Trava doma njihovog
|
Blogi ima zanimljiv smisao za humor. Ne znam kako inače objasniti postavljanja mog bloga za blog tjedna uvijek u vrijeme Božića/Adventa i/ili Uskrsa. A ja nevjernik, iako me Tigi uvjerava u suprotno :)  Moguće je ovog puta riječ o prvoaprilskoj šali (travanjnjnj!!!!). A možda je Blogi sinoć bio jedan od onih 1500 okupljenih pred Branderburškim vratima, gdje su svečano obilježili djelomičnu legalizaciju kanabisa u Njemačkoj.  Od ponoći je u Njemačkoj odraslim osobama dozvoljeno posjedovanje kanabisa za vlastite potrebe kao i privatna sadnja i konzumiranje u javnosti. To je valjda jedino od predizbornih obećanja stranki vladajuće koalicije koje su ti debili od dolaska na vlast uspjeli sprovesti u djelo. Iako bi, gledajući i slušajući ih svih ovih godina, prosječni promatrač sa strane mogao doći do zaključka da je, barem u Berlinu na sjednicama Vlade i Bundestaga davno legalizirano i korištenje nekih težih droga.  U privatnom kućanstvu sada je dozvoljeno uzgajati do tri biljke kanabisa po odrasloj osobi. Kupnja sadnica zasad nije moguća u Njemačkoj, no smije ih se naručiti iz inozemstva. Tako je Ištvan došao na ideju da bi mogli i mi uzgojiti svojih 9 biljaka. Jes da se ni on ni sin nikada nisu zanimali za opijate te vrste, ni sada ne misle početi, no pozna gazda svoje ljude. Odnosno žene. Moja malenkost nije još nikada rekla ne kad je negdje kružio joint. Nakon dva tri dima jebe mi se za sve probleme o kojima inače razbijam glavu, nestaju sve anskioznosti i hejtovi i samo se cerekam. I to uopće nije loše. Dapače. No davno je bilo to, otkako smo u Njemačkoj nisam zapalila nijedan.  Već sam krenula tražiti stranice na kojima se može online naručiti sjemenke, kad mi na pamet padne da imamo mačke. Tri lude mačke čak. I to bi mogao biti veliki problem.  Mala Maška vječito ždere svježu mačju travu, bez nje ne jede ništa drugo. Bijeli Gandalf toliko je znatiželjan, da još od subote uvijek ponovno igra nogomet pisanicama koje je ukrao sa stola. A starog Mačka zovemo Vrtlar jer vječito ždere cvjetove i listove različitih biljaka koje mu se nadju na putu. Mogu zamisliti kako bi izgledao stan da odemo na posao a ta tri ludjaka ostavimo uz 9 sadnica marihuane. Mačke bi visile sa lustera iznad dnevnog kojeg su sjebale onako nadroksane. Uzgoj će tako još malo počekati dok nadjemo pravo mjesto.  Danas smo planirali otići u šetnju nakon tri dana plivanja, no pada kiša, i to ona omazana i tako smo ostali doma. Vrijeme se nakon ručka opet napravilo, no sada nam se više neda, što i ne čudi. Nedavno sam slučajno naletila na neki recept za zapečenu piletinu sa tortilja čipsom, probala prvo sama a onda i spremila mojima i dopalo im se pa su naručilo opet. Stvar je jednostavna. Na lim se poslaže tortilja čips. U tavi se poprži piletina s povrćem (ja sam stavljala mrkvu, kukuruz, crveni fažol, papriku, mladi luk i pomodor - može i drugo povrće po želji) i meksičkim začinima i to se razdijeli preko čipsa. Sve se posipa ribanom sirom i baci u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva dok se sir ne otopi. Uz jelo servirati guacamole umak i salatu (danas matovilac s pomidorom i crvenim lukom u balzamico umaku)  Kao i uvijek, blagdani dodju i prodju. Sutra je radni dan i sve kreće ispočetka. |
- 17:57 - Komentari (14) - Isprintaj - #
|
Travanj 2024 (12) Ožujak 2024 (5) Veljača 2024 (4) Siječanj 2024 (5) Prosinac 2023 (4) Studeni 2023 (10) Listopad 2023 (22) Rujan 2023 (9) Kolovoz 2023 (9) Srpanj 2023 (9) Lipanj 2023 (8) Svibanj 2023 (2) Ožujak 2023 (6) Veljača 2023 (1) Siječanj 2023 (1) Prosinac 2022 (13) Studeni 2022 (4) Ožujak 2022 (1) Veljača 2022 (6) Siječanj 2022 (8) Prosinac 2021 (18) Studeni 2021 (6) Listopad 2021 (4) Rujan 2021 (7) Kolovoz 2021 (1) Srpanj 2021 (10) Lipanj 2021 (6) Svibanj 2021 (14) Travanj 2021 (10) Ožujak 2021 (15) Veljača 2021 (13) Siječanj 2021 (3) Dnevnik.hr |
|
Opis bloga
Šta znači KUJA? » kuja • ženski rod Kučka, keruša. Izraz KUJA se sastoji iz 4 slova što je za 4.8 manje od prosječne hrvatske reči. Sadrži 2 (50%) samoglasnika, što je za 7.2 procenta više od prosjeka. Napisano unazad: AJUK Sve sličnosti sa stvarnim osobama, mačkama, kujama, bradavičastim svinjama i dogadjajima slučajno su namjerne. Kako ne bi morali razmišljati da li su Vaši komentari na ovom blogu poželjni ili ne, autorica je iskoristila mogućnost blokiranja i time vam olakšala dilemu. U slučaju neželjenih nuspojava zbog nemogućnosti komentiranja pogledajte u ogledalo i preispitajte sami sebe (i svoje prijatelje). Kod akutnih napada bjesnoće nazovite 112 ili Vrapče, tamo će vam sigurno znati pomoći. Pritužbe i primjedbe možete svakodnevno slati na slijedeće mailove: Nuspojaveineželjeniučincibloga@net.hr LansirnarampazalansiranjeodjebaPraćka@gmail.com Blogotragedijestopifreshliste@histeriziranje.org Napusisekurcaludakravoumjestodaovdjepizdis@uhljebljeni.hr Samasidebelaisfrustriranakrava@jadna-pizda.hr |