U središtu kružnice radijusa 15km
četvrtak, 23.02.2023.
Ljubavna logika
|
Pitanje dana : ako ljubav ide kroz želudac, znači li to da izlazi kroz guzicu? Odgovor bi mogao biti revolucija u istraživanju ljubavi, jednostavan odgovor na pitanja pjesnika ispaćenih romantičnim razmišljanjem kamo li je to ljubav otišla, gdje li se skrila? Eto je u crijevima, čeka da krene nizbrdo. Valjda je zato konzistencija u kojem izlazi tako različita jer nijedne dvije guzice nisu iste. Osim onih napravljenih kod istog plastičnog kirurga, no o tome drugi put. Slabije ljubavi izadju ko puška, niti ne osjetiš. Možeš baciti zadnji pogled na njih (ali nije obavezno), pustiti vodu i otići dalje. Jače ljubavi, posebno kada na zahodu sjedi strana koja više voli, izlaze polako i bolno. Nekada je potrebno i satima sjediti na školjci da bi ih se istisnulo, no kad su jednom vani nastupa olakšanje. Možeš baciti zadnji pogled na njih (ali nije obavezno), pustiti vodu i otići dalje. Najgore su kao i u svemu one ni vrit ni mimo, malo vruće malo hladne, sad tu sad tamo, vraćaju se i odlaze. Njih se najteže riješiti jer im varira konzistencija i nikad ne znaš što te čeka. Nekada izadju ko puška ali se i vraćaju ko Lesi. Drugi put sliče kozjim brabonjcima. Jer si definitivno koza kad si se mogla zaljubiti u jarca. Treći put, a ovo je najgore, izlaze dugo i u blatnjavoj konzistenciji, pa brišeš, brišeš i posrane guzice tražiš novu rolu u nadi da nisi svim tim papirom zaštopao odvod, a i kad se obrišeš do kraja osjećaš se posrano. Pouka za kraj prve lekcije : Želite li da ljubavni jadi prodju što brže i bezbolnije - ne jedite čokoladu. Sreo sam ga kraj govornice Nosio je plave kečkice Izgledao je stvarno malo sili Tako naime izgledaju debili |
- 19:43 - Komentari (10) - Isprintaj - #
srijeda, 22.02.2023.
Održive basne iz bio uzgoja
|
Slušam jutros u vijestima kako Njemačka kaska za svijetom u Food-revoluciji, što bi ga značilo u proizvodnji umjetne hrane. I tako u očekivanju dnevne Super food porcije sintetičkih govana koja nas u budućnosti čeka triputa na dan, palo mi je na pamet par novokomponovanih eko održivih basni. Dok se takvoj budućnosti još možemo smijati... Ide drkica cestom i sreće poznanika. - Ej, drkica, kako si, šta radiš? - Da se predstavim, Majoneza, Veganska Majoneza. Ide govno cestom i sreće poznanika. - Dobro jutro, govno, kako ide? - Mora da si me s nekim zamijenio. Ja sam Otpad, Bio Otpad. Srele se dvije mahunarke nakon dugo vremena. - Dobro jutro, bob, dugo se nismo vidjeli? - Ali ja sam Slanutak, Bio Slanutak. Proljev u šetnji, sreće susjeda. - Hej proljev, nešto smo kiseli danas? - Proljev ti je u gaćama. Ja sam Humus, Održivi Humus. Potplat na kavi na špici sreće prijatelja iz djetinjstva. - Hej stari, sto godina od tebe ni glasa, pa kako si? - Hejteru! Za tebe Veggi-Burger, Prestižni Veggi-Burger! Bljuvotina sreće kolegu na pauzi za ručak. - Bljuvotina, što kažeš na jednu kavicu? - Mama ti je bljuvotina, ja sam Smothie, Kvinoja Smothie. Stiropor kod psihologa. - Gospodine Stiropor, pojasnite mi Vaš problem. - Zovite me Tofu, Pečeni Tofu. Burek sa sirom, čevape s kapulom... |
- 10:53 - Komentari (8) - Isprintaj - #
utorak, 14.02.2023.
Super Jura
|
Vozimo se jutros na posao svi troje, jednim autom skladno naputku, kao ušparat ćemo na benzinu ono što se tako potroši na živcima. Blebećemo mi tako a u pozadini ide najava vijesti na radiju i mislim se, valjda nisam nešto dobro čula. Jedna od glavnih najava kaže naime : Biden opovrgao glasine o vanzemaljskom porijeklu letjelica srušenih zadnjih dana. Bolja polovica pojačava ton, kaže kakva je sad ovo pizdarija, pa nije prvi april. Kao ono stvarno, nije zajebancija, dobro smo čuli. Kaže stari nisu vanzemaljci, nema razloga za brigu, možemo se opustiti. Pa sad si mislim, ono, stvarno, kako onima u Paradi samo još peder fali da budu kompletni, tako bi nama danas u ovom cirkusu od svijeta samo još super Jura iz druge galaksije falio. Doduše, kakvih se sve pizdarija dogodilo u mojem dosadašnjem životu, skoro da nema toga što me još može iznenaditi ili zgroziti. Par vanzemaljaca gore dolje. Da se mene pita, a nažalost me se ne pita, poslala bi pilotima koji ruše te NLO-e kooordinate zelenih degenerika koji su se danas zalijepili na prilazu centru pa sam zbog njih morala otkazati termin kod ortopeda. A policija, umjesto da ih odlijepi jednim potezom kako to čini francuska policija, još štiti tu gamad blokirajući kompletno pristup gradu automobilima. Nabijem ih na one rakete od Leta 3 i jedne i druge. Nadam se samo da nije na jednoj od tih letjelica bio Jura Stublić na putu za Chicago. Zaboravio onako star i nemoćan staviti maramu oko glave i nisu ga prepoznali. I onda im još umjesto lozinke zapjevao kao na dočeku Vatrenih. I ode Jura u tri mile materine, eto ga traže negdje iznad Aljaske. "Oj, gangsteri iz Chicaga!" - Jura Stublic progovara: "Ili ćete se predati ili ću vam zapjevati!" A gangsteri popadaše i ovako povikaše: "Nemoj pjevat Jure dragi, vratit ćemo što smo krali, Uzmi BMW i Mercedes, uzmi vilu s pet čuvara, Uzmi firme i tvornice, ljubi naše ljubavnice, Ali šuti Jure mali, da te ne bi upucali." |
- 16:48 - Komentari (8) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 13.02.2023.
Babin qrac
|
Vijest da je Let3 pobijedio na Dori toliko mi je jučer popravila dan, da sam čak po noći sanjala neke pizdarije. Ne sjećam se više točno šča je to bilo, znam samo da sam u snu bila u Rijeci, nešto mladja nego danas a ovi su trčali okolo sa onim svojim nakurnjacima oko Palacha. Ukrajinci su lani poslali Selju i Čobana i pobijedili. Par godina ranije predstavljala ih je neka bizarna pojava u svjetlucavom odijelu koja je trčala okolo ko svizac na kokainu. Rusi su prije desetak godina poslali kumice sa placa u nošnjama i svi su bili jako oduševljeni babuškama. Izraelska debela kvočka izkokodakala je pobjedu 2018. Moldaviju su 2011 zastupali patuljci i Snjeguljica na monociklu. Austrijci su onomad poslali bradatu ženu sa očajnom pjesmom i pobrali pobjedu. Srbi su lani (ili kada je to bilo) prali ruke u lavoru baljezgajući nešto o manama zdravstvenog sustava u Srbiji (tko joj je kriv da nije Hrvatica, tu svaka šuša koja ima jednu pjesmu ima zdravstveno i mirovinsko na račun poreznih obveznika). Crnogorci su izabrali Ramba Amadeusa sa tovarom na pozornicu i onog nekog lika koji je mahao pletenicom oko sebe. A Talijani su da bi pobijedili od svih San Remo plačipizdavaca na kraju morali poslati urlajuće sadomazo maškare. I zašto sad mi ne bi poslali babin kurac i drag queen Hitlera u roza haljinici na tufne sa par papirnatih petardi iz crtića u rukama lika sa anagramom umjesto kurca na čelu? Evrovizija je već godinama cirkus u kojem pobjedjuje performer sa najboljim marketingom ili tužnom pričom o keruši i njenih sedam malih kučića a ne izbor najbolje pjesme. I svake godine kad opet pobijedi neka "poprda", kako bi to nazvala moja pokojna baba, zaključim da bi im trebalo tamo poslati Let3. Ili barem Živo blato. Pa da onda jednom na godinu licemjeri diljem Evrope, sve do Australije isplješću svoju dozu priznavanja i tolerancije prema drugačijima svih vrsta a za čija prava i probleme im inače puca kurac, osim na riječima. Tako da, ovaj opičeni, za jedan Let3 čak i malo prepristojan nastup mogao bi i upaliti. Ako pak neće, nadam se da će im Letovci ispaliti par raketa iz guzice kao komentar. Za slučaj slučaja. Bez obzira što sam nekada bila obožavatelj a potom sam ih do jučer držala za skupinu prekenjatora i ostarjelih hohštaplera uhljebljenu na samo za njih izmišljenim funkcijama i nastanjenu zabadava u gradskim stanovima, veseli me kada bilo tko svojim nastupom zgrozi hrvatsku dijasporu koja je u vremenu i prostoru zaglavila tamo negdje oko odlaska Seada Memića Vajte i Lejle na Evroviziju. Nema ništa zabavnije nego čitati svo to zgražanje pravih Rvata iz Oberstrumpfbahnunterheima što nas to eto jadna li nam majka i gospa Sinjska zastupa na jednom tako bitnom i prestižnom natječaju poput Eurosonga. Iako su mi zadnjih godina znali polako ići na babin kurac i oni i sva ta silna riječkopičkasta šta da filozofija (čitaj: preobraćeni nekadašnji skojevci), koja je kao tobože neka silna protuteža hadezeovščini s nekih drugih prostora lijepe naše a u biti isti kurac druge boje pakovanje, a posebno onim izdrkavanjem od Bella Ciao na riječkim dokovima malo prije pandemije, ne mogu negirati da sam od svih naših silnih glazbenih veličina jedino njih (Vjeran pas) i Laibach (Opus dei) ikada pronašla u inozemstvu i to u dobro opremljenim CD shopovima. No dobro, ja sam stvarno cjepidlačna. Kad se već dobar dio estrade svih ovih godina okoristio uvlačenjem Tudjmanu i HDZ-u, onda je valjda normalno da Letovci od grada Rijeke dobivaju stanove od 70 kvadrata u najam za 900 kuna iliti nešto više od 120 eura a Mile Kekin besplatno parkiranje na Tuškancu (od koga već). Ima li išta srcu milije od okorjelih rokera koji se protiv sistema bore novcem iz proračuna? Pa to je skoro ko Otpisani, ono, ilegalci koji podrivaju sistem iznutra. Ako pobijede na Evroviziji dobiti će pretpostavljam još i titule vitezova Trsatskih ili neku sličnu titulu a time i doživotnu opskrbu u Domu starijih gradjana grada Rijeke kad im jednog dana zatreba. Kako odavno više nisam hrvatski porezni obveznik, pa mogu baviti se omiljenim sportom u nas iliti mlaćenjem glogulja tudjim kurcem (u čelo), baš mi je če če (ili da kažem šč), da ove godine Letovce nose sisate na Liverpulovo. Štoviše da mi nisu križa riknula već davnih dana sjedeći za kompjuterom po bijelome svijetu, osobno bi ih tamo odnesla. P.S. jel se sada reče riječka pička, piška ili piščka? Velike ženske grudi Mene nitko ne razumije Pa ja nikog nemam Da na ramenu mu plačem Ja cijeli život sanjam Da me neko drago društvo Sisatog odnese Na Glavanovo |
- 16:56 - Komentari (15) - Isprintaj - #
nedjelja, 12.02.2023.
40
|
Gledamo danas spust na televiziji i sjetim se ja tako nekih naših prijatelja iz davnih dana a koji su pod stare dane počeli odlaziti na skijanje jer je to in. Inače, nemamo više kontakta zbog nedostatka zajedničkih tema a jedino što nas uopće veže je da su ona i moja bolja polovica zajedno išli u srednju. I dodjemo mi tako do proslava mature, na kojima sam osobno zadnji puta bila početkom 2000-ih. On nešto kasnije ali i od tada je prošlo više od 15. On: Za dvije godine mi je 40 godina mature, to ću otić ovaj put ako budemo živi. Ja: Otić ćeš dolje potrošit na put 1000 eura i par dana godišnjega da vidiš tamo neke stare nosoroge? On: Jel ti to po sebi sudiš? Ja: I zamisli, ti nosorozi su još dvije godine stariji od mene. On: Jesi ogavna ali najgore je da si u biti u pravu. Ali možemo otići tada par dana na more. Ja: Misliš na safari? On: Kakav safari? Ja: Pa na nosoroge! Jedan moj prijatelj rekao je da su proslave mature najbolji način da se i najvitalnijem primjerku neke generacije nametne strah od godina. Možda je tako, možda nije. Znam da kod mene nije riječ o strahu od starenja nego je sve to skupa bilo toliko davno i u nekom od onoj mojih drugih života koji se nikada neće vratiti i koji kurac mi u životu treba izvlačenje starih maškara. Gledam na to kao na podgrijani krompir. Može ga se jesti za nuždu, ako baš ničeg drugog nema pri ruci ali ostaje na kraju gadan osjećaj u ustima i misliš si bolje da sam jeo govna. Postoje dva razloga odlaska na ta druženja svakih par godina. Prvi je znatiželja. Što li rade ti ljudi koje sam nekad poznavao? Jesu li živi, mrtvi ili polumrtvi? Koliko djece i unuka imaju, muči li ih artroza, koliko je od njih bolesno, kome ide bolje a kome gore od mene? Sve stvari koje me ne zanimaju baš previše, podaci koje ću zaboraviti na putu doma, kao što većini ne znam ni prezimena nakon udaje. Drugi je mazohizam. Provesti večer slušajući dosadne priče sada tudjih ti ljudi, s kojima ćeš izmijeniti telefonske brojeve i mailove da bi svako krenuo svojom putem i sjetio te se eventualno ako svekrvi zatrebaju pelene za inkontinenciju a trenutno ih dolje nema za nabaviti. Puno ugodnije i jedtinije je onda, ako netko baš ne može bez mučenja, izšibati se šibom po goloj guzici ili odležati jednu turu na madracu punom čavala. No dobro, ja nisam normalna po mnogim pitanjima, pa tako ni ovom. A i komadić ogledala Snježne kraljice u oku dodatno mi jebe pogled na stvar. A i dojadilo mi je više svakome uvijek ponovno objašnjavati gdje smo sve živjeli i radili svih ovih godina, a što je onima koji su ostali strašno zanimljivo, dok meni već izlazi na nos. A vi? Lovite li još svoje nosoroge svakih 5 godina ili ste odustali od tog sporta u ime očuvanja ugroženih vrsta i ravnoteže medju zvijezdama? P.S. jes da je četnik i to ne početnik, ali uz ovaj post napisao je još uvijek najbolji soundtrack: Kad sam isao u Pančevo život me prvi put načeo u Vojvode Stepe 1A otvorila mi matora sa licem aligatora i rekla mi, hej, pa to sam ja A gomila dečurlije gledala me iz avlije i pitala se šta mi je i šta ja tražim tu To sam ja, to sam ja da, malo sam se promenila da, to sam ja, da, to sam ja da, malo sam se promenila Još je nisam ni poznao a pijani muž je pozvao kurvo, koji ti je taj djavo me crni odneo sve sam to teško podneo što kažu ljudi, kakav ružan kraj I hteo sam da pobegnem za prvom flašom da posegnem iz flaše dobro da potegnem i da zaboravim |
- 12:20 - Komentari (7) - Isprintaj - #
petak, 10.02.2023.
Rihanna ili Beyonce pitanje je sad
|
Nakon jednog podosta živahnog tjedna u kojem nisam imala baš previše vremena jer je sva muškadija u firmi koja radi sa mnom poispadala zbog kojekakvih snažnijespolnih razloga, pa ih je trebao nježniji spol nadomještavati, prvo ide zahvala svima na dobrim željama povodom sad već davnog rodjendana. Pusić, kisić, dodjite i opet na moj blogić. Malo čudi sva ta oboljelost muških kolega i onih koji se tako osjećaju, budući da je Super Bowl tek ove nedjelje, zapravo ponedjeljka. Iz nekog meni nepoznatog razloga podosta mojih kolega dolazi neispavano na posao nakon tog velebitnog dogadjaja. Samo zato jer je to in i da bi mogli reći kako su gledali cijelu noć jer čisto sumnjam i sumljam da se razumiju u pravila američkog nogometa. However, rasprava oko tog dogadjaja na radiju i najave kako Beyonve ili Rihanna nastupa ove godine a Rihanna ili Beyonce je nastupala prošle dovela me do pitanja da li sam jedina na ovome svijetu koja ne zna razliku izmedju Rihanne i Beyonce niti vizualno a kamoli muzički, gdje bi ih se tek moglo zamijeniti još sa Jennifer Lopez i još stotine drugih mainstream wanabe sve ove tri spomenute. Ali dobro, ne razlikujem ja ni Mariah Carey od Celine Dion. Adele ima sreću da je (bila) bijela i debela pa sam ju ipak barem vizualno odrazlikovala od ovih ostalih ljigavica no i ona sve više liči na ove druge dvije sličnog glazbenog iskrištaja. Whitney Houston je bila te sreće da je otišla od nas ko babo Atif nekog Bajrama pa se ono njeno plačipizdavo blejanje iz američkog Sokol Marića toliko puta isponavljala da sam ga čak and aaaaaaaaaaaaaaajijaj zapamtila. Nego anketa. Kad već Blogi čeka da se tri puta promijeni svjetski poredak da bi maknuo onu debilnu anketu, onda vas ja pitam razlikujete li vi Rihannu od Beyonce. Mogući odgovori su: a) nemam pojma koja je koja ali imaju dobro dupe b) Rihanna je ona koja je lani pjevala na Super Bowlu a Beyonce će ove godine c) Beyonce je ona koja je lani pjevala na Super Bowlu a Rihanna će ove godine d) zijevale su i jedna i druga, sve je to na playback e) ne znam ja ništa osim da je George Ezra pjevao Elizabeti na rodjendanu i slijedeći nije dočekala. She said, green, green grass, blue, blue sky You better throw a party on the day that I die Green, green grass, blue, blue sky You better throw a party on the day that I die |
- 19:20 - Komentari (6) - Isprintaj - #
nedjelja, 05.02.2023.
Još 45
Kako slika govori više od riječi, onda najprije ide slika: No kako sam ja ipak u stanju gnojiti više od slike a na torti iz suosjećanja nisu napisali godine, uz ovo ipak ide i nešto teksta. Iako 55 nisu neke godine, kao mladja nikada nisam računala da ću ih uopće dočekati. Ali kad su već tu, što sada. Isti qrac kao sa onim limunom koji ti život da pa napraviš limunadu. Jer ča je život vengo limunada.  Moja baba, ona o kojoj stalno pričam, i ja umazam slajon. Pita me bolja polovica sinoć nakon ponoći, kada su mi čestitali da sam i opet starija godinu dana, kada sam ono točno došla na ovaj svijet.  Nitko tko me bolje pozna ne bi nikada došao na ideju, budući sam više noćni tip i ne volim rano ustajanje, ali izletila sam van točno u sedam ujutro. Ovo izletila mislim doslovno, tu je riječ mama uvijek upotrebljavala kad je usporedjivala sestru i mene.  Moj prvi snijeg. Dok je sestra satima dolazila na svijet, bi ne bi, pa možda ipak da, pa možda bolje ne, a takva je dan danas, ja sam izletila točno s početkom radnog vremena. Kaže muž, ništa se od tog jutra nije promijenilo. Nema čekanja, nema filozofiranja danima, ti izletiš pa kud puklo da puklo. Bogami, kad sam ja trebala izaći stvarno je i puklo. Par dana prije mog rodjenja bura je odnesla krov kuće. A tamo negdje oko prvog rodjendana pao je i pravi pravcati snijeg tamo gdje ga nakon toga nije bilo dvadesetak godina. Vremenska nepogoda bila i ostala.  Jedna od rijetkih sa pokojnim bratićem Pokojni stari uvijek je prvi zvao za rodjendan. Točno u sedam nula nula. Znao mi je nekada ići na živce sa uvijek istom pričom kako je vikao tada: da iman krila sad bi poletel! I kako cijela njegova firma i danas zna da mi je rodjendan jer su tada slavili tri dana. Danas fale te štorije od kunelićih, kako se tamo gdje sam odrasla kaže starim, stoput ispričanim štorijama.  Moj prvi mačak Kaže bolj polovica meni tako jučer da koji kurac se ne pofarbam, pa nisam neka stara baba. Pa reko, ja jesam stara baba, šta bi sad trebala nafilat se botoksom? I Cruela de Vil se farba da bi izgledala ko ja! A baš da Cruela, pravu si našla. To je sad u trendu, pokušavam mu objasniti, si vidio kako se Andie MacDowell ne srami svojih godina? A je, baš si pljunuta! Pa sad, ne izgledaš ni ti baš kao Keaanu Reeves, nit si poznat ko on, nit imaš para. Pa je svejedno njemu njegova hanuma dobra i sijeda! Kaže on na to: šta bi htjela, imaš samo još 45. Do sto!  Cigare su dogorjele I riječi više ništa ne znače Samo malo tihe muzike u sobi Kroz kolut plavog dima Vidim ti oči I suze u njima Zaključaj vrata, neću se vratiti A ti, ti bi Da me poljubiš i da nazdraviš Za sve ove godine Što su te promjenile Za sve one poljupce Za sve sto mi duguješ Hoćeš opet, hoćeš da me napiješ |
- 14:29 - Komentari (15) - Isprintaj - #
srijeda, 01.02.2023.
Wednesday
|
Danas sam dobila mačka u vreći. Doslovno.  (Tko se nije skrio, mačak u vreći bio.)  Ovog malog bijelog inače od milja zovemo i Psihopatić. Nigdje se taj ne zaustavi dulje od 5 minuta a nalazimo ga stvarno posvuda. Na vrhu ormara, iza frižidera, u umivaoniku i perilici sudja. I kao da mu to nije dosta nego još radi i na tome da ga zabunom pošaljemo u Abu Dabi,   što bi mala Maška sa sigurnošću od 99,999 posto proslavila puštanjem balona. Pogled govori tome u prilog više od bilo kojeg mijauka.  Stari Mačak večeras se odlučio na bijeg od dosadnjakovića i pronašao mir u sinovoj sobi, daleko od fotoaparata. Bolja polovica spakirala je pakete sa stripovima koji idu na aukciju. Bayern i opet vodi 3 razlike na poluvremenu. Neda mi se večeras završiti šarenu Veneciju, kojom obično ubijam nogometne večeri.  Prolazi još jedna ničim posebna, dosadna srijeda. P.S. umjesto nekih teških tema , evo još malo krivih odgovora. (Ovo me baš polako zabavlja.) Dakle, tko je god izmislio ova pitanja, definitivno je kontinentalac. Jer pitajte bilo kojeg Primorca ili Dalmantica koji je pravi odgovor i zgroženo će vam reći samo:  Iliti ovo ignoriranje klimatskih promjena kad za Božić nekada možeš van bez jakne a onda na Uskrs padne snijeg:  Jednadžbe mu isto nisu jača strana:  I taman kad smo pomislili da siječanj nikada neće završiti, i da će trajati barem 48 dana ipak je došla veljača:  |
- 21:58 - Komentari (7) - Isprintaj - #
Ožujak 2023 (9) Veljača 2023 (8) Siječanj 2023 (2) Prosinac 2022 (18) Studeni 2022 (4) Listopad 2022 (1) Travanj 2022 (1) Ožujak 2022 (2) Veljača 2022 (6) Siječanj 2022 (8) Prosinac 2021 (18) Studeni 2021 (6) Listopad 2021 (4) Rujan 2021 (7) Kolovoz 2021 (1) Srpanj 2021 (10) Lipanj 2021 (6) Svibanj 2021 (14) Travanj 2021 (10) Ožujak 2021 (15) Veljača 2021 (13) Siječanj 2021 (4) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Tko te šiša, Andjela? Sve sličnosti sa stvarnim osobama, mačkama i dogadjajima slučajno su namjerne. Kako ne bi morali razmišljati da li su Vaši komentari na ovom blogi poželjni ili ne, autorica je iskoristila mogućnost blokiranja i time vam olakšala dilemu. Pritužbe i primjedbe možete svakodnevno slati na slijedeće mailove: Nuspojaveineželjeniučincibloga@net.hr LansirnarampazalansiranjeodjebaPraćka@gmail.com Blogotragedijestopifreshliste@histeriziranje.org |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||