U središtu kružnice radijusa 15km
ponedjeljak, 28.11.2022.
Zaljepljena
|
Ili zalijepljena? U Katru ili Kataru? Svejedno. Kaže moja bolja trećina sinoć, nakon torture svim jučerašnjim utakmicama, od Japana preko Kockastih do reprezentacije Benettona, pardon Njemačke, da me danas neće mučiti nogometom. I što je trenutno radio do sada? Da. Toliko o tome koliko je Portugal bezveze. Zanimljivo je izgleda sve što meni diže tlak, pa tako i to. Nije bilo dosta Bundeslige. Prve, druge i treće lige subotom i nedjeljom. Nije bilo dosta Konferencijske lige, Lige prvaka, engleske lige, Liverpoola i Manchester Cityja. I ne znam više kako se sva ta sranja zovu. Ne, trebalo je jedno prvenstvo aman taman da sjebe božićni duh. Iliti ono što je od njega ostalo. Koliko li ova katastrofa od svjetskog prvenstva misli trajati? Dodjem s posla, skuham, pojedemo, pospremim i onda da ću imat nešto od života a ono glupi nogomet na televiziji. Pa da me Gestapo i inkvizicija skupa muče lakše bi izdržala. Nema dosadnijeg sporta. Povlačim sve ono pljuvanje po biatlonu, curlingu i Tour de France. Ovo je prava katastrofa. Da imam sreće, a nemam, spasio bi me sada taj famozni blackout. Mjesecima nas straše njime i sad kad bi ga trebala ko ozebli sunca a njega nigdje. A možda bi trebala prestati kuhati iz protesta. Zalijepiti se za plohu od šparheta kao zeleni aktivisti. Ili politi televizor juhom od hokaido bundeve. Kao jadne suncokrete Van Gogha koji su im valjda krivi jer nisu bili iz bio uzgoja. Ili još bolje. Skuhati pa zalijepiti lonac i poklopac. Tako da gledaju u fažol a ne mogu do njega.  I sve je super I sve je za pet Kad si muško I voliš nogomet Ušlagiran i agresivan Ja sam dušo predivan |
- 22:53 - Komentari (13) - Isprintaj - #
nedjelja, 27.11.2022.
Vijenac
|
Svake godine na današnji dan ujutro zapalim prvu svijeću na adventskom vijencu. Ove godine uspjelo mi je totalno zajebati stvar. Nemam ni vijenca ni božićne zvijezde. A kako je došlo do te katastrofe? Saznat ćete u nastavku.  Godinama već izbjegavam kojekakve seminare, sajmove i kongrese. Posebno one na kojima je težište na "networkingu" iliti širenju mreže poznanstava na poslovnoj razini. Zadnjih godina neda mi se više širiti mrežu ni privatno a kamoli da sad tri dana upoznavam nove Hansove i Dietere s kojima ću satima raspravljati o dinamičkim opterećenjima mostova i utjecaju tečenja betona na količinu armature.  Šlag na torti mojeg odjebavanja networkinga donijela je sa sobom korona. Za razliku od onih kojima su javno bila puna usta brige za druge pa su ostalima nametali maske i testiravanja prije sastanaka, ja sam sastanke i druženja stvarno izbjegavala. Ograničavanje kontakata i razmak od dva metra mjere su koje bi da se mene pita mogle ostati zauvijek. Nikad nije bilo ljepše raditi u birou nego u ono vrijeme dok je velika većina bila u home office-u. I tako je sada teško naviknuti se i na povratak kolega iz bunkera a kamoli još upoznavati nove.  Ove godine već sam tako uspjela izbjeći neki sajam u Dresdenu na koji se kretalo na ponedjeljak iza Duhova a koji je ovdje praznik. Dosta sam se ja narmbala za firmu da bi slobodne dane trošila na kojekakve networkinge i stajanje u stau na autocesti gužvajući se na zadnjem sjedištu sa reklamnim panoem od firme. I onda još dva dana stajati za pultom blebećući o našim vizijama, bla bla, truć truć u koje ne vjeruju ni oni koji su ih napisali u brošuri. Onda je jednog dana došao novi mladi šef, kojem sam se lani, jezik prigrizla, žalila da su žene u našoj firmi podcjenjene i slabije plaćene od muškaraca, na što sam onda jedno za drugim dobila bolju sobu, u njoj kolegicu s kojom se najbolje slažem, dva-tri "šulunga", veću premiju i na kraju i povišicu. Uz uvjet da se više ne žalim zbog položaja žena kad tome nije (više) tako.  Za razliku od onog prethodnog (ne znam sjećate li se još Napoleona) a koji je sve takav kakav je (nikakav) dogurao na višu poziciju, s ovim mladim se dobro slažem. Na početku sam mu ponudila svoju strukovnu pomoć i iskustvo, što zna cijeniti, budući da nisu svi bili toliko oduševljeni da nekog 32-godišnjaka postavljaju na to mjesto. I sada dobro funkcioniramo. I kako onda odbiti odlazak na kongres i ovoga puta, posebno takav gdje se više radi o stručnom usavršavanju nego o već spominjanom netvorkanju.  Dobra strana takvih dogadjanja je kronično niski postotak ženskih sudionika, pa je u pauzama moguće širiti se na sve strane po ženskom WC-u. Gužva se može usporediti sa onom u muškom zahodu za vrijeme simpozija babica i odgajateljica u vrtiću.  Nego, skroz sam se udaljila od teme i nije baš jasno kakve veze simpoziji i ženski wc-i imaju sa nepostojećim adventskim vijencem. Zapravo nikakve osim da u mojem odsustvu nitko od dvo- ni četveronožaca nije došao na ideju nabaviti vijenac, a ja sam u gužvi oko simpozija kojem je prethodio odlazak liječniku zbog (odjednom) visokog tlaka (O tome drugi put, nakon napete zgodbe o bolovima u križima o kojima vas neću daviti. Zasada.) potpuno smetnula sa uma i Advent i Božić. A i nema ove godine nikakvog božićnog ugodjaja. Jedno zbog temperatura koje se često kreću i do dvadesetak stupnjeva danju još tamo početkom studenog a drugo zbog mjera štednje električne energije kojima je Božič i ove godine pao kao kolateralna žrtva i vrlo malo ili nikako je sve skupa okićeno.  No, duh Adventa spasila sam pripremom advenstkih kalendara za dečke kao i svake godine. Na sreću taj dio naručujem online dosta ranije, kao bi sigurno stiglo na vrijeme.  Tako će i ove, umjesto božićnih poklona u jednom paketu dobiti 24 mala dnevna (uglavnom jestiva ali i neka druga iznenadjenja).  Mačkama paket nisam pripremala,  njima je ionako svaki dan blagdan  i još jedna prilika  za odmor  na svim  mogućim  i  nemogućim  mjestima  Bitte mal zur Seite treten Denn wir brauchen Platz zum Kneten Sind die Finger rein? Du Schwein Sind die Plätzchen, die wir stechen Erstmal auf den Ofenblechen Warten wir gespannt Verbrannt In der Weihnachtsbäckerei Gibt es manche Leckerei Zwischen Mehl und Milch Macht so mancher Knilch Eine riesengroße Kleckerei In der Weihnachtsbäckerei In der Weihnachtsbäckerei (Rolf Zukowski : In der Weihnachtsbäckerei) |
- 18:05 - Komentari (11) - Isprintaj - #
četvrtak, 24.11.2022.
Oscar
|
Mlinac za papar koji je Novoj TV ostao od Master chefa davne 2010 (ili nešto slično) u moje ime dodjeljuje se tigiju. Po onoj ruka ruku mije, trebala bi nominirati V jer je ona nominirala mene kao blogersku zločestoću. No to onda ne bi bilo fora. A i obzirom da je poštarina za inozemstvo skupa, u slučaju da nekim blogočudom osvojim više taj famozni mlinac, molim da ga se pošalje na adresu od V. Ona će kao najjača kuharica na blogu uspjeti izvući najviše papra iz njega. A sad zašto Tigi? E pa zato jer bi da mi sad nekim čudom naraste ona stvar i krste me i pričeste u 55. godini u biti bila on. Jebe se njemu za političku korektnost, jebe se njemu za sve novokomponovane belosvjetske norme kojih bi se trebalo držati. Koga voli voli a koga ne voli to mu i reče. Nema tu one iz mojih novih krajeva tipa dasdarfmannichtsagen. S njim si na čist račun duga ljubav. Ili kao tobože neka silna mržnja. Na jeziku. Što bi rekli Švabe : Harte Schale, weicher Kern. (Iliti prevedeno na blogerski: Bolje da te Tigi mrzi, nego da te tolerantni i razumni blogeri vole.) Crnac Sammy nije znao u kojoj je zemlji Ni kako se ispravno jedu baklave Crnac Sammy je jedino znao U kojoj rundi bi treb'o da padne Zike i face iz našeg kantona Sjede pored samog ringa Ziketova ruka na koljenu od Mine Sjeba koncentraciju kladanjskog Tigra Da li je kriv Sammy il' Ahmo Analiziralo se poslije meča Naš šampion je naletio na štoc Tigar iz Kladnja pade k'o svijeća To je sport za ljude u Bosni Niski udarci tu se ne sude A ima samo pauza mala Da čistačica pomete zube |
- 22:47 - Komentari (7) - Isprintaj - #
utorak, 01.11.2022.
Crtica
|
Prošli tjedan bilo je 5 godina da je mama umrla. Da je živa slavili bi slijedeće nedjelje njen 75. rodjendan. Ne volim groblja. Previše sam vremena kao mala provela na njima s pokojnom babom koja je na grob odlazila nekada i dvaput na dan. Da se ne osuše rožice. Do našega groba stoji i danas stari dječji grob bebe koja je umrla nakon samo pet dana negdje početkom dvadesetog stoljeća. Prije više od sto godina. Baba se uz naš cijeloga života brinula i za taj napušteni i zaboravljeni grobić. Kada je na našem groblju počelo faliti grobnih mjesta komunalno poduzeće je došlo na ideju odstraniti taj grob. Baba to nije dala nego je taj grobić preuzela na sebe i tako do smrti plaćala naknadu za tudji grob iako su davno mrtvi i roditelji te bebe i kasnija braća a vrlo vjerojatno i djeca te djece. Razlog je navodno bilo da ne bi netko na tom mjestu napravio ogromnu grobnicu od koje bi teško došla do našeg groba sa svih strana. Meni se ipak činilo da nije imala srca da tako nestane jedini dokaz postojanja djetešca koje je živjelo samo 5 dana. Kao i sestra moga tate kojoj su se jedan po jedan skoro svi naši pridružili u grobu do. Kad je nakon babe i tate umrla mama, sestra i ja uz kuću smo naslijedile i oba groba. Kako sjećanja s godinama blijede, tako je prazna kuća više budila sumnju u to da li su njeni nekadašnji stanari ikada uopće postojali ili sam sve skupa samo sanjala, negoli je budila lijepa sjećanja. Sin nije htio više odlaziti dolje kad nema babe i deda, mi smo još neko vrijeme pokušavali pronaći u njoj nešto od onih dobrih starih vremena kad su svi još bili živi i zdravi i na broju. Nije nam baš išlo. Kuću i dom čine ljudi u njima a ne zidovi i fasade. Kuća bez ljudi koji su u njoj živjeli postala je živa rana i tako smo je ovoga ljeta prodali i time je jedan od nekoliko mojih odvojenih života koji su se odvijali na raznim mjestima završio. Nikad nisam voljela groblje i grobove. Gledala sam na njih kao na dokaz nečije smrti. A što se tu ima dokazivati. Danas jesi, sutra te nema. Smrt je samo nuspojava života. Onda mi je ovih dana oko maminog datuma smrti i rodjendana koji leže tako blizu da ih je teško razdvojiti palo napamet da su grobovi na kraju jedini opipljivi dokaz da je netko bio tu. I kako je netko jednom rekao da je život ona crtica izmedju dva datuma na grobu. Nečija je crtica duža, nečija kraća a neka je samo proletjela uz nas kao ona bebe stare pet dana a čiji je grobić ostao kao dokaz da je onaj moj završeni život jednom ipak bio tu. To je bilo ka u priči, malo sriće, puno jada, puno zime i propuva Ali jubav sve izliči, boje vengo sto balada, boje nego štruca kruva To je bilo ka u priči, ma ih više ovud ima, na dnu mora su gajete Sve beštimje, grube riči, sve je prošlo poput dima, vrime metlom sve pomete |
- 08:53 - Komentari (12) - Isprintaj - #
|
Studeni 2024 (3) Listopad 2024 (4) Rujan 2024 (6) Kolovoz 2024 (1) Srpanj 2024 (10) Lipanj 2024 (10) Svibanj 2024 (9) Travanj 2024 (12) Ožujak 2024 (5) Veljača 2024 (4) Siječanj 2024 (5) Prosinac 2023 (4) Studeni 2023 (10) Listopad 2023 (22) Rujan 2023 (9) Kolovoz 2023 (9) Srpanj 2023 (9) Lipanj 2023 (8) Svibanj 2023 (2) Ožujak 2023 (6) Veljača 2023 (1) Siječanj 2023 (1) Prosinac 2022 (13) Studeni 2022 (4) Ožujak 2022 (1) Veljača 2022 (6) Siječanj 2022 (8) Prosinac 2021 (18) Studeni 2021 (6) Listopad 2021 (4) Rujan 2021 (7) Kolovoz 2021 (1) Srpanj 2021 (10) Lipanj 2021 (6) Svibanj 2021 (14) Travanj 2021 (10) Ožujak 2021 (15) Veljača 2021 (13) Siječanj 2021 (3) Dnevnik.hr |
|
Opis bloga
Šta znači KUJA? » kuja • ženski rod Kučka, keruša. Izraz KUJA se sastoji iz 4 slova što je za 4.8 manje od prosječne hrvatske reči. Sadrži 2 (50%) samoglasnika, što je za 7.2 procenta više od prosjeka. Napisano unazad: AJUK Sve sličnosti sa stvarnim osobama, mačkama, kujama, ocvalim polovnjačama, bradavičastim svinjama i dogadjajima slučajno su namjerne. Kako ne bi morali razmišljati da li su Vaši komentari na ovom blogu poželjni ili ne, autorica je iskoristila mogućnost blokiranja i time vam olakšala dilemu. U slučaju neželjenih nuspojava zbog nemogućnosti komentiranja pogledajte u ogledalo i preispitajte sami sebe (i svoje prijatelje). Kod akutnih napada bjesnoće nazovite 112 ili Vrapče, tamo će vam sigurno znati pomoći. Pritužbe i primjedbe možete svakodnevno slati na slijedeće mailove: Nuspojaveineželjeniučincibloga@net.hr LansirnarampazalansiranjeodjebaPraćka@gmail.com Blogotragedijestopifreshliste@histeriziranje.org Napusisekurcaludakravoumjestodaovdjepizdis@uhljebljeni.hr Samasidebelaisfrustriranakrava@jadna-pizda.hr |