Marketing
Pacijenti
Jučer je bio prvi radni dan nakon 4 dana odmora.
Nekima od nas.
Neki drugi nastavili su praksu ljenčarenja prethodnih dana.
Još u ponedjeljak me uhvatila neka depresija.
Ne volim nedjelje, zakonom bi ih zabranila da se mene pita i uvela dvije subote. Ili još bolje tri petka popodne/navečer.
Od nedjelje kojem slijedi ponedjeljak gori je jedino neradni ponedjeljak kojem slijede 4 radna dana. Za razliku od neradnog četvrtka kod kojeg je potpuno drugačije. Na njega se lijepo spoji godišnji u petsk plus vikend.
U biti sam živčana jer nas opet čekaju posjeti doktorima.
Jučer je Ištvan išao obnoviti cjepivo protiv tetanusa, kad ono čekaju ga dvije šprice.
Kaže sestra: Zvali ste radi antitetanusa pa smo zaključili da Vas možda zanima i cjepiti se protiv krpeljnog encefalitisa.
Ištvan: E pa ne zanima me.
Sestra je na to bila malo nadrkana, valjda je zato uputnice čekao sat i pol, umjesto pet minuta kao inače.
Jebeni poluantivakser, ti ćeš meni birat čime ću te pelcovati?!
Jutros ga je čekao godišnji pregled kod urologa.
Bojim se tih pregleda više nego on.
Navodno je sve u redu.
A ako nije, javit će mu kad stigne nalaz krvi.
To je standardna procedura, svake godine umirem od straha.
Bolje da ja pandrknem nego on, tko bi me onda zabavljao?
I koga bi onda zajebavala?
Ja pak sutra idem kod ortopeda.
Htjeli su me vidjeti prije godišnjeg, da popričamo što od welnessa smijem a što bolje ne, glede & unatoč svih mojih 12 ožiljaka, puknutih ligamenata i inih svinjarija koje se izvana baš i ne vide.
Nakon pregleda čeka me i godišnji sastanak sa šefom odjela.
U našoj firmi, ne onog na ortopediji.
Ti sastanci mi idu na kurac, iako je novi šef sasvim ok i dobro se slažemo.
Zatražiti ću ovoga puta službeni auto i povišicu od 30 posto, da skratim sastančarenje.
Ono čega se najviše bojim je pregled kod angiologa slijedeći tjedan.
Taj mi mora prije puta pregledati žile na nozi.
Da se nije negdje nešto ne daj blože začepilo.
Nadam se da neće na kraju on naći neko sranje, pa da na kraju ne možemo na put.
Jebem ti, pretvaram se polako u svoju pokojnu babu po mami a koja je bila em hipohonderica svjetskog glasa, em je sve oko sebe opterećivala svojim nalazima i tabletama.
Tetak, a njezin zet, je tako umro izmedju nalaza mokraće i ultrazvuka.
Ili nešto tome slično.
Sjećam se kao da je bilk danas kad je pričala: I onda san ti ja moja Ivana pondiljak bila poli doktora i zel mi je mokraću na analizu i dal mi je, pogledaj, ov antibiotik. Utorak je umrl Ivan a sredu san hodila v Riku na ultrazvuk (čega, nemam više pojma)....
Sjećam se samo da je tetkov pogreb, zbog kojeg sam tada i bila u kratkoj posjeti doma, babi bio nešto što se eto dogodilo izmedju njenih jako bitnih nalaza.
Da malo skrenem misli sa svog tog doktorčevanja ispekla sam.kiflice sa hrenovkama.
Nije mi prvi put da depru i strahove liječim u kuhinji, pa nije ni čudo da sam debela :)))
No, u zadnje vrijeme samo pečem ali ne jedem, iako se debljam i od gledanja.
A sada vas ostavljam i idem gledati nogomet, polufinale njemačkog kupa.
Navijam za Bayer Leverkusen, kojeg moji dečki od milja zovu Neverkusen jer su već u par navrata zajebali već gotove pobjede i titule i nikad ništa ne osvoje.
Ove godine bi uz malo sreće mogli osvojiti i kup i prvenstvo.
(Ni slučajno ne zamijeniti Bayer Leverkusen s Bayernom iz Münchena, koji se već svima zadnjih godina popeo na kuki.)
Evo, vode 3:0 na poluvremenu, baj baj odoh ja :)
Es kann soviel geschehen
Ganz egal, wie hart mein Schicksal wär
Ich würde nie zum FC Bayern München gehen
Was für Eltern muss man haben
Um so verdorben zu sein
Einen Vertrag zu unterschreiben
Bei diesem Scheissverein?
Toten Hosen: Bayern
Post je objavljen 03.04.2024. u 21:38 sati.