U središtu kružnice radijusa 15km
subota, 18.03.2023.
Dojmovi (vol.1)
|
Jučer smo se vratili doma. Dok ne skinem slike sa fotoaparata ovdje par osnovnih dojmova. Danas nešto o hrani. Hrana u USA može se u grubo podijeliti u dvije skupine: smeće i skupo smeće. Ovo je naravno pretjerivanje ali nije daleko od istine. Kako god okreneš i gdje god da jedeš porcije su prevelike za jednu osobu. Ovo je na primjer trebala biti jedna lagana salatica za večeru:  nakon ovog sitnog hot dogića  koji nam je serviran na izletu po Grand Canyonu kao ručak uključen u cijeni izleta. Prvog dana u Hendersonu, prije puta u Arizonu, doručkovali smo nešto što ne znam kako bi uopće nazvala. Galofak i trumanova jaja je najbliže opisu tog nečega što nažalost od šoka nisam ni slikala  Slijedećeg dana u Hotelu Little America u Flagstaffu, čekajući vodiča za prvi izlet na Grand Canyon, doručkovali smo kao pravi drvosječe. Od porcije za jednoga najelo bi se najmanje dvoje.  Večera je bila nešto laganija, vrlo ukusna i jako zanimljiva. Salata sa jagodama, cheddarom, pekan orasima i brusnicama.  U originalu se servira sa gorgonzolom, no kako sam u par navrata imala alergijske reakcije na neke vrste sira tipa camambert ili gorgonzola nisam htjela riskirati posjet hitnoj službi.  U mjestašcu Tusayan u neposrednoj blizini južnog ruba Grand Canyona nije baš bilo neke naročite gastronomske ponude osim meksikanskog restorana, gdje sam se sat vremena mučila sa onom salaticom sa početka posta. Muž je naručio fajitu koja se nazire iza salate a koja je bila tolilo velika, da smo se već bojali kako je to porcija za dvoje. Na sreću račun je pokazao kako je to čudo ipak bilo za jednoga. U Vegasu smo po dolasku večerali u prvom lokalu na koji smo naletjeli. Bubba Shrimps, nazvanog po prijatelju Forrest Gumpa iz istoimenog filma, onome koji je danima znao pričati o škampima na tisuću načina.  Ovi moji ne znam na koji način su bili napravljeni ali nisu bili baš nešto, no opći dojam su popravili detalji iz filma   i kokteli koje smo pili uz večeru.  Doručak smo obično obavljali u hotelu Vdara u kojem smo odsjeli na 38.katu.    Koji god da odabereš teško je pobjeći od jaja pa ih ima i u hamburgeru  i u ovoj ogromnoj palačinkini sa borovnicama  U posjeti Downtownu taksist nam je nahvalio pizzu kod Pizza Rocka kao najbolju u Vegasu pa smo je morali probati. Toliko je dobra, da smo je najprije skoro pojeli a tek onda slikali :)))  U već spomenutoj petodnevnoj karti Go City našli su se i kuponi sa popustom od 20 dolara po osobi u restoranu Senor Frog na koji smo slučajno naletili tražeći neku od atrakcija.    U Vegasu pod obavezno ode i brunch ili večera kod Wynna.  Mi smo obavili i jedno i drugo.   Brunch nam se dopao, večera tako tako, budući da neke velike razlike u ponudi baš i nismo uspjeli primjetiti.     Za večeru se nudi praktički isto, samo po višoj cijeni (bruch 48 dolara po osobi, večera 66), s tim da je u restoranu za večeru prevelila gužva i imaš osjećaj kao da si u košnici a ne u jednom od najskupljih hotela u Vegasu.    Slatkoga za kraj nije falilo.     Da nismo probali vjerojatno bi nam bilo krivo. A i ne bi vidjeli šarenog medvjedića na ulazu :)))  Kao ni sav ostali kič kojeg je tamo na svakom koraku.    Toliko za večeras. Sutra idemo dalje. Ako uspijem doći na blog od hrpe veša koji treba ispeglati a nakupio se po putu :)) |
- 22:08 - Komentari (12) - Isprintaj - #
četvrtak, 16.03.2023.
Taxi driver
|
Jedna od najzanimljivijih sporednih stvari ovdje je vožnja taksijem. Nema kontinenta s kojeg vozači ne dolaze. Tako smo se do pozbatog znaka Las Vegasa vozili s Etiopljaninom koji se još sjeća kako su se Tito i Hajle Selasije družili, navodno kod njih još uvijek postoje ulice s Titovim imenom.  Neku večer se vozimo na Cirque du Solei kad kaže vozač odjedanput : otkuda ste vi, ja sam iz Bugarske?! Pričamo mi tako s njim a pita lik : a šta vi mislite o Makedoncima? Pa reko kako to mislite? Kaže on pa jel mislite da postoje, svi su napravili bugarske pasoše jer je Bugarska u EU. Kažem ja njemu: poznamo par Makedonaca, oni kažu da postoje. Dobro da nas nije istukao.  I na kraju čekamo sat vremena taksi nakon predstave, udjemo unutra kad ono vozi nas Nikola, prezime na ić. Opet pitanje otkuda smo. Kaže muž Hrvatska ali živimo u Njemačkoj. A ovaj da jel znamo gdje su Selce I Crikvenica, žena tamo ima kuću. Svijet je jedno najobičnije selo u kojem na bilo kojem njegovom koncu ne možeš biti siguran da te nitko neće razumjeti, pa makar govorio jezikom kojim se služi tek 4 milijuna ljudi.  (američki čobani )Jučer smo se vozili sa taksistom iz Eritreje i umrli smo od smijeha jer lik doslovno govori engleski kao Princ iz Zamunde. Bilo nam ga je žao, usred vožnje je pitao smeta li nam da obavi jedan poziv dok nas vozi, jako je važno. Zvao je zdravstveno radi kćeri koja ima nekih dermatoloških problema, vozali su ga ko mladog majmuna od stisnite 1 za ovo, 2 za ono da bi na kraju dobio novi broj koji mora nazvati.  Kad nas pitaju otkuda smo, nekada kažemo da smo iz Njemačke, nekada da smo Hrvati koji tamo žive. Neki taksisti reafiraju bolje na jedno, tipa rodili su se u Njemačkoj ili tamo imaju rodbinu, drugi na Hrvatsku, tipa čuli su za Luku Modrića. Čak četvorica dosada su vozili Davora Šukera a ovaj iz Eritreje čak ima i selfie sa njim, što i ne čudi, poznavajući njegovu kockarsku žicu. Danas nam je predzadnji dan u Vegasu, u četvrtak krećemo na put. Ponovno me lovi groznica pred put. Iako smo ovdje spizdili dolara i dolara (ne na kocku, tko ovdje traži zabavu te vrste trebao bi na noć barem 1000 dolara) isplatilo se nakon svih crnjaka zadnjih godina. Na deset dana uspjelo mi je zaboraviti sve ono što me na privatnoj ili globalnoj razini svakodnevno ždere i sad se malo bojim povratka u stvarnost. Ali što je tu je, treba pakirati kofere. Apdejt: Na putu do aerodroma naletili smo na vozača vjerskog fanatika, koji nam je objašnjavao kako je Bog velik i pravedan a sve zlo dolazi od Lucifera i kako su novci nebitni u životu. Skladno tome, ostavili smo mu samo 4 dolara trinkgelda. Razmišljala sam ne platiti mu, kad mu novci nisu bitni i umjesto toga mu reći God bless you!, no nekako mi se činilo da u tom slučaju ne bi bio u stanju obuzdati Lucifera. |
- 06:12 - Komentari (6) - Isprintaj - #
srijeda, 15.03.2023.
Kockari
Od svega što smo dosad vidjeli u Las Vegasu kockarnice su najdosadnije. Igranja za male uloge, kako je to uvijek opisano u turističkim vodičima više gotovo i nema, najmanji "bet" je 18 centi, što je iznimka, uglavnom igra počinje od od 88 centi po igri ali to već prelazi granicu lagane zabave, prebrzo si na nuli i opasno je za one koji ne znaju stati.  Za nas koji idemo sa 20 dolara po danu i kad potrošimo nema dalje to i nije baš neka fora.  Foru tko ne riskira ne profitira zaboravite, puno nam je draže za 20 dolara nešto popiti, pogledati li žvaknut nego ubaciti u automat i nadati se nekakvom silnom dobitku.  Kad na 10 dolara dobiješ 50 uzimaš pedeseticu i odeš na piće jer puno više od toga nećeš dobiti.  Inače sve je automatizirano i vrlo neosobno, čak se ni dobici ne isplaćuju na šalteru nego na bankomatu.  Svuda samo skeniraj ovo za informaciju, skeniraj ono za pomoć, živog personala ima tek u tragovima.  Teoretski dok igraš imaš pravo na besplatno piće.  Fora je medjutim u tome da kelnera nema niotkuda a ako sam naručuješ na šanku onda nije zabadava.  Sve u svemu o nekoj zabavi u kockarskom pogledu ne može se pričati, osim ako si voljam spizditi 1000 eura na noć, što mi nismo voljni izgubiti ni na godinu.  Statistika naše igre je slijedeća. Prvi dan smo dobili 100 dolara, potom u pet dana izgubili po 20, tako da smo što se kockanja tiče na nuli.  Iliti što bi rekao taksist danas, nakon što smo objasnili kako mi igramo, uz nas bi Las Vegas propao :))) Moja terapija za sve kockare izgledala bi nekako ovako... Dala bi im da razmijene 1000 dolara u novčanice po dolar, potom otvorila prozor i bacala van svakih pet sekundi po jedan dolar. Kome to ne bi objasnilo što radi sebi i svojima svakoga puta kad udje unutra spreman potrošiti cijelu plaću i još se i zadužiti, tome nema pomoći. |
- 03:47 - Komentari (6) - Isprintaj - #
četvrtak, 09.03.2023.
66
|
Ako ste vjerovali onoj da svi putevi vode u Rim, lagali su vam. Svi putevi vode na Route 66.   |
- 21:40 - Komentari (4) - Isprintaj - #
srijeda, 08.03.2023.
Grand Canyon (demo verzija)
|
U povratku s cjelodnevnog izleta po nacionalnom parku Grand Canyon, kratak foto-izvještaj za početak. Dok još imamo wifi :) (U našem hotelu malo radi, malo ne.) Više po povratku, kad posložimo 2 milijuna slika sa fotoaparata :) Pusa, voli Vas vaša zvijer, Ex-Coyote :)           |
- 02:01 - Komentari (5) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 06.03.2023.
Avantura počinje
|
Sletili. 2 puta. Pustilo nas u zemlju. 2 puta mijenjali vremensku zonu. Čudan osjećaj. Malo odspavali i probudili se u tri ujutro po lokalnom vremenu. Bolja polovica uspjela je još malo zaćoriti, meni ne ide, pa reko eto, da se javim. Danas krećemo prema Grand Canyonu, vraćamo se u Vegas u četvrtak. Više kad se vratimo u Džermani.  P.S pa kad kažu da Ameri nemaju pojma gdje je Evropa a kamoli Hrvatska... Službenica Alamo rent-a-cara kad je vidjela da sam rodjena u Rijeci, odmah kaže to je Kroejša, Adriatic see, bjutiful :))) A tko kod nas zna gdje je recimo Tusayan bez da gugla? (saznat ćemo u Istrazi) :)  |
- 14:27 - Komentari (7) - Isprintaj - #
|
Travanj 2024 (10) Ožujak 2024 (5) Veljača 2024 (4) Siječanj 2024 (5) Prosinac 2023 (4) Studeni 2023 (10) Listopad 2023 (22) Rujan 2023 (9) Kolovoz 2023 (9) Srpanj 2023 (9) Lipanj 2023 (8) Svibanj 2023 (2) Ožujak 2023 (6) Veljača 2023 (1) Siječanj 2023 (1) Prosinac 2022 (13) Studeni 2022 (4) Ožujak 2022 (1) Veljača 2022 (6) Siječanj 2022 (8) Prosinac 2021 (18) Studeni 2021 (6) Listopad 2021 (4) Rujan 2021 (7) Kolovoz 2021 (1) Srpanj 2021 (10) Lipanj 2021 (6) Svibanj 2021 (14) Travanj 2021 (10) Ožujak 2021 (15) Veljača 2021 (13) Siječanj 2021 (3) Dnevnik.hr |
|
Opis bloga
Šta znači KUJA? » kuja • ženski rod Kučka, keruša. Izraz KUJA se sastoji iz 4 slova što je za 4.8 manje od prosječne hrvatske reči. Sadrži 2 (50%) samoglasnika, što je za 7.2 procenta više od prosjeka. Napisano unazad: AJUK Sve sličnosti sa stvarnim osobama, mačkama, kujama, bradavičastim svinjama i dogadjajima slučajno su namjerne. Kako ne bi morali razmišljati da li su Vaši komentari na ovom blogu poželjni ili ne, autorica je iskoristila mogućnost blokiranja i time vam olakšala dilemu. U slučaju neželjenih nuspojava zbog nemogućnosti komentiranja pogledajte u ogledalo i preispitajte sami sebe (i svoje prijatelje). Kod akutnih napada bjesnoće nazovite 112 ili Vrapče, tamo će vam sigurno znati pomoći. Pritužbe i primjedbe možete svakodnevno slati na slijedeće mailove: Nuspojaveineželjeniučincibloga@net.hr LansirnarampazalansiranjeodjebaPraćka@gmail.com Blogotragedijestopifreshliste@histeriziranje.org Napusisekurcaludakravoumjestodaovdjepizdis@uhljebljeni.hr Samasidebelaisfrustriranakrava@jadna-pizda.hr |