Marketing
Subota
Ištvan, bolje rečeno Jeremija iz Alan Forda i moja malenkost (da se predstavim: moja pokojna baba po maminoj strani, a koja je cijeli život trčala po doktorima, da bi sve, pa i doktore nadživjela), obavili smo i zadnje preglede prije puta.
Uglavnom, kako bi Euro to lijepo objasnio - prošli smo na tehničkom.
Zasada :)
Zbog pregleda u srijedu bila sam živčana tjedan dana,a ujutro mi je doslovno išlo na povraćanje.
No nije bilo druge nego otići na pregled.
Najprije je trebalo vremena dok je doktor pročitao sve one nalaze od prije, te zaključio kao i svi ostali prije njega da takvo nešto još nije imao u praksi.
Kad se malo oporavio od šoka, krenuo je s pregledom.
I tako ležim ja tamo i ovaj mjeri jedan po jedan protok krvi po žilama i kaže na kraju: "Počekajte trenutak, odmah se vraćam natrag. Mi ovdje u ordinaciji radimo po pravilu: 4 oka bolje vide. S vašim nalazom idem do kolege, da i on pogleda, da nisam možda nešto previdio."
Taj trenutak mi se činio dug ko gladna godina.
Dobro da sam imala po sebi toliko gela za ultrazvuk da sam se brisala par minuta i time skrenula misli u drugom smjeru.
U najcrnijem scenariju vidjela sam ih kako skupa ulaze u sobu s pilom da mi odrežu nogu po kojoj krv ne cirkulira kako spada.
No, evo njega nazad sa smiješkom: "Kao što sam i mislio, sve je u najboljem redu, možete slobodno na put!".
Još je napomenuo da je važno raditi pauze u vožnjia i inače za vrijeme posla jer je sjedenje gore od pušenja u pogledu krvnih žila.
Izadjem sva sretna iz ordinacije, u čekaoni Ištvam sjedi sav zelen, izgrizao nokte do lakta.
Pričam kako je sve u redu, možemo doma i na put.
Kaže Ištvan: pa šta je ovaj radio sa tobom, skoro sat vremena te nema, živ sam se usro!?
No dobro, boja mu se brzo vratila.
Danas je pak njega čekao pregled kod otorinolaringologa.
Ne čuje dobro već tjednima i jednako toliko čeka na ovaj termin.
Svašta je već isfantazirao jer je kućni liječnik pogledao uho i ustanovio da nije začepljeno.
Da skratim - bilo je začepljeno i to i lijevo i desno (bit će njegov doktor treba nova oćala) pola sata mu to ispirali.
Smije se doktorica: "Sad ćete opet čuti što vam žena govori bez da se mora derati!" :)
I stvarno, već sam skoro izgubila glas, sve je tjednima trebali reći tri puta i to u različitim muzičkim ljestvicama.
I tako, ako sad netko od nas ne naleti na koru od banane, ne padne nam na glavu uteg od 500t ili nešto tome slično, u subotu putujemo najprije par dana u rodni kraj a onda u Zloveniju na zasluženi odmor.
Tražila sam stare slike s oba mjesta da nečime malo razbijem doktorske priče, novih će (valjda) biti po povratku.
Pusić, kisić, ako me slijedećih dana sretnete negdje izmedju moje dvije stare domovin, it iz stvarno aj, Leklerk.
MOM ZAVIČAJU
Niš nima lipjeg od mog zavičaja,
I tega mesta kade san se rodil,
Od moga kršnega primorskog kraja,
Kade san mići va školu ja hodil.
Ma je to bila baš lipa užanca,
Pod starun murvun na špegule igrat,
I na pedine i anke skrivalca,
Na tazi momolo svu mulariju zvat.
Ma je već dugo pasalo to vrime,
Od kad ja nisan va rodni kraj došal,
Mili Sušaku, ah, ne pozabi me,
O tebi vavik san sakuda kantal.
(Vjekoslav Knežević)
Povsod sem bil čisto sam,
pot za kruhom vodi vedno drugam.
Prevozil sem tisoč cest,
videl blišč in bedo tujih mest.
Ta zelena dežela me prevzame,
ko vozim po cesti do Ljubljane,
tu imam ljubezen, tukaj sem doma.
Pogled na Savo tako me gane,
da oko zarosi in v hribe ujame,
solza pravi srcu, da sem tukaj doma, tukaj doma.
Post je objavljen 11.04.2024. u 19:21 sati.