Marketing
Srijeda
Zadnji put je utorak bio dan D.
Ovog puta to je srijeda.
U srijedu ujutro imam naime pregled kod angiologa.
Dok mi se nije desilo što minse desilo, nisam imala jebenog pojma kako se ta vrsta specijalista zove.
A i vama żelim da ga ne trebate.
Osim možda kao pitanje na kvizu.
Čemu strah od dotičnog stričeka doktora?
Dobro, ja ne volim nikakve doktore i dobivam tri napada anksioznosti kad se saml sjetim nekog termina kod njih.
Nadje li mi u srijedu stric angiolog neko sranje, ne možemo na planirani godišnji.
A to nam, posebno Ištvanu, koji se dobro naskakao okolo zadnjih 5 mjeseci treba ko ozeblom sunca.
Razmišljam čak i da jednostavno ne odem nikamo, pa šta bude da bude.
Ali Ištvan ustraje na pregledu, da nam kakav trombić po putu ne pomete planove.
Lako za mene.
Pandrknem li po putu, aman taman me u dva tjedna stigne kremirati i šebrknuti u more sa one stijene na kojoj sam kao mala sa starim lovila ribu
Ali Ištvanu je bitno da još malo potrajem.
Pa makar za to morala godišnji provesti u šugavoj Njemačkoj igrajući mini golf.
A niš, nekako moram izgurati do srijede, onda ću znati smijem li na put ili ne.
U medjuvremenu izašli smo jučer protegnuti noge do susjednog mjesta.
Nije da sam baš Brzi Gonzales, no opet sam mrvicu brža nego prošli tjedan.
U zraku još uvijek ima saharskog pijeska i usprkos sunčanom vremenu, izgleda lagano oblačno.
No bitno je da sam uspjela prijeći granicu od 5 kilometara pješačenja.
To mi je prvi put uspjelo.
Na povratku iz šetnje trebalo je očistiti povrće za preko tjedna i nasjeckati tako da preko tjedna bude odmah spremno za upotrebu.
Samo kuhanje nije neki problem ali priprema namirnica je zajebancija koju obično riješim u jednom naletu.
Dio šarene salate i zelene šparuge odmah sam pripremila, ostatak sam spremila za kasnije.
Kad krene sezona šparuga jedemo ih dok nam ne počnu izlaziti na nos.
Osobno više volim zelene šparoge od onih bijelih.
Za razliku od bijelih, koje same baš i nemaju nekog okusa, nego su najbolje sa holandez umakom, ove zelene su fine i bez puno dodataka.
Kad ne idu u neku fritatu, kajganu, salatu ili omlet, najradije ih spremam jednostavno popržene u tavi ili u pećnici, začinjene jedino balzamiko umakom i s malo soli.
Ništa drugo im ne treba.
Vrućina mi ne paše, ne znam kako izdržati cijelo ljeto sa onom glupom kompresijskom čarapom ispod koje krepivam od vrućine.
Klima u spavaćoj radi na maksimum, neću si dozvoliti još jedno okretanje od vrućine po krevetu cijelu noć.
Dobro da sutra stiže zahladjenje.
Što se mene tiče može pasti i snijeg.
Idem sad gnjiliti sa mucekima, to se raširilo po kauču koliko je široko i dlakavo.
Pusić, kisić i laku noć.
Post je objavljen 08.04.2024. u 21:11 sati.