Linkovi

"Bolje biti krepan nego poluživ."
(Saša Lošić u rijetkim trenucima kad je ovaj bio trijezan)

"U diktaturi ne smiješ nikome reći ono što je zabranjeno.
U demokraciji smiješ svakome reći ono što je dozvoljeno."
(A.Ferkel, Berlin)

"Ni ove godine vjerojatno nećete otići tamo gdje još nikada niste bili,
a bogami ni tamo kamo ste uvijek odlazili."
(Dalaj Sarma)

"Vidim opasan virus koji će izazavati pandemiju svjetskih razmjera
početkom 2020."
(Baba Vanga po okončanju pandemije, krajem 2023)

"To je nepravda!" (Kalimero, povodom ustoličenja novih top-blogera)

„Da Ahil nije imao petu, kad tad bi umro od korone.“
(Homer u neformalnom razgovoru, pred kraj pandemije)

"Rajši se Fuk pišem!"*
(Flekserica odgovarajući na pitanje: Da li bi se odazvali na poziv za blogersko druženje?)

"Bolje jesti smeće nego govna."
(Stevo Karapandža u nenapisanom komentaru kod Ipsilonke dana 04.04 24)

"Ma nabijem vas sve na qrac!"
(Zdravko Mamić iz egzila)

"Razlika izmedju Djordja Balaševića i Bore Djordjevića svodi se na to da je prvi bio Dobrica a drugi Ćosić."
(Arsen Dedić poručujući treći konjak u sedam ujutro u baru "Kod Svetog Petra)

*u prijevodu s jezika naših dragih susjeda: radije mijenjam prezime u Fuck!

U središtu kružnice radijusa 15km

petak, 29.12.2023.

30

Danas nam je trideseta godišnjica braka.
Da je sve bilo normalno, bili bi negdje u toplicama.
Ovako kurac.

Gledam neki dan one sinkronizirane videiće sa pingvinima i kaže balkanska pingvinska mater: "da sam ubila čovjeka, već bi bila izašla".
Kaže mi muž: ova je stvarno koda tebe slušam.
Pingvini mi popravili dan.

Kad već nismo mogli nikamo otići, jer sam sve sjebala svojom akrobacijom u dnevnom, onda ajde, idemo na ručak.
Naravno, jedan za drugim restorani u koje bi otišli zatvoreni su izmedju Božića i Tri kralja.
Ili pak imaju pauzu baš kad meni završi današnja fizioterapija.
Ili rade još samo dostavu.
Tako ću na kraju na godišnjicu još morati i kuhati ako baš ne želimo jesti neko tursko ili pakistansko govno iz dostave.

Kažem sad mužu da mi natoči malo kole, nekako mi došo gušt.
Ono, jebeš zdravi život i smoothie.
A on meni da čekaj malo.
Reko jel tebi jasno koja ti je najčešća doskočica otkako mi treba tvoja pomoć?
Čekaj malo!
Prije si najčešće govorio: daj malo!
Ko pop.
Daj malo kole, daj malo vode.
Sad kad ja kažem daj malo a ti meni čekaj?!

A i on je ostario.
Ja sam spora zbog ozljede ali njemu u zadnje vrijene za sve treba tri dana.
Popizdim.
Svaka druga mu je: čekaj malo!
Pa da, a šta drugo nego čekat dok se vuče ko crkotina.
Spori ljudi mi oduvijek idu na kukijev kuki.
Ne znam jel mi više na živce ide njegovo razvlačenje ili ja sama sebi ovako kilava.

Konačno sam dobila prognozu koliko dugo ću još biti doma.
Kaže doktor najmanje 3 mjeseca!
Do tada ću pobenavit.
Sad je taman tri mjeseca od nezgode.
Još tri mjeseca doma sjebat će mi ono malo živaca što mi je još ostalo.

Dobra vijest je da od slijedećeg tjedna mogu na plivanje.
Loša je da s ovakvom nogom ne mogu plivati prsno kao obično.
Kraul ne mogu dugo zbog astme a ledjno je teško plivati u punom bazenu.
Tako da, ne očekujem ni od toga baš neke lude rezultate.
Ali ako ništa drugo, malo promjene će mi dobro doći.

Iako, muči me 11 rana na nogama, koliko ih imam sveukupno a u koje ljudi ne mogu ne blejati.
A ja mrzim kad bleje u mene.
Tako se već sad bojim mogućih incidenata.
Najradje bi se zatvorila na vrh neke kule ko ona Matovilka ili koja je već bila i ne bi ovakva izlazila medju ljude.
Posebno ne na bazene ili u saunu.
Ištvan je drugačiji.
Na mojem mjestu on bi o tome blebetao sa nepoznatim ljudima.
Ja mrzim glupe poglede a još više glupa pitanja.
O jadna vi, šta vam se to desilo?!
Pizda meterina mi se desila, odjebi od mene i brini se za svoja posla!
Dakle, još će biti veselo.

U zadnje vrijeme izbjegavam i razgovore sa poznatima a kamoli ne sa onima sa strane.
Zove tako neki dan muževa tetka i ja se ne javim.
Pita me Ištvan da zašto.
Pa zato jer me zove samo da bi dalje mogla širiti senzaciju o tome što mi se desilo i koliko ću se još oporavljati, kao što meni svaki put sat vremena drobi o tužnim sudbinama meni nepoznatih ljudi.
Stipi (ili koji je već) umrla žena.
Od ugruška.
Takve vijesti me posebno vesele dok još pijem tablete protiv zgrušavanja krvi.
Tamo neki Dieter iz njenog susjedstva ima raka u zadnjem stadiju, evo se od svih oprostio a Marinu Daru iz Babine Grede ili koje li već pripizdine šlagiralo i sad je nepokretna.
Pa jebem ti koji debil moraš biti nekome tko se sam oporavlja nakon operacije pričati takva sranja?!

Kako se ja nisam htjela javiti, javio se Ištvan.
I ova ni dobar dan nego: I kako je žena, oćel šta bit od toga?
Pa jebem ti mater.
Kad me drugi put nazove predložit ću joj da počne voditi motivacijska seminare.
Za samoubojice.
Nakon razgovora i moja bolja polovica se počela pitati o motivima takvih i sličnih poziva.

No nije sve tako sivo
Ima nade.
Evo Hrvati obavili godišnju dozu humanosti i empatije na hrvatski način.
Otplatili kredit pijanduri i preljubniku koji cijeli živit glumi seleba jer je jednom davno vodio Hugo show.
Sad ovaj može dalje lokat, džebalebarit i jebat se, ako mu se oblokanom još diže a ne tužne li sudbine - raditi osam sati ko ovi koji su mu to omogućili a ostatak godine će se čudom čuditi zašto je na stotine tisuća ljudi otišlo iz zemlje pa im sad pakete nose Nepalci a slance peku Filipinci.
Jedva čekam kad će akcija za Hameda Bangouru ili Bucu Vrageca iz Smogovaca.

A dotada pusić, kisić i ommmić.
I naravno: čekaj malo!

- 11:49 - Komentari (13) - Isprintaj - #

subota, 23.12.2023.

Božićni recept

Recept za slinavi božićni film na RTL televiziji:
Sastojci:
Neudata provincijalka (1 komad)
Šef, opcionalno zaručnik (1 komad)
Roditelji, opcionalno majka udovica (1 komad)
Sestra, opcionalno brat, u braku sa troje naporne starmale djece od koje je jedno obavezno crvenokoso i pjegavo (1 komad sestre/brata, 1 komad supružnika, 3 djece, jedno crveno)

Priprema:
Neudatu provincijalku ubaciti u uspješnu firmu (financije, moda, časopisi) u velikom gradu.
U tjednu prije Božića dati joj otkaz/napustiti je zbog sisate kolegice.
Otkazati planirano skijanje u Aspenu te pripadajuću unajmljenu kolibu sa kaminom, posjesti je u avion/vlak/unajmljeni auto koji je vozi u pripizdinu iz koje je izplazila.
Tamo je dočekati od strane roditelja punih pametnih izreka/majke udovice čiji je supružnik umro nedugo nakon prošlog Božića, a jako je, nenormalno za života obožavao Božić i sav cirkus oko njega.
Nakon što se smjesti u svojoj mladenačkoj sobu u kojoj još visi plakat Limahla ili neke slične kreature sa fudbalerkom, poslati je u posjetu sestri/šogorici koje baš peku 137.kaštrolu paprenjaka. Za koga, samo one znaju. Naravno, mali crveni je glavni u pomaganju mami, veseleći se tetki koja je sad besposlena/single i možda ostane zauvijek u idiličnoj pripizdini mijesiti kekse dok ne padne mrtva zabrašnjena i musava pedesetak godina kasnije.
U pripizdini je naravno i božićni sajam na kojem se danas održava trdaicionalni izbot najljepšeg drva ili najboljeg drvosječe. Tu naša junakinja sreće ljubav iz doba Limahla a koja pati za njom još od dana kad je odjebala u veliki grad trbuhom za Prada štiklama i Louis Vuitton torbicom. Daljnja priprema ovisi o tome da li će se šef koji je dao otkaz/zaručnik koji je dao nogu još pojaviti jer su uočili što sve gube bez gledanja njene preglupe face po cijeli dan. Ma kakvog sad tu zapleta od 5 minuta bude, naša junakinja žvalit će se na kraju ispod imele sa onim od njih koji joj pokloni najoriginalniji poklon, najčešće neko smeće sa posvetom tipa Paulo Coelho, kineski keksić za sreću i poruke s boce Jane.
Happy end.

Bonus (opcionalno):
Mjesec preko cijelog neba (1 komad) preko kojeg lete Djed Božićnjak (1 komad, pravi, ne fejk) i njegovi sobovi *1 komplet skupa sa saonicama.

Božić dolazi.
S njime i vrijeme za moju nadražu i najiskreniju božićnu pjesmu ikada u kojoj se onako pravo iz dna duše istovremeno vole, mrze i časte kojekakvim uvredama.
Njemu je prošli ovoga puta bio zadnji, kao što mu je u afektu na tren zaželjela.
Malo je falilo da bude i meni.
Ali evo, još sam tu.

Sretan Božić žele vam šepava Berta i Ištvan pjevajući:

You're a bum
You're a punk
You're an old slut on junk
Lying there almost dead on a drip in that bed
You scumbag, you maggot
You cheap lousy faggot
Happy Christmas your arse
I pray God it's our last
The boys of the NYPD choir
Still singing Galway Bay
And the bells are ringing out
For Christmas day
I could have been someone
Well so could anyone
You took my dreams from me
When I first found you
I kept them with me babe
I put them with my own
Can't make it all alone
I've built my dreams around you
The boys of the NYPD choir
Still singing Galway Bay
And the bells are ringing out
For Christmas day

- 17:50 - Komentari (6) - Isprintaj - #

srijeda, 13.12.2023.

2023,

nosi se više u tri pizde materine iz koje si izmigoljila prije nešto manje od godinu dana!
Jes da si imala neke lijepe momente, putovanja života i tome slično, no sve si ti to na desetke puta obračunala u negativno.
Da ne bi slučajno jednom bili u plusu.

Ne pišem u zadnje vrijeme jer ne znam o čemu.
Evo, ovaj post pišem i mijenjam i brišem već 5 dana.

Dani su mi manje više jednaki.
Razlikuju se jedino u intenzitetu napetosti u usranom koljenu, koje me lagano izudjuje.
O tome idem li na beskorisno mučenje kod jednog ili drugog fizioterapeuta ili na kontrolu kod specijalista ili pak kućnog liječnika.
O tome dolazi li taj dan sestra u kućnu posjetu previti rane i pomoći mi navući kompresijsku čarapu.
O tome tuširam li se sa ili bez šamponoranja kose.
O tome da li taj dan pomislim kako mi je malo krenulo na bolje ili sjedim očajna blejeći u jednu točku s razmišljajući što ako nikada više neću moći voziti auto i živjeti na jedan dan bez bolova.

Prošlu srijedu sam se javila u firmu jer je draga kolegica slavila 50. rodjendan i priredila malu feštu.
Specijalno je premještala feštu s jednog dana na drugi, tako da svi kolege budu u firmi a ne negdje ne terenu ili sastanku.
Na kraju, dodjem tamo, a u firmi same žene.
Sva muškadija, osim onog jednog kolege koji me posjećivao u bolnici, na bolovanju.
Ali doslovno svi, uključujući i šefa.
I to je taj jači spol, koji je po statistikama i do 30% bolje plaćen od žena na istom radnom mjestu.
Mimoze i pičkice, koje umiru doma kad jednom kihnu.
Kaže muž kasnije, možda se te pičke nadaju da ćeš doći nazad u prvom mjesecu, pa rastežu do tada.
Ima nešto i u tome jer šestorica od oboljelih sada preuzima djelove mojih obaveza.
No malo su se preračunali.
Bit će prije veljača, ako ne i travanj dok se vratim.
Ako bude išlo ovim tempom možda i kasnije.

Spomenula sam već zdravstveno osiguranje iliti "krankenkasse", koje mi zagorčava ionako trenutno sjeban život.
Po jednoj strani me jebu pitanjima kada se mislim vratiti na posao a po drugoj mi odbijaju platiti troškove za pomagalo kojim se razgibava koljeno, tako da sam odlučila sama platiti 600 eura za mjesec dana jer ne mislim ostati invalid radi neke tamo uhlebljene pičke koja odlučuje o mom oporavku na osnovu tablica po kojima to pomagalo kod mene nema smisla.
Tamo vjerojatno piše: strankinja, Hrvatica, naturalizirana Njemica ali nebitno, štoviše čak, 55 godina, zaposlena u birou - vrlo važno što će šepati, bitno je samo da ide na posao i uplaćuje doprinose za moju plaću, pomagala gospodja Becker i Müller, te rehabilitaciju Mehmeda M., koji u životu nije uplatio ni centa u kasu, niti hoće jer ga je previše šteta za posao kad može živjeti na račun gospodje Odjebanovich. ODBIJENO!
Naravno da se radi o njenoj materi ili ocu, onda ne bi bilo preskupo ni da ih helikopterom vode na fizioterapije na račun zdravstvenog, nema problema, ušparali smo na putnim troškovima gospodje Odjebanovich, koja benzin i taksi plaća sama.
Jedina satisfakcija mi je da sam glupu švapsku kurbetinu poslala u tri pičke materine preko telefona, putem kojega me nije smjela ni kontaktirati jer nisam pismeno dozvolila i zaprijetila sam joj advokatom primim li još jedan jedini poziv s njihovog broja.
Kad mi već ne žele pomoći i svejedno im je ako ostanem invalid, onda nek me barem puste na miru i ne maltretiraju me svojim "dobronamjernim" pozivima.
Zasad više nisu zvali.
No uvjerena sam da je to samo zatišje pred buru dok spremaju neku novu gadost.

Vozi me muž u petak sa terapije u pola sedam navečer i na križanju lik predje preko stop znaka i ravno u nas.
Tako da sad nam je još i slupan jedan od dva auta.
Mužu i meni na sreću nije ništa.
Osim onog što je već bilo.
Lik je pred policijom priznao krivnju, no šta mi to vredi.
Uz sva sranja koja imamo, sad se još moramo potezati s njegovim osiguranjem.

Sinoć sjedim tako razmišljajući zašto se sve to baš meni dogadja, može li i gore. Što ako nikada ne budem mogla voziti auto? Zašto mi pri izlasku iz bolnice nisu prepisali tu pokretljivu šinu, koja bi mi bila pomogla u oporavku a za koju je po mišljenju krankenkasse sad prekasno. Što znači prekasno? Ako je prekasno za pomagalo kojim bi se brže uspostavila funkcija koljena, kakvog smisla imaju onda uopće fizioterapije? Ako je prekasno za pomagalo koje bi moglo pomoći, onda to znači da su me otpisali? Jedan invalid više manje, nek se vrati u Hrvatsku sad kad nam više nije od koristi.

Možda su i išli od toga da mi sve skupa iznutra sraste skupa tako da moram na još jednu operaciju? Tako sam klinici puno isplativija nego zdrava i oporavljena. Nije bez razloga u bolnici bilo pacijenata koji su već bili tamo. To je izgleda uvriježema praksa. Naprave ti operaciju, onda ti zdravstveno ujebe postoperativni oporavak i onda moraš na novu operaciju. A ako ni nakon te ne bude bolje, uvijek te mogu ponovno rezuckati.

Pa onda predbacivanje samoj sebi.
Kako mi se moglo dogoditi nešto tako glupo?
Pasti u dnevnom boravku i ovako se sjebati?
Koliko glup moraš biti da ti se takvo nešto desi?
Za sve sam ja kriva, da nisam pala, muž me ne bi vodio na terapiju i sad ne bi imali slupan auto.
Da nisam pala, sad ne bi imali tolike troškove i trošili rezerve na moj oporavak, od kojega na kraju vjerojatno neće biti ništa, kad me zdravstvemo već otpisalo.
Da nisam pala listopad bi proveli na godišnjem odmoru u Sloveniji, a ne u bolnici.
Da nisam pala, išla bi na posao, na plivanje, pekla bi kolačiće za Božić, živjela bi normalan život, pa makar ponekad i šugav.
I onda dodjem do zaključka da bi bolje bilo da me tog prokletog trećeg listopada nisu ni spasili, kad ću se na kraju ionako morati invalidna baciti pod vlak. I sama doktorica na kontroli u klinici za krvne žile kaže da vjerojatno nikada više neću biti potpuno bez bolova nakon takve ozljede. Koji kurac onda uopće trud ni svirači?

364

Fizioterapeut se doduše čudi da nisam izgubila humor jer znam još provaliti kakvu ironičnu na svoj račun. No on me ne zna od prije.
Ovo sam sve manje ja.
Jedino što mi je ostalo je sprdanje sa samom sobom.
Dok još ide.
Sin me zove "motorista", aludirajući na onu epizodu Lud, zbunjen kad se pojavi Izetov otac u kolicima.
Muž mi jutros kaže: ajde ustaj kornjačo naša draga!
Dok se okrećem po krevetu tražeći pravu poziciju za spavanje, stvarno i jesam ko kornjača kad ju okreneš na ledja.
Samu sebe pak zovem šepava Berta.
Nemam pojma zašto baš Berta , koja je to i je li bila šepava.
No Berta mi se nekako čino pravo ime za nešto nezgrapno, teško pokretljivo i potpuno beskorisno, što vegetira negdje u Njemačkoj.

Onda konačno danas malo dobrih vijesti.
Po pošti je stigla obavijest o povišici plaće, retroaktivno od listopada, što znači da ću dobiti par eurića razlike za Božić.
To će mi taman pokriti račun za boravak u bolnici.
Jer se uz zdravstveno svejedno plaća 10 eura na dan.
Za smeće od hrane i uslugu debele lijene sestre s odjela B1.
A iz "sanitatshausa" su javili, da tehničar donosi onu šinu koju zdravstveno ne želi platiti i čije troškove preuzimam sama.
I eto, pomagalo je konačno tu, sad samo treba vježbati njome tri puta na dan.
Šta mi drugo preostaje?

364

Naravno, uopće ne sumnjam ni sumljam u to kako će mrvica pozitive uzrokovati crkavanje grijanja u cijeloj kući, rupu na krovu ili četiri metra snijega pred vratima sutra ujutro.
A hoće li od svega skupa biti kakvog rezultata, saznat ćete u nastavcima.
Ukoliko se do tada ne bacim u Neckar, koji baš praktično teče pored bolnice iu kojoj u utorak imam kontrolu.
Sad se psihički pripremam za taj pregled, baš sam onako pravo nabrušena.
Namjeravam ih već s vrata napasti zašto mi nisu pri izlasku iz bolnice prepisali gore prikazano pomagalo, što je uobičajena procedura.
Pa da vidim kakve nebuloze će mucati dok prema njima zamahujem štakom u ritmu muzike za ples.

- 18:01 - Komentari (8) - Isprintaj - #

nedjelja, 03.12.2023.

Ožiljci

Ona: Ove godine adventskalendari nisu tako bogati kao prethodnih. Jebiga, kad sam inače tjednina skupljala sitnice za stavit unutra.
On: Ove godine kalendari su najbolji do sada. U ovakvom izvanrednom stanju ipak si uspjela pripremiti ih, to jako puno znači.

364

Ona: Tko zna koliko će ovo još trajati, možda bi bilo bolje da me nema.
On: Ne seri.
Ona: Pogledaj kakva mi je noga, puna ožiljaka, kako ću ovakva ikada više na bazen ili plažu.
On: Šta te boli kurac. Ako netko bude buljio, reći ćemo da te je napalo jato morskih pasa na Bora Bori.
Ona: Da, a ja sam ih mlatila desnom nogom pa su odustali.
On: Vjeruj mi, nakon takvog odgovora nitko te više neće ništa pitati.
Ona: Ali šta ako na kraju ostanem šepava, ako se koljeno nikad više ne bude dalo do kraja saviti?
On: Mi te volimo i šepavu.
Ona: Šepavu, bez frizure, punu ožiljaka i sporu ko neka baba sa hodalicom?!
On: Mogla si sada biti bez te noge pune ožiljaka.
Ona: To mi je bila prilika za smršaviti preko noći. Jebate koji crnjak.
On: Ipak bolje da si ostala lipa, debela i dvonožna.
Ona: I raščupana.

364

I tako.
Malo pomalo.
Jedan dan se veselim napretku, drugi dan mi se čini da se ne mičem s mjesta.
Prošlo je 6 tjedana od operacije.
Iz dana u dan sve me više hvata nervoza koliko će ovo još trajati i općenito kako dalje.
Bolje mi je, da.
Rane su lagano zarasle, pravih bolova više nema ali cijela mi je noga nervozna.
Teško za opisati.
Jednostavno nervozna.
Steže u koljenu, steže na mjestu šavova.
A ima ih na desetke.

Ovaj tjedan dobila sam kompresijsku čarapu.
Za navući ju treba snaga od par stotina kilonjutna ali nekako mi uspije i tl obaviti.
Čekam još pomagalo za vježbanje noge, koje čeka na odobrenje sa strane zdravstvenog.
Nitko još ne želi dati prognozu koliko će sve skupa još trajati.

Da se pita zdravstveno, po njima sam skoro pa skroz zdrava i mogla bi raditi skačući na jednoj nozi. Nema veze što mi noga otiče kod dužeg stajanja ili sjedenja i kolicima, nema veze što ne mogu dugo sjediti na normalnoj stolici. Važno je samo da im nisam na proračunu. Nema veze što od preranog povratka na posao mogu dobiti trombozu ili kakvi drugu komplikaciju, ako pandrknem bit će jedna akta manje za tamo neku službenicu zdravstvenog, kojoj je teško napisati tri dopisa dnevno.

Da se pak pita fizioterapeute kojima plaćam usluge, jer zdravstveno pokriva samo tretmane u jednoj praksi a ja odlazim u dvije, da ubrzam ozdravljenje, ovo bi moglo trajati i sedam do osam mjeseci. Dotada ću pak skroz pobenaviti.

A i ne volim to trčanje po doktorima.
Kad te jednom dobiju u ruke obično si najebao jer svaki put nadju nešto novo.
Bojim se sutrašnje kontrole na klinici za srce i krvne žile.
Tko zna gdje će naći kakvu zaštopanu žilu ili kakvo drugo sranje.

Ali o tome ćemo razmišljati sutra.
Danas smo zapalili prvu svjećicu na adventskom vijencu.
Otvorili prozorčiće pod brojem tri.
Na televiziji idu dobri stari patetični božićni filmovi.
Svi se vole a oni koji ne se na kraju sližu, ko blogeri s vremena na vrijeme.
Bit će nakon Tri kralja 11 mjeseci vremena za vraćati se na tvorničke postavke.
A dotad pusić, kisić, sretan vam prvi Adventić.

364

- 13:04 - Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Prosinac 2024 (1)
Studeni 2024 (4)
Listopad 2024 (4)
Rujan 2024 (6)
Kolovoz 2024 (1)
Srpanj 2024 (10)
Lipanj 2024 (10)
Svibanj 2024 (9)
Travanj 2024 (12)
Ožujak 2024 (5)
Veljača 2024 (4)
Siječanj 2024 (5)
Prosinac 2023 (4)
Studeni 2023 (10)
Listopad 2023 (22)
Rujan 2023 (9)
Kolovoz 2023 (9)
Srpanj 2023 (9)
Lipanj 2023 (8)
Svibanj 2023 (2)
Ožujak 2023 (6)
Veljača 2023 (1)
Siječanj 2023 (1)
Prosinac 2022 (13)
Studeni 2022 (4)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2022 (6)
Siječanj 2022 (8)
Prosinac 2021 (18)
Studeni 2021 (6)
Listopad 2021 (4)
Rujan 2021 (7)
Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (10)
Lipanj 2021 (6)
Svibanj 2021 (14)
Travanj 2021 (10)
Ožujak 2021 (15)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Šta znači KUJA?

» kuja • ženski rod Kučka, keruša.

Izraz KUJA se sastoji iz 4 slova što je za 4.8 manje od
prosječne hrvatske reči. Sadrži 2 (50%) samoglasnika,
što je za 7.2 procenta više od prosjeka.
Napisano unazad: AJUK

Sve sličnosti sa stvarnim osobama, mačkama, kujama, ocvalim polovnjačama,
bradavičastim svinjama i dogadjajima slučajno su namjerne.
Kako ne bi morali razmišljati da li su Vaši komentari na ovom blogu
poželjni ili ne, autorica je iskoristila mogućnost blokiranja
i time vam olakšala dilemu.
U slučaju neželjenih nuspojava zbog nemogućnosti komentiranja
pogledajte u ogledalo i preispitajte sami sebe (i svoje prijatelje).
Kod akutnih napada bjesnoće nazovite 112 ili Vrapče,
tamo će vam sigurno znati pomoći.

Pritužbe i primjedbe možete svakodnevno slati na slijedeće mailove:
Nuspojaveineželjeniučincibloga@net.hr
LansirnarampazalansiranjeodjebaPraćka@gmail.com
Blogotragedijestopifreshliste@histeriziranje.org
Napusisekurcaludakravoumjestodaovdjepizdis@uhljebljeni.hr
Samasidebelaisfrustriranakrava@jadna-pizda.hr