Danas nam je trideseta godišnjica braka.
Da je sve bilo normalno, bili bi negdje u toplicama.
Ovako kurac.
Gledam neki dan one sinkronizirane videiće sa pingvinima i kaže balkanska pingvinska mater: "da sam ubila čovjeka, već bi bila izašla".
Kaže mi muž: ova je stvarno koda tebe slušam.
Pingvini mi popravili dan.
Kad već nismo mogli nikamo otići, jer sam sve sjebala svojom akrobacijom u dnevnom, onda ajde, idemo na ručak.
Naravno, jedan za drugim restorani u koje bi otišli zatvoreni su izmedju Božića i Tri kralja.
Ili pak imaju pauzu baš kad meni završi današnja fizioterapija.
Ili rade još samo dostavu.
Tako ću na kraju na godišnjicu još morati i kuhati ako baš ne želimo jesti neko tursko ili pakistansko govno iz dostave.
Kažem sad mužu da mi natoči malo kole, nekako mi došo gušt.
Ono, jebeš zdravi život i smoothie.
A on meni da čekaj malo.
Reko jel tebi jasno koja ti je najčešća doskočica otkako mi treba tvoja pomoć?
Čekaj malo!
Prije si najčešće govorio: daj malo!
Ko pop.
Daj malo kole, daj malo vode.
Sad kad ja kažem daj malo a ti meni čekaj?!
A i on je ostario.
Ja sam spora zbog ozljede ali njemu u zadnje vrijene za sve treba tri dana.
Popizdim.
Svaka druga mu je: čekaj malo!
Pa da, a šta drugo nego čekat dok se vuče ko crkotina.
Spori ljudi mi oduvijek idu na kukijev kuki.
Ne znam jel mi više na živce ide njegovo razvlačenje ili ja sama sebi ovako kilava.
Konačno sam dobila prognozu koliko dugo ću još biti doma.
Kaže doktor najmanje 3 mjeseca!
Do tada ću pobenavit.
Sad je taman tri mjeseca od nezgode.
Još tri mjeseca doma sjebat će mi ono malo živaca što mi je još ostalo.
Dobra vijest je da od slijedećeg tjedna mogu na plivanje.
Loša je da s ovakvom nogom ne mogu plivati prsno kao obično.
Kraul ne mogu dugo zbog astme a ledjno je teško plivati u punom bazenu.
Tako da, ne očekujem ni od toga baš neke lude rezultate.
Ali ako ništa drugo, malo promjene će mi dobro doći.
Iako, muči me 11 rana na nogama, koliko ih imam sveukupno a u koje ljudi ne mogu ne blejati.
A ja mrzim kad bleje u mene.
Tako se već sad bojim mogućih incidenata.
Najradje bi se zatvorila na vrh neke kule ko ona Matovilka ili koja je već bila i ne bi ovakva izlazila medju ljude.
Posebno ne na bazene ili u saunu.
Ištvan je drugačiji.
Na mojem mjestu on bi o tome blebetao sa nepoznatim ljudima.
Ja mrzim glupe poglede a još više glupa pitanja.
O jadna vi, šta vam se to desilo?!
Pizda meterina mi se desila, odjebi od mene i brini se za svoja posla!
Dakle, još će biti veselo.
U zadnje vrijeme izbjegavam i razgovore sa poznatima a kamoli ne sa onima sa strane.
Zove tako neki dan muževa tetka i ja se ne javim.
Pita me Ištvan da zašto.
Pa zato jer me zove samo da bi dalje mogla širiti senzaciju o tome što mi se desilo i koliko ću se još oporavljati, kao što meni svaki put sat vremena drobi o tužnim sudbinama meni nepoznatih ljudi.
Stipi (ili koji je već) umrla žena.
Od ugruška.
Takve vijesti me posebno vesele dok još pijem tablete protiv zgrušavanja krvi.
Tamo neki Dieter iz njenog susjedstva ima raka u zadnjem stadiju, evo se od svih oprostio a Marinu Daru iz Babine Grede ili koje li već pripizdine šlagiralo i sad je nepokretna.
Pa jebem ti koji debil moraš biti nekome tko se sam oporavlja nakon operacije pričati takva sranja?!
Kako se ja nisam htjela javiti, javio se Ištvan.
I ova ni dobar dan nego: I kako je žena, oćel šta bit od toga?
Pa jebem ti mater.
Kad me drugi put nazove predložit ću joj da počne voditi motivacijska seminare.
Za samoubojice.
Nakon razgovora i moja bolja polovica se počela pitati o motivima takvih i sličnih poziva.
No nije sve tako sivo
Ima nade.
Evo Hrvati obavili godišnju dozu humanosti i empatije na hrvatski način.
Otplatili kredit pijanduri i preljubniku koji cijeli živit glumi seleba jer je jednom davno vodio Hugo show.
Sad ovaj može dalje lokat, džebalebarit i jebat se, ako mu se oblokanom još diže a ne tužne li sudbine - raditi osam sati ko ovi koji su mu to omogućili a ostatak godine će se čudom čuditi zašto je na stotine tisuća ljudi otišlo iz zemlje pa im sad pakete nose Nepalci a slance peku Filipinci.
Jedva čekam kad će akcija za Hameda Bangouru ili Bucu Vrageca iz Smogovaca.
A dotada pusić, kisić i ommmić.
I naravno: čekaj malo!
Post je objavljen 29.12.2023. u 11:49 sati.