"Bolje biti krepan nego poluživ."
(Saša Lošić u rijetkim trenucima kad je ovaj bio trijezan)
"U diktaturi ne smiješ nikome reći ono što je zabranjeno.
U demokraciji smiješ svakome reći ono što je dozvoljeno."
(A.Ferkel, Berlin)
"Ni ove godine vjerojatno nećete otići tamo gdje još nikada niste bili,
a bogami ni tamo kamo ste uvijek odlazili."
(Dalaj Sarma)
"Vidim opasan virus koji će izazavati pandemiju svjetskih razmjera
početkom 2020."
(Baba Vanga po okončanju pandemije, krajem 2023)
"To je nepravda!" (Kalimero, povodom ustoličenja novih top-blogera)
„Da Ahil nije imao petu, kad tad bi umro od korone.“
(Homer u neformalnom razgovoru, pred kraj pandemije)
"Rajši se Fuk pišem!"*
(Flekserica odgovarajući na pitanje: Da li bi se odazvali na poziv za blogersko druženje?)
"Bolje jesti smeće nego govna."
(Stevo Karapandža u nenapisanom komentaru kod Ipsilonke dana 04.04 24)
"Ma nabijem vas sve na qrac!"
(Zdravko Mamić iz egzila)
"Razlika izmedju Djordja Balaševića i Bore Djordjevića svodi se na to da je prvi bio Dobrica a drugi Ćosić."
(Arsen Dedić poručujući treći konjak u sedam ujutro u baru "Kod Svetog Petra)
*u prijevodu s jezika naših dragih susjeda: radije mijenjam prezime u Fuck!
U središtu kružnice radijusa 15km
ponedjeljak, 31.05.2021.
Ljubavne svinjarije
Ja ću te maziti i paziti
i zvat ću te
mali moj slatki Pigić.
Weil ich weiß, dass ich's mir leisten kann
Stell' ich mich überall vorne an
Und ist einer sanft und schwach
Hör' mal wie ich drüber lach.
Bei den freundlichen Kollegen
Halt ich voll dagegen
Obwohl mich keiner mag
Sitz ich bald im Bundestag.
Du musst ein Schwein sein in dieser Welt
Schwein sein
Du musst gemein sein in dieser Welt
Gemein sein
Denn willst du ehrlich durchs Leben geh'n
Ehrlich
Kriegst 'nen Arschtritt als danke schön
Gefährlich
Gefährlich!
Ča je more da bi bilo polje...
Jedna od meni najdražih čakavskih pjesama tipičnih za moj rodni kraj, uz onu o črnon Moru i vetru ki je tiho popuhnul, jutros se ostvarila pogledom s našega balkona.
Ajde dobro, osim divojki ke bi naranče sadile na ovu kulisu bi pasali i Mel Gibson i Joaquin Phoenix dok s alufolijom na glavi i baseball palicom u ruci love zle svemirce po polju kukuruza.
I ne samo na kulisu valovitog polja, nego i na cijelu ovu kulisu postapokaliptičnog svijeta u kojem živimo.
U kojem možeš na kavu nakon što napraviš test.
Pa onda dobrovoljno provodiš ono malo slobodnog vremena izmedju dva home officea testirajući sebe i djecu.
Čovjek bi gledajući red u kojem ekipa dobrovoljno stoji satima pomislio da je Bandić uskrsnuo u Heidelbergu i dijeli besplatan fažol.
Ali ne, ovi čekaju na test kojim ti vrtaju u nos da bi mogao negdje sjesti i pojesti fažol koji još moraš i preskupo platiti.
Kao i test, ako ga nekim slučajem ne radiš prvi put ovoga tjedna.
I ovi su se nama rugali kad smo početkom osamdesetih, u vrijeme nestašice, stajali u redu za deterdžent i kavu.
Evo ih stigla karma.
Sve se vraća, sve se plaća.
Sad oni stoje u redu za kupiti trenirku.
I u redu za kupiti mirišljavi sapun.
Pa u trećem za kupiti knjigu.
U četvrtom da kupe jeftinu štracu šivanu u Bangladešu.
A simpatizera sado mazo scene pune ulice.
Iako maske na otvorenom nisu više potrebne jer je incidenca u medjuvremenu ispod 35, još uvijek barem polovica baulja okolo maškarana.
Naučila se paščad na brnjicu, neki je vjerojatno i po kući nose.
Nekim novim klincima ostaje malo druženja na zidiću uz pohani batak iz KFC-a kao jedina opcija društvenog života za koju im (još) ne treba test.
(Za čekanje pola sata u redu za hranu za van ne teba test ali za sjesti za stol i pojesti na miru treba?)
Kojeg u školi moraju raditi triput tjedno dok se prioritetno cijepljena bakica opet vozi po Neckaru sa svojim društvom i ispija kavicu uz kolačić.
Nekako mi se čini da su se prioriteti debelo pobrkali.
Starost je važnija od mladosti (na kojoj svijet ostaje), bolesni (i zato prioritetno cijepljeni) ponovno žive normalan život a zdravi moraju dokazivati da nisu bolesni za pišljivih 24 sata nekakve imitacije života.
Kad bolje razmislim, gnjiljenje na kauču uz drugu, nepotrebnu sezonu neke Netlix serije, daleko je manji horor od nove "slobode" u kojoj slobodno nek uživaju.
Bez mene.
Kako narod kanta, kantan i ja
(Ča je more da bi bilo poje)
Ne radi naranač, nego radi nje
Jedine moje
S jednin furešton na jahtu je šla
Va stari kraj odonda ni još prišla
Prišal je glas da sej oženila
Ko pašaport badijeru je prominila.
A ja na rive još san sam
Pride mi teško pa kantan.
Neki dan sam se pitala otkud odjednom toliko medicinskog kadra, da na svakom parkiralištu stoji šator u kojem ljudima ruju po nosu.
I evo ga.
Kuhar se prekvalificirao u "corona-testera".
I sad njegov test vrijedi kao dokaz da imaš/nemaš coronu a onaj kojeg neki drugi kuhar napravi doma sam ne vrijedi.
Sad me zanima samo još koliko je mesara i čistačica medju "testerima".
Nek mi ovaj simpatični čovjek iz članka ne zamjeri ali mene neće vidjeti ni on ni njegovi "stručni" kolege.
Ne bi me čudilo da se "testerom" postaje putem danas popularnog online tečaja u trajanju od 45 minuta.
Što bi reko doktor Arslanagić : Ma zdravo!
Jer je noć, noć, noć, noć
totalni je mrak
ništa se više ne vidi u tami
ovo svetlo je usamljeni zrak
osećam ipak k'o da nismo sami
ti i ja
Verujem, ne verujem...
Apdejt:
Ne, ovo nije zavarivačica iz Fleshdance u drugom nastavku, nego frizerka koja reklamira svoj sado mazo studio za kojeg trebate test od onog iz prvog dijela priče.
Ovo postaje nadrealno.
Zapravo, tobože nismo više baš skroz u lockdownu.
Zapravo jesmo.
Zapravo je komplicirano i zapravo više niti ne pratim što se gdje može a što se gdje ne smije.
U Heidelbergu, 7 km od nas, danas su otvoreni kafići i restorani ali samo za dvaput cijepljene (čitaj : Joža Manolić i njegova ekipa i svi oni koji su uz lažne potvrde o brizi za Jožinu ekipu došli do cjepiva) i one koji su coronu preboljeli (čitaj : u većini slučajeva oni koji se nisu držali pravila o ograničenju druženja).
Svi ostali, pa i jednom cijepljeni debili poput mene mogu u restoran ili shoping jedino uz prethodni test a koji vrijedi samo 24 sata.
U općini kojoj spada mjesto u kojem živimo, još je sve zatvoreno, no to mi je puno draže od ovog novonormalnog dvoklasnog heidelberškog društva.
Cijelo ovo vrijeme ne bojim se virusa nego karantene i testa.
Imam neko suženje u nosu, koje mi onemogućava normalno disanje.
To bi se moglo operirati, no nikad se nisam odlučila iz više razloga.
Prvo, uspjeh operacije je tu negdje fifti-fifti, dakle može mi se dogoditi da uopće ne pomogne.
Drugo, u nosu ti doslovno nešto razbijaju i tjednlma izgledaš kao Rocky na kraju prvog dijela.
Treće, postoji riziko ozljede i to takve da izgubim čulo mirisa.
To bi recimo imalo svojih prednosti dok čistim mačje zahode ili kad neka do ibera naparfumirana baba prodje uz mene, ali ne i kada negdje nešto fino zamiriše iz kuhinje.
I onda si zamišljam kako bi to meni netko ugurao štapić u nos a da ga ne odalamim ili padnem i nesvijest.
Pa izbjegavam već godinu i pat mjeseci sve što bi me dovelo do obaveznog testiranja kao na primjer nepotrebna druženja sa savjesnim gradjanima koji bi me sigurno prijavili kao kontakt i vrzmanje po mjestima na kojima se skuplja previše ljudi.
Da ću sada dati gurati štapiće u nos samo radi jednog kapučina, neću.
Dala bih si to raditi jedino možda za plivanje na bazenu.
To mi najviše fali.
No, nema smisla sad kad me nešto više od mjesec i pol dijeli od onoh datuma "2.cijepljenje +14 dana" koje donosi slobodu u vidu oslobadjanja od testova.
I tako ćemo još neko vrijeme sjediti doma, slagati goblene, gnjiliti na kauču i odbrojavati dane.
A štapiće neka oni guraju onome tko im dopusti.
Najzabavnije u svemu mi je da su ljudi tako lako prihvatili guranje šipki u nos za svaki kurac, pa i za odlazak na kapučino ili kupnju štraca iz Bangladeša kod H&M a da im sada netko ponudi onaj kineski test u šupak, svi bi se digli na noge jer bi to onda bila tjelesna ozljeda i ponižavanje.
Pa onda kad se podvuče crta ispada da su većini guzica i šupak važniji od glave i mozga.
A onda ni ne čudi da smo tu gdje jesmo.
Against the nature
Against the grain
For as long and as far as you can
For only there lays entertainment
For a heart of merry-lasting man
What do you do my friend
When you are done with
Investigating bounds of reality?
Creating hundreds of amendments
For issuing of commandments
Ready to shoot yourself
Out of curiosity, but wait!
There is a way
Ain't nothing new to say
However
Against the nature
Against the grain
Run as long and as far as you can
For only there lays entertainment
For a heart of merry-lasting man
I wake up in a night
Turn on my lamp
Should contemplate direction of my vector
When I find small parcel from the lord
Fruit basket sprinkled with nectars
And there I sit and my legs are strong
All quiet only voices dining fearsome
I shove a piece of garlic down my throat
Come on hop down the stairs come on
You're all eternal falls of reason
Against the nature
Against the grain
For as long and as far as you can
For only there lies entertainment
For a heart of merry-lasting man,
Čisto da ga ne preskočimo kad smo ga već preskočili...
Zaplela sam se u slaganje Merlinice u formatu 70x70 cm.
Pa samo još malo sivih kamenčića, pa samo još malo zelenih, pa popunit rupe, pa...
I tako do 3 ujutro.
Da mi je netko prije deset godina rekao da ću u maju 2021 sjedit doma i radit goblene, vjerojatno bi si bila prosvirala glavu.
Ali eto, što je, tu je.
Idemo dalje.
13.05.2021, 194 dana lockdowna
Mislim da svi imaju onu jednu ladicu u koju se stavlja sve ono što nikamo drugamo ne spada ili što stavimo u nju samo da ne smeta okolo.
Ja to zovem Super Billy ladica.
Tražiš li nešto čemu ne znaš gdje je a dugo nisi trebao, 99,99-postotna je šansa da ćeš to nešto u njoj pronaći.
Danas je jedan od onih praznika na koje se ne radi ništa posebno, tipa farbanje jaja, kuhanje šunke, pečenje vanilin kiflica ili kićenje jelke.
I tako je na red došla inventura Sport Billyjevog skladišta.
U isto vrijeme dok se moja Gadljivost primila spomenute ladice, Lojzeka smo zaposlili radjenjem reda u susjednoj, hipohonderskoj.
Konačni rezultat je svakako trebalo uslikati jer najkasnije za tjedan dana kad nekoga zaboli glava opet nećemo znati imamo li ibuprofena ili je u ladici samo prazna kutija.
Vandina inventura ustanovila je da se u ladici nalazi(lo):
- 1 žarulja
- nekoliko pakiranja baterija AAA i AG13
- 2 metra za mjerenje (5m i 2m)
- četka i češalj za mačke
- 3 x 3D naočale za kino
- stara stakla muževih naoćala i podaci o dipotriji
- mužev i moj cV sa slikama (to vam neću pokazivati) iz 1998
- bočica plavog auto-lak za moj zoom-zoom i bočica kita za saniranje ogrebotina
- 1 kvačica za veš
- 1 križni šrafciger
- 3 žetona za popust na meso u lokalnoj mesnici
- rezervni ključevi za oba zoom-zoom-a
- stara naušnica sa pticom trkačicom
- krojački metar
- dva lančića za oćala
- 2 kabela za nepoznate gadgete
- daljinski od starog televizora
- digitron
- prastari Samsung
- nekoliko kopči za kosu
- vrećica s lavandom
- 2 selotejpa
- 3 hanzaplasta
- kopče za zavjese
- komad tkanine sa znakom Ramonesa
- plivački čepovi za uši
- ostalo.
Bojala sam se da ne pronadjemo i mrtvu kurvu kao u filmu 4 sobe, no to nas čeka kad slijedećeg praznika odmaknemo kauč.
A do tada za početak idemo po sladoled pa onda odgledati još jednu mini seriju na Netflixu, nestrpljivo odbrojavajući sate do 200-tog besmislenog , zaključanog dana.
Just put me in a wheelchair, get me on a plane
Hurry, hurry, hurry, before I go insane
I can't control my fingers, I can't control my brain
Oh no oh-oh oh-oh
20, 20, 20, 4, hours to go
I wanna be sedated
Nothing to do, nowhere to go, oh
I wanna be sedated
I ovaj dan se bliži kraju.
I ne samo dan nego radni tjedan.
Još sutra veselo na delo pa 4 dana slobode.
Dobro, ne baš slobode nego kućnog pritvora bez radne obaveze.
A i to je nešto.
Imam osjećaj da smo smo mačkama već dobrano dokurčili bivanjem po kući.
Djeluju mi malo nadrkano.
Ako nitko drugi, Mačak će ubrzo napisati otvoreno pismo Angeli Merkel, opisujući svoje muke po lockdownu i pandemiji.
Što je previše, previše je.
Posluga se raširila po cijelom stanu, nigdje više slobodnog mjesta za jedno pravo gnjiljenje.
Em u bilo koje doba dana netko leži na kauču, em po stolu sve puno nekakvih šarenih kamenčića, em se stalno netko mota po kuhinji.
Stvarno nije lako biti mačka u današnje vrijeme.
Iako, mogla bi ta mačja peticija i upaliti.
Danas su ljudi prije spremni boriti se za mačja negoli za ljudska prava.
Ljudima ograničiš kretanje, kontakt s drugim ljudima, oduzmeš im veliki dio gradjanskih prava, nekima od njih zabraniš rad, ne pružaš im osnovnu zdravstvenu zaštitu osim ako dokažu da nisu bolesni (a što će im onda doktor?).
Povrh svega ih natjeraš da okolo hodaju pokrivena lica i svako malo im turneš štapić u nos.
I nitko se ne buni.
Ali pajdo, probaj ti deložitati mačku pa ds vidiš koji šušur će nastati.
Cijela država dignut će se na noge.
Mali i veliki, mršavi i debeli, staro i mlado, cijepljeno i nepelcovano, sve će otić na barikade i vikat složno:
U boj u boj za whiskas svoj!
A sad za kraj, svi skupa u glas zapjevajmo himnu svih mačjih zahoda ovoga svijeta:
Katzenklo, Katzenklo, ja, das macht die Katze froh
Katzenklo, Katzenklo macht die Katze froh
Willst du eine saubere Katze haben
Musst du im Geschäft nach Katzenklo fragen
Katzenklo, Katzenklo, ja, das macht die Katze froh
Katzenklo, Katzenklo macht die richtige Katze froh
Und alle jetzt singen!
Katzenklo, Katzenklo (Peter auch!)
Ja, das macht die Katze froh
Katzenklo (Peter, ich hör' dich nicht! Ja, so ist schon besser!)
Hey, gehst du ins Geschäft hinein, kaufst was schönes für die Katze ein
Katzenklo, Katzenklo, ja, das macht die Katze froh
Oh, Katzenklo, Katzenklo macht die richtige Katze froh
(Und Peter jetzt alleine!)
Katzenklo, Katzenklo (hey)
Ja, das macht die Katze froh (macht die Katze froh)
Katzenklo (macht die Katze froh), Katzenklo (macht die Katze froh)
Macht die richtige Katze froh
Eine Katze will immer zu fressen
Eine Katze will immer zu fressen
Ich gebe ihr was, ich geb' ihr was zu fressen
Sie bezahlt nichts dafür
Und das ist gut
Die Katze frisst mir die Haare vom Kopf
Eine Katze frisst den ganzen Tag
Damit es ihr gut geht, will sie fressen
Ich stelle ihr was hin
Sie isst das auf
Katzenklo
Und alle jetzt
Katzenklo, hey, ja, das macht die Katze froh
Katzenklo, Katzenklo macht die richtige Katze froh (hey)
Hehe, lustiges Lied
Dakle još jedan ponedjeljak je polako iza nas.
No ovaj nije bio kao ostali.
Započeo je akcijom spašavanja.
I to ne bilo koga nego Čokolina.
Neki dan me Luki ošpotala da kako mogu pustit Čokolino da izvjetri.
Na to sam se zamislila, prekopala sve ladice i našla otvorenu vrećicu, kojoj ovoga puta još nije istekao datum.
Obično mi se dogodi da ga na kraju bacimo.
Isto nam se obično dogadja s domaćica keksima, kajmakom, fantom za grah i variva i ajvarom (da, kriva sam po svim točkama optužnice, to je neoprostivo).
Stvar je u tome da nam kad dodjemo doma bude veliki gušt na tih par proizvoda koji su tu negdje u rangu sa Proustovim keksićima ili ratatouille-om gastro-kritičara iz istoimenog filma.
Onda navalimo na te proizvode.
Pa nam nije dosta, nego prije povratka natrpamo dvoja kolica u Plodinama i sve to dovučemo sa sobom u Švabiju ko pravi gastići.
(Ajde dobro, nismo pravi jer ne nosimo dolje Rama margarin, Nutellu i Zewa WC papir.)
Ove godine sve navedeno dobili smo u paketu, kojeg mi je poslala moja draga podla sestra.
Ove grickalice odavno su otišle u povijest ali Čokolino nam uvijek ostane.
Da nije bilo Luki i ovaj bi doživio sudbinu izvjetrenih otvorenih i polupotrošenih vrećica :))))
Ovaj radni tjedan nam je kratak.
U četvrtak je jedan od onih praznika kojima kao nevjernica nikad ne znam koji je to na hrvatskom.
Duhovo, Tjelovo, Spasovo ili nešto četvrto.
No zbog tih svetih četvrtaka i ponedjeljaka koji se tako lijepo daju pospajati uvijek hvalim Džizesa.
Da njega nije bilo i da nije stalno nekamo putovao, radjao se i uskrsavao, imali bi slobodno samo na 1.maj i Novu godinu.
A onda kad padnu za vikend ni to.
Ovako lijepo svako malo pa premostimo petak ili spajamo ponedjeljak i kamo ćeš bolje.
Da je barem bilo još takvih faca ko Isus, ne bi se ni okrenula a već bi bila u penziji.
Ovako, moram rmbati još 14 godina.
E sad, tko mu je bila Mary Chain, nemam pojma ali evo je sa njim na kompilaciji za kraj uz nadu da ćemo u studenom ove godine biti živi i pelcovani i mi i Džizesi, pa se možda konačno vidimo u Berlinu sa Berlincima na stoput otkazanom koncertu.
Looking at me enjoying something
That feels like, feels like pain to my brain
And if I tell you something
You take me back to nothing
I'm on the edge of something
You take me back
And I'm happy when it rains
And I'm happy when it rains
And I'm happy now
Oh I'm happy when it rains
Konačno je došlo i to skoro pa ljetno vrijeme sa suncem i višim temperaturama.
Što to donosi nama ovako zaključanima?
U biti ništa.
Osim možda sunčanice.
Lani su, iako uz nošenje maski, lokali bili otvoreni, moglo se sjesti na neku terasu i popiti kavu ili sok.
Imao si gdje otići na mjesto na koje carevi idu pješke, bez da netko drži stražu i pazi tko prolazi.
Mogao si se od sunca sakriti pod neki suncobran.
Danas, poželiš li prošetati gradom, možeš doživjeti toplotni udar jer nigdje nema hlada, plus da i po vani treba nositi maske na mjestima na kojima ima puno ljudi.
A to je stvarno pregenijalno. Jedno što ispod maske ne možeš disati, drugo, znojiš se ko svinja i treće, a možda i najgore - pocrnit ćeš samo od nosa nagore.
Pa kad skineš masku i pogledaš se u ogledalo mislit ćeš da ti je na vratu narasla ruka bauštelca kad krene na plažu.
Tako danas ne izlazim van nego uključujem klimu i spuštam rolete.
Pa ako će teletubbiesi i naići.
Nemam fildžan viška.
Jebiga.
I stari reče tad čisteći zgarišta
Ne žalim žutog jugu, a ni stan
Već to više nikada kafu kad zakuham
Fildžan neću ostavljat'
Ako ko naidje, jebi ga
To sada svako zna
Neki dan sam na ulazu u trgovački centar umrla od smijeha.
Na vratima piše doslovno da je zabranjeno zadržavanje i moli se kupce da žurno obave kupovinu.
(Sunce je cijelo vrijeme sijalo direktno prema ulazu i nije mi uspjelo napraviti bolju sliku.)
Pa si malo mislim kako bi se kod nas to dalo puno kraće napisati.
Recimo: Kupi i odjebi!
A ne ovo lansiranje odjeba na finjaka.
Nastavi li se ova pandemije, slijedeći korak biti će ugradnja katapulta na kasi u supermarketu.
Pa , stojiš li tamo predugo, blagajnica stisne gumb koji tebe i tvoje plaćene namirnice katapultira na parkiralište, pa tamo slaži i zadržavaj se.
No reda mora biti, Ordnung muss sein.
I pravila (Regeln) se moraju poštovati.
Kao što muškarac nije ništa bez brkova, tako Nijemac nije ništa bez pravila.
(Evo, baš sam ju lijepo uhvatila dok je pričala o pravilima.)
Najjače od svega mi je što se corona pravila skraćeno nazivaju AHA Regeln.
AHA kao Abstand halten, Hygiene beachten
und im Alltag Maske tragen.
(Držati razmak, poštovati higijenu i nositi masku u svakodnevnom životu).
Mislim, Hićo bi bio jako ponosan na onoga tko je ta pravila skratio na način da se pojavljuju njegovi
inicijali.
Inače si ovdje sumnjivi element ako recimo na tablici od auta želiš broj 18 ili 88 a pravila se prevedeno na taj jezik zovu 181.
Sad si vjerojatno mislite ono WTF?
E pa stvar je jednostavna.
A je prvo slovo njemačke abecede, znači 1.
H je drugo slovo njemačke abecede, znači 8.
Onda su inicijali jednog neshvaćenog slikara sa fresh liste u 18, a pozdrav njemu u čast 88.
Zato je u mnogim njemačkim gradovima (Iznimka je grad Hamburg, kojeg nisu sad baš htjeli iz Hansestadt Hamburg prekrstiti u recimo Hansestadt Mamburg) zabranjeno imati registraciju u kojoj se pojavljuju kombinacije AH, HH, 18 ili 88.
Ali je logično bilo pandemijska pravila na nivou cijele države nazvati AHA.
Šteta da covid nije 88 pa da se dodatno zapletu u skraćenice.
Mene te njihove kratice inače impresioniraju.
Znate li što je na primjer DRK?
Kratica za Crveni križ ili Deutsches Rotes Kreuz.
Ili Kita?
Dječji vrtić iliti Kindertagesstätte.
Princip je jednostavan.
Najprije izmisliš riječ dugu kao gladna godina.
Ili kao corona pandemija.
Kad si ju izmislio, ustanoviš da nema šanse da bi ju prosječan Nijemac znao pročitati a kamoli napisati.
I onda izmisliš kraticu.
Otkako je počela pandemija svaki dan izmisle neku novu riječ.
Čini mi se kako mediji imaju jednu veliku vreću iz koje svaki dan izvuku neku novu složenicu kojoj se onda toliko dive, da ju koriste najmanje sedam puta u minuti.
Počelo je sa Klopapierhysterie (panika oko WC papira), preko Balkonklatscher (pljeskači po balkonima) i Superspreaderereignis (dogadjaj kao žarište zaraze) do neue Normalität iliti nove normalnosti.
Nastavilo se nizom : Coronaleugner (osoba koja ne vjeruje u postojanje corona virusa), Maßnahmenverweigerer (osoba koja se ne drži propisanih mjera), Querdenker (doslovno : netko tko razmišlja poprečno).
Završilo je sve skupa u Wellenbrecherlockdownu (lockdown lomilac vala) iz kojeg nikako da izadjemo.
Sad kad su se te riječi udomaćile, polako ćemo ih skratiti u KPH, BK, SSE, NN, CL, MNV , QD i WBLD.
I MB.
Mirna Bosna.
Najnovija novoriječ od prošlog tjedna je Impfneid, mislim, čisto da budete na tekućem što se tiče corona terminologije.
Impfneid, skraćeno IN, u prijevodu zavist necijepljenih iliti zavist do cijepljenih izbacili su u momentu kad su (dvaput) cijepljenima dali neke povlastice u odnosu na necijepljene.
No, dosta je bilo obrazovnog programa za danas, prelazimo na vedrije teme.
Imamo dvije mačke.
Muškić je došao prije i stekao kultni status prije nego se pojavila naša ženskica.
I sve ove godine nepravedno je zapostavljena i živi u sjeni debelog gnjileža, kako mačka sin zove od milja.
I zato da ispravim nepravdu koju joj svi skupa činimo svih ovih godina, za kraj ide njena fotografija od jutros, radnog naziva Mačka na prozorčiću.
I za kraj a što drugo nego nešto s kompilacije za kraj a primjereno aktualnom političkom trenutku.
Lipa i smišna ti si bila
Dok me nisi tila
Dok me nisi tila
Sada kad san te upozna
Kad san puno toga spozna
Sad ti moran reći ja
Da mi je ža
Da mi je ža
Da mi je ža
Ča san te upoznava ja
Falša si ka kita falšeg cvića
Koje nema svoga vonja
Ali cviće bar ne ronja
Cili dan se samo pituraješ
Cili dan se maskaraješ
Mene i ne obadaješ
Pa mi je ža
Pa mi je ža
Pa mi je ža
Pa mi je ža
Pa mi je ža
Pa mi je ža
Ča san te upoznava ja
Pelcovani.
Živi.
Još.
Treća sisa još nije izrasla ni mužu ni meni.
Njega malo svrbi na mjestu uboda.
Sjetim se uvijek jednog srpskog filma, kojem sad nisan više sigurna koji je (mislim da je Kad porastem biću Kengur) u kojem tamo negdje u sjedištu CIA-e neki debeli crnac ždere hamburger i prati na monitorima što se tako dogadja u svijetu, kad ono neke budale u Beogradu se voze u autu, pokazujući Amerima gole guzice.
Za svaki slučaj povremeno dignem srednji prst, ako nas Bill Gates sad prati da mu prisjedne doručak, ručak ili večera.
Iako nelako mislim da baš i nema vremena kontrolirati čipove, treba se pripremiti za razvod od Melinde.
A to neće biti jeftino.
Eto, i najveću teoriju zavjere u povijesti može sjebati samo jedno biće.
Žena.
Ni prvi ni zadnji veliki i poznati muškarac koji je najebo zbog neke babe.
Kolinda.
Melinda.
Ewans Linda.
Džaba je čipovao.
Zvala bi me
Na kavu ili sok
Pozdravio bi je
Sa zdravo ili bok
Igrali bi tad
Rijeke i gradove
Na kraju sam spušio
Polupane lončiće
Zatvorenici broje dane do izlaska u zatvor, metre do svjetla na kraju tunela.
Svaki dan jedan dan manje.
Mi brojimo dane od odlaska u zatvor iliti udaljenost koju svijetlo može proći kad udje u tunel.
Svaki dan čudimo se novom rekordu.
Pokušavam pronaći kazneno djelo za koje bi u normalnim uvjetima odležala 6 i pol mjeseci.
I nije uopće lako.
Kad si nekažnjavan pogotovo.
Da sad recimo na hodniku uhvatim šefa i malo ga protresem, dobila bi otkaz.
Možda trenutno ni to jer im fali ljudi u struci.
Na sudu bi dobila 3 mjeseca uvjetno ili kaznu od 90 dnevnih zarada.
Za 187 dana zatvora u normalnim uvjetima morala bi ga namlatiti rukama i nogama (nanošenje tjelesne ozljede), pozvati par kolega da ga i oni šutnu (poticanje na kazneno djelo) i baciti mu printer na glavu (uništenje i oštećenje tudje imovine) i još uvijek je pitanje da li bi me uopće strpali u zatvor ili mi samo opizdili novčanu kaznu zbog kojekakvih olakotnih okolnosti.
Za 187 dana zatvora u novonormalnim uvjetima dovoljno je živjeti u raditi na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme.
Danas me čeka cijepljenje.
Osjećam se kao likovi iz Barake 5b.
Rodjen.
Cijepljen.
Umro.
Ako preživim, sutra ide 188.
Ako ne, to je bilo to.
Ovo je bio Film.
Ovo je kraj.
Baj baj baj.
Kažu jutros na radiju da je danas dan u godini kad Njemačka potroši sve svoje prirodne resurse pa do kraja godine troši tudje.
I da bi, kada bi sve Zemlje bile kao ekološki osviještena Njemačka trebali 3 planeta Zemlje da pokrijemo potrebe po resursima.
Dan potrošenih resursa (ovaj sam naziv sama izabrala, postoji li neki službeni hrvatski izraz za njega ne znam) računa američki Global Footprint Network za svaku državu na Zemlji i za planet Zemlju u cjelini.
Koji je Dan potrošenih resursa za Hrvatsku ne znam ali za cijelu planetu je negdje u ljetno vrijeme, točan datum ove godine objaviti će se 05.lipnja.
Dakle, možda ne sjedimo mi ovdje u lockdownu jer je nekome stalo da se ne zarazimo pa odapnemo, nego zato da se ne vozimo, ne putujemo, ne letimo, ne plovimo putničkim brodovima i time trošimo manje resursa.
A što više ljudi uz mjere ostane bez posla, to će manje trošiti i u budućnosti ležeći na kauču, zauvijek nezaposleni.
Da ipak ne pocrkamo sad baš od danas na sutra od gladi, dati će nam bezuvjetni temeljni dohodak kojim ćemo platiti članarinu za netflix i dalje ležati na kauču.
Pokriveni dekom jer su nam davno isključili grijanje.
Jedno što ga nismo platili a drugo što nema više nafte.
Jedući vlastita govna preradjena u neki od veganskih nadomjestaka za klasičnu prehranu , isprintana na 3D printeru.
No, sreća naša pa ne moramo razbijati glavu distopijskim verzijama budućnosti jer postoji par ljudi na svijetu čiji prdac je važniji od bilo koje druge teme.
Na primjer, engleska kraljica sa onom ludom obitelji, dva bloghaera joj nisu ravna.
Da ih nema trebalo bi ih izmisliti.
Da ih nema samo bi o pandemiji slušali godinu i pol dana.
Ovako malo Harry daje intervjue, malo umre Pantelija pred sam kraj života pa se barem na koji sat odmorimo od incidenci, maski i novih pravila.
Trump je nekako izašao iz mode ali Biden i njegova hanuma su jednako zabavni, ako ne i zabavniji.
Evo ih baš ovih dana posjetili Cartera i njegovu ženu i razveselili nas i skrenuli nam misli u drugim smjerovima.
Pitanje dana :
Da li su Bideni divovi a Carteri normalni ljudi ili su Carteri hobiti a Bideni normalne veličine?
Ili je ovo fotomontaža na kojoj su Carteri slikani prije nego su ih Bideni pojeli, pa su onda slikali Bidene i montirali ih skupa u photoshopu?
Dragi dnevniče (ma qrac si dragi, tko li je samo izmislio te budalaštine),
jutros se nisam pravo ni probudila i već mi se ne samo ne radi, nego dalje ni ne živi.
U tjedan dana koliko sam bila na "godišnjem" (koliko se sjedenje doma i bauljanje po poljima oko kuće može nazvati životom a kamoli godišnjim odmorom) niknuli su svuda centri za testiranje.
Dakle, ne cijepljenje jer što će to nama, nego testiranje.
Po jednoj strani se ovaj tjedan spremaju olakšice u smislu vraćanja nekih Ustavom zagarantiranih prava (potpuno) cijepljenima, kojih je u Njemačkoj btw. tek 6 milijuna (od 83), po drugoj strani se umjesto cijepljenja nudi testiranje (kojim se povećava incidenca pa možda čak i broj novih infekcija jer gdje se može bolje zaraziti nego stojeći u redu u kojem ti potencijalno zaraženi kišu u glavu).
Bez negativnog testa (koji vrijedi 24 sata pa moraš raditi novi) ne može se otići frizeru, u salon namještaja i u ostale trgovine (osim zasad, s velikim naglaskom na ZASAD u supermarket ili kod pekara).
Dakle, ovo (vidi slike) je taj novonormalitet?
Guranje štapića u nos svakog jutra želiš li barem malo normalnosti, recimo kupiti nove cipele ili (jednom - zasad ne, sve je zatvoreno) otići na sladoled?
No, od danas se kao astmatičar mogu prijaviti za cijepljenje.
U teoriji.
U praksi to izgleda ovako:
U cijeloj pokrajini nema nijednog dostupnog termina.
Objašnjavaju mi telefonski da muž i ja doduše imamo pravo na cijepljenje, no nema termina pa se možemo jebat.
I da, kad jednom dobijemo termin, trebamo donijeti potvrdu od doktora da pripadamo 3. prioritetnoj skupini.
(Ili pak potvrdu da imamo babu za koju se brinemo.
Jebate, pa gdje da nadjem babu na iznajmljivanje?)
Pišem mail doktoru da nam trebaju potvrde.
Zove me sestra i kaže da su potvrde spremne ali ih možemo podignuti tek kad imamo termin za cijepljenje.
Jel vi to mene zajebavate i igrate se je li prije kokoš ili jaje?
Da kako to mislim, pita ona.
Pa tako lijepo, u centru trebaju potvrdu da dobijem termin a vi trebate termin da date potvrdu, kažem.
(Pa lijepo, ti si kokoš a boca s cjepivom je jaje, mislim ali ne izgovaram. Još ne.)
Na to šuti pička.
Pitam je a jel vi već cijepite kod vas, upisali smo se na listu, kad možemo očekivati da ćete nas vi zvati?
Cijepimo da, ali ne mogu vam ništa reći jer ne znamo koliko cjepiva ćemo koji tjedan dobiti.
Pa dobro, kažem ja, ako računate s najmanjim brojem doza tjedno do sada, radi li se o danima, tjednima, mjesecima ili godinama dok dodjemo na red?
Teško je to reći, kaže ona.
Jebem tebe i tko te tu postavio, kažem ja na materinjem. (Da ga nema trebalo bi ga izmisliti.)
Was, kaže ona.
Krepala kuja, ostao pas, mislim si ali kažem ma ništa, malo sam nadrkana, pa tko je to na redu prije nas ako smo mi kao astmatičar i dijabetičar u trećoj skupini a druga je cijepljena? Ajde reci meni broj pacijenata i doza pa ći ti ja izračunat sama kad smo na redu, ne treba zato integralni račun ni logaritamske tablice.
I drugima je trenutno tako, gospodjo Napušitesekurović!
I za to me više zabole, dvije godine nisam obitelj vidjela i sad bi trebala sjediti tu još tri godine,čekat da me nazovete i gledati one koje sam solidarno čuvala 14 mjeseci kako ispijaju kavu, moče se u mojem bazenu i pokazuju mi veselo srednji prst kao zahvalu što smo ih svi mi čuvali? Nemam namjeru ovako živjeti sekundu dulje nego je nužno potrebno!
Šutnja s druge strane.
Adijo, s moje.
Poklapam.
Jebo ti pas mater i babu, mislim u sebi.
Zvoni mi Teams.
Kolega Bosanac s druge strane.
Ja ću se ubit, kaže on, pun mi je kurac svega, ne mogu više, sve mi ide nakurac.
Jebate da ja nisam ja, bila bi ti, sad sam sestru kod doktora skoro poslala u kurac.
Sreća naša da barem imamo materinje jezike na kojima se može psovat i qraca nam puna usta a ne ko ovi tu : vedammt, verflixt und zugenäht.
Jebo takve psovke.
Bez kurca, psa i matere.
Da oni znaju koliko im mater spominjemo, dvaput bi je dvaput Pfizerom cijepili protiv nas.
Pola sata kasnije.
Muž na telefonu.
Zvali su od doktora, imamo termin u četvrtak, morala si opet biti gadna, nisi valjda nekog izvrijedjala tamo.
Ma di bi ja.
Nije baš da mi vjeruje.
I sad nek mi uštrcaju što god hoće, dosta mi je ovog sranja.
Ako preživim dobro.
Ako ne, isto tako.
Od nečega se mora krepat.
Ali molat nikada.
Završit ću sad ko svi stari cugeri
U ovome bircu gdje skupljaju se luzeri
I neću dat' nikom da ti spomene ime
I TV ću gledat' od himne do himne.
04.05.2021, Lockdown, dan 185.
Dragi blože,
ne mogu od šoka doći k sebi.
Bill Gatesa ostavila žena!
Eto što ova pandemija napravi od čovjeka.
Poludila Melinda u home officu u toj majušnoj vili od tek 6100 kvadrata, 24 kupaonice, bazenom od samo 362 kvadrata, fitnes centrom od samo 232 m2, dvoranom za konference od samo 213 m2, bibilotekom od 195 m2, vlastitim kinom za do 20 gostiju, kućom za goste na samo 175 m2.
Tko će mu sad jadnom gaće i čarape prat?
Tko će mu pulovere i nakurnjake plest?
Tko će sve te kade po kući ribat?
Tko će mu pašta šutu kuhat?
Tko će ga sad gadjat kokicama dok gleda filmove u svom kućnom kinu?
S kim će sad plutat po bazenu na napuhanom flamingosu?
Pitanje na pitanje.
Jadan čovjek.
Otišla je, čip ugradila nije.
To su bili dani ljubavi
Zajedno smo sretni živjeli
Dane snova, avantura.
Ono jutro kad si otišla
Oblaci su kišom sakrili
Jednu suzu u mom oku.
Praznik rada?
Ozbiljno?
Nije zajebancija?
To bi trebalo slaviti sada kad nam je uz šetnju oko kuće izmedju 5 i 22 sata jedino raditi dozvoljeno?
To bi trebali slaviti mi koji moramo raditi do 67. rodjendana (a naša djeca i unuci i duže) da bi prijašnje generacije provele više života u penziji nego na poslu?
Ma jebite se vi i rad i praznik i oni koji su se za njega izborili.
Ovi zadnji btw. džaba su krečili.
Od radničkih prava nije ostalo ni r.
Ima toliko drugih dana koje bi bilo puno primjerenije slaviti na današnji dan.
Kao na primjer...
Praznik prijevremenih penzionera sa lažnim invaliditetom.
Praznik uhljebljenih guzica s punim plaćama u home office-u.
Praznik zaposlenih preko veze.
Praznik obrtnika koji ne ispostavljaju račune ali plačipizde kako nema para za potpore.
Praznik djece tajkuna i inih kontroverznih poduzetnika, kako se politički korektno naziva obične kriminalce, a koja su danas elita i influenceri.
Nema tko ne bi zaobišao ili barem skratio radni vijek na ovaj ili onaj način jer je rad toliko jebeno omiljen i cijenjen da ga se slavi praznikom koji je u današnjem svijetu izgubio svaki smisao.
Takav praznik današnji djelatnik, a nekadašnji radnik, može shvatiti jedino kao licemjerno jebanje u glavu i ribanje soli na ranu.
Posebno onaj koji ga provodi na kasi nekog supermarketa, čije vodstvo ga danas čestita kupcima uz pileći zabatak snižen za 20%.
U čekaonu na prvom peronu
Gdje crni davo toči prvi konjak
Iznad mračnih pogleda trulih lica
Kroz prozor prhne crna ptica
I veli tada veli grdi crni stvor
Never more
Bolje je da odete prilike su nove
Ulozi u povjesti došao je kraj
U pola četri ujutro sa perona pet
Radnička klasa odlazi u raj
Pa pa proleteri
Pa pa proleteri
A crni davo rukavice skida
On pruža ruke grli se sa svima
Poljubi ružu baci je u rulju
I vikne: ah ta nesretna sudbina
Plaćam piće svakome ko ostane
Never more
Placam piće svakome ko ostane
Bolje je da odemo prilike su nove
Ulozi u povjesti došao je kraj
U pola četri ujutro sa perona pet
Radnička klasa odlazi u raj
Izraz KUJA se sastoji iz 4 slova što je za 4.8 manje od
prosječne hrvatske reči. Sadrži 2 (50%) samoglasnika,
što je za 7.2 procenta više od prosjeka.
Napisano unazad: AJUK
Sve sličnosti sa stvarnim osobama, mačkama, kujama, ocvalim polovnjačama,
bradavičastim svinjama i dogadjajima slučajno su namjerne.
Kako ne bi morali razmišljati da li su Vaši komentari na ovom blogu
poželjni ili ne, autorica je iskoristila mogućnost blokiranja
i time vam olakšala dilemu.
U slučaju neželjenih nuspojava zbog nemogućnosti komentiranja
pogledajte u ogledalo i preispitajte sami sebe (i svoje prijatelje).
Kod akutnih napada bjesnoće nazovite 112 ili Vrapče,
tamo će vam sigurno znati pomoći.
Pritužbe i primjedbe možete svakodnevno slati na slijedeće mailove:
Nuspojaveineželjeniučincibloga@net.hr
LansirnarampazalansiranjeodjebaPraćka@gmail.com
Blogotragedijestopifreshliste@histeriziranje.org
Napusisekurcaludakravoumjestodaovdjepizdis@uhljebljeni.hr
Samasidebelaisfrustriranakrava@jadna-pizda.hr