Sjećate li se još serije o Al Bundyju?
One koju su prije petnaestak godina pokušavali "prevesti" na hrvatski, što je bilo još žalosnije od slovenske verzije Mućki?
U originalu glavni lik posjeduje prastarog Dodge-a na kojeg je jako ponosan i kojega skoro pa nikada ne pere.
I tako jednog dana obitelj ode u shoping u neki trgovački centar u kojem se izmedju ostaloga nudi i pranje automobila.
Bundyjeva žena iskoristi uslugu i da auto na pranje, nakon čega auto nestane, te obitelj prijavi kradju.
Na kraju ispadne da auto nije ukraden, nego ga opranog nisu prepoznali, budući nikada nisu vidjeli njegovu pravu boju.
Tako ostavi Ištvan jutros mog zoom-zooma na servis.
Prije par (tje)dana pala je neka omazana kiša, taman malo nakon što smo auto dali oprati.
To se manje više stalno dogadja. Ne pada li kiša dugo vremena, samo treba auto odvesti na pranje i evo ti svih mogućih oborina, po mogućnosti pomiješanih sa saharskim pijeskom i cementom iz obližnje cementare.
I tako razvlačim pranje auta jer ionako nema smisla, slijedeći dan je prljav ko svinja.
Na servisu su obećali da će auto biti gotov do 11 ujutro, tako da ga možemo dignuti prije nego Ištvan ode na posao.
Dovezemo se mi oko pola 12 pred servis a našeg auta nigdje.
Stoji tamo doduše neka crvena mazda, koja našoj uopće nije nalik.
Kaže Ištvan: Sranje. Nisu ga još dovezli gore (radionica je u dvorištu u suterenu) idem ja do radionice a ti vidi jel možeš već platit račun na recepciji.
Izadjemo iz auta, kad onaj lijepi izglancani auto ima moju registraciju :)))
Al Bundy bi bio ponosan na nas.
A sada moram ići.
Čeka me par vježbi prije spavanja.
Nije da mi se baš da ali nemam baš puno izbora.
Što se mora teško je, ali jebiga.
Do nove epizode pusić, kisić i tako to.
Post je objavljen 26.03.2024. u 22:37 sati.