Marketing
Putovanja
I tako ode naš kupus izmedju dva posta.
U zadnjem sam ga još spomenula, nadajući se odgovoru, kojeg već dugo nije bilo.
Falit će mi njegovi zajebantski komentari na eventualna buduća putovanja.
Ako ih još bude.
U ovom postu, samo za kupusa, da se odozgo može sprdati, ide malo "dražesne pustoši", kako je nazvao Island.
Tražila sam zadnji komentar koji je kupus ostavio kod mene.
Bilo je to na postu za Valentinovo o povratku na posao. Napisao je u njegovom stilu, kratko i jasno:
"A štaš, treba zaradit njemačku penziju."
Zadnjih dana u više sam navrata pomislila koliko sam zapravo bila blizu da te penzije ne dočekam.
Prošlo je pet mjeseci od druge operacije i skoro pa pola godine od same nesreće.
Imala sam sreću, da sam živa izašla iz bolnice i u istu se ne vraćam ni u snu.
Otac našeg mladog susjeda nije bio te sreće.
Umro je od sepse u istoj onoj bolnici u kojoj su mojem kolegi danima davali medikamente od kojih je mogao umrijeti jer ih pacijenti oboljelih od MS nikako ne smiju uzimati a meni su skoro dali trasfuziju namjenjemu krivoj osobi.
Srećom smo kolega i ja bili teški i zajebani pacijenti koji postavljaju previše pitanja, pa smo iz bolnice izašli samo šepajući.
Susjed sada krivi samoga sebe za očevu smrt jer je pao upravo u našoj zgradi u prizemlju, pomažući im pri selidbi iz jednog u drugi stan.
Veselili se ljudi da se oslobodio veći stan i na kraju je selidba završila petak na cimiteru.
Zapeo čovjek za stubu, preko koje je jednom pao i Ištvan (na sreću samo je malo nabio trticu) i slomio nogu iznad koljena.
Odvezli ga u onu silnu heidelberšku bolnicu.
Operirali.
Nakon operacije nalazi su se počeli pogoršavati, trebao je još jednom pod nož.
No, zbog štrajka (toliko o tome koliko i u vrijeme štrajka operiraju hitne slučajeve) nisu ga operirali 11. kao što je bilo planirano.
Dan nakon štrajka čovjek je umro.
73 godine.
Nije ni to neka starost.
Još mu je otac živ.
Imao je sreću da nije nikada nogom stupio u spomenutu kliniku kao njegov sin.
Kolega s posla će morati još jednom na operaciju.
Rana od operacije u listopadu još mu se na jednom mjestu nije zatvorila.
I onda ga njegov ortoped pošalje nazad mesarima koji su ga operirali.
Kada ti na primjer jedan autoservis sjebe auto, drugi put odeš kod drugog.
Logično.
Ali kada ti jedan kirurg sjebe nogu kolege po struci vrate te njemu da popravlja feler.
Jebeno.
No dosta ružnih i tužnih tema.
Tko bi mene izvlačio iz bedova da nema Ištvana.
Radim ja tako neki dan u home office-u a on gleda neki film na Netflixu.
Pitam ga šta to gleda.
Kaže: Ma neki film sa Christinom Ricci i Samuel L. Jacksonom.
Pitam ga šta glumi Samuel L. Jackson, a on će na to: Ma nekog crnca!
Mislim, stvarno sam mislila da glumi skandinavsku plavušu, po mogućnosti lezbu.
Doduše, u danšnje vrijeme crnih vilenjaka i kosookih patuljaka, kvote radi, ni to nije nezamislivo.
Ili pak SMS-ovi.
Svakodnevno mi krenu stizati poruke tipa:
"Luk, mrkva, mladi luk, 2 kruške, 2 avokada, spargel, pomidor, salata 1 glavicu i refuzo, 1 radić, blumenkohl ili brokoli, 2krastavca, 2 tikvice".
Ili:
"Mazda servis drugi utorak u 7 ujutro"
Normalni ljudi znaju koristiti notes na mobitelu.
Ištvan sve podsjetnike šalje meni putem SMS-a.
Najbolje je što se nakon mjesec dana sjeti sa bi mogao imatu termin kod zubara a više se ne sjeća kada.
Pa ti skrolaj po porukama.
Ali nisam ni ja bolja. Čistimo po stanu i Ištvan uključi neki mix iz 80-ih na Spotify-u, kad ono izmedju Filma, Haustora, Psihomodopopa krene Šuti moj dječače plavi.
Ja: Kako su Plavi fosili dospjeli na tu listu?
On: Da Plavi fosili. Ahahahaha.
Ja (čudim se zašto se smije)
Danas smo bili u šetnji.
Kako Ištvan stalnl vodi neke statistike, tako je izračunao da sam skoro 15 posto brža negoli prošli tjedan.
Dok sam se prošle nedjelje kretala brzinom od 87 koraka u minuti, sada ih napravim stotinu.
Još koja godina pa ću trčati maraton a ipsi će bezuspješno pokušavati prestići me ko Kojot Pticu Trkačicu.
(Možeš mislit.)
Bi-bip!
Post je objavljen 24.03.2024. u 20:40 sati.