Doselili su se novi susjedi.
Voze golf 2.0 TDI a krunica visi na retrovizoru.
Ako to nisu neki naši, nisu ništa.
Ako i nisu nema veze, bitno je da definitivno nisu Zeleni kad voze dizela :)
U svakom slućaju bit će veselo kad ove nove Heinz iz prizemlja i njegova žena pokušaju misionirati za svoju religiju (bahaizam).
Kod nas su probavali dok nisam odlučno presjekla pokušaje napisavši im pismo u kojem sam im objasnila da uzalud kreče.
Čak im se to i dopalo, jer navodno ostali počnu skrivati se pred njima, da ih ne dave.
Sretne u srijedu Ištvan na stubištu susjedu koju zovemo Plavuša a koja živi sa Wolfgangom kojeg od milja zovemo Vučko, tako da ne kontaju da o njima pričamo kad o njima pričamo.
Hvali se njoj Ištvan kako je jučer plivao 4 km, a sad idemo skupa na plivanje, pa pita Plavuša da jel to neka vrsta ovisnosti to plivanje.
Kaže njoj Ištvan: A šta ja znam, nama je to otprilike ko vama sjedit u vrtu i pit.
Nije ništa dalje pitala.
Kad su se rastajali prije par mjeseci (da bi se nakon tri tjedna opet sastali), Vučko je tvrdio da Plavuša pije i onda nije u stanju dignuti se iz kreveta i da in to više ne može izdržati.
Tko bi na kraju znao što je istina.
Dragi su nam njih dvoje, ona malo više od Vučka koji zna biti naporan jer sve zna najbolje, ali u zadnje vrijeme izbjegavamo druženja u vrtu jer stvarno loču ko smukovi.
Sve to oni na fino i na polako i sve to jer je eto svako druženje povod za konzumaciju alkohola.
Ali čaše se stalno pune do vrha, nema pauze.
A nas dvoje niti smijemo niti nam uopće paše.
I ako je imalo istine u onom što je Vučko tvrdio, ne želim nikome biti alibi za oblokavanje.
Susjed iz kuće nasuprot nas skuplja potpise za peticiju protiv gradjenja vjetrenjača negdje u okolici.
Namjeravali smo skočiti do njega da i ja potpišem peticiju (Ištvan je to uradio već prije neki dan) i na kraju zaboravili.
Valjda ćemo se sutra sjetiti.
Što se god potpisuje protiv Zelenih i njihovih ideja, tu sam ja, Leklerk.
(Sad mi je palo na pamet da bi susjeda preko puta mogli prozvati Don Kihot, kad se već bori protiv vjetrenjača :P)
Kako za svakog susjeda (osim Heinza, čije je ime samo za sebe postalo sinonim za njurgavog starog nadrkanog susjeda, koji se vječito s nekim svadja) imamo interni nadimak, tako susjede vrata do nas zovemo Šarulja (ima neku urodjenu fleku na licu) i Plavojko (jer je blond da blondiji ne može biti, karakterno i izgledom), a susjede nasuprot zovemo jednostavno "oni mladi" jer su najmladji u zgradi.
Prije nego su se "oni mladi" doselili, zvali smo "oni mladi" jedne druge, koji su prije toga bili najmladji. Zato ih sada zovemo novim nadimkom - "tercijalci", budući je ona baš prava domorotkinja, djevojka sa sela, a naziv smo pobrali iz Slovenije, gdje tako zovu zatucane seoske žene. Iako ova i nije nešto pretjerano zatucana (ali je seljančica, a srami se toga), nekako ih moramo zvati, nećemo valjda po imenu.
Što se Šarulje tiče, to je kod nas u Primorju naziv za jednu vrstu zmije, a i nadimak ima više veze sa karakterom dotične susjede negoli sa njenom flekom.
To odvratno biće radi sa mojim mužem u istoj firmi i bila je uz mene dok smo čekali hitnu kad mi se dogodila ova nesreća, čije posljedice imam i sada.
Vidjela je što se desilo, znala cijelo vrijeme svu ozbiljnost situacije. Muž i sin bili su prvih dana nakon nesreće na bolovanju jer su i sami bili u šoku. U sinovoj firmi nitko nije riječ protiv rekao ali je zato u muževoj Šarulja prva počela srati da zašto je na bolovanju kad sam ja u bolnici, ne mora stalno biti kod mene. I slična sranja. Mužu se po drugoj strani pravila fina, čak me htjela posjetitu u bolnici, no onda je saznao da je njezina zasluga da su ga usprkos bolovanju tražili da dodje na posao, pa sam joj poručila da ne dolazi.
Kad ju sada vidim na stubištu (a pazi da do toga ne dodje) kažem u prolazu po naški: Jebal ti pas mater! (interesantno kako je ona bila na bolovanju kad je otac bio u bolnici i nešto kasnije umro jer treba pomagati materi i to se tada podrazumijevalo, no kad Kroatin skoro izgubi nogu, onda može sama u bolnici čekati da muž obavi smjenu.)
Dosad sam je vidjela 2 puta.
A i to je bilo previše.
Jadan Plavojko koji sa tim reptilom mora živjeti.
"Oni mladi" su najspremniji pomoći kad nešto treba. Kad smo lani (ili je već 2 godine tome? Nebitno) mijenjali stol u blagovaonici Ištvan ga je otišao tražiti da mu pomogne, na što je "ovaj mladi" sam dignuo i odnio u podrum teški stakleni stol. Jak za popizdit.
Najbolje je da je toliko ljubazan, da radi čovjeku usluge i kad ga ne pita, pa je tako već znao sjebati stvar tegleći pakete od DM-a na drugi kat (dok je muž bio na poslu a paketi stigli poštom) a u njima su stvari koje skladištimo u podrumu. Ištvan ih je onda ponovno morao nositi dolje i dobronamjernom mladom susjedu pozdravio su rodbinu odavde do Urala s kojeg su nekad davno stigli :))))
Imamo i jednu susjedu u prizemlju koja živi sama i malo je čudna.
Zovemo je šementina, što znači otprilike "munjena".
Meni je trenutno na crnoj listi i samo čekam da mi dodje tražit kakvu uslugu, tipa da joj pripazimo stan, mačku i zalijevamo cvijeće, kao što to obično čini.
Na crnoj listi su mi svi koji nisu osobno pitali kako mi je u vrijeme dok sam bila u bolnici i nakon toga doma, a posebno oni čije smrdljive mačke sam već hranila i skupljala govna za njima, kao i oni koji su me na bilo koji način drkali u to vrijeme.
I zašto sve ovo pišem?
Pa zato jer će cijela ova ekipa imati razloga da mi jebe mater ako sutra mali tortelinić pobjedi, kad im ga rimtimtagidim navijem na maksimum.
No dotada još moram danas obaviti jedan važan pregled, kojeg se bojim kao i onih prije njega.
Ovaj put idem kod neurologa da mi pogleda onaj jedan prst na nozi koji je još ukočen i osjetljiv i ne potpuno pokretan.
Pa kad netko kaže: boli me papak!
Tko zna kakvo stanje od tog malog papka još može ispasti.
A ništa.
Rimtimtagidim, odoh ja (doktoru)
Update: polarna svjetlost nad Pripizdinom
Post je objavljen 10.05.2024. u 08:58 sati.