Jutros smo se probudili mamurni.
Koliko se doručak u pola jedan može nazvati "jutros".
Ali tako je to kad se dan prije umoriš.
Što od navijanja za našeg favorita.
Što od štirkanja tabletića.
Što od nadrkanosti na stručne žirije Evrope i Bliskog istoka.
A što jer si uredjivao ono malo balkona.
Balkončić je mali i teško ga je smisleno urediti, pa smo uzeli garnitiru sastavljenu iz više dijelova koje se može mjestiti lijevo desno kad treba proći na drugu stranu :)))
Smetaju me sad još fleke na parapetu koje se naprave svakog proljeća jer je majstor sfušao stvar.
Dobra stvar je da tog meštra svog zanata nismo morali platiti mi nego vlasnik stana.
Da ne moram gledati ono što me opstruktivno-kompulzivno smeta, kupit ću litru farbe i malo premazati.
Do slijedećeg proljeća.
Dobro je da sada imamo kamo sjesti vani.
I reći nekome mjau cat i kad ti to dlakavo govno okrene guzicu umjesto da kaže mjau back.
A i kavicu je ljepše popiti vani, usput živcirajući Heinza jer razgovaramo na hrvatskom.
I ponekad na mačjem.
Mau, vau, rau.
Iako nije ni svjestan koliko sreće ima da nije pobijedio Izrael ili Ukrajina jer sam se zaklela u tom slučaju baciti mu televizor na glavu.
Ovako spasio ga je neočekivani napad roza flamingosa s lijevog krila.
Nego balkon.
Osim farbanja parapeta ostaje mi još posaditi geranije i pelargonije u ostatak posuda (to ću dati napraviti u vrtnom centru, inače sam sama sadila ali mi je sada teško jer ne mogu kleknuti na pod dok to radim), kupiti jastučiće za stolice i neku policu za cvijeće i to je onda bilo to.
Umjesto u more gledat ćemo u polje.
A bolje i to nego u beton.
Ja sretna i zadovoljna da mi je ove godine sve ovakvoj napol invalidnoj kakva sam uspjelo urediti tih par kvadrata.
Nadam se samo da neće sad mjesecima padati kiša ili, što je puno vjerojatnije, krampi i da nismo džabe krečili, kao što smo se džaba nadali pobjedi malog običnog skromnog dečka iz susjedstva.
Post je objavljen 12.05.2024. u 15:03 sati.