Marketing
Senilac
Ona: Donesi mi molim te jednu novu majicu, ovu sam uflekala.
On: I onda se meni rugaš da sam smotan.
Ona: S kim si, takav si. I daj pazi molim te da mi doneseš neku koju i inače nosim a ne neku koja mi je preuska/preduga/prekratka/prrazvučena/oflekana/nikad je nisam obukla! Recimo onu novu plavu majicu od Bonprixa, koju sam kupila za po kući a imam je u dvije boje.
On: A kako ću znat koja je prava?
Ona: Pa vidiš me svaki dan, valjda ćeš znati što nosim kad vidiš.
On odlazi na kat u spavaću, čuje se otvaranje i zatvaranje ormara, otvaranje ladica, pomicanje košare za veš i još par neodredjenih zvukova.
On (spušta se niz stube sa nečim u ruci što nikada nisam vidjela a definitivno je preusko/predugo/prekratko/prrazvučeno/oflekano/nikad to nisam obukla): Evo imam ovu jednu smedju i jednu plavu majicu, nadam se da je to to.
Ona: To nije smedje nego narančasto i nije plavo nego zeleno. I ni jednu ni drugu nikada ne nosim jer se u jednoj znojim a druga je prekratka!
On: Koji kurac ne pobacaš ono šta ti nije dobro?
Ona: Pobacala sam tri vreće na proljeće i još uvijek ti nadješ baš te dvije koje još nisam bacila.
On: Jebem ti kako si ti komplicirana!
Ona: A kamo su nestale one majice sa Islanda, koje sam nosila prošli tjedan? Šta ih nisi još oprao?
On: Mislim da jesam ali ih ne mogu nać!?
Ona: Polako se brinem za tebe. Na kraju ćemo bit ko Hans i Lydia*.
On: Hoćeš reć da sam senilan?
Ona: Pa lagano me je strah. Što tebi čovjek da u ruke, više ne nadje. Ko naoćale neki dan.
On: Koje naoćale?
*naši pokojni kumovi. Pred kraj života Lydia je bila u kolicima, vukući sa sobom bicu sa kisikom a Hans je bio pokretan ali dementan. Lydia se sama zezala na njihov račun, kako bi se od njih skupa eventualno složilo jedno kako tako funkcionalno ljudsko biće. Hans bi ustao ujutro, sjeo u auto i odvezao se negdje, pa se ne bi mogao sjetiti kamo se treba vratiti, a Lydia se doma požderala od straha i dobro namučila dok je konačno sredila da mu oduzmu vozačku. Sjetimo ih se često, posebno otkako smo sami počeli sve više ličiti na njih.
P.S. Danas imam veggi-day. Krompir, romanesco i rotkvice zapečene sa sirom. Nema mi ništa milije nego kad od ostataka u frižideru složim neki obrok, koji je ukusan čak :)
Post je objavljen 11.07.2024. u 14:42 sati.