Marketing
Koraci
U ponedjeljak sam prvi put od nezgode po stepenicama napravila 74 koraka za koje čovječanstvu puca qrac ali za mene su bili kao da sam hodala po Mjesecu.
Kako me čekaju nove ture mjesečevih koraka, nemam vremena za blog.
A i čemu?
U prošlim postovima pokazali ste odredjenu nelojalnost i većinom podržavali Ištvana, pa se povlačim na neko vrijeme u maniri onog stiha Elvisa J. Kurtovića što se reći ne sm'je.
Budete li njega čekali da vam napiše post, vidjet ćete kako je to čekati da ti donese pravu majicu.
Zezam se.
Dani su mi manje više slični ko jaje jajetu, ne znam o čemu bi pisala.
O aktualnim političko-ekonomsko-sportskim i inim temama mi se ne piše, o takvim stvarima dovoljno palamude drugi. A i poželjno je komentirati uvijek na isti način. Zli desni koji jedu djecu migranata i dobri lijevi, koji mašu parolama ko pioniri štafeti za bravarovu nogu. Crno bijeli svijet u kojem nema mjesta za realnih puno više nego 50 nijansi sive i svih duginih boja.
Pisati o strahovima koji prate oporavak nema smisla, dovoljno su već zloupotrebljeni oni od prve nezgode, kao i oni iz vremena corone. Sa njima ću se dalje boriti sama, vielen Dank a više ću znati iona tek slijedeći tjedan nakon rendgena. Koliko su me puta slikali u zadnjih godinu dana, trebala bi već svijetliti u mraku.
Što se skuha, to se i pojede, bezveze slikati.
Jedemo punjene paprike već drugi dan.
A bit će i za sutra.
AI nema puno više za ponuditi.
Od tolike inteligencije nikako da nauči brojiti na prste.
Kojih ima ili više ili manje ali nikad 5 na svakoj ruci/nozi.
Mogla bi pisati o vrućini, to je sada aktualno.
Ali jebiga, imam klimu pa je podnošljivo.
A i daleko smo od finske saune kakva je trenutno kod vas na repertoaru u kombinaciji sa morem temperature jakuzzija.
Dobro da mi je sin prije par godina kupio Nintendo Switch, pa imam gdje izbaciti negativnu energiju.
Trenutno lovim Pokemone po županiji (ili što je već) Hisui i pripremam Fire Emblem Warriorse za odlučujući boj za narod svoj.
Danas je na Netflix konačno stigla nova sezona serije Cobra Kai (never dies). Serija nam se dopala jer je napravljena u maniri serija tipa Bewerly Hillls (R.I.P. Brenda), kao priča o tome što je sa Karate Kidom i njegovim protivnicima bill kasnije. No, kako to obično biva kad producenti ne znaju stati kad je najbolje, sve se skupa jednostavnl razvodnilo. Počela sam gledati i zaspala nakon 15 minuta. Nadam se da je problem u mojoj slabokrvnosti a ne u lošem scenariju.
Ištvan je otišao na posao a ja idem malo prileć.
Do slijedećeg puta pusić, kisić i ostali folklor!
Post je objavljen 19.07.2024. u 14:02 sati.