Marketing
Mir
nije dugo trajao.
Dva dana sam bila sama u sobi, što meni čovjekoneljubnoj paše, no danas je došla cimerica.
Jučer sam se zajebavala da ću opet dobiti neku “pipi mahen” kao zadnji put.
Jezik pregrizla.
Em su me probudili kad je došla a taman sam zaspala ko klada, em ne govori njemački.
Kaže njena kćer: Meine Mutter nicht Deutsch sprechen, nur Ukrainisch und Rusisch!
Da i šta sad, pa ne očekuje valjda da ja trebam govoriti ruski ili ukrajinski umjesto da njena mater, koja ovdje ima svu zdravstvenu skrb nauči njemački.
Malo morgen!
No Pipi machen je danas najmanji problem.
Ujutro su me opet držali bez hrane i pića zbog mogućnosti operacije danas, što se naravno nije dogodilo.
Ali zato je taman kad su mi donijeli ručak došla doktorica objasniti mi kako će proteći operacija.
I tu me je presjeklo.
Nakon operacije ne smijem 4 do 6 tjedana opterećivati nogu.
Što znači da toliko dugo ne mogu izaći iz stana jer ne postoji tehnika kojom bi se ne koristeći nogu spustila i nazad popela 38 stepenica.
I onda sam rekla da bolje da sam pala na glavu, slomila vrat i krepala.
Ova prva doktorica je ostaka sva u šoku i pozvala još dvoje.
Koji su me pitali kao mi mogu pomoći.
Pa sam rekla nek me zatuku, bolje da tako nepokretna nisam živa.
A oni da mi tu želju ne mogu ispuniti.
Iza toga je počela rasprava u kojoj ti debili nisu shvatili koji je moj problem.
A problem je da će me do stana odnijeti posebna služba namjenjena tome ali kad jednom udjem u stan ne mogu dolje.
Ako ništa drugo radi vadjenja konaca, bolje rečeno onih metalnih kopči kojima pacijente danas priheftaju.
A nijedan doktor ne ide u kućne posjete.
Pa sam pitala šta sada, hoću li onda zauvijek ostati zaheftana ili koji kurac?!
Kaže mi debil broj 1: Pa možete doći kod nas da vam izvadimo šavove!
(kako kad je problem sići do izlaza?!)
Pa kaže prepametni debil broj 2: Pa pozovite taksi?!
(o jeben ti život, da skočim s drugog kata na parkiralište ili koji kurac?)
Na ovo se ponovno javio debil broj jedan s idejom da zamijenim liječnika za nekog koji radi kućne posjete.
Na to sam popizdila. Sigurno ću dobrog liječnika mijenjat zbog toga što je njemački zdravstveni sistem u kurcu pa pacijenti nakon otpusta moraju sami razmišljati kako se snaći i tko da im skida šavove.
Onda su došli na ideju da bi bilo najbolje da odem u “kurtzeipflege”, što ga dodje nešto ala starački dom iliti mjesto za privremenu njegu.
(da mi Azijatkinje koje ne znaju njemački brišu dupe kao ovdje još 6 tjedana?!)
Pa sam rekla da ću se prije ubiti nego otiči u takvu ustanovu i da za koji kurac ne mogu dobiti rehabilitaciju kao svaka druga pizda ovdje.
(uopće ne sumnjam da će Pipi Machen odavde otiči direktno na rehabilitaciju i još će joj zdravstveno platiti i dolmečera da se bolje snadje. Pa se onda čude da ljudi biraju AFD - i ja sam na najboljem putu da to učinim!)
Onda su se pobrali na savjetovanje i vratili se nakon psat vremena s pitanjem jel im mogu garantirati da se neću stvarno ubiti!?
Doktorica je od šoka sjedila na stolici i brisala znoj dok je debil broj 2 dalje izbacivao pametne ideje koje s mozgom nemaju ništa zajedničkog.
No nije sve tako sivo.
U sobu je došla još jedna pacijentica i ta je simpatična.
Blebećemo već cijelo vrijeme.
(upravo razmišlja sama se otpustiti iz bolnice, pozvati muža i otići doma jer je naručena na operaciju u 12:30 a sad je 16:40 a još ju nisu zvali).
Onda je došao Ištvan.
Koji je sinoć pojeo pokvarene jagode (ne znam kako nije skontao) i nije mu baš dobro.
A za njim anesteziolog.
Ako ima nešto dobro u tim bolnicama, onda su to anesteziolozi.
I ovaj naime sasvim solidno izgleda kao i onaj koji me je uspavao na prvoj operaciji.
Dakle, prdeknem li ovaj put, opet ću zadnje vidjeti nešto zgodno.
Barem nešto.
P.S. Današnji ručak: Zarolani kurac sa pure krompirom i brokolijem.
Mljac, mljac, mljac.
(iden se sad ubit po sedamdeset i sedmi put danas, ajde bok)
P.P.S. a evo i večere bajne.
U biti imam sreće sa me svaki dan pripremaju za operaciju pa preskočim doručak.
(idem se ubit 78. put danas)
Post je objavljen 18.06.2024. u 16:59 sati.