Marketing
Kidam ulijevo
Moja lijeva i desna noga vratile su se kući.
Da sam ostala još sekundu dulje u bolnici bilo bi mrtvih. Deset dana sve je bilo više nego u redu, puno bolje nego u onoj prvoj bolnici prije 8 mjeseci. I onda su uspjeli u zadnja dva dana toliko usrat motku, da su sve pokvarili.
Kako nisu znali koliko dugo ću čekati bolesnički transport jer ti idioti dodju kad njima u njihov plan paše, a prijevoz doma nije priorotet kao prijevoz u bolnicu, tako bi možda čekala cijeli dan, da na kraju saznam da me ne mogu odnesti u stan.
Na kraju sam nakon svih peripetija jučer s nabavom kolica i hodalice, koju je bolnica najavila obaviti, da bi me u četvrtak obavijestila da se moramo sami snalaziti (i pritom me još bezočno lagali u facu, kako sanitetska kuća nema kolica i personala da to uredi - da bi od vlasnice sanitetske kuće saznali kako iz bolnice uopće nisu zvali i naravno da imaju kolica!?), zahvalila sam se na uslugama jebenog transporta i sama odskakutala 32 stepenice do stana. Ne pitajte me kako.
Na kurac mi idu sve te jebene predrasude koje netko ima samo zato jer sam ja žena od komada (da ne rečem teška ili debela). Pa onda misle da nećeš moć ovo ili ono. Jedino fizioterapeutkinja nije imala sumnji u to da ću se popentrati gore jer je ono što radim svih godina a intenzivno zadnjih 6 mjeseci - plivanje kraul (prije prsno) najmanje 1500m 3-4 puta na tjedan po zimi s 5-6 dana ljeti nazvala bavljenjem plivanjem na "leustungssport" (to bi bilo nešto ala profesionalno-hobi bavljenje sportom) nivou.
Jedna sestra počela je srati kako nije dovoljno plivati nego treba pazit šta se jede - pa sam joj pokazala muža - reko evo, ovaj pliva koliko i ja i ždere ono šta kuham pa nije debeo, pa šta misliš da žderem mater ti jebem. Kako god, sad sam doma i moram paziti da opet ne završim kod njih.
U poštanskom je muža i mene dočekala brošura o važnosti preventivnih pregleda na rak, s nekim kodom specijalno za neki test na plućima. Još onako sjedeći u autu i pripremajući se za penjanje na trenutno osobni Mount Everest iliti do ulaza u stan, samo smo se pogledali i skupa rasparali njihove jebene brošure uz obostrani konzenzus, da što nam god bilo, ne damo se ponovno u ruke bogovima u bijelom i njihovim pomagačicama.
Draže mi je krepati ne znajući da nešto imam, negoli da opet moram voditi bitke sa cijelom tom ekipom.
Krepat, ma ne molat!
P.S. jedna vesela (štoviše čini mi se čak i politički korektna) debeljuca meditira po Manhattnu samo za @mariana i njegovu umjetnu inteligenciju:
P.P.S. Odgovor na pitanje: Što je sjebala Flekserica na desnoj nozi:
Post je objavljen 28.06.2024. u 16:55 sati.