Od operacije je prošlo 5 dana, oporavak je počeo i lagano se bliži vrijeme za odjebati odavde.
Pobjegla bi ja kad bi to bilo samo tako, no najeprije treba naučiti hodati.
Odlazak na wc više nije problem,
koljeno nije potpuno zahrdjalo i već ga mogu saviti 60-ak stupnjeva.
Danas sam i prvi put prošla punih 12 stuba prema gore
i jednako toliko nazad dolje.
Krepala sam.
Što se više bliži povratak kući, bolnički doručak sve je bolji,
danas sam čak dobila i komadić camambera.
Za ručak sam se namučila jesti špagete bolognez bez žlice,
a u trenucima lijenčarenja uspjela sam napisati i par komentara, ujedno dokazujući @marianovu tvrdnju, da umjetna inteligencija ima problema sa rukama i nogama, njihovim brojem i položajem.
I za kraj dana ide ovaj brzinski post
u nadi da će slijedeći ići od doma. Kolege su mužu savjetovale da prije mog povratka sakrije usisavač, da ne krenem opet usisavati iz kolica kao zadnji put.
Pametno.
I tako kreće sve iz početka.
Korak po korak.
Dok se opet negdje ne spizdim.
Post je objavljen 26.06.2024. u 20:48 sati.