subota, 24.05.2025.
U raj poveli te anđeli
Danas je dan u kojem su me pojele emocije. Satralo me sa svih strana. Na posljednji počinak ispratila sam tetka, od mamine sestre muža. Teta mi je umrla još 1999. pa je tetak zadnjih deset godina živio sa jednom predivnom ženom. Bez obzira što moje tete Ivanke nema već godinama sa tetkom sam ostala u jako dobrim odnosima. Rijetko kad bi prošlo deset dana da me tetak nije nazvao i pitao : „Sunce moje, kako si I jel ti što triba“. Meni nikad ništa nije tribalo osim te sigurnosti koju mi je tetak davao da nisam sama i da imam nekog svoga. Od mene se nije očekivalo da dođem na sprovod jer svi znaju u kakvom sam stanju, točnije velikom sranju. Ali ja bi pukla da dobrog mog tetka nisam po posljednji put ispratila sa molitvom i pjesmom. Tetak je zakopan u njegovoj rodnoj Privlaci. Groblje u tom malom mistu kraj Zadra je definitivno jedno od najljepših u cijeloj Hrvatskoj. Nije izrazito veliko, ali pogled sa južne strane baca na more, a sa zapada na Velebit. Kažu da se vidi i Maslenički most, ali ja sam (polu) čorava pa to ne mogu tvrditi. Glupo je za groblje govoriti da je lipo, ali ovo je zaista pomalo bizarno, ali prekrasno. Mala kapelica sa drvenom nadstrešnicom mu daje posebnu čar. Skupilo se dosta svita. Cilo selo se došlo oprostiti s mojim tetkom. Meni su suze same tekle. Iako znam da je tetak doživio lipe godine (73) i da je umro iznenadno u snu bez boli i patnje, emocije prema tom dobrom čoviku ne mogu sakriti. Tetak nas je sve držao na okupu i nije dao da se mi mlađe generacije izgubimo. Sad smo ostale samo Jelena i ja, Tetak je izgubio sina kad je Kažimir napunio 32 godine. Prokleta genetika je presudila njemu isto kao i mom bratu. No, bez obzira na tešku sudbinu, tetak se uvik smijao i zafrkavao. Na sprovodu sam mirila svaku popovu rič i pomislila bi što bi na to rekao Damir. A posebno je volio teme o popovima jer kao dečko je i sam bio u sjemeništu. Mislim da nikad nije htio biti svećenik nego ga je zbog teških životnih uvjeta baba Vesela dala, rekli bi privlačanci popima. Bila su to jedna usta manje za hraniti. A tetak je mene baš volio. Ali ono baš baš. Sičan se kad sam se ja tek razbolila, mi nismo imali auta pa bi on mamu i mene vozio u školu. I često me je posjećivao u bolnici na riječkoj Kantridi. Vozio je tetu i mene brodom. Zadnji put sam ga vidjela na Uskrs kada smo svi zajedno blagovali na njegovom dvoru. Nisam ni slutila da je to naš zadnji susret. Iako pun smijeha i dječje škrike bio je to nekako miran i poseban dan. Gotovo isto kao i danas. Dostojanstveno uz pjesmu Krist na žalu pozdravila sam se sa svojim tetkom.
Na misu zadušnicu nisam išla jer sam prijateljici koja je ionako već morala biti na otoku ukrala gotovo cijelo popodne. Ali ona kaže, ako treba da bi me vozila i u Dubrovnik i da za to i služe prijatelji. Meni je i ovaj put izazvala suze na oči. A ganuta sam i bila kad sam pri povratku kući izašla iz auta i vidjela da mi je zarasli vrt pred kućom sređen. Susjeda Tanja dok me nije bilo dala si je truda. Više vridi dobar prijatelj i susjed nego sva bogatstva ovog svita. Blagoslovljena sam sa oboje. I ne dam nikome da mi protiv njih divani nešto loše. Pa čak ni protiv lude Šušunjare, moje prve susjede što mi Điđija gađa štipalicama.
- 22:34 -
subota, 17.05.2025.
Zadovoljna
Netko je jednom davno rekao "U radu je spas. Tom nepoznatom autoru sam se smijala i rugala pitajući se koga on to zafrkava. Danas mu se eto ispričavam jer je u potpunosti imao pravo.
Ipak sam se vratila na posao. Ne zato što sam ja bolje ili sam ozdravila nego posao je najbolja terapija za mene. Izabrala sam rad po cijenu da makar i sutra umrem. Bar ću skončat zadovoljna.
A tamo dolje u mojoj firmi sve se promjenilo. Ništa više nije isto. Direktor Terorista otišao je u mirovinu i tim činom spasio je sve radnike odiktatorskih okova. Najvažnija promjena za mene je ta što moj mali ide svaki dan sa mnom na rabotu. Ne mora se skrivati od nikoga. ĐIĐI je u radnom odnosu i nakon osam sati rada umoran je ka pas. Čim uđemo u stan, moj mali legne da se malo odmori. Težak je to pasji život. I ja bi vrlo rado "ubila oko", ali, da legnem iza ručka ne bi se digla do sutra ujutro. Rađe biram ranije leći nego da prespavam dan. A i fizioterapeitkinja mi navrati u popodnevnim satima pa mi nema ni smisla lijegati popodne. Isto se oboje radujemo vikendu.
Najprije nas veseli spavanje koje neće biti prekinuto iritirajućim tonovima budilice, a onda idemo po meso i verduru, na kavu i čakulu. Nakon ručka vrijeme je za bauljanje po parkovima. Danas biram "Mornara". Udobno sam se smjestila na osunčanu klupicu. Gode mi te zlatne zrake koje prkose buri i probijaju na moju kožu. Uživam. Doslovno predem. A onda netko moju tišinu prekine sa pozdravom "Dobar dan". Otvorim oči, a dvije cure stoje pored mene i smijulje se. Po odijevanju prepoznam da su pripadnice mormonske crkve. Pitaju me mogu li mi pročitati ulomak iz Biblije. Kimnem glavom u znak odobravanja jer ionako nemam pametnijeg posla. Nisam ni slušala što je jedna od njih čitala ne bas razgovojetnim hrvatskim jezikom, ali kad me upitala želim li im se sutra pridružiti na njihovom susretu i ponudila mi besplatno "njihovu" Bibliju, započela sam ja njima priču o katoličkoj crkvi sa riječima kako sam ja katolkinja, ali uvažavam sve vjere i religije i.... nisam se gasila više od pet minuta sa mojom učenjima i teorijama o viđenju Boga. Cure se nisu nadale tolikom govoru pa su me i prekinule u mom zanosu rekavši da žure. Samo sam im rekla: Bog vas blagoslovio! I nastavila se smijati samoj sebi na iznenadnoj inspiraciji dok su njih dvi velikim koracima gazile po livadi ne bi li se što prije udaljile od jedne totalne ludače.
Ispred kancelarije...
Prasac...
Opet na suncu....
Na marendi....
- 18:05 -
Komentari (13) - Isprintaj - #
subota, 10.05.2025.
Malo čudna priča
Visoka sam metar i 75, ali danas sam si jako velika. Samo srce mi ima sedam metara. Nadišla sam samu sebe. Spotaknuvši se o tapetić pred vratima kuće nosom sam poljubila pod. Pogledala sam oko sebe i shvativši da nema nikoga u blizini u isto vrijeme sam bila i sretna i tužna, a i bilo me je strah. Na sreću nitko nije vidio da sam pala. Na žalost ako nema nikoga pitam se 'ko će mi pomoći. A uhvatio me strah jer ne znam kako ću se dignuti. Điđi me samo ponjušio i misleći da se igram, produžio je po lopticu koju je ispustio ravno meni na glavu. Malo mi je muke moje pa me još i on zafrkava. Uspjela sam sjesti i naslonivši se na zid počela sam zazivati Boga. I kad sam se u potpunosti smirila, četveronoške sam dopuzala do praga kuće i uhvativši se objeručke za šipku namontiranu do samih vrata, zalaufala sam se viknuvši "Je'n dva tri" i gle čuda, digla sam se, sama samcata bez ičije pomoći. E, ovo je stvarno bio Bog. Intervenirao je u pravom trenutku. Zaključila sam da mi nema smisla ići vani pa sam se vratila u kuću nebili skuhala ručak taman kad sam namjeravala kaul zaliti maslinovom uljem, isklizne mi iz ruke gotovo puna boca te zlatne tekučine. Sa dvije role papirnatih salveta sanirala sam problem. Iako nije bilo još ni podne, ja sam sam isto pojela šnicle sa kaulom. Suđe sam ubacila u perilicu . Iz druge sam izvadila osušenu robu koju sam složila i spremila u ormar. Uzela sam smeće iz kante i hodalicom ga prevezla do onog tapetića što podmeće noge. I pokušam opet izaći iz kuće. Yes!! Došla sam do svog motoriča i sad sam na konju. Điđi je zauzeo svoje mjesto na braniku. Potrpam sve vreće di god mogu i nas dvoje krećemo u život! Zadatak nam je obaviti spizu kod babe na zidiću. Ali već je prošla ura i dočekao nas je prazan zidić. Otišla baba s voćem i povrćem. I da ću krenuti do vočarne, netko mi priđe sa leđa i zagrli me. Ne poznajem čovjeka i to mu kažem. Ali on mi reće da ga pogledam malo bolje. To učinim, ali ni tad ga ne prepoznah. On se samo nasmije i kaže: "Bitno je da ja znam tebe!". Okrene se i ode dobacivši mi da se nikad ne prestanem smijati.
Još i sad se mislim ko je taj čovjek bio. Odustanem od vočarne i sjedam u svoj omiljen kafić. Kad poželim platiti naručeni sok, konobar mi kaže pokazujući rukom na nekog gospodina za susjednim stolom: "Plaćeno je!". Ne prepoznajem ni ovog čovjeka. Ništa mi nije jasno što se ovo danas događa. Kad mu zahvalim na piću, on uzdigne svoju čašu i nazdravi uz riječi; "Za sve naše padove! Važno je da se ustaneš".
Vrativši se kući otvorila sam balkonska vrata dnevnog boravka i nakon punih šest mjeseci zakoračila na taracu. Pobjedila sam sebe. Sama. Bez ičije pomoći I NISAM PALA. A što i da jesam.....
Srce mi je veliko ko kuća.
- 19:00 -
Komentari (11) - Isprintaj - #
petak, 09.05.2025.
Film života
Po 'ko zna koji put krećem sve ispočetka. Klapa 5248. ide.
Kod mene više stane nego ide, ali neću sad cjepidlačiti.
Da se mi ne lažemo, reći ću vam kako stvari stoje.
Malo je onih koji se raduju tuđoj sreći.
Bože sačuvaj da moje ruže bolje cvjetaju od tvojih.
Usput rečeno, ti ni nemaš ruže, ali vidiš moje raskošne latice.
Niti ne znaš koliko sam se puta ubola na trnje da bi došla samo do pupa cvijeta.
A onda je sunce učinilo svoje.
Dobro se dobrim vrača.
A tvoje spletke neka budu tvoja plaća.
Nisam ja kriva što si ti podstanar i imaš troje djece i muža što ne radi.
Svi imate zdrave i ruke i noge i oči.
Ali ne! Ti ne vidiš taj blagoslov. Vidiš samo moju crvenu ružu.
I još me pitaš koliko košta.
Mir nema cijenu.
I zato sam sve ostavila iza sebe.
Zaboravila sam tebe.
I po 'ko zna koji put krećem sve ispočetka. Klapa 5249. ide.
Cvit moj najdraži
- 09:14 -
Komentari (10) - Isprintaj - #
četvrtak, 01.05.2025.
Politika je...kara..kara...karanfili
Moj Điđi bi po cile dane bija vani. Nije mu važno di smo, glavno je da idemo. Glavna štacija koju mi posjetimo gotovo svaki dan je park Vruljica. Tu se moj mali izguštira trčeći po livadi i skačući u rječicu da ganja patke. Nije ni meni mrska Vruljica. Točnije, to mi je najdraži zadarski park. Nedavno je bio u centru medijske pažnje jer su ga neki zločesti investitori i građevinari djelomično devastirali betonirajući jedan od glavnih izvora rječice. Cili se Zadar diga na noge, ali ne baš uspješno. Čak smo moj Điđonja i ja sudjelovali na prosvjedu protiv betonizacije grada. To je bio prvi prosvjed u mom životu na kojem sam ja bila. Moja dužnost je bila da svojim prisustvom doprinesem bar malo uspjehu prosvjeda. Ali zaludu! Zgrada od sedam katova je nikla na izvorima vrulje. Svima je jasno da je tu kriva gradska uprava koja je izdala građevinsku i ine dozvole za ruglo od te zgradurine. Ali neću ja o politici!
Stari ljudi kažu da će im priroda vratiti svoje i zabetonirani izvor Vruljice će kad-tad pronaći svoj put i voda će izbiti možda baš u njihovom stanu. Ali neću ja o politici!
Tako smo i danas nas dvoje šunjavaca bauljali po kvartu i produžili do omiljenog parka. Dok smo čekali na semaforu ceste koja dijeli moj kvart od Vruljice, neki gospodin mi je prišao s leđa i poklonio mi karanfil čestitajući mi praznik rada. Baš lipo od njega, ali to se izgleda nije svidjelo mojoj susjedi koja je vidjevši to prišla mi i rekla:
- Šušo, dobro jel ti znaš koja je on stranka?! Brzo baci taj karanfil u škovace.
Skinula sam sunčane naočale da bi me bolje vidjela i jače doživjela ono što joj namjeravam reći. A onda sam je upitala što njoj nije Praznik rada i podrugljivo joj rekla da idem po još jedan cvit. Naravno da ona nije skužila da ju sprdam pa je samo nastavila.
- A jesi vidila, umra nam je Papa?!- tila sam joj odgovoriti da živim u šumi pa ne znam, ali ona je nastavila sa pričom:- Ustvari, to i nije bija naš Papa, Oni su nam ga podmetnuli… Bože mi prosti, on je radija sve protiv nas. A isto nek počiva u miru!
Meni je tlak skočija na devetsto čuvši te nabuloze, tila sam ju pitati ko su to oni, a ko smo to mi, ali suzdržala sam se nakratko. Pa sam ju nastavila bockati:
- A jeste li bili na misi i pivali u zboru ili ste bili bliži oltaru da bolje čujete propovid?!
- Ma predivno divani naš župnik. Bojan je poslan u našu Crkvu da napravi red.
Ugrizla sam se za usnu da ne kažem što mislim i dala gas na mom motoriču sa opravdanjem da žurim. Istina, moj mali se morao valjati po travi. A onda sam ugledala s druge strane rječice neke gradske političare kako jedu fažol i smrklo mi se pred očima. Nemam ja ništa protiv njih, ali umorna sam koliko su politikom okupirali grad ove dane zbog lokalnih izbora. Ne zna se ko više laže. Ali neću ja o politici!
Samo ću vam svima čestitati Međunarodni praznik rada!
- 17:14 -
Komentari (13) - Isprintaj - #
