četvrtak, 01.05.2025.
Politika je...kara..kara...karanfili
Moj Điđi bi po cile dane bija vani. Nije mu važno di smo, glavno je da idemo. Glavna štacija koju mi posjetimo gotovo svaki dan je park Vruljica. Tu se moj mali izguštira trčeći po livadi i skačući u rječicu da ganja patke. Nije ni meni mrska Vruljica. Točnije, to mi je najdraži zadarski park. Nedavno je bio u centru medijske pažnje jer su ga neki zločesti investitori i građevinari djelomično devastirali betonirajući jedan od glavnih izvora rječice. Cili se Zadar diga na noge, ali ne baš uspješno. Čak smo moj Điđonja i ja sudjelovali na prosvjedu protiv betonizacije grada. To je bio prvi prosvjed u mom životu na kojem sam ja bila. Moja dužnost je bila da svojim prisustvom doprinesem bar malo uspjehu prosvjeda. Ali zaludu! Zgrada od sedam katova je nikla na izvorima vrulje. Svima je jasno da je tu kriva gradska uprava koja je izdala građevinsku i ine dozvole za ruglo od te zgradurine. Ali neću ja o politici!
Stari ljudi kažu da će im priroda vratiti svoje i zabetonirani izvor Vruljice će kad-tad pronaći svoj put i voda će izbiti možda baš u njihovom stanu. Ali neću ja o politici!
Tako smo i danas nas dvoje šunjavaca bauljali po kvartu i produžili do omiljenog parka. Dok smo čekali na semaforu ceste koja dijeli moj kvart od Vruljice, neki gospodin mi je prišao s leđa i poklonio mi karanfil čestitajući mi praznik rada. Baš lipo od njega, ali to se izgleda nije svidjelo mojoj susjedi koja je vidjevši to prišla mi i rekla:
- Šušo, dobro jel ti znaš koja je on stranka?! Brzo baci taj karanfil u škovace.
Skinula sam sunčane naočale da bi me bolje vidjela i jače doživjela ono što joj namjeravam reći. A onda sam je upitala što njoj nije Praznik rada i podrugljivo joj rekla da idem po još jedan cvit. Naravno da ona nije skužila da ju sprdam pa je samo nastavila.
- A jesi vidila, umra nam je Papa?!- tila sam joj odgovoriti da živim u šumi pa ne znam, ali ona je nastavila sa pričom:- Ustvari, to i nije bija naš Papa, Oni su nam ga podmetnuli… Bože mi prosti, on je radija sve protiv nas. A isto nek počiva u miru!
Meni je tlak skočija na devetsto čuvši te nabuloze, tila sam ju pitati ko su to oni, a ko smo to mi, ali suzdržala sam se nakratko. Pa sam ju nastavila bockati:
- A jeste li bili na misi i pivali u zboru ili ste bili bliži oltaru da bolje čujete propovid?!
- Ma predivno divani naš župnik. Bojan je poslan u našu Crkvu da napravi red.
Ugrizla sam se za usnu da ne kažem što mislim i dala gas na mom motoriču sa opravdanjem da žurim. Istina, moj mali se morao valjati po travi. A onda sam ugledala s druge strane rječice neke gradske političare kako jedu fažol i smrklo mi se pred očima. Nemam ja ništa protiv njih, ali umorna sam koliko su politikom okupirali grad ove dane zbog lokalnih izbora. Ne zna se ko više laže. Ali neću ja o politici!
Samo ću vam svima čestitati Međunarodni praznik rada!
- 17:14 -
Komentari (13) - Isprintaj - #
