subota, 17.05.2025.
Zadovoljna
Netko je jednom davno rekao "U radu je spas. Tom nepoznatom autoru sam se smijala i rugala pitajući se koga on to zafrkava. Danas mu se eto ispričavam jer je u potpunosti imao pravo.
Ipak sam se vratila na posao. Ne zato što sam ja bolje ili sam ozdravila nego posao je najbolja terapija za mene. Izabrala sam rad po cijenu da makar i sutra umrem. Bar ću skončat zadovoljna.
A tamo dolje u mojoj firmi sve se promjenilo. Ništa više nije isto. Direktor Terorista otišao je u mirovinu i tim činom spasio je sve radnike odiktatorskih okova. Najvažnija promjena za mene je ta što moj mali ide svaki dan sa mnom na rabotu. Ne mora se skrivati od nikoga. ĐIĐI je u radnom odnosu i nakon osam sati rada umoran je ka pas. Čim uđemo u stan, moj mali legne da se malo odmori. Težak je to pasji život. I ja bi vrlo rado "ubila oko", ali, da legnem iza ručka ne bi se digla do sutra ujutro. Rađe biram ranije leći nego da prespavam dan. A i fizioterapeitkinja mi navrati u popodnevnim satima pa mi nema ni smisla lijegati popodne. Isto se oboje radujemo vikendu.
Najprije nas veseli spavanje koje neće biti prekinuto iritirajućim tonovima budilice, a onda idemo po meso i verduru, na kavu i čakulu. Nakon ručka vrijeme je za bauljanje po parkovima. Danas biram "Mornara". Udobno sam se smjestila na osunčanu klupicu. Gode mi te zlatne zrake koje prkose buri i probijaju na moju kožu. Uživam. Doslovno predem. A onda netko moju tišinu prekine sa pozdravom "Dobar dan". Otvorim oči, a dvije cure stoje pored mene i smijulje se. Po odijevanju prepoznam da su pripadnice mormonske crkve. Pitaju me mogu li mi pročitati ulomak iz Biblije. Kimnem glavom u znak odobravanja jer ionako nemam pametnijeg posla. Nisam ni slušala što je jedna od njih čitala ne bas razgovojetnim hrvatskim jezikom, ali kad me upitala želim li im se sutra pridružiti na njihovom susretu i ponudila mi besplatno "njihovu" Bibliju, započela sam ja njima priču o katoličkoj crkvi sa riječima kako sam ja katolkinja, ali uvažavam sve vjere i religije i.... nisam se gasila više od pet minuta sa mojom učenjima i teorijama o viđenju Boga. Cure se nisu nadale tolikom govoru pa su me i prekinule u mom zanosu rekavši da žure. Samo sam im rekla: Bog vas blagoslovio! I nastavila se smijati samoj sebi na iznenadnoj inspiraciji dok su njih dvi velikim koracima gazile po livadi ne bi li se što prije udaljile od jedne totalne ludače.
Ispred kancelarije...
Prasac...
Opet na suncu....
Na marendi....
- 18:05 -
Komentari (13) - Isprintaj - #
