Marketing
U raj poveli te anđeli
Danas je dan u kojem su me pojele emocije. Satralo me sa svih strana. Na posljednji počinak ispratila sam tetka, od mamine sestre muža. Teta mi je umrla još 1999. pa je tetak zadnjih deset godina živio sa jednom predivnom ženom. Bez obzira što moje tete Ivanke nema već godinama sa tetkom sam ostala u jako dobrim odnosima. Rijetko kad bi prošlo deset dana da me tetak nije nazvao i pitao : „Sunce moje, kako si I jel ti što triba“. Meni nikad ništa nije tribalo osim te sigurnosti koju mi je tetak davao da nisam sama i da imam nekog svoga. Od mene se nije očekivalo da dođem na sprovod jer svi znaju u kakvom sam stanju, točnije velikom sranju. Ali ja bi pukla da dobrog mog tetka nisam po posljednji put ispratila sa molitvom i pjesmom. Tetak je zakopan u njegovoj rodnoj Privlaci. Groblje u tom malom mistu kraj Zadra je definitivno jedno od najljepših u cijeloj Hrvatskoj. Nije izrazito veliko, ali pogled sa južne strane baca na more, a sa zapada na Velebit. Kažu da se vidi i Maslenički most, ali ja sam (polu) čorava pa to ne mogu tvrditi. Glupo je za groblje govoriti da je lipo, ali ovo je zaista pomalo bizarno, ali prekrasno. Mala kapelica sa drvenom nadstrešnicom mu daje posebnu čar. Skupilo se dosta svita. Cilo selo se došlo oprostiti s mojim tetkom. Meni su suze same tekle. Iako znam da je tetak doživio lipe godine (73) i da je umro iznenadno u snu bez boli i patnje, emocije prema tom dobrom čoviku ne mogu sakriti. Tetak nas je sve držao na okupu i nije dao da se mi mlađe generacije izgubimo. Sad smo ostale samo Jelena i ja, Tetak je izgubio sina kad je Kažimir napunio 32 godine. Prokleta genetika je presudila njemu isto kao i mom bratu. No, bez obzira na tešku sudbinu, tetak se uvik smijao i zafrkavao. Na sprovodu sam mirila svaku popovu rič i pomislila bi što bi na to rekao Damir. A posebno je volio teme o popovima jer kao dečko je i sam bio u sjemeništu. Mislim da nikad nije htio biti svećenik nego ga je zbog teških životnih uvjeta baba Vesela dala, rekli bi privlačanci popima. Bila su to jedna usta manje za hraniti. A tetak je mene baš volio. Ali ono baš baš. Sičan se kad sam se ja tek razbolila, mi nismo imali auta pa bi on mamu i mene vozio u školu. I često me je posjećivao u bolnici na riječkoj Kantridi. Vozio je tetu i mene brodom. Zadnji put sam ga vidjela na Uskrs kada smo svi zajedno blagovali na njegovom dvoru. Nisam ni slutila da je to naš zadnji susret. Iako pun smijeha i dječje škrike bio je to nekako miran i poseban dan. Gotovo isto kao i danas. Dostojanstveno uz pjesmu Krist na žalu pozdravila sam se sa svojim tetkom.
Na misu zadušnicu nisam išla jer sam prijateljici koja je ionako već morala biti na otoku ukrala gotovo cijelo popodne. Ali ona kaže, ako treba da bi me vozila i u Dubrovnik i da za to i služe prijatelji. Meni je i ovaj put izazvala suze na oči. A ganuta sam i bila kad sam pri povratku kući izašla iz auta i vidjela da mi je zarasli vrt pred kućom sređen. Susjeda Tanja dok me nije bilo dala si je truda. Više vridi dobar prijatelj i susjed nego sva bogatstva ovog svita. Blagoslovljena sam sa oboje. I ne dam nikome da mi protiv njih divani nešto loše. Pa čak ni protiv lude Šušunjare, moje prve susjede što mi Điđija gađa štipalicama.
Post je objavljen 24.05.2025. u 22:34 sati.