Stil

U POTRAZI ZA SMISLOM

komentatoricamicaa.blog.hr

mogu ja napisati nekoliko riječi
i kazati - ovo je pjesma o meni
biti ogoljena bez metafora i epiteta
i reći - evo, istina je uvijek gola
i bila bih prihvaćena vjerojatno bez čuđenja -
tko se još čudi Goloj Maji u putenosti
njene kože
mogu ja i čekati skupljenom hrabrošću
među dlanovima
pod krošnjom drveta k'o sjena u sjeni
ali ništa od toga
tonem u monitor , u riječi znanih i nepoznatih
s viškom nježnosti samujem samo očima
strah me da mi ne izgore
u čekanju da me nagradiš nježnošću
ako je uopće imaš ili ti je
neznatni višak kojega čuvaš tek tako
zaboravljajuć' da se smiješim
i kad me ne vidiš

Mogu ja i ne pisati o sebi
nego o lišću i hladnoj kiši
dok umorno ispraćam dan
ovim slovima na ekranu
ali sam se predomislila :
ipak sam vladarica svoje kože
i imam pravo
na golotinju svojih misli

Bruxelles - dio prvi:)))

luki2.blog.hr

Sad ste nafrkali:))))) Vratila sam se, i odlučila podijeliti bruxellski post u tri dijela. Prvi dio: upoznavanje s ostalim kolegama i let sa Croatia Airlinesima.
Evo fotkica:



Fotka iz zračne luke - još snena, rano je jutro.....

Sunce na prozorčiću:)))))



Let traje oko dva sata, a u zrakoplovu smo dobili zdrave krekere od buće. Nisam ljubitelj, ali probala sam i baš su ukusni. Također, dobili smo malu čokoladu i vodu. Kave nema, ali - nju smo popili prije leta.:))))

Check in nije trajao dugo i brzo smo ulazili u zrakoplov. Let je bio ugodan, bez turbulencija ili bilo kakvih drugih problema.

Vodu posebno spominjem, jer nije dozvoljeno unijeti vodu prije pregleda - oduzet će vam je. Možete kupiti u shopu ili natočiti u bočicu kad su vas pregledali.

Za vrijeme leta, koji je zaista brzo prošao, čitala sam i malo pričala s gospođom, koja mi je kasnije postala cimerica u hotelu (dvokrevetne sobe).

Čitala sam Julie Caplin: "Savršeni kutak u Pragu".

Slijećemo na odredište: Bruxelles nas čeka....

U autobusu koji nas prevozi od zrakoplova do zrakoplovne luke (zgrade) srećemo Biljanu Borzan, europarlamentarku iz kvote SDP-a. Žena se bori kako bi ista pravila vrijedila za sve - dakle, npr. da je određena vrsta hrane i proizvoda iste kvalitete kod nas i npr. u Njemačkoj.
I uspjeva u tome!!!

Nastavit će se.....

Ljub!

SOL i ŠEĆER 2.put

komentatoricamicaa.blog.hr

...kao nastavak prethodnog posta




ovu sliku našla sam slučajno na fejsu - pa eto , onima koji me opominju zbog fotografija naglašavam, da ne znam autora i ne mogu ga pitati za dozvolu kao neki ovdje.
ima simbolike u slici i činjenici, da sitni šećer sliči sitnoj soli i da su zabune u kuhinji moguće ali ne samo u kuhinji, nego metafora se širi životnim situacijama, poznanstvima i nekim prijateljstvima čaak kad ponekad kasno shvatimo osobnu zabunu između "žive soli i živahnog šećera ".

I, što onda ?
Ništa posebno : uvjerimo sebe da moramo biti pažljiviji sa soli , sa šećerom i s ljudima, naravno

Idi vezi, pleti

agava505.blog.hr

Tamo negdje, prije skoro dva desetljeća mnogi blogeri su imali blogove
tamo na jednom drugom portalu
odmah ću reći da nosim u sebi lijepe uspomene i dragocjena poznanstva
sjećam se i nekih stvari s određenom dozom gorčine...
jedna izuzetno kreativna i svestrana blogerica često nas je znala iznenaditi
svojim postovima i umijećima...
ona je crtala, pisala, fotografirala, vezla, kukičala, kuhala, kolače pekla i što sve ne
meni je poklonila seriju svojih radova koje još čuvam...

Vesna Parun: Kad bi se moglo otputovati

penetenziagite.blog.hr

"Kad bi se moglo otputovati,
kad bi se moglo sjesti na konja i otići zauvijek,
ili neku staru lađu prevariti da nas odvede iz grada.

Prijatelj bi ostavio prijatelja, mati bi ostavila djecu.
Kuće bi se raspukle od suza onih koji ostaju,
planine bi zazelenile od pjesme onih koji odlaze.

Pa ne znam s kime bih htjela iščekati zoru,
sa onima koji plaču, ili sa onima što pjevaju.
Jer koji plaču polako će se utješiti,
a koji pjevaju umorit će se od pjesme.

Ja nikad ne bih otputovala,
ni na konju ni na lađi,
jer su mi i onako već daleko svi koje htjedoh zadržati blizu.
Jer nemam od koga da bježim.
I zato jer se plašim povratka.

Ali kad bi se moglo otići zauvijek,
i zaista otići s pjesmom
mislim da bih se rastajala dugo od mjesta na kojima sam plakala.
I nikad ne bih zaboravila one koji su zbog mene, bar jednom
bili malo radosni i praštali mi nasmiješeni."

Imagine

staroinovo.blog.hr

Gotovo svakog 8. 12. Zamislim (se)


Sjećanje na Johna Lennona – 45 godina poslije

Prošlo je četrdeset i pet godina otkako nas je napustio John Lennon – pjesnik mira, buntovnik s razlogom, čovjek koji je vjerovao da svijet može biti nježniji nego što jest. Bio je vizionar koji je mislio hrabro, pjevao iskreno i sanjao u ime svih nas koji još uvijek vjerujemo da ljubav može mijenjati stvarnost.

Postoji nepisano pravilo da se ime njegovog ubojice ne spominje – jer nije zaslužio mjesto u kolektivnom pamćenju. Onaj koji je u jednoj ruci nosio pištolj, a u drugoj Salingerov „Lovac u žitu“, nije odnio samo ljudski život, nego je pokušao ušutkati ideju. Ali ideje ne umiru.

I zato se John i danas vraća – kad god zatvorimo oči, kad god poželimo svijet bez granica, bez mržnje, bez podjela. Vječna himna slobodi i ljubavi, njegova Imagine, još uvijek nam daje krila:

“Imagine all the people
Living life in peace…”

“You may say I’m a dreamer,
But I’m not the only one.”

Neka nas podsjeća da je svaki san o boljem sutra vrijedan čuvanja.
I da je mir uvijek izbor – naš izbor.

https://youtu.be/YkgkThdzX-8?si=SYM7hQCV2nSjT768

SOL I ŠEĆER

komentatoricamicaa.blog.hr

ja ću kao Golob :

umorna sam od stvari koje postoje
ali ih nema
znači, umaraju me oni oko mene
ma koliko ih voljela
ne umara me želja za onim što nemam
ona je žar u biti
ona je iskra kojom bi i šuma izgorjela
pa gušim je, pritišćem mislima , gasim
svim mogućim jezicima razuma
ali
ne razlikujem sol od šećera , kako razum traži
pa shvatim ipak, kako sol peče jače no što slatko sladi
Neozbiljno se dešava ozbiljnima i to pripada šutnji.
Proći će mislim ,jer prolazi ionako sve svima
odlučim svjesno držati sol i šećer malo udaljenim na polici
da se ne zbunim
gadno je zbunjeno živjeti

MIRIS DUNJA I KOMPOTA

agness.blog.hr

Soba miriše na dunju. Miriše, podsjeća me na tebe. Dolaze mi uspomene.
Željela bih tako sada da mogu pričati s tobom. Da ti mogu reći, bako oprosti. Oprosti što te nisam zvala češće, ostajala više, cijenila bolje.
Oprosti mi što sam te cijeli život uzimala zdravo za gotovo. Obećajem da ću doći i stajati, samo da sam ti blizu. Bez obzira na tvoje stanje.
Kad je prva baka otišla, dio djetinjstva u meni je umro s njom. Dio za koji sam se nemilosrdno držala. Onaj nevini i naivni dio. Dio sigurnosti i lagode.

A ti, ti si ovdje, a nisi. To ne mogu podnijeti. Ti to ne bi voljela, užasno je.
Kad te vidim, sve je tu, a ništa nije.
Pokušavavaš mi nešto reći, ali kojim umom, dječjim ili tvojim.
Jer riječ ne izlazi iz tvojih usta, samo nerazumljivi zvuk.
Znaš li ti tko sam uopće i da sam ti bila najdraža? Jednom. Dugo, najduže.
A ti si meni još uvijek. I voljet ću sebe u tvoje ime, onako kako i ti.
Vodit ću zamišljene razgovore, čisto da znam što bi mi rekla kad se s "nekim" posvađam i da nema veze što mi je prvi kruh sezone nerazabran.
Miris kompota od jabuka. Dolaze mi uspomene. I znam gdje ću ići.

Uskoro izlazi "Ne razumiš!"

bubuleja.blog.hr

Kažu da je čovjek u potpunosti ozdravio od neke traume, lošeg života ili događaja tek onda kad može ispričati svoju priču, a da ne pusti ni jednu suzu. Nisam ozdravila, ali svoju priču sam ispričala u kratkom autobiografskom romanu naslova “Ne razumiš!”.
Znam da sad ne razumiš ništa, ali ako mi dopustiš, objasnit ću ti.
Svoj život sam ugurala na stotinjak stranica romana.
Nisam imala namjeru napisati knjigu, ali kako volim pisati, upisala sam radionicu Kreativnog pisanja kod književnice Nataše Skazlić. Već nakon drugog susreta trebala sam odlučiti o čemu ću pisati. Uhvatila me panika jer ja nisam spisateljica niti imam ikakvu ideju. Na pamet su mi u isto vrijeme pali Blogy i moje loše zdravlje.
Administrator blog.hr mi je oduvijek davao podršku na način što je moje postove objavljivao na naslovnici i to me silno veselilo, a moje sve lošije zdravlje me tjeralo na razmišljanje o smrti i o mom odlasku. Odluku sam donijela: Napisat ću svoju priču iskreno i bez zadrške. Neka nešto ostane iza mene.
Gospođa Nataša me podržala u avanturi pisanja romana. Tako sam napisala kratkih 20 priča od ranog djetinjstva pa do danas, ništa opširno, ali onako baš iz duše. Samo sam zapisivala događaje iz svog života. Nisam imala pojma koliko je dug put od rukopisa do knjige, ali ipak sam uspjela. Svoj cilj sam ostvarila i napisala sam knjigu koja je još uvijek u procesu tiskanja. Ne krijem svoju sreću zbog toga, ali (neki) ljudi se ne znaju ili ne žele radovati tuđem uspjehu. Posprdno me pitaju što mi je to trebalo. I nije mi trebalo da svoju intimu prosipam pred svima, ali ja sam to željela. Pisanje ovog romana (zbirke priča) je na mene imalo terapeutski učinak. Čitateljima sam poslala više poruka, a temeljna je: Život je ovdje i sad! Svi vjerujemo i nadamo se da će sutra doći, ali ono uopće ne mora osvanuti.
Neke od ostalih poruka su:
- Osobe s invaliditetom nisu invalidi.
- Nikad nemoj odustati, svoju zvizdu slidi.
- Obitelj je najvažnija karika u životu.
- Materijalne stvari su samo stvari, nisu najva“nije.
- Samo je jedan Bog- i moj i tvoj!
- Sve je u životu prolazno.
- ........
I ono što je za mene najvažnije:
Oživjela sam moje najmilije tako što sam ih smjestila među korice mog prvijenca jer knjiga je živa sve dok ju netko čita.
Biste li vi pročitali “Ne razumiš”?

Protestiram ...!!!

agava505.blog.hr

...nepravda...pa to ti je...
staviš čizmicu,
šibu dobiješ...
nema sv. Nikole, s bradom kao snijeg
Krampus šibu opomenu ostavio, ja moram u bijeg

tako je to, blogeri moji fini
od Krampusa me niste zaštitili

e vala, baš vam hvala
tome toliko se nisam nadala....

hajde, ako je za utjehu
bar je šiba u boji

protestiraaaaaam...!!!

Delfin

luki2.blog.hr

Danas sam otišla na promociju knjige "Delfin" Milane Vuković Runjić. Knjiga je posvećena pjesniku Ivanu Gučetiću (1451.-1502.). Gučetića Milana upoznaje preko njegovog prijatelja, latiniste Ilije Crijevića. Gučetić, dakle, predlaže Crijeviću kakav će mu nadgrobni govor složiti, te da od očiju svijeta sačuva njegov roman Delfin, zbog osjetljivosti teme.
Milana je pokušala rekonstruirati "Delfina", a nije isključeno da se jednoga dana pronađe originalni tekst Ivana Gučetića.....

Malo fotki sa susreta:





Rožatu napravila Milana.....Prefina!

Odmah nakon završetka ove promocije, otišla sam na drugu promociju. "Fraktura - najbolja literatura" . Autorica: Ksenija Prohaska. Glumica, koja je svoje stihove pisala od svojih srednjoškolskih dana, i nastavlja pisati i u Americi, gdje ju je odvela karijera glumice. Takva emocija, čitanje vlastitih stihova savršeno i toliko dobro, da bi Ksenija od svoje prve zbirke stihova "Gingola" mogla napraviti monodramu.

Uz Kseniju, tu su još bili i Kresimir Dolenčić i Monika Herceg - ali zbog nevjerojatne Ksenije nisu baš mogli doći do izražaja. :)))))
Zašto je meni osobno ova promocija važna? Zato jer je Ksenijna sestra Ina bila moja profesorica njemačkog. Na žalost, Ina je nedavno izgubila sina, mlađeg od mene.:(((((( Teško.....:(((((

Fotkice moje:



S lijeva na desno: Monika Herceg, Ksenija (stoji i izgovara svoje stihove) i na kraju blaženi među ženama - Krešimir Dolenčič, redatelj.


Ne zamjerite što nekoliko dana neću biti u mogućnosti biti na blogu, ali čim se vratim - slijede utisci s puta.

"Zaljubit ću se, odlučih iznenada. Zima je, doduše, ali malo sam prestar da bih čekao samo na proljeća…”

netko . nečija . odlična misao. - kaže Annaboni u svom predzadnjem postu. E, pa ja znam čija je ovo divna misao. Mislim da je u pitanju "Jedan od onih života" tog (ne) voljenog - Đorđa Balaševića. Drago mi je!:)))))

Kako ono? "Tako to biva kad se previše sniva, a stvarno se malo zna...."

Što bi Đole rekao: Ej, ma ej......:))))) Neki ljudi sami sebi skaču u usta .....

Ljubim!

Kako?

andrea-bosak.blog.hr

Razmišljam kako i na koji način da stvorim 50 eura kako bih poslala Josipu da mu stave poklon pod bor jer još uvijek ništa od riješenja za inkluzivni dodatak koji čekam dulje od godinu dana.

Nadam se da će mi Grinc pomoći.

ma može, kako ne bi moglo

agava505.blog.hr

Nema naslova

y-complicated.blog.hr

Zaboravila sam s kojeg mjesta mogu dijeliti slike, a samo sam htjela pokazati ( poglavito zbog @Flekse) kako je i kod mene krenulo. Vidjet ćemo hoće li mi poći za rukom!
Ho ho ho




Slikano jutros prije 7h


Čujemo se....

Smještaj

luki2.blog.hr

Hekticno je i nezaboravno ovih dana. Treba sve pripremiti za put. I mali kofer, i životinjice....
Ludilo na kotačima!:))))) No dobro. Rješavati treba jedno po jedno. Danas sam, na primjer, bila pogledati smještaj za Miju. Dakle...Podno grijanje, dekice, igračke, televizor sa filmovima o životinjicama....Biti će to pravi godišnji za Miju! :)))) Ogroman prostor za istrčavanje.....Ma, sve....
Stric je nakon operacije dobro, vratio se kući i sada ga svi paze i maze u Metkoviću.
Mama na terapiji danas, vrlo raspoložena i blagoglagoljiva.

I eto teksta, mili moji - parafraziram Đoleta...

I mene sve to neizmjerno zabavlja - rekao bi moj dragi Vaclav Havel....

Volim vas!