Blog.hr

cool

čet

12/24

Uvijek, kada se stresne i šokantne situacije u životu dogode, ja sam mirna. Kao u središtu tornada. Dok je sve oko mene kaotično, ja riješavam probleme, umirujem, podržavam, pomažem , smirujem tenzije, negativnu vibru i dovodim sve na neku mirniju frekvenciju. Al' zato, kada sve prođe...ja se raspadnem. Obično sama, bez svjedoka. Samo me preplavi i tresne stvarnost. Ja to zovem svojom „zakašnjelom reakcijom“. Upravo sada shvaćam da imam zakašnjelu reakciju...inače ovo ne bih pisala.
Već deset godina pišem blog. Pod nickom. Malo ljudi zna da sam iza njega ja.
Blog mi je dao mogućnost da svoje misli, želje, strahove, pjesničke i prozne izričaje podijelim s nepoznatima. Isto tako, dao mi je snagu i uvjerenje da nismo sami. Da ima još onih koji isto ili slično osjećaju, proživljavaju, razmišljaju...i ne libe se to reći. Takve divne ljude sretneš i u prostoru virtuale. I daju ti podršku, razumijevanje, snage za dalje. Potpuni stranci, al' po duši – tvoji. Takav je bio i moj elD.
Nisam nikada niti sanjala da ćemo se sresti i upoznati, da ćemo prijateljstvo održavati i u stvarnosti.
Toliko nam se životnih činjenica poklapalo da smo samo zabezeknuto slušali i gledali onog drugog...s prepoznavanjem, nevjericom, vjerovanjem i smiješkom. Bio je to blagoslov Prijateljstva, koji ne umanjuje činjenica da smo se viđali jednom godišnje na mom otočkom raju.
Bio je godište moje pokojne mame, ja njegove kćeri. Svašta smo si s tih aspekata mogli reći, pomoći, navesti na razmišljanje...
Umjetnička duša, Velik Čovjek, naš Dinko.
I sigurna sam da bi za nekoliko sati opet napisala drugačiju posvetu mom dalmatinskom slavuju čiju je pjesmu moja najmlađa s mola pjevala s dvije i pol godine:
Da te mogu pismom zvati...
Dozvala bih te Prijatelju.
Neka se ori tvoj bas pun ljubavi gore, na visinama, neka su ti lagana Nebeska prostranstva i tvojoj duši Mir.
Jer što je Život nego Ludo more.
Adio.

Naš DIABLITO

agava505.blog.hr

Već treći teče mjesec, ja u krevetu provodim dane, moje fizičke boli su prejake, snagu gubim...
nijednu pametnu vam neću reći, jer postoje dani kad riječ zapne u grlu,
ostane neizrečena, neiskazana, nenapisana, a htjela bih sve najljepše riječi u rijeku ljepote sročiti...
ne ide...nije mi suđeno biti zdravom....

***

pregledavam mailove, između ostalih vijest da nam je Diablito otišao putem svjetla,
na tamo jednu vječnu pozornicu gdje će njegov glas odzvanjati snažno...
znam da će nam svojom pjesmom i iz zagrljaja zvijezda slati poruke zajedništva,
da će nas podsjećati kakav je on čovjek, veliki bio,
cijenio svakoga, s respectom se obraćao svima...
još su žive uspomene na dane kad je s klapom boravio u mom gradu,
pjesmom grlio svako srce iz publike...
i mjesto gdje je večerao u društvu vrsnih pjevača,
obećao je opet će doći...naš Diablito

njegovoj obitelji duboka sućut,
njegovom kumpanju DOMENICU, znam nijedan zagrljaj utjehe utjehu ne može donijeti
dragi blogeri, svi koji ste ga poznavali tihi treptaj sućuti šaljem...

a ja, ja ću otići do mjesta gdje je Diablo guštao večeru
kada je gromkim dalmatinskim grlom milovao svaki kutak mojega grada

položit ću ružu na stolicu na kojoj je sjedio
i šutjeti...
šutjeti
š
u
t
j
e
t
i

samo ću dušu pustiti da bolom ječi
a oči slapom suza zaliju ružu
tuge, ponosa i poštovanja...

doviđenja DIABLO...

Anđeli će zapjevati s tobom @nisan el Diablo...

dinajina-sjecanja.blog.hr

U magli svitanja, ljestve ka nebu i moć sjećanja
na klapu Maslina i nezaboravnog nažalost
zauvijek otišlog @nisan el Diablo...

Da te mogu pismom zvati
ja bi piva život cili
da se barem opet vrati
vrime kad smo sritni bili...

i pjevao si dragi prijatelju,
objavama i komentarima plijenio srca.
U titrajima svitanja anđeli fanfarama
simfonijom univerzuma slave tvoj dolazak.
Zapjevaj ti njima basom iz dubina da ušuti
grmljavina, da oblaci budu meka postelja
tvom vječnom snu.

Anđeli će zapjevati s tobom...

Dijana Jelčić

Ciao Nisan El Diablo

konobarica123.blog.hr

Kliknem na njegovu stranicu, kaže Zatvoreno radi čišćenja.
Uživala sam u njegovim literarno fotografskim pričama.
Uživala u blog interakciji jer bio je jedan od onih sa kojma se može lijepo sporazumjeti.
Nisam znala da je bio pjevač. I to bas. Onaj što ugodno zna zabrujati toliko da nam kroz prsa doslovno zatitra kao da se strune u njima propinju.
Nekako se svi ispočetka po blogu malo skrivamo, a dok sam se ja razotkrila, on je prestao pisati.
Prije Zatvaranja radi čišćenja zadnji je post objavio nekako u ovo vrijeme 2022.
Vidim da je bio nešto malo mlađi od moje mame. I skidam kapu što je pisao i do te dobi, do unatrag 2 godine, kada mu je imalo biti 83.
Počivaj u miru dragi i dobri čovječe.
Odoh poslušati Šibensku baladu. Danas jedino ona ima smisla.

Zbogom elD

whitelilith.blog.hr

Dragi moj dalmatinski slavuju
ostaće prazan stol u Dalmati di smo pili kavu i punili pepeljuge svakog ljeta ...
znam da ćeš pozdraviti Žohu (vlasnika konobe) i našu Mayicu i....moju svemirsku
Da te mogu pismom zvati - dozvala bih te.
Bio si bloger iza nicka koji me je podržavao ovdje na blogu kada sam htjela otići.
Tvoje riječi podrške davale su mi snagu.
Htjela sam ti se zahvalitiniti ne znajući tko iza nicka stoji.
Bog nam je dao priliku i da se upoznamo i podijelimo dio misli i života srećući se svako ljeto na kavi na mom otočkom raju.
Do posljednjeg, kada se nismo vidjeli a ti mi rekao: Nije bitno, vidimo se iduće!
A iduće će biti bez tebe.
Hvala ti Prijatelju.
Poljubac 2 x (u svaki obraz po jedan) slavonski topli ... posljednji...
Nek odzvanjaju Nebeske poljane tvojim basom
:(

Zbogom, nisan El DIABLO!

stella.blog.hr

Zbogom, dragi prijatelju, kojeg nikad nisam uživo upoznala!
Zbogom i neka ti je mirno more, tamo negdje među anđelima!
U nezaboravu.
Kad si imao svoj posljednji koncert ovdje, očekivao si me
u publici, a ja bolesna nisam mogla doći.
Neke se prilike nikad ne mogu ponoviti.
Jednog dana, kad budem partila, zavjetovala sam sinove
da me prate s vašom, tvojom pjesmom
"Da te mogu pismom zvati".
I dokle god je slušam, sjećat ću se tebe!

sri

12/24

Moji...

luki2.blog.hr

Poslali moji iz Metkovića:

Smokve, limun i kiwi...

Klementine....

Jabuke....

Mama - poslala haljinu....

Sestra:

Parfem, a iza se vide dvije dunje- paket Metković:)))

Nisu se dogovarali, a paketi stigli istovremeno....

Originalna kutija od parfema.....

Blagdani mogu početi....:))))

Šokirala sam se kad sam vidjela da nas je napustio ElDiablo....:(((( Tuga velika! :(((( Toliko lijepe, tople postove - uz divne fotografije i stihove- nitko nije znao pisati.....Jako sam ga voljela....Zašto najbolji odlaze prerano?!

Pozdrav!

Adio kumpanjo

donabellina.blog.hr

PRETUŽNO JE SVE U MENI..ma rič da bi rekla

Partija je još jedan od naših, od mojih Šibenčana........

Pismom nas je zadužija , lipom riči blogere veza, ma uzice popuštale

el Diablo je partija

Sad je na blogu, tu je ,tu mu je i misto s nama i ostaje dokle god Maslinu slušamo....

www.nisaneldiablo.blog.hr

( bila san za nj ona mala s Baldekina šta je išla u osnovnu školu Sjemenište )

Školice...

dinajina-sjecanja.blog.hr

Školice" su opus magnum argentinskog književnika Julija Cortázara i jedno od najvažnijih djela hispanoameričke književnosti. Ovaj se roman značenjski račva u nekoliko smjerova, ima mnoštvo mogućnosti interpretiranja, a samo je čitanje prava avantura s obzirom na to da pisac nudi čitatelju - kao istinskom sustvaratelju značenja - barem dva različita načina čitanja knjige. Cortázarove "Školice" igraju se na dva kontinenta: s one i s ove strane, u dva grada: Parizu i Buenos Airesu, u čijim se toposima, atmosferama i putanjama likova ogleda istinsko tkanje života.

iz pogovora Dinka Telećana

U ovoj velikoj razigranoj cjelini se pojedinostima zameo trag,
progutalo ih minulo, nedohvatno dolazeće
zaziva znatiželju i čuđenje
Prisjećam se pokušaja pisanja knjige o labirintu svijesti,
pisanja pjesmica o ljubavi i duševnim previranjima,
pisanja tekstova o umijeću življenja.
Umreženost pamćenja je nenapisana knjiga
u kojoj su sjedinjene sve razine istinskog postojanja.

Iznenada razumijem zašto je Cortazar napisao svoje Školice
u nelinearnoj strukturi, zašto njegovi bljeskovi proze nude
mogućnost čitanja nasumice.
Ni do čega ozbiljnog ne dolazi se bez igre, a školice
traju od pamtivjeka, o njima su pisali stari kinezi, grci i rimljani

Kao djevojćica sam rado igrala školice.
Sada ih osjećam kao metaforu života,
ljubavnu igra, mahnitanje u dvoje..

Dijana Jelčić

uto

12/24

Emotivnim dubinama plovi...

star-rose-bloger.blog.hr

Jednog dana čovjek je upitao starca koji je najveći dar koji je dobio. Starac ga je pogledao, nasmiješio se i odgovorio: "osjetljivost". Ona te tjera da voliš, smiješ se, raduješ, plačeš, patiš i čak ti može slomiti srce. Mladić je upitao - "zašto bi to ikada bio dar?" Starac je odgovorio: "bez osjećajnosti nikad nećeš razumjeti dubinu emocije".
"Treba malo da međusobno ličimo, da bismo se mogli shvatiti, ali treba i da se razlikujemo, da bismo se mogli voljeti."

Pol Zeraldi

Osjetljivost je dar bez kojeg se ne bi moglo. To je ono bez čega ne bi mogli ni prema sebi, ni prema drugima. To je velika osobina. Treba pustiti da plovi i začinjava život. Bez osjećaja kakav bi čovjek bio? Nikakav, rekla bih. Zato budi osjetljiv, empatičan i susretljiv, tamo gdje se prepoznaš. Činiš put, puštaš trag. Dubina je tamo gdje emotivno se izgara, emocija je žar a ona izbija kroz nju čovjek iz sebe ispliva. I na kraju samo ljubav nas ispunjava i čini, ona nas donosi tu gdje jesmo a s njom činimo sve i čuda.

Tako je danas... 10. decembar .. Međunarodni dan humanosti!
Ljudi često zaboravljaju da je dobrota besplatna! Bez emocija nema ni humanosti.

Zlatno doba...

dinajina-sjecanja.blog.hr

Zlatno doba je prvo doba nakon stvaranja svijeta, u kojem su ljudi živjeli u idiličnom skladu.
O zlatnom dobu i njegovom nestajanju slično utopiji i distopiji u hrvatskoj renesansnoj literaturi najzanimljivije govori negromant Dugi Nos u prologu komedije Dundo Maroje:
»Ljudi nahvao, zajedno s negromanti, priđoše u ove naše strane, i to prokleto sjeme, – čovuljici, žvirati, barbaćepi, obrazi od papagala, od mojemuča, od žaba, oslasti i s koze udreni, ljudi nahvao – useliše se u ovi naš svijet u brijeme kad umrije blagi, tihi, razumni, dobri starac Saturno, u zlatno vrijeme kad ljudi bez zlobe bijehu. I po Saturnu manje razumni kraljevi primiše ljude nahvao, i smiješaše se među dobre i razumne i lijepe«.

Kada sam iz znatiželje čitala distopijske romane nisam slutila dolazak
literaturom naslućivanog vremena. Nažalost upravo to vrijeme se
nadvilo nad epohu. Ipak vjerujem u vječno mjenjajuću sliku zbilje...

u zbilji kaleidoskopska igra misli i osjećanja, dana i noći,
godišnjih doba, žrtvonoša, pravednika i moćnika.
Plamte bojišnice, tutnji oružje, ruše gradovi, umiru nevini.
Nad nama sazviježđima ispisani mitovi, utjelovljeni bogovi.
U nama radoznalost za otkrivanjem tajni Saturnia regna
zlatnog doba iz prologa Dundo Maroje.
Sanjala sam život u Edenu, Atlantidi, gradu sunca,
na cvijetnoj livadi od sna i poželjela da život
postane i ostane bajka.
Ljubav, svećenica sunca, nedodirljiva, neuništiva, vjekuje
u pričama, snovima, radostima i tugama, u nama.
Vrijeme došašća, u gradu svjetleće zvijezde repatice i anđeli.
mirisi fritula i kuhanog vina, na licima osmjesi, utopijska radost
je moćnija od fikcije distopije i straha od dolazečeg sutra...

Osjetih utopije su stanje uma i ritam srca.
Zvuk crkvenog zvona pozivom na
zornicu budi mladi dan.

Dijana Jelčić

pon

12/24

Knjiga i druženje

luki2.blog.hr

Čitam....I još mi fali samo jedna knjiga iz kolekcije: "A Little place in Prague"....

Ne zamjerite što me na blogu nema baš svaki dan - prijateljica je tu, treba se družiti....

Ljubim!

Mačka, bor

dvitririchi.blog.hr

Plastično staro drvce što izvlači se svake godine više nema smisla.
Preveliko je za visoko postavljanje,
A nisko ne smije.
Naime: mačić.

Kuka u strop i vješanje bora naopačke mi...vizualiziram... izgleda grdo, a svetogrdno je, I guess,
A uostalom, kad se sjetim da samo
Miševi i mačke vise naglavačke, odustanem namah.

2D bor, koji bi trebao visiti sa zida kao tapiserija druga Tita koju je jedan jednom davno vlastitim rukama izradio, dok se kobajagi odricao i Sotone i Boga istovremeno - možda.
Samo...
Trebalo bi skupiti naramak suhih grana, povezati ih u trokut, ukrasiti, uresiti, zavjesiti...
Možda nađem vremena i fokusiram se na to.
Čim stane sniježiti...
Ustvari - kišiti.

Živi borić od pola metra koji bi mogao svugdje (6,99) koji mi je zamirisao u shopping centru...za njega kažu IDK, pa ne znam.

Nakit pripremljen za bor trenutno visi na dva lustera i na dva prozora.
Nešto crveno, šljašteće, nešto svijetleće.

It must be Christmas...
Nedohvatljiv mačiću...
Tree.

Šta da gledam (nastavak)

ffp2.blog.hr

Kao što već znate, moja bolja polovica uglavnom provodi večer gledajući šta da gleda.
Što pak mene nervira jer prije bi Baldrick iz Crne Guje pronašao dobar plan negoli on (za mene) gledljiv film.
Kad počnem previše grintati doda on meni daljinski i kaže: Ajde onda ti nadji nešto po tvom ukusu!

Zadnjih godina gotovo sve američko postalo je negledljivo i tako sam otkrila da mi pašu skandinavski filmovi i serije.
Ne znam koliko sam ih više gledala.
Lani sam slučajno nabasala na seriju Božićna oluja.

Serija počne poprilično dosadno.
Zbog snježne oluje otlazani su svi letovi i radnja prati na desetke likova koji su prisiljeni motati se po aerodromu, bilo da tu rade ili im je otkazan let.

Bez stotinu belosvjetskih kriminalaca koji bi u američkoj verziji sad tu izveli kakav cirkus sa desecima mrtvih i ranjenih, polako se počinju raspletati ljudske priče i sudbine.
Neću spojlati ako netko želi pogledati, reći ću samo da sam do kraja izronila suza za navodnit dolinu sevdaha i bluza.
Ali onih dobrih suza, koje tako trebaju u božićno vrijeme, tipa kad stari susjed iz Sam u kući grli na kraju svoju unuku nakon što se (očito) pomirio sa sinom.

Kako Netflix zapamti što si već gledao i lajkao, tako ti onda daje manje više smislene savjete.
I tako je izbacio Snježnu sestru.

Film o dječaku čija starija sestra je umrla i roditelji od žalosti zaboravljaju na Božić, koji uz svu žalost zbog nenadoknadivog gubitka fali našem glavnom junaku i, prije svega, njegovoj mladjoj sestri, koja još ne razumije konačnost smrti i sanja o tome kako bi se umrla sestra mogla vratiti.
Film me je pogodio ravno u staru ranu.
Ranu od koje ne šepam na lijevu nogu kao nakon zadnje nezgode ali mi je dio srca zaledila Snježna kraljica i rijetko koga više pusti dovoljno blizu, da bi ga mogla zavoljeti.
I izgubiti.

Vratio me film u one Božiće kojih u našoj kući zbog žalosti za pokojnim bratićem, koji je živio sa nama, nije bilo.
Naša baba, ona o kojoj uvijek pričam i na koju sam se, barem po riječima pokojnih roditelja i muža uvrnula (a kako ne bi kad me je odgojila i naučila izmedju ostaloga i slaviti Božič i Uskrs, iako nisam vjernik ni dan danas), ona baba koja je bila stup cijele naše obitelji, ona jaka baba koja je toliko toga u životu preživjela i opet se digla iz pepela…ta naša baba nije mogla podnijeti ovu zadnju veliku tragediju i zaključila je da Božiću nema mjesta u žalosnoj obitelji.
A moji roditelji se tome nisu suprotstavili, nego su to jednostavno prihvatili.
Zbog komocije, mira u kući, djelomično radi one mamine "ča će ljudi reć", tko bi to sada više znao.

Meni je Božić falio ali sam se sjećala kako je bilo prije i dan danas nastojim tu atmosferu stvoriti u kući ovih dana, bez obzira koliko nas još ima.
Moja sestra ostala je u djetinjstvu uskraćena za tih par bitnih Božića i njoj ti dani ni danas nisu posebno bitni.
Ona to ne doživljava kao neki nedostatak, što ne poznaš ne može ti ni faliti.
Meni je taj nedostatak strašan kao i prva od smrti nakon kojih više ništa neče biti isto.

Za mene je Božić prije svega vrijeme posvećeno obitelji, ma kolika (još) bila.
Božić je jedan od onih posebnih dana u godini kojih se kasnije uvijek sjećamo.
Zapravo se i ne sjećamo točno dana ili godine već atmosfere koju sav božićni (neki bi sad rekli komercijalni) duh stvara.
I zato otkako je babina rana toliko zarasla, da je dozvolila božićnoj radosti da ponovno udje u našu kuću, nisam preskočila niti jedan jedini Božić, ma što da se u toj godini desilo i ma gdje se u to vrijeme našla.
Lani sam ga organizirala iz kolica, ove godine šepajući.
Štoviše, pustim ga da se rastegne od prvog Adventa do Tri kralja.
A iz nekog krepat ma ne molat inata, sada ga slavim ko obitelj Griswold, tako da svijetli na sve strane.
Bez obzira koliko malo nas još ima.

Ove godine sam vjerojatno i pretjerala, ako se u vrijeme Božića uopće može pretjerati.
Ali neka ga.
Čak razmišljam da Gandalfu kupim kapicu Djeda Mraza, baš bi mu fino pasala na ovu bijelu glavicu, koja se već pomalo umorila od gruntanja kakv je ovo lunapark došao u naš stan.

Feliz Navidad
Feliz Navidad
Feliz Navidad
Prospero ano y felicidad
I wanna wish you a Merry Christmas
I wanna wish you a Merry Christmas
I wanna wish you a Merry Christmas
From the bottom of my heart

P.S. Sinoć sam htjela napisati još: ništa mi neće ovi Božić pokvarit ali onda si mislim, da to napišem odmah bi slomila drugu nogu.
I jutros fakat, noga je još na mjesti ali upalilo se mjesto na prstu gdje sam se jučer ubola na riblju kost pri čišćenju ljuski i sad moram kod doktora bang