Stil

Narodni genij

penetenziagite.blog.hr

Jednom davno - još je živ bio govorni šou Zrinke Ogreste na Prvom programu državne televizije - gostovao je u emisiji jedan od vodećih političara, intelektualaca, profesor sociologije i filozofije. I tako, pričaju njih dvoje, pa on veli kako je - budući da je živio u gradu koji je pedesetak kilometara udaljen od fakulteta - često na predavanja znao odlaziti autostopom. Obzirom na njegovu dob, očito je kako se radilo o sedamdesetim ili najkasnije osamdesetim godinama prošlog stoljeća; no - možda nije posve pogrešan osjećaj kako se niti do danas baš ništa nije promijenilo.

I tako, jednog ranog jutra zaustavi se na podugnut palac nekakav vozač kamiona, on upadne u kabinu - i krenu njih dvojica u toplom vozilu prema metropoli; nižu se kilometri; pričaju mnogo i otvoreno, pa se već negdje prije ulaza u grad gotovo sprijatelje, a onda odjednom vozač postavi budućem saborskom zastupniku , kako će se pokazati, kobno pitanje:

- A reci, klinac, što studiraš?

Mislio je čovo valjda, bit će nešto jednog dana od maloga; nekakva korisna stvar; inženjer, pravnik, ekonomist, doktor; postat će gospodin čovjek i raditi u toplom, u uredu, a drugi će ga slušati i poštovati, kako je i red.

No, mali nepromišljeno procijedi kroz usta:

- Sociologiju i filozofiju!

- Šta veliš, filozofiju, jel? - odvrati šofer. - E gledaj, onda ćeš morati van. Neću ja filozofe voziti džabe, a ti u životu vidi isplati li ti se to ili ne.... Da filozofiju studira, a džabe bi se vozikao, je li?

I tako čovjek odjednom od dobronamjerne ljudine postane strog i bijesan, pa zaustavi onu čeličnu grdosiju sa strane, a mladac iskoči van i nastavi na fakultet pješice.

Ni Zrinka ni sugovornik nisu na to više baš ništa kazali, tek se kiselo osmjehnuše i odšutješe skupa nekoliko časaka, pa onda emisija krene o nekoj drugoj temi.

Metamorfoza

bubuleja.blog.hr

Pretvaram se u veliku, sporu i debelu gusjenicu.
Nisam više korisna društvu, a i prijatelja je sve manje.
Kad ljudi više nemaju interesa od tebe, onda se samo maknu, nestanu bez traga ili te odbace ka' staru krpu.
Neću dopustiti da završim kao Kafkin kukac, moj preobražaj će biti u leptira. Bit ću Dalmatinski okoš- endemska vrsta, rijetka, ali originalna.
Makar na kratko, vratit ću se i zasjati zlatnim sjajem.
Ne pristajem na kraj koji ti ljudi odrede.
Imam još puno toga za reći,vidjeti i čuti.
Vratit ću se u igru, a do tad ću još malo gmizati po kući.
Sad je tako, ali bit će sve dobro.
Bit će bolje.

Tako to

agava505.blog.hr

... što vidim....ne vidim

što čujem ...ne čujem

a vidim i čujem

tonu čuda svakojakoga

dobrih postova

sjajnih fotografija, ilustracija

blogerske teme raznolike

bogatu naslovnicu

fotoizlog izložbu

i ono čudo u kutu anketu...


sve to v o l i m


ali ne volim i ne volim

kada...o tome nekom drugom prilikom

eto ubi me, danas ne mogu reći...e tako to...


*** samo da vas pitam

pripremate li se vi
za Valentinovo
imate li namjeru zaljubiti se
ili samo zabušavate...

kao što se iz priloženog vidi,
ja ne zabušavam
do Valentinova možda stignem i ja,
trčim, možda ću se stići zaljubiti...
ako ne stignem, sigurna sam da ću
na fizikalnu terapiju stići....

Mirno spavaj...

konobarica123.blog.hr

Nisam savladala alate za umetanje fotografija na blog.
Zato ovako, riječima, stavljam ružu za našu Dinaju, Dijanu.
Hvala ti draga Dijana na svim prekrasnim stihovima i pričama..
Hvala na dostojanstvu koje si davala pisanoj riječi i ovom našem zajedničkom prostoru pisanja.
Zbogom i
Mirno spavaj...

Jedna žuta ruža, i jedan žuti cvijet

staroinovo.blog.hr

Za Dijanu :-('(



Za Dinka:-('(



Nismo se poznavali, ali smo se čitali.
Riječi su bile naše rukovanje, misli naš susret.
Danas, spuštam ružu za tebe, draga Dijana - za nježnost koju si ostavila u tekstovima na blogu Otok za umorna srca i Dinajina sjećanja.
*
Sa zakašnjenjem i tugom, spuštam i jedan suncokret za Dinka, za svjetlo koje je nekad grijalo s ove strane ekrana, sa bloga Nisan EL DIABLO.
I
Hvala vam oboma na tragovima koje ste ostavili u mom čitanju i slikama u pamćenju.

Počivali u miru.

Ruža za dragu Dijanu

luki2.blog.hr

Mirogoj. Ruža za Dijanu. Na Mirogoju su bili: Howky, Demetra i Zlica, te moja malenkost.

Počivaj u miru, drago, eterično biće. Puno Te volim!

Prisustvo u tišini

potok42.blog.hr

Draga Dijana,

iako više nisi prisutna u prostoru koji je ispunjavao tvoj glas, jedinstven način gledanja na svijet ostaje.

Zahvalni smo ti.

samo ruža

hawkeye1306.blog.hr

9-709


( fotografija preuzeta s interneta )

Purple rose

picturesfornoone.blog.hr

Jedan Vaš komentar je počeo s "rapsodija boja noći"... mislim da smo ljubičastu oduvijek gledali malo drugačije... svakako ste našli više ljepote u njoj od mene.

Blog je bio premalo mjesto za Vaša sjećanja, zato ste ovo malo mjesto i učinili velikim!
Uz skromno poznavanje kroz komentare preko desetljeća, dojam je bio i ostao da ste uz skromnost kroz jednostavnost bivanja, dobrotu, nježnu dušu svjetlucavih očiju bili zapravo jako sretna osoba.
Hvala za svako Vaše sjećanje.

Sućut g. Zdenku.

Zbogom!

Počivala u miru

penetenziagite.blog.hr

Ako su ovdje ikada u isti čas postojali dostojanstvo, pristojnost i jednostavna a suzdržana, gotovo djetinja i ponekom odraslom srcu teže pojmljiva radost, onda je to bilo kod Dinaje. O takvim se stvarima od nje, još kako, ovdje dalo puno toga naučiti.

Hvala.

Zbogom Dinaja!

bubuleja.blog.hr

Zadnje adio, Dinaja

agava505.blog.hr

Hvala ti na svemu lijepome
koje smo zajedno provele

uspomenu na Tebe čuvat ću
kao najvrijednije blago

zadnje adio draga Dijana~~~~~

Ruža za Dinaju

stella.blog.hr

Zbogom draga naša Dijana..

eurosmijeh.blog.hr

Danas u podne je posljednji ispraćaj
naše drage Dijane.
Pošto nisam u mogućnosti da dodjem na sahranu točno u
podne zapaliću svijeću za njenu dobru dušu.
Preko 15 godina ona i njen Zdeno su uvijek bili medju prvim
komentatorima na mom blogu i uvijek su se smijali humoru,
ponekada da i susjedi čuju njihov jutarnji smijeh.
Tako je bilo sve do početka prosinca,a onda muk,nema
javljanja,poruka,komentara.
U pozadini sam nešto naslućivao,čak sam par puta tražio
vijesti i od ostalih blogera,znaju li što o Dijani ili Zdenku.
Mora da se je nešto desilo.
Ali nitko nije znao ništa.
Sve do 2.veljače kada je napisano da je Dijana preminula.
Šok,nevjerica..
Ovim putem Zdeni izjavljujem najdublju sućut..
Drago mi je da sam se ovom blogerskom sferom družio sa
tako divnom osobom,da smo se medjusobno respektirali,
čitali i razumjeli.
Moram vam ispričati i jednu anegdotu što se tiče njenog
bloga.
Negdje prije 15 godina kada je Dijana počela pisati Blog,
odem ja da vidim što to ima na njenom blogu.
Vidim fotke nje i Zdenka.
U to vrijeme ja nisam znao tko je Dijana.
Vidim Zdenku kraj nje i pitam je,ovaj pokraj tebe isti komadant
Ljubo iz Kapelskih kresova.
Odgovara ona meni,pa to i jeste on hehe,ja sam udana
za Ljubu to jest Zdenka Jelčića..
Kako smo se ismijali..
Rijetko je danas naći takvu ljubav kakva je bila izmedju
Zdenka i Dijane.
Ja se ne sjećam ni jednog njenog upisa a da nisu njih
oboje u slici ili riječi predstavljeni..Za svaku pohvalu.
Nedostajati će njena poezija,njeno sjećanje na svakog
pisca i njihove datume rodjenja ili smrti,ili njihova
poetska i književna djela.
Nedostajati će prikazi Neretve,i stalna
želja za šetnjama kraj iste..
Ako stvarno postoji i drugi svijet nadam se da ćeš
nas lebdeći na oblačku sa zlatnim krilima i dalje
posjećivati i pratiti u ovome našem blogerskom svijetu.
Jer svi smo mi u Božjoj čekaonici,netko bude prije,a netko
kasnije prozvan da dodje na red..
Dijana počivaj u miru Božjem i biti ćeš uvijek sa nama..




Dijana i Zdeno su dugi niz godina proveli u tudjini,
i bili su zeljni domovine,našega sunca,Neretve
Zato ovaj glazbeni prilog..

Na koje je sve načine bloganje utjecalo na moj život?

toco1980foto.blog.hr

U vezi trenutno aktualne ankete...

#1 Pomoglo mi je da jasnije izrazim svoje misli i utjecalo je na moj osobni razvoj

Već samo pisanje, odnosno stavljanje misli na papir ili ekran, zahtjeva određenu (samo)disciplinu i sklonost istraživanju. Svaka objava zahtijeva vrijeme za pisanje, provjeru, razmišljanje i izražavanje.

#2 Povezalo me s ljudima sličnih interesa

S obzirom da pišem uglavnom tematski, više-manje usko specijalizirani blog, najčešća publika su upravo ljudi koji imaju slične, fotografske ili umjetničke interese. Bilo amaterske, bilo profesionalne. I spremni su za razmjenu iskustava i druženje s kolegama.

#3 Pokazalo mi je razinu ljudske bahatosti i gluposti

Pokazalo mi je do koje razine ponekad idu ljudska glupost i bahatost - od onih uobičajenih koje se tiču nepoznavanja elementarnih stvari vezanih za fotografiju, preko nesuvisle "logike", sve do egotripova, prepucavanja i beskonačnih svađa u komentarima od strane pojedinih blogera.