Dva su kamena zdanja
Nepovratno otišla u prah
Grobnica mojih predaka
I rodilište koje me je primilo
U hladni zagrljaj
U podnožju ranjeni suhozid
Umjesto zida plača
Danas po njemu rastu kupine
Buja pod vrelim suncem drača
Moj privatni anđeo
Prognan s lijevog ramena
Trajno se nastanio
Na najnižoj grani čempresa
Ignoriramo se međusobno
Pod stoljetnom kulom
Rijeka se razlila sedrom
Kao mlada kad rasplete kosu
Smilje i pelin u kamenu
Bore se za škrtu zemlju
Ptice se ovamo ne vraćaju
Noću lete u tamnu svilu
Danju zoblju udrobljenu tišinu.
|