
Stil
cool
Isključi prikazivanje slika13
čet
11/25
Ritam srca...
dinajina-sjecanja.blog.hr

Odrastali smo u okrilju bučne pedagogije
roditelja. Njegov tata i moja mama su nas uveli
u svijet knjiga, slikarstva, teatra i umijeća življenja.
Bili smo brat i sestra, ne genima, nego srcima.
On je slijedio tragove svoga oca, ja sam otišla u
sanjane daljine. pri susretima smo se sjećali
radosti djetinjstva. Kad se razbolio bila sam
dvostruko tužna, osjećala sam dvije slićne
boli. za supuga i za njega. On nije pobijedio zvjer
koja mu je žderala život.

Radost naših desetljeća osjećam ritmom srca..
Dijana Jelčić
SVE JE SVIMA ...
komentatoricamicaa.blog.hr
noć je jutru kradljivica sna
krade zagrljaje ostavljajući da zdvajamo
jesu li bili stvarni ili tek
u snu željena čar
budni tek priznajemo
da život sipi ko pješčani sat
a mi uzaludno mijenjamo snove za snoviđenja
i stvarnost svjesno pod čemprese nosimo
i svi ćemo biti isti
i voljeni i dobri i zli
i skitnice i mudraci i kurve i sveci
valjda zato riječi bilježimo u slova
iskrene uvijek, uzvišene nikad
i obične i svakodnevne
kao i ove moje
uzaludno
izrečene
**********************************************
CRTEŽ prilog je s Pintarest.com Autorstvo nepoznato
12
sri
11/25
Interliber
luki2.blog.hr
S taksijima morala kući! Od Elene Ferrante - sve knjige, kao poklon zamotane, do knjige o jednoj prevoditeljici i dvije kulture u kojima prevodi ( nešto mi zvuči poznato:)))) .....
No, Olja se opet iskazala, pa me na štandu Balbella čekao Đole sat....


Ljub!
Mamina priča...
dinajina-sjecanja.blog.hr

Pedesete godine minulog stoljeća,
Gavellianska klasa tek otvorene
AKU u Zagrebu. Učili smo povijest
umjetnosti, literature, heksametrima
savladavali scenski govor, nadmetali
se kazivanjem poezije. U pauzama
sjedili u Kazališnoj kavani Kavkazu
i slušali stihove pjesnika. Tinova
poezija je bila izazov našim srcima,
nama budućim glumcima. Poslije
akademije nas nekoliko se udružilo
u grupu " Neka bude poezija"
Bili smo pozivani na bankete fabrika,
poduzeća, škola. U buketu poznatih
pjesnika bio je i Tin Ujević. Njegova
pjesma Odlazak je bio moj odabir.
U slutnji, u čežnji daljine, daljine;
u srcu, u dahu planine, planine.
Malena mjesta srca moga,
spomenak Brača, Imotskoga.
I blijesak slavna šestopera,
i miris (miris) kalopera.
Tamo, tamo da putujem,
tamo, tamo da tugujem;
da čujem one stare basne,
da mlijeko plave bajke sasnem;
da više ne znam sebe sama,
ni dima bola u maglama.

Nezaboravni Darko Čurdo je živio Tinovu poeziju.
.
Dijana Jelčić
11
uto
11/25
Pozor, trusno područje
agava505.blog.hr
Ako jutrom ranim odlučiš prošetati blogerskim stazama,
ako te putovi navedu na Agavin blog,
budi spreman na iznenađenja…
naoko mirno, mjesto, slično seoskoj idili,
dočekat će te pravi emocionalni potres s ozbiljnim posljedicama….
Agavin blog je ozbiljno trusno područje
tako je npr. jučer cvrkut ptica uplašio našu Mecu,
Viatrex javlja da mu se maca uznemirila,
Eura je dočekalo iznenađenje,
a i modrina nije ostala ravnodušna na cvrkut ptičica u pozadini…
ne vide se, samo se čuju i truju, do sada poznatu, mirnoću
odakle su se samo stvorile, i to baš na Agavinom blogu….
tako se blogerici prohtjelo….
na blogu vreba emocionalni potres kojeg savladavaju samo oni
koji su svjesni da ni sami ne znaju što ih je snašlo…
Kako sam se prevarila, bila sam ubijeđena da je moj blog nevino mjesto
gdje možeš započeti jutarnju šetnju livadama emocija…..
cvrkut ptica u pozadini dao je dojam da je ovaj blog emocionalna bomba
zamotana u pastelne boje Agavinog kulturnog bezobrazluka...
ali, ne boj se, odletjet će ptice u toplije krajeve,
Agavin kutak će postati šablonizirana prerija bezličnih zapisa i nejasnih htijenja,
blogerica će priznati da se malo poigrala,
uljudno će se ispričati,
u trenutku cvrkut će nestati,
ako ti jedna ptičica na rame sleti,
znaj poželjet će ti: “Drži se, prijatelju,
ušao si u ovaj blog kao u neku kafić
misleći da ćeš na miru popiti kavicu stiha ili pozitivne vibre,
a ustvari si ušao u trusno područje blogosfere
ušao si u Agavin emocionalni kaos...
Ne boj se, sve će biti okej…

fotka: moja, detalj iz mog kutka

Nesvjesno smo čekali...
dinajina-sjecanja.blog.hr

Na vratima od Pila kula Bokar,
noć punog mjeseca, naše prvo
zajedničko ljeto, izljevi nježnosti.
Bila si nezavršena u mašti; kao da je vjetar
uporno brisao boje, rušio vizije željenih slika,
tako ni stranu prema kojoj je lelujao tvoj
pogled nisam mogao zamisliti. Izgledala si mi
postojeća van pogleda, u još nezamišljenim,
nepostojećim djelićima željene zbilje...
Bio si bezimen, nestvarno stvaran u snovima,
bio si nestvarno stvaran jahač mojim stazama,
donosioc poruka sa pustolovina tvojih puteva.
U nestvarno stvarnom pripadanju iluziji osjetih
moć davnih susreta, bio si prisutan u mislima,
u čekanju na sudbonosni susret, na s tobom
doživljenu noć kao što je ova!

Nesvjesno smo čekali ostvarenje iste vizije, vrijeme nije radilo protiv nas.
Dijana Jelčič
10
pon
11/25
Diploma i Roma
konobarica123.blog.hr
Juniorka diplomirala! Prve su tri akademske godine uspješno privedene kraju. Obranila je završni rad baš na svoj 22. rođendan, u vječnom gradu, onom kamo svi putevi vode. Četrnaest prijateljica i prijatelja, nas troje starijih (Zakoniti, naša kuma i ja ) u različito vrijeme i različitim prijevozima, iz Rijeke i Trsta stigli smo u Rim dan ranije, a tridesetog listopada sudjelovali u njenoj duploj fešti i danu samo za nju.
Ona i dečko stigli su dan ranije od svih. Dok je ona po Rimu obavljala neke sitnice, on nas je dočekivao i usmjeravao na smještaj koji je ona riješila par mjeseci unatrag, tako da smo svi bili smješteni u Camping in town Roma. Mladi u lijevom krilu, nas troje u desnom, jer bolje je tako. Kamp izuzetan. Bungalovi topp. Za nekoliko dana Rima, preporuka, jer ako se na vrijeme rezervira, noćenje u vječnom gradu, može izaći baš povoljno. Nas je došlo 106 € po osobi za 4 noći. Mlade nešto i jeftinije, jer njihovi bungalovi nisu imali nešto od komfora. Točnije, koliko sam ja zapazila – TV. Koji ti u Rimu, onako realno, i ne treba.
Četvrtak, uz nešto logistike pokupili smo dio cvijeća, dio je ekipa pokupila dan ranije, ja otišla s njom na faks, obrana je bila u 11, tata, dečko i frend po zakusku, imali smo unajmljen auto, a ostatk ekipe se polako iz kampa, busom pa metroom uputio do faksa. Kad su svi, osim zakuske i ekipe zadužene za to, stigli, obrana je bila odrađena, a proklamaciju kojoj smo svi prisustvovali, čekali smo oko sat vremena.. Obranila je s najboljom ocjenom. Nakon toga, a takav je tamo običaj, u dvorištu fakulteta pronašli smo klupicu oko koje smo feštali. Fotografije, mala torta, šampanjac, konfeti, cvijeće, baloni i ono najbitnije – izuzetno dobro raspoloženje svih nas. Samo sreća, radost i ponos. Petero njih zajedno su prošli vrtić, osnovnu i srednju školu, sada su na 5 različitih fakulteta u dvije države i još uvijek traje njihovo prijateljstvo i zajedništvo. Bila sam preponosna na sve tamo okupljene. Mladi su to ljudi koji znaju što su obaveze, odgovornost, svi studiraju, uz studij i rade, volontiraju... I znaju se dobro zabaviti, bez incidenata i problema.
Nakon fešte, po njenoj želji uputili smo se do Koloseuma, a potom do Vatikana na zajedničko fotografiranje. Nas 5 autom, ostatak opet busevima i metroom. I obavili smo sve. Puni izuzetnog raspoloženja. Čak je i najavljena kiša odustala taj dan tako da smo zaista uživali.
Po povratku u kamp, mi starci otklipsali smo do svog bungalova, a mladi su u svom krilu nastavili s druženjem.
Bilo je zaista izuzetno.
Naredna dva dana, svatko u grupicama prema vlastitim interesima obilazili smo Rim. Pali su Koloseum, Vatikan i Bazilika, Villa Borghese, Pantheon, Piazza Navona, Piazza di Trevi sa neizbježnom fontanom, Piazza del Popolo, Piazza Spania sa poznatim stepenicama, Piazza Venezia i Oltar domovine, Ponte Sisto i trg Trastevere... A pale su i neizbježne tjestenine, sladoledi, kave i pokoji koktelčić...Dio ekipice je potegao i na izlet u Napulj.
Ni dugačak put, ni iscrpljujuće špartanje uz obaranje nekoliko desetina tisuća koraka, ni kašnjenja autobusa, ni gužva... Ništa nama smetalo nije.
Jer bilo je onako baš – savršeno.
Rim apsolviran.
Naša dottoressa nastavlja magisterij u Padovi.
Ma nek nam je zdravlja – bit će svega.
Ad maiora semper!
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr