Blog.hr

cool

sub

12/24

Jučer na početku dana su bili djeca veselja i sreće,
Pred njima je bilo školsko ferije, zimske radosti,
Badnja večer, pod okićenim borom ostvarenje želja
i mnogo iznenađenja u zavijutcima i kutijicama,
smijeh. zagrljaji i ljubav.
A onda iznenada užas, strah, ranjavanje, jedno srce
je prestalo kucati, duša odletjela s anđelima.
Danas tuga i Dan žalosti.

Za preminulog djećaka palim svijeću plahe svjetlosti

Dijana Jelčić

Zagreb, Prečko

luki2.blog.hr

Ono što se činilo tako daleko, negdje drugdje - događa se i kod nas....:(((( Vrli novi svijet došao i na naša vrata....:(((

Strašno! I nitko nema odgovora. Pravi odgovor....Sada će se brže bolje tražiti krivac (jer u nekoga se treba uprijeti prstom)....

A cijeli sistem krivo postavljen. Nema socijalnih radnika - jer što imaju raditi u školi, to košta...Jel?

I slažem se sa Plenkovićem - škole zaključivati!! Izbjegnuta bi bila ova tragedija, i tragedija koja se dogodila i kod susjeda, na žalost....

Uglavnom - užas! Tužno što će jednom dječaku pokloni ove godine ostati - neostvareni...:(((

Ne ponovilo se - nikome, nikada.

Dječače, počivaj u miru.

Pozdrav!

pet

12/24

1000 il 16..pitanje je sad?

krizar.blog.hr

Već 7 godina' otkako sam ovdje' kupujem u Lidlu ( voooliiim ga) ovakvo malo' živo' okićeno drvce u bijeloj košari. Vrlo je praktično' ostanu mi ukrasi' lampice i košara' koju poslije iskoristim ili za lijepo' al skromno upakirane poklone' ljudima' dobim' koje mi je Život tako velikodušno i zahvalno' nanio na moj PUT..ili..za kuhinjske potrepštine' tipa..kuhače' cjedila' zaimače itd.

Prve godine je bio 9' 90 ojra' ove godine 16 ojrića. Inflacije " nema" jel?

I onda pročitam' da je Pantovčak kupio drvce od 1000 ojra! Aleluja!

I pitam Vas' da li ONI' vrijede više 63% od nas i da li ONI' 63% više' u ovo vrijeme godišta imaju radosti' posebice empatije i ljuskosti od NAS ' kako nas vole bahato zvati " malih i običnih"' iako smo MI' temelj' svake fucking države i plaćamo SVE ' Al SVE' njihove gadosti ' pizdarije' dekutantnosti.

Sjetim se' godine' pred odlazak u tuđinu' bili smo ' bez svjetla' grijanja' vode' kako sam okitila fikus' umjesto drvca' i kako smo nas dvoje' uz neke' stare' krnjave svijeće' blagovali na Badnjak' jednu konzervu' EVA sardina!
I bilo nam je lijepo' čak magično jer smo skupa' jer su nam djeca dobro i jer zajedno idemo dalje!

I sad' Božić za 2000 ojrića il za 50?

Važano je biti' zadovoljan i zahvalan ( nema 100% sreće) s onim što imamo!

Uživajte! Ovdje pada snijeg' al naša' srca su topla.

NJIMA' bahatima želim' Grinča! Najstrašnijeg!

PS. Pročitala sam da su ONI' " velikodušno" ko iz " svog đepa il konta" isplatili 80 ojrića Božićnice za penziće ( btw moj suprug je dobio O ojra) a suplementi prehrane za onkološke bolesnike sad se plaćaju 17 ojra' a prije bili.besplatni. " Božićno čudo" šta ne?! Fuj i povrać. !!!!!
Ma želim njima..vojsku GRINČEVA !
Bestidnici i đukele' jedne. Fuuuuuj!

PAUZA ( pokoj vječni )

donabellina.blog.hr

za mrtvo dijete prvašića , za teško ranjenu učiteljicu pred mirovinom u predbožićno vrijeme kada očekujemo mir u duši

bol njihovih obitelji je nemjerljiva.

Često mislimo da se grozne stvari događaju samo drugima : ovaj put smo svi mi koji suosjećamo prvi ....drugih nema

Sveta biljka...

dinajina-sjecanja.blog.hr

Imela, sveta biljka keltskih druida
korištena je u magijskim obredima
za dobivanje napitaka za snagu, hrabrost,
nepobjedivost i za lječenje svih bolesti,
kao talisman bila je simbol ljubavi.
djevojke su grančicu
imele stavljale pod jastuk da bi sanjale supruga
i vjerovale da će se san ostvariti.
Vjerujem u mit o njenom poslanju.
Spustila se sa Elizejskih polja i
donijela sreću na naše ovozemaljske
puteve. njeni grmovi uljepšavaju u zimskim
mjesecina opustjele krošnje bijelih breza.
U parku pod našim prozorima su tri breze
Bijele kuglice imele kao pahulje najavljuju
zimski solstici, dolazak zime i pobjedu
svjetlosti nad tminom.
Granćica imele na prozoru, statua zagrljaja,
privid legende o njoj.
U vrijeme došašća kao ukras domu
zaziva ljubav, mir i blagostanje.
Zagrljaj u njenoj blizini je
simbol sreće

Dijana Jelčić

čet

12/24

i godini ovoj stiže kraj...

hawkeye1306.blog.hr

10-680

a godina...bilo je vrlo lijepih dana...najviše na našoj
predivnoj Planini, druženja, pjesme, roštilja i pića
bilo je i rada, znoja, boli i zadovoljstva
kako je poznato, princeza se udala, sređuje s zakonitim stan u koji će preseliti
princ nakon proljetne dojč-bauštele i višemjesečnog nerada, opet bauštela, u Zg
a moje mirno dijete, dragocjena Anchee...uz rad za Colu, privatne stranke a ovih
dana i suradnja s novom tvrtkom kao vanjski, rad na Planini ne moram posebno...
no, da ne bude sve dobro, pobrinuo sam se osobno prije desetak dana
na neobično bolan način...slomio sam gležanj na nekoliko mjesta, operacija
bolja prognoza je da bi mogao na noge za oko 3 mjeseca, slabija...
de ne gnjavim dalje
želim svima svako dobro, zdravlja i zadovoljstva ( o 7 miliona drugi put ) uz
pozdrav iz srca

Senzualno pamćenje...

dinajina-sjecanja.blog.hr

Sunce zalazi, šumovita brda tonu u smaragdni san, zamiru zvuci daleke muzike,
a riječni val, šušteći kao svila kake kneginje, niže oko vesla ritmove neke slatke i biserne pjesmice.
A.G.Matoš

Senzualnost su trenuci slavlja svih pet osjetila.
Slušam tišinu, romor srca, jezik duše,
nestajanje u zanosu htijenja.
Nečujni romor svemira oslobađa nemire,
uzburkava senzualnost, probija se
kroz tkivo osjećaja, dotiće srž bitka, kovitla želje,
oplemenjuje bdijenje među uzdasima i izdasima.
Zagrljaj izranja iz žudnje, osjetih nestajanje
slutnje u jecaju strasti i pokretima ruku.
Okusih dodir, vidjeh na dlanovima odu sudbini,
Probudih se u stvarnosti, u zamotuljku sreće,
u toplini tvojih dlanova.
Nepokretna, iza spuštenih trepavica, oćutih istinu.
Pore su udisale mirišljavu bliskost, blagi nemiir
se širilo tijelom. Koža pamti dodire, slijeva ih
u gnjezdo sjećanja, ucrtava neizbirisive ikone
na zidovima nutarnjeg svetišta.

Dijana Jelčić

35 godina postojanja Male scene

luki2.blog.hr

Mala scena slavila je večeras 35 godina rada, a dok Vitomira Lončar pozdravlja i zahvaljuje gostima, za to vrijeme Buga Marija Šimić je rodila sina Maja Izidora, a Ivica Šimić je još uvijek u Kini!

Sjećam se na početku fakulteta rado sam posjećivala Malu scenu, jer je bila drugačija, življa i novija nego sva ostala kazališta. Upoznala sam tako bračni par Vitomiru Lončar i Ivicu Šimića, a Buga je često bivala tamo, često radeći na garderobi....Sada je Buga Marija Šimić Milošev umjetnička direktorica i vlasnica Male scene.....Banditić svoga vremena, prije devet, deset godina nije htio pomoći ovo privatno kazalište, a time je izazvao odlazak Vitomire i Ivice u Kinu. Bilo je puno prepiski, puno uvjeravanja jedne i druge strane da je u pravu....Ivica je krenuo prvi, dobivši angažman u Kini - a Vitomira je krenula za njim - "jer je glupo ostati u Hrvatskoj, a da mi je on u Kini"....

Buga je krenula najprije u glazbene vode i završila fakultet van Hrvatske, a kasnije se "odmetnula" u kazališne vode i glumu....

Eto, igrom slučaja pišem opet o obitelji, kao što je to bio slučaj u prošlom postu....

Divna proslava, došli su svi koji su ili radili u Maloj sceni ili pisali o njoj, ili im je značila u odrastanju i gledali su predstave na Maloj sceni....

Malo fotografija:

Vitomira i ja....

Moja fotka iz nove predstave Male scene "Šuć Muć priča" (ili ti Začarana šuma).

A nakon predstave, slavlje!!!

sri

12/24

Nema naslova

y-complicated.blog.hr

Kako i znate ne patim da ostavim dojam, a bogami ni da mi kolači budu lijepi. :)

Lisnato s čokoladom je do pola nestalo, a do jutra će do kraja. Nije nešto lijepo, ali jelcu to ne smeta baš kao ni meni iako ona pati od toga da ostavi dojam.
Američki kolačići su priča za sebe. Oni su baš ekstra ružnjikavi, dvije ture su se malo jače spekle :D, ali su zato druge dvije najtaman.

Safko si je negdje zaderao uheco. Vjerojatno kad je bježao od kuće na žičanu ogradu.
Dva puta sam mu motala uho gazom i lijepila to izolir trakom, sad sam mu zalijepila dnevni uložak i gotovo ga
omotala izolir trakom da ne može
skinuti "zavoj"!
Imam sliku, ali znam da su ovdje sve same senzibilne duše pa neću objavljivati sliku. Izgleda smiješno omotan trakom. (Ali to ne priječi da popušim prijavu za neadekvatno postupanje sa životinjama). :))
Spava mirno, napokon, dok tipkam post.

Kupila sam si SOS.
Ipak je blagdansko vrijeme, a ja moram hitno na prilagođenu prehranu.

free web hosting images

Kolača ću se odreći za ove blagdane, ali drugog ne mogu. :))
Zato je tu SOS. :)))
Okusom je kao da zvačeš kredu k tome se lijepi za zube.

Kutije ipak nisu ostale prazne, a tek je 18.
To je poanta posta. :))

:D :D

Wonderful

U zdrav mozak (da ne ukaljam post bRezobraznim naslovom :) )

konobarica123.blog.hr

Jesam vam ikada pričala o svom Zakonitom?
Vjerujem da nisam onako dubinski. Ma neću ni sada. Navesti ću samo nekoliko činjenica, e da bih vam što plastičnije opisala jedan oblik vrijeđanja zdravog razuma. Jebanja u zdrav mozak, kako mi to lijepo sročimo.
Osmog siječnja će mu ukloniti sve oblike eventualnog kreditiranja od strane njegove banke. Onakve banke, znate, u kojoj većina moje generacije ostaje od prvog zaposlenja još od Jugoslavije i njenih banaka, pa preko hrvatskih nasljednica banaka Jugoslavije. Jer mi kad se vežemo, nešto nam ide za cijeli život. Barem,.
Oni to nazivaju ukidanje kratkoročnih obveza. Meni sa elementarnim ekonomskim znanjima nije baš jasno kako nešto može postati obveza, a da nije korišteno, ali to sam ja. I slabo razumijem bankarski jezik.
Da malo opišem kreditnu sposobnost svog supruga, onako kako je ja, laik vidim. 1999. godine kupovali smo stan. Skrpali lovu sa svih strana, nešto imali, nešto posudili, nešto dobili i nešto je trebalo izvući kredita. Za one koji nisu upoznati sa tim vremenom, kredite su tada dobivali samo stalno zaposleni, u državnim firmama, stabilnim firmama (ina, hep, hp...) ili jedinicama lokalne samouprave i to pod sljedećim uvjetima: jedan sudužnik, par jamaca ( mi konkretno četiri), svi obavezno iz prethodno opisanih firmi i stalno zaposleni, uz uvjete da iz matične firme korisnika kredita može biti samo jedan od vesele skupine, a ostali iz drugih. Skupili smo dakle jaranice i jarane koji ispunjavaju uvjete i pristadoše nam biti jamci, sudužnici i sve to tako i od banke (ne ove o kojoj ću pisati, jer suprug u to vrijeme prima pola dohotka na jednu, a pola na drgug banku, svojim izborom) nakamčimo 15 milja maraka, od kojih 4 i pol ostavljamo kao polog banci. To je ujedno iznos kojim je pokrivena godina dana našeg dugovanja, pa ako IPAK jedna od stabilnih firmi propadne, kredit se u nekom momentu prestane vraćati etc, etc oni maju osiguranje... Sve ovo prikazujem da pokušam objasniti pod kojim je uvjetima Zakoniti početkom milenija uspio dobiti kredit. Ja to ne mogu ni u snu jer sam konitinuirano u „ako nećeš ti ima tko hoće“ neizvjesnom statusu pri neizvjesnim poslodavcima tih divnih godina koje su istkale oko dva stoljeća blagostanja mlade nam suverene i svoj na svome države. E.
Nakon što smo isplatili taj kredit i malo se stabilizirali, bilo je kredita i kreditića kojima smo išli kroz život, a koje je Zakoniti vukao i uredno vraćao. Nije to baš bio kontunitet iz kredita u kredit, ali bilo ih je. Jer on je u očima banke uvijek bio stabilan.
Ove godine nakon kolovoza, po prvi put, nakon zajedničkih 27 godina zapali smo u financijsko stanje – sad sam si okej. Zakoniti prestaje biti jamac meni koja sam nakon 10 godina zatvorila jedan „kreditić“. Free od kredita. Jeeeeiii!
Četiri mjeseca kasnije, njemu, uberstabilnom prema kreditnoj sposobnosti, mailom stiže obavijest da mu ukidanju sve kratkoročne (?) obveze (?).
Podatke je uredno ažurirao kad je bilo vrijeme za to, da ne bude zabune.
Kada je tražio objašnjenje iz matične banke (kojoj je vjeran duže no svojoj supruzi) što mailom, što telefonom, nekoliko puta sa nekoliko razna dobija istu pilanu od odgovora. U matičnoj ga poslovnici osobna bankarica šalje na šalter, odbivši mu dati termin za sastanak, na šalteru ga djelatnica šalje istoj toj osobnoj bankarici da s njom dogovori sastanak, na kraju svega on iskamči obećanje za telefonski poziv iz banke (jer ste vi na prvom mjestu). Šalje mailove, traži odgovor. Dobija poluautomatizirane odgovore mailom ili u nekoliko navrata i telefonom.
Slijedom naše pomne analize..., usljed promjene uvjeta... i vezano uz poslovnu politiku banke.
U ovom trenutku, kada mu je ostalo još tri tjedna do ostanka bez mogućnosti korištenja „kratkoročnih obveza“ jasno je da ih neće ponovno „izboriti“. Iako mu više do toga i nije stalo, jer neku je odluku već donio.
Želi samo znati što se to dogodilo u uvjetima koje on eto odjednom, nakon pustih godina više ne udovoljava, a da se ništa u uvjetima promijenilo nije. Makar to bio i neki bizaran uvjet tipa pljunuli ste ispred poslovnice Opatija tog i tog dana, a mi to ne toleriramo.
Želi znati koliko je naša pomna analiza vjerodostojan alat za degradiranje dugogodišnjeg klijenta koji ima stabilne prihode, nikada nije išao u nedozvoljeni minus te je sve svoje obaveze prema banci uredno i na vrijeme podmirivao, a trenutno nije kreditni dužnik, niti jamac.
Na kraju, uistinu, želio bi znati kakva je to poslovna politika banke što svog klijenta, dugogodišnjeg klijenta koji je mali ali onaj jaaako bitan, uz milione tako sličnih njemu, kotačić koji uredno podmiruje sve obaveze (kratkoročne obveze kada ih koristi) degradira bez riječi konkretnog objašnjenja.
Kada više nema nikakvih obaveza po kratkoročnim obvezama i kad nije opterećen ničijim kreditom, očito banci više kao takav, iako dugogodišnji, ne vrijedi. Ne vrijedi do te mjere da je ta banka bez jebemti, onako ladno i bez obzira spremna učiniti njega, a i sve nas ostale u sličnom trenutku, glupim i izvrijeđati zdrav razum i inteligenciju.
Izjebati u zdrav mozak.
Jer ste vi na prvom mjestu.
Ako je i od banke – previše je.
I tužno baš.

Albert Camus o umjetnosti

penetenziagite.blog.hr

"Umjetnik razlikuje tamo gdje osvajač izjednačuje. Umjetnik koji živi i stvara na razini tijela i strasti, zna da ništa nije jednostavno i da drugi postoji. Osvajač želi da drugi ne postoji, njegov je svijet svijet gospodara i robova, upravo svijet u kojem živimo. Svijet umjetnika svijet je živih prepirki i razumijevanja. Pred suvremenim političkim društvom jedini suvisli stav umjetnika jest nepopustljivo odbijanje - ili odricanje od umjetnosti.”

Pišem srcem za dušu...

dinajina-sjecanja.blog.hr

Jure Kaštelan, hrvatski pjesnik i književnik. rodio se u Zakučcu kraj Omiša, na rijeci Cetini na obroncima Mosora.18. prosinca 1919.
umro u Zagrebu, 24. veljače 1990.
"Dijana Starčević piše pjesme odavna. Ona je kao dijete glumice rano dodirnula nevidlji svijet sna i privida, lica i naličja, obraza i obrazine. A to nije njeno jedino iskustvo, Njena shvaćanja poezije počinju u žarištu dubljem od površine razine stvarne vidljivosti. Izvore ljepote ona traži u zatrpanoj dubini tragičnog pamćenja. Osamnaest crvenih ruža je venulo u perivoju sjećanja, niska od trinaest crnih bisera je ležala na stazi koja nikamo nije vodila, a život se događao svitanjima i sutonima.
Nije jednostavno imenovati unutarnja stanja ali je smisao pjesme upravo u tome da uobliči "to nešto bezimeno što u nama raste..",nije lako objasniti zašto se pišu pjesme. Treba ih čitati, one same govore. I tebi i meni."
dio recenzije Jure Kaštelana iz knjige "Odakle dolazi ljepota" Dijana Jelčić- Starčević, Zagreb, 1987.

Sjećam se naših razgovora, poticao me govoreći o sebi,
iz sjećanja na postojeće obrasce izranjaju novi oblici,
slijedio je poslanje antičkih pjesnika, oslanjao se na
izvore iz kojih je učio, sučeljavao svijest i prirodu,
fizičko i metafizičko.
Rekoh mu, prisjećam se vaše poetske drame
„Pijesak i pjena“
bilo mi je devet godina i na premijeri ništa nisam
razumjela.

Nasmješio se, ni vlast je nije razumjela,
dobili smo zabranu izvođenja.
Presudne su bile riječi čuvarice zatvora
ja bih one gore stavila dole, a vas poslala gore,
tražili su da je izbrišem iz drame, na to nisam
pristao
sa sjetom u očima je priznao svoj tadašnji grijeh.
Odgledala sam je par puta zbog mame i njene lutke
S trinaest godina osjetih ljepotu dijaloga
sjećam se lutkinog razgovora s nepoznatim,
vidijeh dvoje ljudi usamljenih pod svjetlošću koju ne vide.
Ona pod svijetlom suncokreta, leptira i katedrala.
On pod korijenjem leda i žudnje.

Meni je ova molitva djevojke i Arlekina divan kraj priče.
Noći ne ostavljaj samu svoju djecu,
uvedi nas u san. Neka zora rodi Afroditu,
neka joj sunce pročešlja kosu, neka se rodi ljubav…

Ti pišeš o ljubavi i katarzi, o hramu koji je postao gubilište
i o suncu koje proćiščava sve, pišeš srcem za dušu.

Nakon dvadesetisedam gudina skupih napisano u korice i više ne izdajem zbirke... prolazim katarzu, pišem srcem za dušu...

Dijana Jelčić

uto

12/24

Prelet

bez-obzira-109.blog.hr

Ima jedna skrivena priča
"Sunce neba moga" joj je ime
pisana davno za jedne hladne zime
nije ugledala svjetlo dana
prepuna je duše i skrivene sjete
sjetih se danas za sunčana dana
spomen joj dadoh i godinama što lete

Pisala sam i mnoge pjesme ljubavne
čini mi se da za to sada i nije prava ora
danju u večerje kasno ni kad sviće zora
druge su ricete sada na snazi
dok život pruža svoje kandže i nemilo nas gazi
gledamo i stare slike svih profila
čudim se kakva sam sada a kakva nekad bila
kažeš mi ispod glasa da sam tvoja cura
a meni suza krene znajuć da za izjave takve i nije neka ura

Nema više povratka na staro to biti i ne može
klizimo dalje po nesigurnu terenu i ne iskakati iz kože
blagdani u meni bude osjećaje razne
srce bi htjelo izići iz grudi
takva sam bila takva ostala nemoj da te čudi

Iza nas sva su čuda
sve ludosti i radosti
jedne razigrane mladosti
a sada valja nam kočit i na uzbrdici
radovat se suncu
nebu i svojoj dici

KUGLOLOV

andrea-bosak.blog.hr

Skeniram svakodnevno kuglice ali nikako da ulovim više od dvije iako daje mogućnost da se kod skenira tri do četiri puta, meni se pojavi da je greška koda a tako bih voljela dobiti barem neku malu sitnu nagradu
recimo bon za trgovinu

NISAM JA TE SREĆE DA ME KONAČNO NEŠTO LIJEPO RAZVESELI

Buket ruža za nezaborav...

dinajina-sjecanja.blog.hr

Slavlje rođendana u Švicarskoj.
Ona je došla iz dalekog kantona
u bijeloj jakni, s osmijehom i buketom crvenih ruža.
Nismo se često viđale, ali neraskidiva veza djetinjstva
u gradu mojih pradjedova
je bila nit, vječna poveznica. Povratkom u domovinu
je više nisam vidjela, telefon bi zazvonio na rođendane.
Vijest o njenom iznenadnom odlasku zauvijek
je uskovitlala misli dinamikom uspomena.
Slike se vrtlože zbrkanim redoslijedom.
Bol je nadvladala sva druga ćuvstva.
Utihnula je elegija, prestalo je žalovanje,
ugasila se svijeća na oltaru tvog vremena.
Bijela golubica sa ružom u kljunu je poletjela u vječnost,
uzdigla se iznad zemaljske boli,
preletjela rijeku zaborava, odletjela u nebesku krošnju.
Suza utkana u sjećanje iskri sliku oproštaja.
Ostala je uspomena, tvoj lik
i za nezaborav uslikan buket ruža..

Dijana Jelčić