Blog.hr

cool

sri

11/24

I tako mi se nekad dogodi nepredvidivo a mislim si kako sam dobro to složila a onda sama sebi ukefam. Jednim mini potezom. I onda krećem opet.. ah ja ko ja... Drugačije ali kreni...
Danas je dan kad se poziva ljude širom svijeta da se posvete širenju ljubaznosti i pozitivnih postupaka. Tako malo treba a tako se puno može. Budi ljubazan zbog sebe a onda ćeš i nekom pomoći. To je dan posvećen malim gestama koje čine svijet ljepšim mjestom. Možeš ako imaš to u sebi ili jednostavno pokušati i krenuti. Od 1998 se obilježava svjetski dan ljubaznosti zato budimo što više dio toga. Budimo hodajuće dobro čak i u ovim teškim, čudnim i surovim vremenima. Kako smo vrijednosti znali tako ih trebamo prenositi da budu ono najbolje za današnju djecu. Ako nisi jučer počni od danas.

Neka dobrota bude s nama svaki dan, a ne samo danas! Ne može svako biti lijep ali svako može biti dobar. I tu se postaje lijepim. I primjer nekom da krene tim putem. Samo malo treba i lako je. Budi posebno ogledalo u ovom svijetu. Neka se širi lanac dobrih vrijednosti a razori sve ružno. Budimo ono zbog čega ljudi vjeruju u dobro. To je naša karta u svijet. Pruži nekom utjehu, djelo ili neku lijepu gestu a tebi daje mir i zadovoljstvo. Dakle daješ i dobivaš. Uvijek budi ljubazan jer jako malo treba a ništa ne košta. Da se razvija svijest kod učenika o potrebi ljubaznog ponašanja. Ljubaznost se sastoji od malenih znakova pažnje koje svakodnevno dajete svima oko sebe. A u današnje vrijeme je ona prijeko potrebna. Nedajmo da se vrijednosti izgube već da što više zažive. Da se djeca dobrotom koriste na sve načine. Budimo lanac dobrote u svijetu grubosti i ludosti koje gledamo svaki dan oko nas. Pustimo dobre temelje pa i korijene da osjete gdje jesu i gdje pripadaju te kamo treba da idu. Ne dopustimo surovom vremenu da ukrade ove blagodati i ljepote kao i dobro kojeg imamo i da se što više osjeti. Budimo blagi jedni prema drugima. Zato ljubaznost neka svakog prati...

Lopata u rukama Morskog vuka

teutinaljubav.blog.hr

Na balkonu u Rijeci maštao sam kako bi bilo lijepo imati svoj komadić zemlje, svoj vrtić u kome bih mogao uživati. Ispred naše kućice u cvijeću u Osijeku maleni je vrt a meni ipak dovoljan. Bio je zapušten do bola i sav obrastao. Već nakon par dana počeo sam ga uređivati.Susjeda ja vidjela kako radim uz komentar: Ta ti je zemlja neplodna i to ti je uzaludan trud. Ja sam vjerovao sebi i uredio vrt, zasadio tikvice, rajčice, babure, krastavce ... Uživali smo u plodovima mojih ruku iz našeg vrta. IMG_20240701_091108_250
Isto su mi govorile za grožđe na pregoli iznad dvora kada sam ju obrezivao, a bila je godinama zapuštena: grožđe kiselo, trpko, nejestivo. Uzaludan ti je trud, imati ćeš samo posla svaki dan čistiti trule plodova sa dvora. A mi smo ljetos bili obilno nagrađeni odličnim slatkim grožđem. IMG_20240819_161257_394
Sada sam se uhvatio lopate pripremiti zemlju za zimu i proljetnu sadnju. IMG_20241111_151706_134
Okopan i pognojen. U pozadini je moja "vikendica", šupa koju sam potpuno uredio i zamjenio salonit limenim krovom. O tome drugom prilikom. IMG_20241113_142705_259

Budim se...

dinajina-sjecanja.blog.hr

Danas je dan ljubaznosti i osmijeha, dan govora srca i poezije zbilje...
govorom često ušutkamo um i kazujemo ono što nam je u srcu.

Branko Miljković,1934- 1961... bio je jednim od najpoznatijih
srbijanskih pjesnika druge polovice 20. stoljeća. Njegove
pjesme pokazuju utjecaj francuskih simbolista Valéryja
i Mallarméa, kao i filozofije Heraklita.
iako je tvrdio da piše umom, njegova pjesma
"Uzalud je budim" je govor njegova srca:

Sigurno je rekla, neka me traži i vidi da me nema
Ta žena sa rukama djeteta koju volim
To dijete zaspalo ne obrisavši suze koje budim...

Kad sam je čitala osjetih snagu njegova pjesništva,
osjetih nadahnuće i napisah Budim se ...

Budim se zbog sunca,
budim se zbog osmijeha neba,
zbog ljepote moga i tvoga buđenja i
volim te pogledom, sluhom i okusom.

Budim se i zovem te,
krenimo do kraja svijeta,
dotaknimo rosu na travi,
te darove sretnog buđenja.

Budim se zbog svemira i vremena,
te daleke ljepote skupljene u ovdje i sada.

Budim se zbog ljudi koji bezimeni prolaze ulicom,
zbog trgova i tišine, zbog parkova i ptica,
zbog istine u srcu, zbog sreće u oku.

Budim se zbog ljubavi, zbog sebe, zbog tebe.
Budim se drukčija, a ista, ti šapućeš mirisom sna,
probudimo se sjedinjeni u obećanju, izađimo pod koplja
sunčeve svjetlosti, koračajmo pjeskom vremena i u svakom
zrnu zrcalimo ljubav!

Dijana Jelčić

uto

11/24

Biti dijete često zna biti ubojito

bez-obzira-109.blog.hr

Rasti na kamenu u našoj Zagori kao žensko dijete ni najmanje
nije bilo zabavno, ako to sami ne okrenemo na zabavu. Tako je
puno lakše, lakše se živi, čuvaju se samo one zaigrane situacije,
u podsvijest stavlja prašina, suhoća ljeta, razbijena koljena i često
ružni bapski komentari na svaki krivi gaz djevojčica iz susjedstva.

Od jučer se sjećam, pokušavam podastrijeti sve ono lijepo i manje
lijepo iz tog razdoblja, razdoblja vrlo oskudnog u materijalnom, a
s druge strane bogatog ljubavlju koja se rijetko izražavala riječima
ali se mogla rezati u zraku. Već znate, naklonost sam imala od oca,
moga najdražeg ćaće, dok je majka, pritisnuta gorkim iskustvom
gubitka šesnaestgodišnjeg sina bila veoma suzdržana prema meni,
ženskom djetetu. Usput kroz život sam shvatila da je njena ljubav bila
jednako velika kao i ćaćina, ali sama činjenica da sam žensko nije joj
ulijevala nadu da će mi put biti posut ružama.

Vraćam se na taj dio života potaknuta knjigom jedne žene koja je bez
zadrške pisala o svomu djetinjstvu. Naša odrastanja nisu bila ni slična,
ona je živjela na vrlo visokom nivou kad se uzme materijalni položaj,
u disfunkcionalnoj obitelji gdje je otac bio, blago rečeno tiranin. Koliko
god je vanjska slika nekima bila povodom za zavist, obitelj je strahovala
od zvuka njegovih koraka. Uzalud mu je bilo visoko obrazovanje, visok
položaj u firmi, respekt u društvu, on nije bio nitko.

Možete li zamisliti da se dijete tuče do otvorenih rana a da samo nije svjesno
što je učinilo..., tata je jednostavno imao loš dan. Tako je odrasla u veselu,
pristupačnu i vrlo toplu ženu, čuvajući svoje rane kao lekciju kakav roditelj
ne smije biti, ni u najgorim snovima. Ona piše na humorističan način, sve
životne nedaće karikira, a samo ona zna za cijenu izlaska iz sebe osakaćene,
da bi svijetu donijela malo svjetlosti i radosti. Golemom snagom raspolaže,
jer samo snaga može okrenuti životni put na kolosijek radosti.

Hvala ti Duška za svaki redak, da se nisam srela s tvojim štivom možda bih
ponekad bar u unutrašnjosti sebe zapomagala nad svojim tegobama i teškom
djetinjstvu. Najiskrenije, moje djetinjstvo je bilo skromno i preskromno, nisam
bila izoliran slučaj, sve je to prošlo u hodu, kroz igru, smijeh, ostavivši samo
lijepe uspomene. Jedina je istina da ni ti ni ja nismo mogle birati, analizirajući
nas obje, ja sam ipak bolje prošla, što mi naravno ne daje osjećaj nadmoći...
Ne, duboko sam doživjela tvoj put i nikomu ga ne bih poželjela. Uživaj u svojoj
maloj obitelji i uveseljavaj ljude koji su voljni prihvatiti tvoj pristup životu.

Zanima me koliko smo spremni iskreno progovoriti i o ružnoj strani svoga
odrastanja, isto tako i o sebi nelijepima, jer koliko god se trsili prikazati kao
savršenstvo među smrtnicima, mi smo ipak samo šaka prašine koja u trenu
bude otpuhnuta u ništa.

Tinova kocka vedrine...

dinajina-sjecanja.blog.hr

"Na dan kada umrem ostvariti će se naglo sve što nije moglo za mojega života; zavladati će čista ljubav, bratstvo ljudi i apsolutna pravda. Zbog te blagoslovljene ere čovječanstva, ja sam već na vrijeme kušao da ubijem sama sebe. A što bih jedino potomcima htio namrjeti u baštinu – bila bi vedrina. Kristalna kocka vedrine."
Augustin Tin Ujević

Svitanje bijelom svjetlošću budi dan. U boji vjenčanice sjaj vedrine.
Miris ruža utjelovljuje davno, od nekog svetca, izrećene misli:
In necessariis unitas, in dubiis libertas, in omnibus caritas,
u bitnome jedinstvo, u dvojbi sloboda, u svemu ljubav.

U bitnom se slažemo, u dvojbi slobodna osjećanja,
ljubav slijeva tvoje vjerovanje u moje povjerenje,
tvoju iskrenost u moju spontanost, tvoje vrline
u moje besmislii, naš život u darovanu nam
kocku vedrine. Sunce na prozoru.

Dijana Jelčić

pon

11/24

VARKA

donabellina.blog.hr

bilježimo riječi nježno i skoro pobožno
da ne otrgnemo zaboravu sve iz prošlosti
i ne slutimo koliko nam ostaje našeg vremena
svih nebitnosti , neobavljenih poslova
usahlih želja na vrijeme da trnjem ne ostanu obavijene
i na koncu svi ćemo otići na isto mjesto
dobri, zli, pakosni
sveci ,bludnici il' utihli jaganjci
ugasit će se ova životna pozornica
pa i riječi neizgovorene utihnut će u zaboravu
čak i ove svečano zapisane
odaslane svima bez značaja
a posebno one, koje smo držali našima
tako obične, jednostavne i
jednako uzaludne
.....i zato je jutro ubojica snova
odnosi zagrljaje dok mi dvojimo
jesu li se dogodili
ili smo ih samo
odsanjali

Dobar dan, gospon Lazarescu

aniram.blog.hr

Ima jedan divan rumunjski film star nekih 20-ak godina, a koji se zove Smrt gospodina Lazarescua, divan je u svojoj okrutnosti i odurnosti uvjerljivo vjernoga opisa samo jedne noći gubljenja i bauljanja jednog gospodina u jednom zdravstvenom sistemu, mi bivši Jugoslaveni uvijek smo sebe doživljavali, malo, onako, Hoch iliti posh ekipom u odnosu na tu nesretnu ekipu iza prave željezne zavjese, a ono što je u ovom trenutku najstrašnije jest kako se taj neopisivo loš rumunjski zdravstveni sistem i ovaj naš jedva razlikuju. Iako je njihovo zdravstvo zvanično na najnižoj razini cjelokupne nam europske zajednice naroda i narodnosti, način na koji je pacijent izgubljen u sveopćoj korumpiranoj neorganiziranosti i sebičnosti, i na kraju prepušten nemoćnoj ljudskosti jedne usputne tehničarke koja se nekako ljudski uspjela za dotičnu jedinku vezati i oko nje bez nekog posebnog razloga, osim možda dobroote, brinuti, veoma podsjeća na ... pa, nas. Sveopći kaos i sebičnost i onda tu i tamo koja dobra duša koja se trudi jer jednostavno je takva, i tko ima sreće naleti da dobru dušu, tko nema tko ga jebe, jebiga, eto, život i to.
Inače, mi bili nedavno u toj Rumunjskoj, jako zanimljiva zemlja. Naravno, imamo maleno dijete pa se vlastite opuštenosti radi držali uglavnom razvijenije i gospodskije Transilvanije, koja ipak vuče drugim svjetskim ratom presječeno korijenje iz njemačkog reda, rada i discipline, ali, eto, što reći, imaju oni tu neku socrealističku betonsku novogradnju koju su svi redom udesili svojevoljnim zatvaranjem i pregrađivanjem balkona, prozora i ograda i to je sve što o jednoj zemlji ima za reći. U nas se eto plašljivo uvodi neka ideja o kažnjavanju naše samovolje po zajedničkim građevinama i to je isto ono nešto što imamo zajedničko. Puno toga mi imamo zajedničkog s neobrazovanom sirotiljom i tako nam kako nam je i što reći. Biće bolje. E da, i zaboravih reći, oni tragični rumunjski film staviše u žanr komedije. Preporučam, kakogod.

Dio razgovora...

penetenziagite.blog.hr

...s Darkom R. o mudrom kralju, DW, 2019.

"Puno se raspravlja o krizi liberalne demokracije i kapitalizma. Što je, prema vašem mišljenju, alternativa postojećem sustavu?

-Ja sam rojalist. Liberalna demokracija i kapitalizam su stroj koji upravo proždire sam sebe. Političari su svjesni da bi za stvarnu promjenu morali donositi nepopularna rješenja, ali to bi značilo njihov kraj jer nepopularni političari gube pozicije. Mi zapravo imamo krizu političkih dugova jer svi samo misle kako da nakon četiri godine mandata opet podmite birače. Budući da sam rojalist, smatram kako jedino mudro vodstvo - mudri kralj - može promijeniti stanje stvari.

To bi podrazumijevalo i da je taj kralj dobronamjeran humanist.

-Zašto ne bi bio dobronamjerni humanist? Moj kralj bio bi humanist i ne bi mario samo za vlastito dupe. Nije vladanje društvom malena i lagana stvar, to je težak posao i traži mudrog čovjeka. Samo nas vodstvo mudrog kralja može spasiti iz ove situacije kad je cijeli svijet pred kolapsom. Dogodit će se prirodne katastrofe zbog kojih će se morati suspendirati postojeće institucije i demokratski sustavi, a u tom neizbježnom scenariju priželjkujem vodstvo mudrog kralja. Mi smo sve bliže izvanrednom stanju zbog stvarnog kolapsa današnjeg svijeta.

Jeste li se ikad poželjeli aktivno baviti politikom, biti taj mudri kralj?

Bože sačuvaj! Bilo je nekoliko propalih pokušaja političara da me pridobiju na svoju stranu, ali su brzo odustali jer je bilo jasno da me to ne zanima."

Ali, ne očekuju li dolazak tog i takvog kralja već odavna; nije li priča o mudrom i dobrom kralju stara nekoliko tisuća godina; ne raspada li se društvo uistinu od svoga početka; nisu li možda mislili na tog kralja, ili su na tu priču zaboravili?

Pod svodom godina...

dinajina-sjecanja.blog.hr

U danima nedogađanja čekah pustolova,
kralja bez krune. tebe u odori zbilje.

Zbrajah godine.

U vjetru osluškivah glas Salomona,
odgovarah srcem zaručnice,
tad zavoljeh miris smirne,
oazu Judejske pustinje
i grozdove njene.

Sanjah kuću od cedra i svodovlje čempresa.
Razgovarah sa srnama i košutama,
zaklinjah srebrnu mjesečinu
za blagost tvoga sna.

Ljubav romorom tišine budi ritam vremena,
budno srce ga osjeća, pamti, slijedi.
Bio si strast, bila sam žudnja
dosanjane budućnosti.

pod svodom godina život.

Dijana Jelčić...

ned

11/24

Omamljujuća samoća...

dinajina-sjecanja.blog.hr

Na dlanu zbilje ranjeno srce, širio se pjesaž
neostvarenih želja, na oltaru zrelosti
lice bez osmijeha.

U omamljujućoj samoći zavoljeh tugu,
laž izrećenu na žrtveniku rastanka,
jecaj pričina neželjenog htijenja,
prevara pobješnjelih osjećaja,
dugo tugovanje i traganje
za nekom uspomenom. .

poljupci nestadoše u buketu tek ocvalih ruža,
u gustišu trnovitog zaborava, želje zgusnute
u krater umrlog vulkana. Dugo tihovanje!
Erupcija je bila nježna, kao san u snu,
kao želja u noći zvijezda padalica,

Dijana Jelčić

sub

11/24

Bog govori jidiš

luki2.blog.hr

Gošća Jutra poezije danas bila je pjesnikinja Jasminka Domaš! Jasminka nas je počastila čitanjem iz svoje nove knjige "Bog govori jidiš" koja će uskoro biti promovirana, a također i čitanjem iz knjige "Žena sufi". "Jutro poezije" je posjetila i pjesnikinja Nataša Sardžoska ( koja je trenutno na književnoj rezidenciji u Zagrebu) u društvu s Dianom Burazer i Jelenom Galijašević, pa je to dodatno uljepšalo ovo jako lijepo Jutro poezije.

Željko.Buklijaš, voditelj "Jutra poezije" i pjesnikinja Jasminka Domaš

Predivna atmosfera, puno ljudi...

Pa malo o politici...RTL kaže:

ISTRAŽIVANJE

Milanović gotovo duplo jači od Primorca za kojeg ne bi glasali ni svi HDZ-ovci
Istraživanje Promocije plus provedeno za RTL televiziju o raspoloženju glasača uoči predsjedničkih izbora pokazuje da Zoran Milanović ima uvjerljivu prednost nad Draganom Primorcem u utrci za Pantovčak, dok su Marija Selak Raspudić i Ivana Kekin još daleko od drugog kruga.

Podrška Milanoviću narasla je od prošlog istraživanja i sad kotira na 38,3%, dok Primorca podržava 21,3% ispitanika. Marija Selak Raspudić s 10 posto podrške te Ivana Kekin sa 7,6 posto bilježe rast, ali još uvijek nedovoljan za utrku s muškarcima iza kojih stoje najjače hrvatske stranke.

Sve rečeno....

I treće. Indeks.hr

Sinoć je u Splitu zabilježeno više napada na strane radnike.

U jednom od napada dvojica mladića su u 19:55 na kružnom toku u Bračkoj ulici šipkama napala državljanina Nepala koji radi kao dostavljač hrane. Državljanin Nepala zadobio je tešku tjelesnu ozljedu u obliku prijeloma desne ruke. Policija je uhitila dvije osobe, od toga jednu maloljetnu, koje dovodi u vezu s navedenim napadom.

"Napad je trajao nekoliko minuta"
Kratko smo porazgovarali s napadnutim Nepalcem. "Pokupio sam hranu iz restorana i krenuo na dostavu. U blizini stana gdje sam trebao dostaviti hranu prišla su mi dvojica mladića i napala me bez ikakve riječi", ispričao je. Kaže da je bio zbunjen te da ih je upitao: "Dečki, što to radite?"

"Udarali su me metalnim palicama po desnoj strani tijela", naglasio je napadnuti radnik. Vlasnik agregatorske firme tvrdi da su napadači ciljali glavu, ali da je radnik srećom imao kacigu na glavi, koja je sad razbijena. Dodao je da radnik ima hematome po tijelu i da mu je ruka u gipsu. Oštećen je i skuter kojim se radnik koristi.

Radnik je naglasio da je napad trajao nekoliko minuta. Rekao je da su prolaznici počeli vikati na napadače, nakon čega su napadači pobjegli s mjesta događaja.

Naveo je da to nije prvi put da se susreo s neugodnom situacijom tijekom obavljanja posla. Prisjetio se kako su ljudi u nekoliko navrata uzeli hranu od njega a da mu nisu platili.

Ukupno četiri napada
Podsjetimo, splitska policija izvijestila je o ukupno četiri jučerašnja napada na strane radnike. Prvi napad dogodio se oko 19:15 kad su četvorica mladića odjevena u crnu odjeću i s kapama na glavama u Doverskoj ulici zaustavila motor 41-godišnjeg dostavljača i fizički ga napala.

Dostavljač je izvadio skalpel tražeći od njih da prestanu s napadom, no osobe su nastavile, uslijed čega je dostavljač ozlijedio jednog od njih.

Drugi napad bio je upravo na Nepalca s kojim smo razgovarali. Dogodio se oko 21:15 na adresi Put Plokita kad su četvorica mladića bacila na pod sedam mopeda kojima se koriste strani dostavljači.

Posljednji napad zabilježen je oko 23:55 u Ulici Vladimira Nazora. Tri maskirana mladića su fizički napala dostavljača hrane, državljanina Indije, koji je lakše ozlijeđen.

E, moj Splite!. Koje razočaranje....Jeli to ta moja Hrvatska?! Nije!!!! I nikada neće biti!

Pozdrav!

Lažna istina

donabellina.blog.hr

Ako me se sjećaš,

onda me nije briga što su me svi drugi zaboravili.

Haruki Murakami

Kratko i jasno
a rupa u listu
jednaka je rupi u sjećanju
rupa u sjećanju
jednaka je zaboravu

Murakamijeva misao je nedostižna istina
zapravo laž
dakle, o laži je riječ
ali
i o divnoj istini
ako istina uopće postoji

Nestvarno stvarna...

dinajina-sjecanja.blog.hr

Nebom se razlijevaju kapi predvečerja. Sunce šuti.
U nebeskom akvatoriju bisernica otvara oklop,
slijeva sutonsko zlato, daruje gradu laku noć.
Nad žrtvenikom dana privid kraja svijeta.

Ruše se planine. Rađaju oceani.
Prohujalo umire purpurom zapada.
Kobalt noći guta dnevne nedoumice.
Krhotine želja se slijevaju u kolaž iskona.
U nutrini bukti ognjilo suštinskog postojanja,
spoznaja, začudnost apstraktnog razmišljanja.

Čujem jeku davnog razgovora.

Odakle dolazi voda?
Iz zemlje.
Kuda odlazi?
U nebo.
Vraća li se ista?
Da, kao poezija kiše.
U čemu je njena snaga?
Čuva uspomene, ispire navike,
briše svrsishodnosti, brani od zabluda,
daruje kraj jednoj našoj još bezimenoj priči.
Krstimo je!

Krstili smo je imenom... nestvarno stvarna...

Dijana Jelčić

pet

11/24

Taj glas

luki2.blog.hr

Danas sam bila na predstavljanju zbirke poezije glumice Jelene Miholjević, a sve u sklopu 37. Gavellinih večeri.
Žena je ne samo odlična i nagrađivana glumica, nego i odlična pjesnikinja - i grada, ali i mora.

Jelena Miholjević kazališna je, televizijska i filmska i radijska glumica, a ima iza sebe i niz sinkronizaciji animiranih filmova. Vodi radionice i školu glume. Od 1995.godine članica je ansambla "Gavella". Dobitnica je niza nagrada za glumačka ostvarenja. Nagrada hrvatskog glumišta nagrada na Marulovim danima, Danima satira, Večernjakova ruža, više nagrada na Gavella fairu, nagrada na Mucijevim danima u Ateljeu 212, godišnja nagrada Crnogorskog narodnog pozorišta.

Na pisanje, koje je uvijek čekalo, odvažila se u vrijeme pandemije, i zbog vremena koje je imala na raspolaganju, ali i zbog potrebe da se izrazi na takav način.

Tu su još bili i urednik zbirke Zoran Maljković, a tekstove su, osim autorice, čitali i Isidora Ferenčina i Barbara Nola.

Pogovor je napisala fenomenalna Nataša Govedić, pod nazivom: Grad/Glas Jelene Miholjević: simfonijska lirika velegradu.

S lijeva na desno: Barbara Nola, Isadora Ferenčina, autorica - Jelena Miholjević i Zoran Maljković.

Jelena Miholjević: Taj glas

Pjesma: Subota, tram 12

Čelo skriva treće oko
Štitnjače je konjanik
Čvrsto drži mač i oklop
Srce je srce, srce
I, bez iznimke,
Uvijek je bilo da slušam bilo

I ono kad sam jako pala
Poderana sam koljena nasred ceste
A ti si kleknuo i ljubio.mi ranu
To mi je bilo tako romantično
Vampirski vikend

Trešnjevka je
Solarni pleksus
Raširili je ruke prema nama
Hvatamo je za skute
Hej, mama
Mama

I jednu iz ciklusa One morske:

Kvarnerschmertz

Želim zapamtiti ovo jutro
Kad te izvalja more
Kad te opet rodi
Moremoremore
Danas je predivno jer je svima zima i puše i
valovi su
Pa se rijetki bacaju
Tri vala te satru
Sedam te poštedi
Kao i u životu
Bistro je vidi se i Lošinj iza Cresa
Vidi se sve (čini se)
I vulkan u daljini se vidi
Sedmorostruka duga
I prijavila od zlata
Netko jaše na kumulusu ponad Platka
Italija Nedođija Oblaklandija
Vidi se iznutra i izvana
Vidim si fosfora kosti
Peraju
Škrge
Krljušti
Modro je i sinje
Jutarnje more
U blistavim kapicama
Ponovo me rodilo
Pa moram jesti
Smokve skutu med
Upuštati se
I zaspati
Ne kanim plakati

Ljubim!

Napokon uživamo

teutinaljubav.blog.hr

Nakon sedam mjeseci napokon uživamo u našoj kućici u cvijeću o kakovoj smo uvijek maštali. Puno je lijepoga i lakše je to pokazati sa par slika nego riječima.
Naš stančić lijevo, prizemlje i kat. Dva prozora desno pripadaju susjednom stanu
Naša kućica

Na terasi pod pergolom već ranim jutrom i do kasno u toplu ljetnu noć
pijuckamo kavice.
IMG_20240714_132304_569
Iz Rijeke, grada stepenica bez metra biciklističkih staza, došli smo u grad gdje je najviša stepenica rubnik na cesti a biciklističke su staze uz svaku cestu. Naljepše je popodne sjesti na naše bicikle i uživati uz Dravu.
IMG_20241015_160257_697