Stil
cool
Isključi prikazivanje slika22
sub
11/25
NEZADOVOLJNI LJUDI
komentatoricamicaa.blog.hr
*********************
*********************
Camus je jednom rekao, da ga je umorilo ono što nekima mora objašnjavati, pa se okrenuo moru, gledao i ušutio.
Ovdje, na ovom platou gdje se "vidimo" riječima samo - stvaraju se proizvoljna razmišljanja o onome napisanom kroz koje često mislimo da vidimo autora riječi. Pa tako i sudimo : subjektivni kakvi jesmo , stvaramo sliku pod svojom lupom smatrajući, da je objektivno samo ono što mi vidimo.
I griješimo , naravno. Najčešće
Ako sebe opravdavamo ostaje utisak, da opravdanje "čujemo" samo mi, ostali samo pročitaju i dalje ostaju pri svom razmišljanju.
Tu se zatvara krug pisanog dijaloga. Izvan tog kruga i dalje smo sami sa svojom tišinom kao sigurnim utočištem
izvan razumijevanja.
Je li Camus u pravu dok se okreće moru da bi s morem zašutio ?
Vjerojatno jest , jer jedino tišina u nama može nečujno posložiti kockice nemira i u toj jednostavnosti svega
najednom sve postaje jasno i jasnije.
San u snu...
dinajina-sjecanja.blog.hr
Volim ovaj san.
Koji san?
San o snu u snu.
Kaži.
Prokletstvom nam oduzeta
mogućnost susreta
Bio si vuk, bila sam sokolica
Tek u svitanju istovremenosti
dana i noći povratak u zbilju.
Ti još uvijek sanjaš.
San mi daruje osmijeh neba.
Živiš u snu.
Da, u snu o snu.
Film Žena sokol, glumci Rutger Hauer i Michelle Pfieffer bili mi nadahnuće.
Dijana Jelčić
21
pet
11/25
Ponekad razmišljam...
bez-obzira-109.blog.hr
Za ovog južnog vremena nametne se tema koje traže širu analizu.
S obzirom da nisam neki analitičar ali postavljam pitanja onima
koji su u tom pogledu potkovani.
Često se događa, a to je tako kad poznajete puno ljudi, a neki od
njih su bliskiji od drugih. Kad netko od tih bliskijih dođe u fazu kad
je težak sam sebi, a kakav je drugima i nije od presudne važnosti.
Naravno da normalna obitelj pati kad svomu članu obitelji ne može
pomoći. Dogodi se baš ono..., teška situacija, čovjek živi kao da ne
živi, a vidljivo je da je svjestan svoga stanja. Kako zaviriti u dušu i
misli te osobe, da li se isti hvata za slamku i želi produžetak pod
svaku cijenu ili jedva čeka da agonija završi? Ta me pitanja muče,
kako bih se sama ponašala da moram gledati tu osobu, kako joj
prići, koje joj riječi uputiti znajući, ili barem pretpostavljajući da me
čuje? Nekako sam na tragu razmišljanja da životu treba dati šansu
do posljednjeg udaha. Da me netko to isto pitao prije deset godina
možda bih rekla kako su te borbe besmislene. Vjerojatno i mnogi od
vas tako misle..., što će ti život kad je izgubio na kvaliteti. Pitamo li
se da li i onaj na čekanju zadnjeg pečata isto to misli? Možda je njemu
svaka sekunda dragocjena, a nema ni nekih teških bremena na duši.
Znači ne mora zadnju uru čekati u strahu..., "dugovi" su podmireni.
Nekoliko puta u životu sam se izjasnila kako je eutanazija, ako je sam
čovjek u patnji želi nešto što treba poštivati. Sad se pitam..., da li baš?
Zar i u toj patnji na trenutak ne bljesne nada kako bi se moglo nešto
promijeniti, a tko smo mi da ubijemo nadu.
Čovjek je biće složeno i svi smo vjerojatno na zadnjoj stanici s mišlju
o produženju. Da li je to zbog neizvjesnog zadnjeg putovanja i pitanja
koje ne otkrivamo..., kuda nas vodi put i dokle. Da li ima toliko snažnih
vjernika koji nikada ne dovode u sumnju neki bolji život tamo negdje?
Nisam jedna od tih, cijeli život propitkujem diveći se ili čudeći onima
koji nikad ništa ne dovode u sumnju..., to je tako i ja tako vjerujem.
Ako je tako, takvi lakše doživljavaju zadnje ure i mirno odlaze na put.
Mene ovdje više muči pristup čovjeku neprepoznatljivom od duge
patnje, postoji li nešto što se riječju može izraziti a da istom bude lakše.?
Mnogi su otputovali iz moje generacije, mnogi i mlađi, dosta njih sam
poznavala, neki su mi bili vrlo bliski, jedna od njih je bila tu među nama i
jaaako je patila, a znam da je život ljubila.
Znam da se tu ne može puno birati, ali iz ove perspektive biram život sa
svim svojim nakaradnim postavkama.
VOLJETI GRAD
komentatoricamicaa.blog.hr
Splitski arhitekt Antonio Bajamonti, koji je u 19. stoljeću jako volio Veneciju i njezin stil, želio je stvoriti venecijanski trg u Splitu, pa je trg projektiran po uzoru na venecijanske Procuratie.
Trg je izgrađen u neorenesansnom stilu - arkade, dugačke fasade i crvena boja zgrada i nije potpuno zatvoren već se otvara prema luci, rivi i moru.
Velika glazbena događanja ljeti odvijaju su na Prokurativama : Spli'ski festivali od 1960 do danas a i famozni koncert Placida Dominga na kojemu sam bila pa ponekad sretna kažem sebi - s Domingom pjevala sam Ta divna Spli'ska noć - naravno sa stotinama ostalih posjetitelja
****
...lipota od palače s mora
Foto : Joško Gudić, nema ga boljeg u Splitu
Svjetska bol...
dinajina-sjecanja.blog.hr
Žalosna je istina da se čovjekov život zbiljski sastoji od sklopa nepomirljivih suprotnosti – dana i noći, rođenja i smrti, sreće i nesreće, dobra i zla. Mi čak nismo ni sigurni da će jedna prevagnuti nad drugom, da će dobro nadvladati zlo, a radost suzbiti patnju...
Carl Gustav Jung
Weltschmerz svjetska bol, termin nastao
u doba romantizma, da označi duševno
stanje i uvjerenje kako su zlo i patnja moć
svijeta te da se takav zao i nepravedan
svijet ne može popraviti.
Pišem, iz kolopleta riječi izranjaju misli
o meni i svijetu, jedna riječ lovi drugu,
plešu po zaslonu računala, titraju slike
ratova, suze djece, ruševine, prijeteći
dronovi, povrijede zračnog prostora,
krađe slobode.
Nemoćna u svjetskoj boli vraćam se sanjarijama...
Dijana Jelčić
20
čet
11/25
Bez cenzure s Julijanom i Ladom
luki2.blog.hr
S lijeva na desno: Julijana Matanović, Hrvoje Hitrec, Lada Žigo - moderator, i Helena Sablić Tomić.
A ovo se dogodi kad fotić povjeriš osobi, koja pojma o forkanju nema....:((((
Ljub!
JEDNOSLOŽNA REČENICA
komentatoricamicaa.blog.hr
.........skupljamo godine i ne brojeći ih tek da znamo da ništa od sada ne sliči na ono prije pa usput stareći reduciramo zbilju. ljude oko sebe i shvatimo da smo ponekad bili na krivom mjestu i nevoljeni bar ne onoliko koliko smo očekivali jer prevare postoje i u nama prevarenima i u onima kojima smo vjerovali pa s hrpom skupljenih godina imamo pravo pitati se koji su to ljudi sad pored nas i trebaju li nam baš takvi jer, smo konačno naučili hodajući životom da pored nas imamo samo one koji su sa svojom voljom prešli neravne putove da bi bili i ostali s nama......
foto s fb-autor nepoznat
Smijeh zvijezda...
dinajina-sjecanja.blog.hr
"A kad se utješiš bit će ti drago što si me upoznao. Zauvijek ćeš mi ostati prijatelj.Poželjet ćeš da se smiješ sa mnom. Otvorit ćeš katkad prozor, onako, iz zadovoljstva...Tvoji će se prijatelji čuditi kad vide kako se smiješ gledajući nebo. Ti ćeš im tada reći: DA, ZVIJEZDE ME UVIJEK TJERAJU NA SMIJEH! A oni će misliti da si lud. Ali sve te zvijezde tamo šute. Ali ti, ti ćeš imati zvijezde kakve nitko nema..."
"Mali Princ"
Kriju li zvijezde tajnu postanka?.
Može li se razumjeti govor zvijezda?
To je tajna Svemira, život utkan u ovo
malo ništa u kojem se ogleda nebo,
more i zemlja, trojstvo ljepote,
i Lelek sebra, naše kmetovanje sudbini.
Osmjehuju se zvijezde, zrcale našu nedjeljivost
od zemlje na koj sunce ne zalazi, planete malog Princa
Dijana Jelčić …
19
sri
11/25
Nije vama loše
bez-obzira-109.blog.hr
Mladost je bila patrijarhalna
teško se bilo otimati vladavini "testosteronalnih" muškića
a žensko k'o žensko
opet gleda muške uz izuzetke
kad si ti u pitanju dala sam ti sva prava
a za sve ti treba potpis s pečatom
neću brojiti sva carstva koja si preuzeo
sve je tvoje
freza i kosilica
motiku baš ne ljubiš ali i ona je tvoja
tvoj je volan i daljinski
tvoj je zadnji tać na ručku
dobro je vama muškima
u tim vašim carstvima
većina nas žena stare garde samo smo paževi
a što bi paž bez svoga cara
a car sam ni čarape ne zna sparit
sretan vam vaš dan iako su svi vaši
a bez vas bi život bio k'o jaje bez soli
Živjeli vi svojim podupiračicama
MUŠKARCIMA na znanje
komentatoricamicaa.blog.hr
Sretan Međunarodni dan muškaraca!
kakvi god da jeste, a ima vas svakakvih, život bez vas bio bi suh kao pustinjska dina
Neka svima koji misle da je sve jednostavno bude i lako i jednostavno pronaći...recimo daljinski na udubljenju kauča na kojem sjedi.
Bez vas bi život bio teorijski moguć a praktički neostvariv.
Divni ste zapravo : neozbiljni, prevrtljivi ali, uvijek ste tu kad i gdje trebate biti.
Sve žene koje vidite su vam interesantne (uglavnom ) ali samo jedna, jedina je samo vaša.
( oni koji kleče nikad ne kleče zbog svoje, nego zbog drugih i drugačijih a ponekad i drugotnih )
“Muškarci su kao tipke na daljinskom — najvažnije su uvijek one koje misteriozno nestanu.”
I na kraju : volimo vas kad vas volimo i kad to voljenje nije omča oko vrata.
Zapravo....divni ste visoki, širokih ramena , pivskog šlaufa , šutljivi , namrgođeni s manama ili bez puno mana barem , glasno i jasno potpisujem svaku riječ
foto: T-portal, autor nepoznat , model sjajan
Tek nastajuća priča...
dinajina-sjecanja.blog.hr
Nad prozorom kiši predvečerje.
Sunce šuti. šutim i ja, pišem.
U zatonu svijesti kovitlac
dnevnih nedoumica. krhotine želja,
suština postojanja, mogućnosti
apstraktnog razmišljanja. jeka
davnog razgovora.
Odakle dolazi voda?
Iz zemlje.
Kuda odlazi?
U nebo.
Vraća li se ista?
Drugačija, a uvijek ista.
U tome je njena moć!
Ispire navike, brani od zabluda,
daruje kraj jednoj tek nastajućoj priči.
Dijana Jelčić
18
uto
11/25
Vukovar
luki2.blog.hr
Vukovar - crta obrane. Stradao grad, ljudi u njemu:((((( Da nije halo Vukovaru, mnogi drugi bi stradali. Žrtva jednoga grada - ne treba je nikada zaboraviti....
I "Vjesnik"....:((((( Koliko sam noći tipkala tekstove za "Vikend", pa "Vjesnik"...Knedla u grlu kada sam vidjela da je zgrada izgorjela....Meni nikada zaboravljena. 14 i 12 kat....Jednom sam zaglavilia u liftu, morali me izvlačiti.....
Sva moja najljepša poznanstva, pa prijateljstva datiraju upravo iz tih vremena. Ogromno bogatstvo do današnjih dana.....Vjerovala sam da sam
našla svoju profesiju i životni poziv. Pisanje, dragi ljudi....
Tuga ovih dana baš želi rasplakati.....
A tek ona mlada, ubijena žena u toaletu nekog kafića....:((((( Gledala sam je ranije na televiziji, i privukla mi je pažnju prezimenom (kao moja prijateljica))...:(((( Trči čovjek za njom po ulici...I nikome ništa....Puca čovjek na nju - opet ništa....:(((( Prelijepa, pametna, životna....Humanitarni projekti su bili njeni...:(((( Strašno!
18-11
hawkeye1306.blog.hr
12-692
što god napisao, suvišno je...
ponos i sjećanje
pozdrav svima iz srca
U spomen smrti za život
bez-obzira-109.blog.hr
Sjećam se dana kad je televizor bio stalno u pogonu,
sjećam se da smo bili u grču od očekivanja
sjećam se svih slika kolona i razaranja
vapaja iz bolnice
sjećam se vijesti kad su na kućnom pragu ubijeni njih dvoje
članovi šire obitelji koje sam samo iz priča poznavala
mogli su otići ali nisu
sin je bio tu negdje u obrani grada
ubijen je a njima više ništa nije bilo važno
utjehu su našli u odlasku na kućnom pragu od ruke krvnika
sjećam se priča od ljudi koji su prognani
muški članovi su ostali
neki zauvijek
neki se još uvijek čekaju u bilo kojem obliku
mnoge stravične smrti za naše živote
uz molitvu "ne ponovilo se"
nikada više
nigdje više
neka u miru počivaju
a mi u miru radimo i živimo
oni bi tako željeli
Oni
aniram.blog.hr
Moja mater želi špinu koja se saginje zato da može otvoriti prozor. Špine takve ima, ali samo u Sloveniji ili preko ekupi u Hrvatskoj, ona bi na dvanaest rata, ali nemre se to tako jer za online plaćanje karticom mora imati mobilno bankatstvo, a koje ne želi imati ni plaćati, jer to oni nju samo kradu, i općenito, oni su to sve izmislili e da bi krali i zajebavali narod. I to što se sad sve radi preko interneta, to su sve "oni". "Oni" neki su isto tako izmislili epidemiju korone i najviše od svega žele uništiti Srbiju. "Oni" nam rade o glavi. Strašni su. Mislim da su isto tako zapalili neboder, inače, lijepa zgrada, uvijek joj se divim u prolazu, ti retro smeđi prljavo zapušteni prozori i taj lagani raspad bivših vremena koja su sanjala o modernom, minimalizmu i geometriji. Vremena se isto tako nekako čarobno proljepšaju ono jednom kad prođu. Vremena liječe rane, jbg. Liječila bi, kad bismo dopustili, ali ne. "Oni" neki nas tjeraju da stalno čeprkamo po ranama, svake godine u isto doba godine, valja skupljat poene, jbg. Zgrade smo se isto tako dosjetili samo zato jer je izgorjela, inače samo prolazimo kraj nje i gledamo svoja posla. Naša posla preselila su se uglavnom na internete, interneti su odavno ugasili ono čemu je ona zgrada služila i jbg, interneti nas pojedoše, dopustili smo i dopuštamo. Na internetima je život, na internetima smo hrabri i jaki.
Inače, ostarila sam, sve više prezirem muškarce i divim se ženama, uvijek su bile ljepše, s vremenom su postale veličanstvenije, čuda čini to vrijeme.
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr