Stil
cool
Isključi prikazivanje slika16
pon
12/24
Geni moje djece
luki2.blog.hr
Večeras sam u Kinoteci odgledala odličan dokumentarac "Geni moje djece" Vladimire Spindler. Malo remek djelo, u kojem se prati žensku lozu jedne obitelji.....
Sve je počelo sa Zofkom Kveder, nastavilo se sa Sunčanom Škrinjarić - sjećate se Sunca na prozorčiću, u kojem su bile njene pjesme i tekstovi? Tihana Škrinjarić, Sunčanina sestra, je plesačica, suvremenog plesa, vitalna i dobro izgledajuća gospođa. Sanja Pilić je kćer Sunčane Škrinjarić, i sama piše knjige za djecu, ali i za odrasle. Sanjina kćer je, pak, Vladimira - autorica nekoliko dokumentaraca, odlična fotografkinja. Autorica "Gena moje djece" i "Trokut".
Vladimira je jednog dana pozvala sve ženske članove svoje obitelji - dakle, mamu Sanju, tetu Tihanu, kćer Mašu i odlučila im postaviti pitanja - kako su zadovoljne svojim životom i što zamjeraju svojim majkama....I, nakon njihovog pristanka, snimala je njihove odgovore...
Maša kaže: "Ali mama, nije baš dobra ideja. Mi smo disfunkcionalna obitelj." Pa, ne bi se reklo. One su i te kako funkcionalne, jer su prošle od rata, prevara i izdaje muževa, svojih mama....I preživjele!
Maša, Vladimirina kćer, se jedino "odmetnula" od umjetnosti. Ona odbija biti kao "njene" žene i želi stvoriti vlastiti put.
Zofka je bila veliki borac za prava žena, udavala se dva puta, živjela u Pragu jedno vrijeme...Na kraju se ubila:(((( Nije vrednovala sebe.
Sunčana je također bila avangarda, žena nekonvencionalna - zaljubljena u pisanje. Njena kćer Sanja Pilić svjedoči da ju je stalno bila željna....
Sanja piše najviše za djecu, posjećuje škole, gdje razgovara s djecom o svojim djelima....
Vladimiru je umjetnost "uhvatila" pod svoje u vidu fotografiranja i snimanja....
Ovo je sasvim dovoljno i za pisanje jedne knjige života četvoro žena iz jedne obitelji...u različitim vremenima.
Sigurna sam da će jedna od njih napisati takvu knjigu.
Film me oduševio nenamještenošću, iskrenošću, neposrednošću i progovaranju o životu i svim teškoćama jedne obitelji. Genijalno! Bravo, Vladimira! Maša, kapa dolje na hrabrosti. Sanja - hvala na snazi...
Rekla bi Julijana Matanović: Kao mama i kćer. Na fotografiji: Vladimira i Sanja.
Ljubim!
Samo zidovi ostadoše..
bellistra.blog.hr
Kao što prethodno napisah, morah iseliti!
I iselio sam!
Mislio sam da to ipak neću stići.
No u mom slučaju vatra je pomogla.. Ne, ne nisam zapalio kuću, nedo Bog... Već brdo (što bi rekla moja bolja polovica.. Nepotrebnih) stvari..
Bijaše lomača ko u srednjem vjeku kad bi nekog jadnog heretika spaljivali...
Jedino se nije čuo žamor svijetine i jauci spaljenih...
Al bijaše tihih jauka u meni... Nije se lako rastati od nekih stvari u kojih uložih i vrijeme i dušu a bome i pokoji novčić...
A otišlo u nepovrat!
Neki mi rekoše pa mogao si nekom pokloniti!
A kome?
Tko će prašnjave artikle koji dugo stajaše netaknuti...
A treba ih de brzo riješiti...
Metala..
. Raznih...
Aluminijskih, bakrenih, željeznih.. Tuba, cijevi vijaka, žica, stare gusane peći, dimnjaka, rosfrajnog sudopera, pila, neuporabnih bušilica, aku alata, trimera pohabanog, drndave kosilice, nekih radijatora.. Neispravnih naravno.. i štatijaznam čega sve ne..
Riješih se pozivom jednom liku iz poznate nacionalne manjine, koja se bavi prikupom sekundarnih sirovina... Za neku siću čovjek odveze pun kombi stvari ja sretan on još više...
Vjerovatno ću poslije Nove godine napraviti jedan reset i kod svoje kuće... Nakupilo se koječega na tavanu svih ovih godina.
Opet će netko bit sretan...
Moja bolja polovica najviše!
Eto ga...
Ako se prije ne čitamo
Želim Vam svima Sretan Božić i mirnu i prosperitetnu
Novu Godinu!
Kao u pjesmi...
dinajina-sjecanja.blog.hr
Proljeće, ljeto, rana jesen ljepota sutona
izazov za šetnju do kafića pod brezama.
Vjetar u njihovim krošnjama romori
prču o našem vjenčanju na obali
Neretve, u gradu njegove mladosti.
Tamo za sreću posadismo bijelu brezu.
Tridesetišest godina njenog rasta i
duplo naših života, ona blista pod suncem,
romori vjetrom u krošnji, pričinja mi se
raduje se svakom našem dolasku.
zaustavljeni bolestima dugo nismo
bili na obali zelene rijeke.
Zato rado sjedimo u najljepšem kutku
našeg kvarta i slušamo njen
dijalog s vjetrom.
Kao u pjesnikovoj pjesmi!
Dijana Jelčić
15
ned
12/24
2024. (25)
luki2.blog.hr
2024. je (bila) zanimljiva, naporna, puna novih projekata - puno više nego što sam se usudila nadati i bila je izuzetno milostiva, jer su svi moji tu, na ovoj planeti, našoj zemljici; živi i ne vjesaju zastave predaje.
Zato mogu reći hvala 2024. Nestrpljivo očekujem 2025. I iskreno se nadam i želim da bude još ljepša i bolja. Da zaustavi tragedije ratova u cijelom svijetu, kako bi mogli relativno normalno nastaviti život. Bez straha. Bez glupog rata.
Ljub!
Radost
star-rose-bloger.blog.hr
Treći adventski tjedan: RADOST
Tik prije samog Božića pred nama je tjedan koji obilježava radost. Blagdanska događanja gotovo su na svom vrhuncu, a osjećaj one posebne čarolije može se itekako osjetiti u zraku. Zato su ti dani idealni da si naprosto dopustite biti radosni i zahvalni na svemu što imate. Što smo zahvalniji, to smo radosniji i privlačimo više pozitivnih stvari u naš život, a to će opet posljedično donijeti još više sreće. Budite radosni i dijelite svoju sreću s drugima. Radosno kao što je u vrijeme blagdana. Tu je živo i veselo a treba živosti i dinamike svuda. Gradovi zažive. Ljudi imaju nečemu da se dive. Blještavilo i organizacija za blagdane. Bilo bi lijepo da tako u gradove povremeno donose dašak radosti, svjetline, pjesme glas. Nikad se ne zna možda nekad zaživi to kroz godinu a ne samo za blagdane. Radujemo se sitnicama jer one nam čine svakodnevnicu. Smijeh, sunce, glazbu, pjesmu, štimung, zabava. Malo za srce... Pronađemo duh blagdana u sebi. Život je prekratak za išta drugo. Prigrli svaki dan sa srcem punim zahvalnosti, duhom prepunim ljubavi i dobrote, jer u jednostavnom činu zahvalnosti pronalazimo pravu bit života.
opet
andrea-bosak.blog.hr
bila sam na kontrolama
iako imam fizikalnu terapiju tri puta tjedno, još uvijek nemam snage stati na noge
Neopoziva budućnost...
dinajina-sjecanja.blog.hr
J. Borges piše u „Vrt razgranatih staza”
”Predviđam da će se čovjek ubuduće miriti sa sve okrutnijim pothvatima, uskoro će postojati samo ratnici i gubitnici. Evo im savjeta:
Izvršitelj okrutnog pothvata mora zamisliti da ga je već ostvario, mora sebi nametnuti budućnost koja će biti neopoziva poput prošlosti.”
Madrid je divan u proljeće, šatali smo i zaustavili
na Puerta del Sol ili Vrata Sunca. Trg je okružen
restoranima i kafićima. U jednom restoranu
smo gledali ples ciganskog flamenka
Ulaznica u koju je uključeno piće dobrodošlice
košta 39 eura, a gostima su u ponudi i tapasi,
juha gazpacho, iberijska šunka i paelja.
El Prado je najvažniji španjolski nacionalni muzej
Sjetih se Velazquezove slike "Las Meninas",
sliku u slici vidjeli u ogledalu koje je kustos muzeja
postavio na zidu nasuprot djela i probudio u nama
iluziju beskraja.
Prohujala su desetljeća, kao na modnoj pisti
godišnja doba presvlače odore prirodi,
ruže mirišu uvijek istim mirisom,
leptiri žive samo jedan dan,
a ljubav se rađa sama u sebi
iz sebe same.
u izmišljaju želje namećem tebi i sebi
neopozivu budućnost.
Dijana Jelčić
10. Rođendan
aneta.blog.hr
Već sada se mogu popeti po očvrsloj goleti tame i upaliti 10 svjećica na torti.
Malo paučine se nakupilo oko sanjane punoće u negostoprimljivoj deceniji. Tišina i bezglasje. Možda nam je snove oteo neki silnik? Možda obilazi njihove prostore iskušavajući opasne sutjeske nastanjene strahovima.
Ili, možda, gospodar snova javuje?
Priče ima i tamo gdje nema riječi.
Stvarno' nemojte...
krizar.blog.hr
Nemojte se družit sa mnom' ni virtalno' naime...
Ja sam pegula' pehist' sve što netkom izgleda ko fantastika..ono mišn impasibl....e meni se dogodi.
Danas oko pol osam ( navečer) radim i žurim jednom klijentu' jer danas su bile gužve ' neopisive ( btw subota je' kud se svi guzaju' meni - enigma)i kad kiša il snijeg pada' ovdje nitko ne zna vozit i svi ko leptirići u trbuhu - nervozni i normalno događaju se i saobraćajne nesreće ( dvije sam danas vidjela' s prevrnutim i zapaljenim autima brrr' čekala u koloni sat vremena) i kasnim' a JA' mrzim kasniti!
I žurim' ma trčim' " letim" i potepnem se na uzvišenje' ( u čizmetinama sam) između nogostupa i ceste za garažu. Raspem se ko zrela ( u mojim godinama' ko skroz prezrela) kruška! Uletim' naglavce' u neko žbunje! Pukne mi arkada' krv lipti' desnu ruku nabijem na asvalt' mam je dlan ploplavio' poderem trenerku i sjebem i inače bolno koljeno! I ne mogu se dići!
Naiđe neka' njemačka' muška mladost ( ovdje su svi' oriđiđi Nijemci' super' odmah' ako je netko u nevolji.pomažu..o ostalim dođošima..neć) i pomogne mi se dići' skidajuć s mene' lišće i granje' kupeći' moj radni tablet ( huuuu' nije se razbio) moju kapu..i moje dostojanstvo i ponudi se zvat hitnu.
Ja mu se zahvali i velim' ne treba' budem' sama ošla na hitnu' da me " pokrpaju" ( arkada' ...krv' šiklja' nevjerojatno koliko krvi imamo u arkadi i čelu' ono za ne povjerovat).
Mladac' me uhvati' ispod ruke i ja šepajući' krvava' s njim do klijenta. Obavila sam ga! Ovan u poznaku Lav. Ni žbunje' ni asvalt' ni puknuta arkada' ne mogu me zaustavit..kad je posao' il moja čeljad u pitanju!
Na hitnoj' odma su me primili ( tko neće' krvavu bakicu u radnoj uniformi 'ODMAH primiti!) i zaljepili me ( nije bilo potrebno šivanje arkade).
Dođem doma' sljepljena' stavim hladni oblog na oko i ...aaa počelo je plaviti. Sva sreća ne radim u ponedjeljak' jer bi me u uredu' opet pitali..Frau Buba' jel vam treba pomoć' aludirajući valjda' da me dobrica' od mog muža ..zvekno.
E to je ' pak' mišn impasibl!
Dobro sam' ak nekog zanima!
Slijepljena' plavog oka' razderanog koljenja ( žao mi trenerke' nova' sam joj bilo 5 godina) i nabijenog lijevog ( sva sreća' ni desni) dlana' crni..polako.
Osim ovog..ma sve superiška!
Uživajte!
14
sub
12/24
Pjesma na pjesmu
luki2.blog.hr
VALOVI
Autor: Enes Kišević
Valovi, valovi
Dođite k meni
Enesu.
Na moju obalu,
Obalu moju
Nebesnu.
Valovi, valovi
Oči vas moje
Žedne su.
Valovi, valovi
Dođite k meni,
Enesu.
Ne tamo, valovi!
Pazite! Pazite.
Stijene su.
Vs. Jelena Stanojčić
Kad jednom odem
Voljela bih se u val pretvoriti
(jer toliko volim vodu),
Voljela bih stići na Tvoju nebesku obalu
Da budem val
Štićen Tvojim okom...
A dok sam ovdje
Voljela bih da budem
Okružena takvima
Poput Tebe
Koji i za valove strepe
Toliko da im ne žele
(ni ono što im je i samima prirodno)
Da se razbiju o svoje stijene.
Savršeno "Jutro", uz odlične stihove Jelene Stanojčić.
Dakle, u svojoj novoj knjizi Jelena je izabrala odgovoriti pjesmom na pjesmu - od Vesne Parun pa sve do Sven Adam Ewina...
Fotke:
Jelena Stanojčić, današnja gošća "Jutra"...
I nakon divne poezije, povratak u stvarnost:(((( Prosvjednici idu prema Trgu bana Jelačića.....
Ljub!
Budno srce...
dinajina-sjecanja.blog.hr
Ljudska se bića ne rađaju jednom zauvijek
onog dana kada ih majka donese na svijet,
nego ih život prisiljava da još mnogo puta
sami sebe rode... kazivao si misao pisca
knjige koju sama držala u ruci čekajući
kraj mamine predstave u Gavellinom
kafiću.
kad je s brodske ograde vidio rt kolonijalne četvrti,
nepomične strvinare na krovovima, sirotinjsko rublje
na balkonima tek je tada shvatio da je postao žrtvom
nostalgije, punu pedeset i jednu godinu, devet mjeseci
i četiri dana nije prestao misliti na nju nijedan jedini tren…
pročitah mu pasus sa stranice koju sam upravo čitala
Ljubav u doba kolere, ovo je trenutak
bez minulog i budućeg, iskoristimo ga!
Osjetih moć trenutka, porod nove mene,
Izdrži srce rasti izrasti iznad horizonta
tamo gore je sunce, sloboda i san.
Zbilo se dosanjano međuvrijeme,
onaj željeni djelić vječnosti, ono
istinito između jučer i sutra.
Očutih stisak ruku i dodir
sudbinskih linija.
Gugut bijele golubice, kraj potopa samoće
u ljuljačci vremena budno srce.
Dijana Jelčić
13
pet
12/24
Nova stranica
penetenziagite.blog.hr
Valjalo je danas o podnevu poći na groblje.
Kada sam kazao da idem na pogreb upućen mi je pogled s priličnom nevjericom; zar si znao Šveca? Ipak je on bio vođa bande – rekoh, pa pomislih kako nekako ovako isluženi vojnici odlaze na ispraćaje generalima armada u kojima su bivali topovskim mesom.
Ne znam uopće koga bismo inače umjesto njega mogli nazvati onim koji bi ponio žezlo za tih nekoliko generacija; berbi osamdesetišeste ili sedme iz Lapa, Jabuke i Gajeve; naraštaja koji je podigao glavu prema nebu kada je na njemu ovdje svijetlio najsjajniji meteor; meteor iz doba Univerzijade i kraja osamdesetih.
Postoji li zapravo netko od nas iz tog doba tko nije znao Šveca?
S njim sam u životu možda progovorio nekoliko riječi; ako bih smio pričati o onima koji su me išta naučili o glazbi, onda bi on bio jedan od dvojice ili trojice tih. Vidim to po očima onih koje sam zatekao gore, na vrhu one tamnozelene jame: svi su opet ovdje, kao nekad, naslonjeni na zid ili zagledani u daljinu sa crvenim umjesto crnih ruža među prstima, jedino imaju nešto manje kose, a više kila na utrobama i beznađa u očima. Zagreb koji je odavna umro i nestao u daljini nad Savom, možda već one tople jeseni s dalekom grmljavinom raketnih bacača – a svakako onoga dana kada je od ručnog bacača na njegovim ulicama preminuo nesretni Zoran Domini.
Zagreb koji je ugledao svjetlo na obzoru dana, pa pomislio da je sve završeno i da je budućnost već stigla.
Spuštamo se u tu budućnost; među skele, ruševine, buku i maglu uvjereni da smo još jednom prevarili smrt, makar i nakratko. Silazimo poput čaplji u brižljivo savijena blatna gnijezda u močvari; tiha i smrznuta ravnica uskoro će nas prigrliti prvim zvijezdama.
U sivilo vodi vapaj za mogućnošću da ne ostanemo samo jedna jedina stranica dnevnika.
Stare stvari na novim frekvencijama; ima li išta novoga za čuti ili vidjeti pod oblacima? Da se razumijemo, Yazoo mi je dugo, dugo, predugo bio onako, običan. Onda sam vidio nešto od ovih snimki - i stvari su dobile na značenju; trebalo im je valjda četrdeset ili pedeset godina da se spoje s vremenom u kojem će zazvučati ponovno. Kao što je gospa Alison posljednjih godina procvjetala, pa iz plave mlađahne bucke izrasla u šarmantnu baku koju čovjek jedva da bi prepoznao da nije onog sveprožimajućeg zaraznog mekog alta, tako je u glasovima Šveca i Marite svijet o kojem su nam pričali i kojem su stvarali glazbenu podlogu - ostao naša jedina, najbolja, nikad izgubljena rascvjetana proljetna livada puna snova.
Tko nije okrenuo novu stranicu, taj je uspio.
Sveta Lucija i halkionski dani...
dinajina-sjecanja.blog.hr
Danas je dan svete Lucije i mi uranjamo u
najsretnije od svih dana,
zamišljene i blažene halkionske dane!
Tada ptica vodomar iliti halkion po
vjerovanju starih grka gradi
svoje gnjezdo za porod njene ljubavi
i širenje svjetlosti.
Digni luce pauca „Malo je dostojnih svjetlosti“.
Svijetlost je zanos bogova i ljudi,
prije tebe je bila moć tame i jedno veliko ništa.
Ti otvaraš dane, vodiš kroz šume i pustinje,
daruješ riječima značenje, mislima tok.
U tebi susrećemo sebe u tijelu koje
tek tobom vide naše oči.
Budimo dostojni svjetlosti. Jutros za sve
Lucije, Luciane i Svjetlane
palim tri svijeće, sijem mladu pšenicu i šapćem,
Sretan vam imendan!!!
Dijana Jelčić
Borić, hladnoća
dvitririchi.blog.hr
Odustala od svih novotarija i poduzetništva oko božićnog špiritusa.
Kupila borić za 6.99 i ostavila ga ispred ulaznih vrata da čeka malo, da ukućani ulove trenutak mira i zajedništva za kiČenje.
Hladnoća je sveprisutna, za razbiti je trebaju suha drva, topla peć, topla riječ, pokoji plan i... ne znam...
...ne znam...
Ljubav?
12
čet
12/24
Neka su ti vječna prostransva nebeska
ljubavjejednostavnoljubav.blog.hr
Otišao si i Bog....kako si u zadnjem komentaru kod mene rekao;(((
oTi draga @ Razmišljanja jedne žene...što kao i ja razmišljaš i o ljubavi...
nisi vidjela moj zadnji post ''Čistim svoj život'' kojim sam se htio ..
tiho, bez objave, najava i pozdrava išuljati sa bloga jer ako je već
u pitanju čišćenje... onda se čisti temeljito!
Nisam bio u tijeku događanja, laptop nisam ni pogledao... otišao i Bog!
I onda Ti me svojom nominacijom prekineš u čišćenju!
Pa dobro!... čik pauza, malo odmora od ćišenja... hvala Ti od srca! :)
Sad još skuvaj i kavu!... :))))) | nisan EL DIABLO | 01.12.2022. u 19:01
Nisam skuhala kavu. Nikad se nismo sreli, ali smo se, kroz riječi upoznali.
Nedostajala mi je Tvoja oaza mira i ljepote, ali sam znala da si TU.
Ne znam jesi li "temeljito počistio", ali, tvoj odlazak me temeljito uzdrmao:(((
Neka su Ti vječna prostranstva nebeska;(((
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr