Blog.hr

cool

pet

11/24

Inbox

luki2.blog.hr

Sinoć je u Društvu hrvatskih književnika održana još jedna tribina Bez cenzure pod nazivom " Koliko društvene mreže pomažu u promociji književnosti". Voditeljica Lada Žigo Španić je na svoj prepoznatljiv i iznimno zanimljiv način otvorila prostor u kojem su gosti dobili priliku komentirati ovu aktualnu temu. Uz Dariju Žilić, Tomislava Domovića,
Denisa Vidovića te Barbaru Baždarić, govorilo se o percepciji književnosti na društvenim mrežama. U polemiku se uključivala i brojna publika. Osobno sam se naglas zapitala je li Facebook preuzeo ulogu promotora književnost, novih naslova i općenito rada u kulturi, i moraju li autori biti zapravo PR služba za vlastita djela. Čini se da je tako. Kritika je "odumrla" osim tih nekoliko minuta u emisiji za kulturu, gdje autor može biti sretan ako dobije minutu na televiziji. Sramotno, ali tako je.
A možda je to s druge strane dobro, jer autor najbolje zna što je svojim djelom, knjigom ili zbirkom poezije želio reći.
Malo fotografija za djelić atmosfere:

S lijeva na desno: Lada Žigo Španić, Denis Vidović, Barbara Baždarić, Darija Žilić, Tomislava Domović

I nakon zadnje tribine ove godine, druženje u Pinti.

Bilo bi mi jako žao da nisam otišla.

Sinoć nisam bila u stanju pisati, jer sam vadila korijen onog zuba koji je puknut. Bolilo me, ali - preživjela sam.

Također, pošteđene sam danas prijevoda - i eto novog posta iz topline moga stana..

Konobarica, hvala na razumijevanju. Stiže osvrt na Tvoju knjigu.

Noa, sretan Ti sutrašnji rođendan! Ljubi Te teta!
Noa i Lukas - moji najdraži.....

Ljubim!

Još uvijek pamtim...

dinajina-sjecanja.blog.hr

Još uvijek pamtim susret nakon trideset i pet godina čekanja.
Slavio si četrdeseti rođendan, bilo mi je trideset i osam.
bilo je ljeto 1986.
Na daskama koje život znače si kazivao svoju monodramu...
Svatko ima svoju Hekubu koja mu nije ništa...
tada na plakatu i navlakuša, Moj jebeni život.
Pljesak je bio gromoglasan, pozivali smo te bezbroj puta
ponovo na scenu. Na kraju osobna čestitanja, rukovanja,
stajala sam na kraju reda. uzbuđena.
Hoće li se sjetiti susreta u vlaku prema jugu?
Voda dolazi iz zemlje, rekao je grleći me.

Još uvijek pamtim tren preobražaja, osjećaj rađanja drugačije mene.
pamtim jesen i susret u teatarskom kafiću.
Još uvijek mirišeš na chanell5!
A ti još uvijek imaš Hekubu koja ti nije ništa!

Kako tad, tako i sad!!!

.

Dijana Jelčić

čet

11/24

Lakoća besmisla...

dinajina-sjecanja.blog.hr

"Apsurd se rađa iz ove suprotstavljenosti između ljudskog poziva i bezumne tišine svijeta. Upravo tu je ono što ne treba zaboraviti. Upravo tu je ono čega se treba čvrsto držati, jer sve posljedice jednog života mogu odatle iznikunti. Iracionalno, ljudska nostalgija i apsurd koji izbija iz njihove suprotstavljenosti, eto tri glavna lika drame koja treba nužno završiti sa svom logikom za koju je život sposoban."

A. Camus Mondovi, 7. studenog 1913. - Villeblevin, 4. siječnja 1960., francuski književnik i filozof, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1957. godine.

Suton jedne davne ljetne noći. Pozdravljali smo odlazak sunca, a onda promatrali zvijezde. Kazivao si Goetheovu misao iz Camusovovog mita o Sizifu. sa stajališta Siriusa za nekoliko tisuća godina poezija koju danas čitamo će biti tek zvjezdani put. Apsurdnost te izjave je dokazivala moć ovoga ovdje i ovoga sada.
Odlučimo se za umiranje i rađanje, suprostavljenost između nas i tišine svemira se ogleda u tragovima vječne poezije.

Osjetih duboka osjećanja su više od onoga što kazuju. Postojanost nekog odbijanja se ponovo zrcali u posljedicama koje svijest ne spoznaje. U podsvijesti titraj nečeg bezimenog, naslutih da svjesno ulazim u iracionalnost nostalgije, u besmisao nježne golotinje svjesti, u trojstvo životne drame.

Probdjeli smo noć, svitalo je, sunce nam je dokazivalo apsurdnost našeg vjerovanja u njegove izlaske i zalaske. Bijela svjetlost njegova uranjanja u jutro je potvrđivala istinu, sutoni su tek iluzija, apsurd našeg vjerovanja u logiku slijeda prolaznosti vremena.

sri

11/24

It's Not Me

aniram.blog.hr

Nešto sam tražila po internetima, da, tražim si pametnog posla, vrijeme je već da se ozbiljno prihvatim pametnoga posla, traženje pametnog posla dovelo me na neku novu horror igricu u kojoj je glavni lik nonbinary child and their daily life, tražila sam onda prijevod za taj nonbinary child, reče google; nebinarno dijete, tražila sam pojašnjenje nebinarnog djeteta i sjetila se da u nekom jeziku koji ne koristi spolnu pripadnost djeca shvaćaju razliku cura - dečko negdje oko pete godine, prije toga ne znaju kamo spadaju jer im jezik to ne nameće, navodno, uglavnom, gubim se sve više, da, ali igrica nije horror zato jer je dijete nebinarno, nego zato jer ima čudovište u podrumu, ko bi reć da čudovišta postoje. A nebinarna djeca, štogod bila ta izmišljotina vrlog novog svijeta, da, da, postoje, eno ih već su glavni likovi u kompjutorskim igricama. A ako vam se kojim slučajem to sve s nebinarnim djetetom čini BOŽEMESAČUVAJ, onda čestitam, pobijedili ste na izborima u dalekoj zemlji Ameriki, koja se naizgled odlučila obračunati s tim debilanama. Onako, old school vrijednosti u obliku svjetleće šljaštećeg ukrasnog papira u kojeg su brižljivo umotane sve one amoralne vrijednosti gladne vlasti i hrane za vlastiti ego. Sve ono što nas oduvijek pokreće, nekog bolje, nekog gore, nekog dole. Inače, u dotičnoj igrici čudovište je pojelo nebinarnom djetetu roditelje i sad, eto, dijete ostalo samo u kući pa se brine o čudovištu, friška igra. Ne da mi se ustvari proučavat dublje igricu i autora i korisnike, ali, eto kako je široko to polje internetsko, lako se da zalutati. Gledala sam nedavno i kablove provučene preko cijelog svijeta ispod mora i gora, pa onda guste rojeve satelita koji nam u svakoj rupi i šupi šalju wifi signale, svo to čudo tehnologije s kojom si tražim posla preko interneta, posla koji je prije samo dvadeset godina bio nezamisliv i svakako nepostojeći, a gle sad.
Posla naravno nisam našla, u stvarnom životu jednim krajičkom oka pratim ekran, drugim škicam dete koje nemilice skače s balonima po krevetu na kojem se umorni mužjak nastoji pribrati, otac mu je naglo i jako obolio, preostaje nam i mu samo čekanje, veselo dijete energijom van svake kontrole ne pomaže baš nimalo. A i moj fokus postao je dostojan ozbiljnog ADHD poremećaja pod stare dane, što kažu i nije čudo, jer informacije, informacije, nemere se to pohvatat.
Moji stari demoni uvijek su oni isti, strahovi, nesigurnosti i odgađanja.
Moja susjeda preko puta ima dijete od dvije godine, terrible two histerično urliče kroz cijelo stepenište jer nešto nije po volji, zahvalna sam nebesima da smo to prerasli, inače bih mislila da nešto nije s njima u redu, neka iskustva ponekad dobro dođu. Pogotovo kad se ne ponavljaju.
Moji svi najbliži su manje-više dobro, starimo, neizbježno je, i to.
Onokad starimo svijet se sve više čini pravo svojim, samo jednim okrutnim mjestom koje nas cijelo vrijeme uporno pokušava ubiti, kompjutorska igrica sa samo jednim životom i vremenskom crtom koja se lagano prazni. I što smo stariji ne postajemo jači, jbg, u kompjutoru je život puno ljepši. I nebinarnost čudovištima uopće ne smeta. Sve dok su dobro nahranjena, naravno.

Osmijeh bijele Lune...

dinajina-sjecanja.blog.hr

Ne gledaj me kroz prizmu bolnih uspomena, govorio si
vodeći me u grad tvoje mladosti. Ponosan na povijest
pokazao si mi ostake rimske utvrde, vratio u vrijeme
ratova, puteva, osvajača obale smaragdne rijeke.
Iz magluštine zgusnutih suza su izranjale slike,
svijet je počinjao u dubini mog pogleda, svijet
vječno mlad u spokoju pamćenja.
Neretva, miris lipa i okus smokve, na obali šum
vjetra u krošnji tužne vrbe, grmu Ive i vitke breze,
nova prostranstva uokvirena prastarim krajolikom.

Vratili smo se na početak, na izvorište gdje se,
ne tražeći se, uvijek susrećemo. Tu smo, u
tragovima rijeke i vjetra, oblaka i kiša.
Bila je blaga ljetna noć, na terasi
Mogorjela je orkestar svirao
mjesečevu sonatu,
na lazurnom baršunu se smiješila bijela Luna.

Dijana Jelčić

Šumska škola

luki2.blog.hr

Jučer- Đurđica Gatjal u VIP restoranu u Cvjetnom predstavila je svoju slikovnicu za djecu - i napravila pravi ugođaj. I pjesma i odlična hrana nakon promocije.
Tamo je u funkciji voditeljice programa i urednice knjige.Andrea Divić, moja draga prijateljica. koju nisam dugo vidjela, pa sam bila presretna. O knjizi je govorila i Alis Mario, "Čitaj knjigu"...
Ekipa iz snova! Pa još i glazba....Ako me nije srce izdalo kad sam čula: "Sad žalim da, ali što sam znao, ja, Ti si bila još devojčica, daleko od moga oka i mog pera....Drugi bi sve imalo smisao, ma ne bi drugoj pjesme pisao- da sam znao da postojiš Oliveraaa..."
Neka o atmosferi govore fotografije....

Đurđica Gatjal sa svojom knjigom....

Andrea i ja - oduševljenje s obje strane...

Ovo je moj tanjur nakon promocije...Izbor je bio dostojan jednog dobrog restorana....

Slikovnica, koja je zapravo i basna, jer u njoj su glavni junaci životinje, koje se ponašaju i razgovaraju kao ljudi. Divno za djecu, koju nakon čitanja možeš pitati koja životinja im je najdraža. Djeca sude prema postupcima- ne prema veličini ili simpatijama....
Uz slikovnicu, dobili smo i kemijsku olovku na kojoj piše " Smijeh je kao lijek"....pa jedan privjesak za ključeve sa mudrom sovom, koja se nalazi u knjizi, i na kraju jedan bookmark, zapravo bi to bio - straničnik opet s mudrom sovom.

Događanje danas: Manja; poznata i kao Čitam i kuham....:)))) Tema je bila odlična, a svatko od nas je govorio o narodnim predajama i bajkama, po vlastitom izboru. Ja sam izabrala Dobšinskog,, uz čije sam priče odrastala. Zbog tih sam knjiga žurila naučiti čitati čim ranije!

Manja se opet potrudila, pa je napravila odlične štrukle, komišku pogaču, kroštule, i zlevanku, a pilo se kuhano vino.

web img

I evo nas, ljubitelja čitanja, knjiga i dobre hranice.

Zadaća za idući mjesec:

I na kraju - nadam se da će Kamala pobijediti onog ludonju Trumpa! Naprijed Kamala!

Ljubim!

Ps: Drag je meni Dinamo, ali suosjećam sa mojim prvim nogometnim klubom u Slovačkoj - Slovan Bratislava. :(((( Žao mi je.....

uto

11/24

Ljubav, a ne obaveza...

dinajina-sjecanja.blog.hr

Pariz je u jesen prekrasan. Grad se kupao u podnevnom suncu. Šetali smo obalom Seine.
Njeni otoci čine grad tajnovitim. U uličici pored Notre- Dame kuća kanonika Fluberta.
Na kući uklesana imena i godina.
"Abelard i Heloize godine 1117".
"I ništa više." reće
"Zar to nije dovoljno?" upitah.
Sjeli smo u kavanu na obali Seine. Sunce je krenulo prema zapadu.
"Možda su Abelard i Heloize jednom sjedili za istim stolom." rekoh.
"Abelard je bio njen učitelj."
"Istinu sam saznala iz njihovih pisama. Više su se voljeli nego što su učili."
"Ljubav je najbolji učitelj."
Abelard je govorio,
"Treba sve napustiti i baviti se filozofijom, tada ni jedno vrijeme nije dovoljno veliko."
"Heloize je bila iostala objekt njegove čežnje."
"Neka nas združuje ljubav ljubavi moja, a ne obaveza." govorila je Heloize.

"Njihova ljubav nikada nije prestala. Ostala su pisma kao svjedočanstvo neuništivosti pravog osjećaja." rekoh
"I njihov zajednički grob, na groblju Pere Lachaise." reče
Drugo jutro smo krenuli na groblje. Najpoznatije groblje na svijetu osvanu ogrnuto tišinom i suncem.
Dvjesto godina umiranja poredanih u aleje čempresa i kestenova i među njima naknadno donesena
devetsogodišnja ljubav Abelarda i Heloise. .
Priča se da Pariški mladenci, dan prije vjenčanja, dolaze na grob i zaklinju se na vjernost.
Stajali smo tu dugo bez riječi, oborenih glava i jedino je stisak ruku govorio ono što smo osjećali.
Neka nas ljubav spaja dragi moj, ljubav, a ne obaveza.

Dijana Jelčić

pon

11/24

AUS DEM NICHTS

penetenziagite.blog.hr

Zbog čega i kako sam se sjetio ovog filma, nemojte me puno pitati; bolje je razmišljati o filmovima nego o cijeni čvaraka od dvadeset eura po kili; makar filmovi bili ovako teški, potresni i strašni kao što je ovaj. Gotovo sam ga već zaboravio; zaboravio sam i naziv filma – a onda se odjednom u moru vijesti o nekim eksplodiranim pagerima, voki tokijima i panelima za sunčevu svjetlost - sjetim velikog režiserskog imena; Fatiha Akina – i tako asocijacije same krenu. Taj film sigurno da ne spada među njegove najbolje filmove (barem ne kada se sjetim The Edge Of Heaven ili sličnih), ali spada među najšokantnije, zato ga se posebno prisjećam.

Ukoliko temeljem proteklih nekoliko rečenica smatrate da je moguće i potrebno pogledati taj film, onda najbolje ovdje prestanite čitati - jer ćete inače saznati o čemu se u filmu radi.

- - -

Prije svega, ono po čemu mi je film blizak jest situacija i okružje u kojem živi glavna junakinja filma; život u kojem istinski uživa u svojoj obitelji, svom mužu i djetetu; pa je očito da se radi o iskrenom odnosu troje ljudi koji žive zajedno i dijele sve lijepe i ružne strane života. Ne sjećam se sada više svih okolnosti glavnog i tragičnog događaja u filmu - je li čin bio uperen baš protiv njih (jer radi se o vezi dvoje ljudi različitih kultura) ili su slučajno stradali, ali u eksploziji bombe koju podmeću neki teroristi pogibaju njen muž i sin – i tako glavna junakinja ostaje sama, prepuštena laganom umiranju u tuzi i besmislu okoline koja je okružuje, što biva potencirano lošom; nikakvom satisfakcijom koju joj donosi sudski postupak što se konačno vodi protiv onih koji su eksploziju izazvali.

Svi ti detalji nisu mi zapravo ni blizu ostali u pamćenju; uistinu mi je iz filma u pamćenju ponajviše ostao njegov konac. Shrvana besmislom i prazninom u koje je gurnuta, glavna junakinja odlazi na Mediteran - u Grčku, gdje se nalaze počinitelji tog nedjela, razmišljajući i pripremajući osvetu.

I tako, konačno, pronalazi dvoje ljudi koji žive u kamp prikolici; dapače, prati ih, uviđa sve njihove navike i odlučuje pod tu prikolicu podmetnuti bombu.

Na koncu to i čini.

I tu dolazi konac filma; šokantan, stravičan i nevjerojatan; ono po čemu ću film pamtiti dok sam živ: aktivira bombu koju je postavila pod prikolicu i odlazi, pa će očito bomba eksplodirati kroz nekoliko sekundi, i onda se u posljednjem trenutku predomisli; okreće se i ulazi u prikolicu kako bi u trenutku eksplozije stradala zajedno s onima koji su unutra; onima koji su joj tko zna otkud u srce unijeli prazninu, ili bolje rečeno - ispraznili joj iz života sve dobro što je u njemu bilo.

Izabire smrt umjesto života u pustoši zadovoljstva osvete.

Posljednji kadar u filmu iz prilične daljine - u okružju predivne morske plaže, sunca, plavog neba, vjetra u krošnjama stabala; u prizoru spokoja, radosti, ljepote - prikazuje prikolicu sa zatvorenim vratima u času eksplozije.

Radovi i šetnja

mcind.blog.hr

Nakon dužeg vremena ponovo sam svratio u staru kuću u gradiću Novi Vinodolski nešto malo urediti u kući i okolo. Za ovo doba godine dosta toplo vrijeme dok je u dijelu rujna bilo baš hladno.

Pogled sa rive.

Šetnja uz more.

Pogled na otočić Sveti Marin i naselje Klenovica iza.

Crkva sv. Trojice.
imagehost

Mislim da je ovo najuža ulica u Novom-

Zanimljiva arhitektura.

Peggy odmara u svome krevetiću ispod stola.

Križaljkica srdašce u koji treba poslagati slova od riječi SLAGALICA uz pomoć slova iznad i ispod a sa strane po volji.

Bilo je i slaganje drva.

Nekoliko premetaljki naselja koja sam vidio a spadaju pod ovaj grad.
DIVNO SLOVI NIKO
NEKA CVILE
LEP IVO
ZEBRE

Palile su se svijeće.

Jednostavna salata koja se može u prikladnoj posudi ponesti na neku dužu šetnju.

Dragomila...

dinajina-sjecanja.blog.hr

Ime Dragomila relativno je rijetko ime u Hrvatskoj, javlja se uglavnom u Dalmaciji. Nona po tati je rođena u Šibeniku, gdje je maturirala, udala se i 1918 napustila rodni grad. Posljeratni vihor ih je odnio u djedovu Liku, među Starčeviće. Zvala sam je bakagomila,
Darovali su mi ime, za katoličku crkvu, pogane boginje Dijane... poškropljena svetom vodom dobih ime Dragomila... čudesno dvojstvo se ugnjezdilo u meni... u rodnom listu sam Dijana, njome slavim rođendane u profanom svijetu... u krsnom listu Dragomila, njome slavim imendane u svetom svijetu. . privilegirana sam od djetinjstva, darivali su me i rođendanima i imendanima ... i danas u sumi godina volim slavlja i darivanja...
Danas mi je imendan... Dobih pjesmu na dar...

Posveta mojoj ženi

Kojoj dugujem što radošću sam ispunjen
I što se moji osjećaji bude kad budimo se mi
I što istog trena počinak dolazi kad vrijeme je sna,
Skladno disanje.
Ljubavnika kojih tijela mirišu jedno drugom
Koji misli iste misle bez potrebe da se zbori
I tepaju iste riječi bez potrebe da se neki smisao rodi.
Neće od zlovoljnog vjetra se zalediti
Nit' od sumornog tropskog sunca uvenuti
Cvijeće u cvjetnjaku koji je naš i samo naš
Al' posveta je ova da je drugi čita:
I bliske su ovo riječi u javnosti tebi upućene.

THOMAS STEARNS ELIOT

da, divne su to godine

Dijana Jelčić

ned

11/24

03.11.2024.

torakvokun.blog.hr

Hello ekipa !!

Evo nakon nekog vremena doslo je da napisem poneku!

Znate da je ugovor bio potpisan i da sam 01.10.2024 krenula u novu avanturu zvanu Ausbildung.

Moram vam reci da nisam imala pojma iskreno sto me ceka, nisam bila svjesna tezine izazova na koji sam pristala i koji sam toliko zeljno iscekivala.

Prvi dan skole sam doslovno sjedila tamo i gledala u profesore trudeci se razumjeti barem nesto. Inace ako i ne razumijem hvatam rijeci i zakljucujem iz konteksta .. ali taj prvi dan ni to nisam mogla. Osjecala sam se kao najgluplja osoba na planetu zvanom Njemacka.

Zadnji sat, jer tu su sati po 45min kao u skoli, imali smo neki predmet koji nisam ni znala kako se zove jer prvi dan nisam imala ni raspored sati. Hodala sam po hodnicima zgrade na 5 katova kao ludakinja pokusavajuci naci ljude iz mog razreda ... ispitivala na sve strane gdje se sto nalazi iako nisam znala ni sto da pitam. Dakle, zadnji sat, kompjuter ispred mene, profesorica koja kaze da tipkamo i da imamo 2minute za ovu vjezbu. Koja vjezba sto je zadatak kakve dvije minute .... bila sam izgubljena skroz ... vrijeme je isteklo ona je dosla do mene i ostala iznenadena kako je sve prazno.
Objasnila mi je ... sljedeci zadatak je bio puno bolji ali i dalje sa jako puno gresaka. Nema veze, prvi je ! Znate one moje Prve ? E pa ovog bi zeljela zaboraviti .. ali pamte se ... jbg.

Imam skolu dva puta tjedno, ponedjeljak i cetvrtak. Ponedjeljak je bio uzasan ... bojala sam se cetvrtka. Ali imali smo prva dva sata razrednicu ( Boze koliko mi je smjesno sto sam ponovno u srednjoj) koja mi je objasnila neke stvari. Dala mi je pristupne podatke za aplikaciju na kojoj nam je raspored sati i prostorija u kojima su nam predavanja ... to je vec skinulo pola kamencine s prsa. Pocela sam napokon komunicirati sa ostalim ucenicima pa je nekako lakse .. znam da mogu pitat znam da mogu rec, nekako je i njima sad lakse i meni prici.

Nakon tog prvog tjedna imala sam odmah Ferije .. dva tjedna. Dok je ferije ides samo na posao ... na poslu bolja atmosfera svakako nego u skoli prvih dana. Svi su oke, nitko te pretjerano ne tlaci ... do 3. tjedna. Kada dvije mlade kolegice krecu sa svakavim pitanjima da zasto ja ne radim ovo ili ono, zasto sam ja na ovoj poziciji .. i mjesaju se di im niej mjesto.

Reko radim kako mi sefica kaze. Ja nisam tu da se pravim pametna nego da ucim ... tako da sta mi zena kaze ja radim.

Te dvije doticne, L. i V. su oko 20 godina, ujutro se dode na posao kao da ih je poplava izbacila, do kraja dana na faci full glam, sminka tip top, kosa frizure .. znaci svee. Kao da kad udu u taj ured se transformiraju. Ne radi se, razvlaci se, stalno su na mobitelima, stalno se nesto jede zvace pored kompa, ujutro se kasni na posao po 10min .. itd.

Pocele su me iskoristavat za odradivanje njihovih dosadnih poslova koje sam u pocetku vrlo rado odradivala dok mi zena koja je u svojim 40.-ma nije rekla da si ne dozvolim da rade od mene budalu. To nije moj posao i ja to ne moram raditi ... onda sam i ja malo stala na loptu. Reko oke neces. Da bi onda polako krenuli isplivavati ostatci njihovog hejta prema meni.

Ljudi proslo je mjesec dana ... ja sam u cudu. Uglavnom njih dvije su najmlade i najpametnije. One bi da ja odmah se namjestim pod cizmu a ne da se mrdam ovako. Pa nemoze ... nedam se ... ipak sam malo starija ... bez obzira sto idem tek sad u skolu ali necete.

Imam dva super saveznika ... imam seficu za koju smatram da me postuje i da vidi da nisam debil. Ali mjesec dana je proslo tek. A ja vec gledam te siroke lazne osmjehe svako jutro ! Ali oke ... rekla sam si da sam tamo zbog sebe ne njih. Prijatelji mi ne trebaju ne trazim to nego samo papir na kraju svoga skolovanja. Izdrzat ce se .. ali i naravno poucena iskustvima drugih zena po internetima ... bude li se nesto pocelo komplicirati ja ode kod sefice i lagano s njom u razgovor i pregovore.

Iako all in all je zabavno ! Ustajem ujutro u 6:15, spremam sebe i K, vozim ju u vrtic, vozim sebe na posao i do 16h ili 17h sam na poslu, D. kupi K. iz vrtica i sastajemo se doma. Intenzivno je ... bas bas intenzivno za svo troje .. ali zabavno i dalje.

Nas petogodisnji plan se ostvario i prije nego sto smo mislili. Prosli smo masu toga u ove evo nepune 4 godine. Ali idemo jako dalje ... mozemo mi to ... i sad krece ta nova faza, kukanja i prigovaranja na Ausbildung. Jbg .. takav je zivot. I dqalje sam neizmjerno zahvalna sto sam dobila priliku, i to onu zadnju ! To ne zaboravljam.

Bit ce zabavno gledati kako ce ove dvije s posla se ponasati, kako ce se to razvijati ... zanima me ... ja samo lagano svojim putem svojom stranom pa da vidimo !

Uci covjek cijeli zivot sta ne?

Neki dan mi se pojavio maleni napad panike. Bili smo u gostima i popila sam casu Sekta ... odjednom mi se samo pomutilo u glavi i nisam cula nikoga vise ... maknula sam se malo na zrak, osvijestila sto se dogada i da je vjrojatno zbog te case alkohola kojeg nisam ni htjela nego sam popila eto reda radi. Izasla na zrak, odradila par vjezbi disanja i vratila se natrag. I dalje mi nije bilo ugodno ali sam prezivjela. Sutra ujutro se ponovilo ... tko zna zasto ... mozda zato sto je D. nezadovoljan povecanjem poreza na povecanu placu. Ispada i sa mojom placom i sa njegovom da smo na istom kao sto smo bili prije godinu dana jer je njemu povecan porez. Nikako mi nema smisla to sve i ne shvacam zasto bi ljudi zeljeli raditi za vece place ako moraju vise poreza ostaviti drzavi? Da se razumijemo nemam nista protiv poreza, sve legit, ali ako zaradis vise zar nije logicno da ti vise i ostane ??

U svakom slucaju mozda me to njegovo nezadovoljstvo malo uzdrmalo ... nista strasno. A mozda je sve to samo odraz hormonalnih promjena jer sam prije 3 dana dobila mengu ? Ne znam .. nitko ne zna .. samo eto nadam se da bude sve ok. Ovaj vikend je langsam, osim sto je K. skocila temperatura jutros ... i ne znamo od cega kako i zasto.

Mozda se uspijem javljat onako jednom tjedno makar, jer ovaj tempo je bas HC, a znate da meni treba odmor. Vidjet cemo.

U svakom slucaju uspjela sam .. i sada lagano dalje! Samo jako i pozitivno !!

Uzivajte u nedjelji !

Bakljonoša...

dinajina-sjecanja.blog.hr

Silueta bakljonoše je izronila iz kobalta noći,
šapnuo je... bila si nezavršena u mašti; kao da je
vjetar uporno brisao boje, rušio vizije željenih slika,
tako ni stranu prema kojoj je lelujao tvoj pogled nisam
mogao zamisliti. Izgledala si mi postojeća van pogleda,
u još nezamišljenim, nepostojećim djelićima željene zbilje...

Bio si bezimen, nestvarno stvaran u snovima, bio si
poeta moje snovitosti, izranjao na obali sunoćja,
nestvarno stvaran jahač mjesečeva glasa,
bio si bog vjetra, donosioc nečujnih
poruka sa dalekih obala sna.
U nestvarno stvarnom pripadanju iluziji
oćutih ljepotu svitanja bezimenih
godina, nisam ih brojala.
sudionici smo iste
imaginarije, vrijeme nije radilo protiv nas.

Dijana Jelčić

Dušni dan

luki2.blog.hr

Na dan Svih svetih posjećena su sva groblja mojih dragih, koji više nisu s nama. Baka u Bratislavi - veliki buket cvijeća - organizirala mama da njena prijateljica odnese. Metković- baka s tatine strane, teta i tata:((( - odradila Radojka, žena tatinog brata. Buketi moji- poslala.
I na kraju - Split- Leonka. Tata i brat Leonkin, a moj polubrat Vladimirko. Danas je bio i sprovod Leonkine svekrve na Hvaru. :((( Sve pomogla! Bravo sestro!

Mene je netko pokrao, 31.10, i to kartice bankovne (uzet cijeli novčanik) i mobitel. Prijavila sam sve policiji, otišla danas kupiti novi mobitel. Samsung, kao prijašnji, kad nema moje Nokie. Jedna mlada dama u T-centru složila mi je sve aplikacije, broj ostao isti...

Ma, ne može bez cirkusa.:(((((
No, sve je dobro što se dobro završi.

Što mi je policajac rekao: mogli ste i stradati. Dobro je! Zaista je u pravu.

I bila na potpisivanju knjige Novih fosila-ali ima vremena o tome.

Ljubim!

sub

11/24

Krug života

metamorfoza.blog.hr

Lišće je posve žuto, smeđe, crveno, dani su sve kraći, kestenjar peče kestene
rijetko ih tko kupuje, preskupi su
Ljudi odlaze na groblje, kupuju preskupo cvijeće, pale svijeće
Djeca se igraju po parkovima, na igralištu
Još je dovoljno toplo, no miriši na sjeverni vjetar, maglu i hladnoću
Djeca već nose kape, mladi još sjede na klupama, bori se jesen sa zimom
Još joj ne dopušta da dođe

Lutam ulicama sama
Volim ljude, ali volim i samoću
Tako bolje opažam stvari
Zvukove, slike, mirise
Volim čuti svoj korak u mraku
Volim onaj trenutak kada se pale ulične lampe, kada mame govore djeci da je vrijeme za ići kući
A djeca viču, samo još malo

Djeca idu kući, neki tek puno kasnije izlaze van, park će opet biti pun
Netko se ljubi, netko mota joint, puši prvu cigaretu, pije jeftino piće
Netko će noćas biti povrijeđen
Netko će se zaljubiti
Netko će biti pretučen
Netko će pijan sjesti za volan

I život se vrti u krug
Dan, noć
Sreća, tuga
Rođenje, smrt
Djetinjstvo, starost
Treba uloviti što više sretnih koraka između

Dušni dan...

dinajina-sjecanja.blog.hr

Mary Elizabeth Frye... prepjev i obrat pjesme Enes Kišević

Sinoć je nebo nad grobljima bilo crveno, ne od zalaza sunca, nego od plamena svijeća zapaljenih svim svecima i mučenicima vremena. Danas palimo svijeće na grobovima naših zauvijek otišlih, ali oni nisu tu, tu su samo ostaci njihova pepela, mjesto oproštaja. Tin kaže leti dušo, za let si stvorena, nebo nema granice, let je sloboda u carstvu anđela. Dušni dan mirisom ruža i krizantema, titrajima voštanica je tek jedan u nizu svih onih tužnih i sretnih u kojima ih osjećamo u sebi i vodimo vječni dijalog s njima.

Osjećam, tek svojom srećom ih mogu učiniti sretnima, jedino tako se mogu odužiti na bdijenju nad mojim ovozemaljskim trenucima.

Dijana Jelčić