Stil
cool
Isključi prikazivanje slika13
uto
01/26
Dalmatino povišću pritrujena
komentatoricamicaa.blog.hr
Sičanj je, grub i ladan i vitar jaki i škuro nebo
i nema nego se držat doma a vanka samo kad moraš.
Vrime je to, kada se u Dalmaciji pritvaraju škure koje držimo na libar da bokun svitla uđe ,
užiglju se špakreri na drva ko ih ima , kuva se malo žešća spiza , jer od leđere nema koristi ni kriposti. Vaja nam durat tako da poštujemo adet naših starih , pa se kuva raščika sa suvim lebrima ili gnjatom od gudina, fažola sa orzom i kiselim kupusom , sve lipo šesnoi obilato da ima za svijer i za večeru ostane.
Svit od familje je nekako bliži jer je studeno pa i mladi ne gredu vanka kako bi tili .I tombula i briškula i sve to se igra i ćakula, jer su dani malo dulji a i svit u ovoj ladnoći željan jedan drugoga
Po večeri frigaju se pršunate i svaka mati je atento da dica ne kradu jer se kaže, da će onda više popit uja kod friganja. Padne i pisma od radosti i dosade onako šoto voće , dođe susid susidu i ćakula o svemu pane.
Kontrade, kalete i sve lipe užance čekat će nas do pramalića , a onda će se moć opet u đir do Rive, Peristila, pazara , do ribarnice pripune svita i ribe i dragih ljudi u prolazu.
Za pravo reć , ova ladnoća nas ni umela , nego samo pokazala, da je ovod život lip , ma i more kad poludi je lipo samo triba znat guštat u ovemu što imamo ovod
foto: S.Šegvić
Po jutru se ne poznaje dan
bubuleja.blog.hr
Znala sam da ne mogu dva dana zaredom biti dobro. Ne mogu! Jutros sam se jedva digla iz kreveta. Ka glista sam se koprcala po krevetu dok nisam uspjela sjesti. Kad sam ušla u kuhinju, došlo mi je slabo kad sam vidjela “kućice” od Princeza. Nemam ni snage, a ni volje puniti ih kremom pa sam mudro dočekala asistenticu s posebnim zadatkom. Nije se bunila i s veseljem je bezlične pogačice punila kremom pretvarajući ih u prave princeze.
A ja sam nakon što sam se razgibala napravila kolač od čokolade.
Posjetom me iznenadila Gorana. Od milja zvana gospođa Goga je, za one koji ne znaju, moja prva asistentica. A sve prvo se pamti. Silno me razveselila, naravno ne samo zbog rođendanskog poklona nego zbog same njene pojave i izuzetno dobrog karaktera kakav se rijetko danas može naći. Osam i po’ godina smo se mi družile i imam osjećaj da me ona poznaje bolje nego što znam samu sebe.
Pored svih poslastica koje sam spremila za svoj rođeni dan, Goranu sam počastila čašom vode. Ona ne samo da je vegetarijanka nego je i zadrti vegan koji se čvrsto drž i svojih principa. Poštujem njen izbor, ali kako bi joj bar nešto dala, darovala sam joj svoju knjigu “Ne razumiš!”. Gospođi Gogi ne moram ništa objašnjavati. Sigurna sam da ona razumi SVE,
A ti ako ne razumiš, pročitaj
Ne razumiš
I tako, ipak, dva dana zaredom mogu biti dobra.
12
pon
01/26
Dva neloša Miloša
penetenziagite.blog.hr
""Haos na srpskoj književnoj sceni" i "Da li je ovo NAJVEĆA PREVARA u srpskoj književnosti ili samo vešt trik"? Ti naslovi koji posljednjih nekoliko dana vrište sa srpskih portala govore, naime, o "slučaju Ane Miloš", spisateljice rođene u Beogradu 1992., autorice zbirke pjesama "Govori grad" i zbirke priča "Kraj raspusta". Njezini radovi objavljivani su u nizu časopisa i portala, među kojima su Express i Lupiga. Primila je nagrade Đura Đukanov, Miodrag Borisavljević i Štefica Cvek, dala više intervjua, a gostovala je i u Zagrebu na prošlogodišnjem Interliberu. Anu Miloš nazivali su "autentičnim novim glasom na književnoj sceni Srbije", hvalili njezinu vještinu pisanja i svježinu stila. Problem je u tome što Ana Miloš – ne postoji.
Za Anu Miloš prvi put čulo se prije nekoliko godina. No iza Ane Miloš, izgleda, stoji Miloš K. Ilić iz Pančeva, dramaturg i pisac, čije ime zvoni iz jednake daljine. Ilić je pak autor niza radiodrama, zbirki "Priče o pivu" i "Umorni kao psi", koja je osvojila nagradu Edo Budiša, te romana "Deca Nedođina" koji se našao u izboru za NIN-ovu nagradu. A upravo je u izdanju kuće Plato objavio knjigu "Po zanimanju: Ana Miloš". Biografska je to pripovijest, odnosno dokument njegova petogodišnjeg eksperimenta tijekom kojeg je na književnoj sceni djelovao pod pseudonimom "Ana Miloš".
"Umjesto da razgovaramo o književnosti uopće, potencira se to da postoje muška i ženska književnost i time, umjesto da se razlike i granice brišu, one postaju sve jače. Na tome se onda lijepo i zaradi, pa i lijepo živi, a šteta ostaje i nastavlja se sve veće propadanje društva i nerazumijevanje", u najavi jedne knjige napisali su iz izdavačke kuće Plato. Dalo se tako zaključiti da je Ilić "Anu Miloš" izmaštao kako bi dokazao da na književnoj sceni danas bolje kotiraju žene koje se, kažu neki, svim nastoji silama progurati i dajući im nagrade "popuniti kvote". Našao se tu i niz komentara o navodnoj komunikaciji koju je Ilić lažno predstavljajući se vodio sa ženama, svojim čitateljicama i kolegicama, a koju tek imamo vidjeti.
Spomenimo samo da najednom "razgovarati o književnosti uopće" u društvu odgojenom i ukusima brušenim na kanonu koji su stvarali muškarci i nije tako jednostavna stvar kao što se na prvu može činiti. A da je besmisleno vrednovati književnost tek nabrajanjem kojekakvih nagrada, jasno je svakome tko zna čitati. Za kraj, jedna bi stvar bila da je Ilić s "Anom Miloš" postigao nekakav neviđen svjetski uspjeh, ali Ana Miloš na književnoj je sceni koja se diči svake godine sve manjim brojem čitatelja prošla tek nešto bolje od samog Ilića. Ipak, možda je ovaj suludi marketinški trik pogodio ravno u sridu: i Ana Miloš i Miloš K. Ilić sada su se katapultirali na sam vrh onog popisa knjiga koje treba pročitati."
(Preneseno iz "Večernjeg lista", autorica Tia Špero, kao i sa Facebook stranice Radioaktivni Komarac, na kojoj se kao komentar događaja iznosi tvrdnja kako woke kultura čini isto ono protiv čega se bori)
Rođendanski tjedan
bubuleja.blog.hr
Kroz cili život me prati poslovica “Ono što možeš učiniti danas, ne ostavljaj za sutra”. Priznajem, rugala sam joj se i izvrtala njeno značenje onako kako meni paše. Nekako mi je lipše zvučalo “Ono što možeš učiniti danas, ostavi za sutra” uz moj dodatak “Di prišiš? Odmori! Ima vrimena!”. Za ovakvo razmišljanje krivi su dalmatinski geni. Ali sve se minja (osim genetike) pa tako se i moje shvaćanje svita oko mene prominilo.
Gore navedenu poslovicu uvažavam u potpunosti i s velikim respektom gledam na nju. Vrimena nema onoliko koliko sam mislila i stvarno sutra ne mora doći. Sve se promini u trenu. Btw zbog ove spoznaje i jesam napisala “Ne razumiš!”, ali neću vas sad pilati s knjigom nego ću iskoristiti titulu blogerice tjedna (Blogy hvala) i ove godine ću rođendan proslaviti sa vama blogerima. Blog.hr doživljavam kao ono nešto moje; mjesto kojem pripadam. Zato vas sve pozivam na rođendanski tulum. Bit će to party za pravu ekipu pod budnim okom našeg Blogija. Znam da će na proslavu doći Morska, Konobarica, Demetra, Googo, Luki, Annaboni, Kockavica, Sarah, EuM, Zemlja, Garancija, Lasta, Zvijezda i mnogi drugi. Svi ste pozvani!
Iako mi je rođendan tek za dva dana, ja sam već krenula sa pravljenjem kolača. Napravila sam “kućice” za kremu jer ono što možeš danas ne ostavljaj za sutra. Kako vjerujem da će sutra ipak doći i da ću imati snage, napravit ću tomorrow kremu za Princeze.
.....nastavlja se....
11
ned
01/26
Izlet u Krapinu
litterula.blog.hr
Poslije Uskrsa 2025. god, kad sam objavila zadnji post, nisam ljenčarila ni gledala televiziju nego sam radila u vrtu. Do jesensko zimskog zahladnjenja uspjela sam obaviti gotovo sve što je bilo planirano - riječ je naime o kompleksnoj rekonstrukciji moga vrta: obrubljivanju gredica, uređenju stazica i terasica oko kuće, uređenju djelomično zapuštenih cvjetnjaka i tome slično.
Budući da sam veliki dio dana provodila na dvorištu i gledala u zelenu travu i plavo nebo, a ne u bijele zidove, zdravstveno stanje mi se znatno popravilo. Pa sam krenula u šetnju u grad i na izlete u hrvatske gradove iz kojih se do kraja dana, kad dadilja odlazi kući, stignem vratiti.
Najprije sam otišla na kavicu i u kupovinu u Zagreb – iako nisam u penziji dobila sam, na osnovi životne dobi, iskaznicu za besplatnu vožnju vlakom – pa sam si kupila jednu lijepu crnu torbicu i cipele.
No prije toga sam, čim sam stigla na kolodvor i izašla iz vlaka, snimila kraljaTomislava…
...i ovu lijepu zelenu magnoliju.
Nakon toga sam sa starom prijateljicom otišla na izlet u Krapinu, glavni grad Krapinsko-zagorske županije. Malo smo se prošetale po gradu i uz obalu rijeke Krapine, pa sam snimila nekoliko lijepih zgrada. „Povijesna urbana jezgra Krapine sačuvana je i danas“, čitam na internetu. „Nju čine Gajeva ulica, Trg Ljudevita Gaja, Magistratska ulica i Šetalište hrvatskog narodnog preporoda. Taj prostor u kojem su sačuvani povijesni urbani i arhitektonski elementi daje prisnost ambijentu ovog gradića. Mnoge su klasicističke fasade obnovljene i ukrašene cvijećem, a na ponekoj se može uočiti i secesionistički detalj.“
Snimila sam i župnu crkvu sv. Nikole - malo mi je zasmetala ova antena - koja se prvi put spominje u listini zagrebačkog biskupa Augustina Kažotića od 6. srpnja 1311. godine (i dalje 1334., 1501. i 1574.). Ne zna se točno kada je stara župna crkva gotskog sloga podignuta jer je, na žalost, porušena. Na njenom mjestu je od 1901-1903. sagrađena nova župna crkva, unutar koje je od stare preostao samo mali dio: gotički presvođena sakristija ispod tornja. Na ulazu u sakristiju ostao je kasnogotički dovratnik sa zaravljenim lukom. Od inventara stare crkve danas je sačuvano niz umjetnički vrijednih zlatarskih predmeta iz vremena od XVII do XIX stoljeća: križ, kasnogotički, ranobarokni, barokni, rokoko kaleži, te barokni elikvijari, ciborij i kadionica.
U današnjoj crkvi koju je po uzoru na staru gotičku crkvu projektirao arhitekt Josip Vancaš naročito su vrijedne orgulje, djelo vrsnog orguljara F. Heferera (1903. god.).
U Muzej krapinskoga pračovjeka nisam išla ovoga puta, razgledala sam ga već prije, čim je bio otvoren; pa danas nema fotki iz toga muzeja i arheološkoga nalazišta; nisam još ni post o tome napisala, nikako da dođe na red.
No za vrijeme naše ugodne šetnje - bio je prvi dan listopada i bilo je lijepo vrijeme, ni prevruće ni prehladno ni kišno ni vjetrovito – snimila sam krapinski Stari grad, točnije krapinsku srednjovjekovnu utvrdu.
Na brežuljku iznad Krapine, sačuvana je samo jedna zgrada koju je 1919. godine njen vlasnik Franjo barun Ottenfels sa ostacima gradine darovao Krapinskoj općini. Najstariji vlasnici grada bili su ugarski i hrvatski kraljevi, među kojima su bili kneževi Celjski, hrvatski ban Vitovac i Keglevići.
Nismo stigle otići gore i razgledati tu zanimljivu utvrdu, morale smo ići na kolodvor da ne zakasnimo na vlak. A to znači da ćemo moja draga najbolja prijateljica i ja morati otići na izlet u Krapinu i ove godine, dok još imamo HŽ-ove iskaznice za penziće i bakice.
***
agava505.blog.hr
službeno odsutna na
određeno vrijeme
@keyframes metalik-plavi-sjaj { 0% { background-position: 0% 50%; filter: brightness(1.0) contrast(1.2); } 50% { background-position: 100% 50%; filter: brightness(1.35) contrast(1.45); } 100% { background-position: 0% 50%; filter: brightness(1.0) contrast(1.2); } } pusti moje riječi one neće šutjeti ni pred kim pusti ih da u pjesmama teku kao rijeka ponornica da se vrate u jecaju slapa... pusti moje riječi, neka nemire kriju tjeraju tugu u daleka plava mora srce čisto iz njih zbori svijaju se, lome i liju u stihove nove riječi, kovane u čeliku snova nizane u pjesmu blagoslova pusti moje riječi da opijene blagošću miluju nam srca tvoje u mome u kom stanuje tuga… pusti moje riječi da cvjetaju kao pupoljci u svitanju jutra daj im osmijeh da me snaži novu nadu za sutra moj najljepši san iz kojeg će izrasti san iz jutrenja duše dolinom života u kojoj se rađam
11.01.2026 !!
torakvokun.blog.hr
Dobro jutro, dobar dan, sretna Nova godina svima koliko Vas jos ima !!
Kao sto primjecujemo opet me.nije bilo stoljecima ali zivot se dogada kako se dogada. Neke nove rutine su usvojene neke nove mavike pisanja ... pa nikako svratiti ovdje i ponesto natipkati. Ali evo me !!
Pisem vam iz bolnice !! Daaa evo 6. Dan u bolnici, prikljucena na infuzijj !! Kortikosteroidi!
Ptosle godine imala sam jedan jaci napad tzv. Šub koji je pogodio desnu mogu i desnu ruku te mi oslabio finu motoriku na 2 tjedna ubog cega sam se realno usrala ko grlica i odlucila otici kod neurologa i traziti terapiju za MS napokon ! Sve se to jako brzo izrogadalo .. u roku 2 mjeseca sam imala odradena 2 magneta i osvjezena neka cjepiva jer ovdje je to neki đir osvjezavat cjepiva.
Magnet mi na zalost ili bolje srecu nisu napravili s kontrastom (ubrizgava se u vene da se vide aktivne lezije kod MS-a) i moja neutologinja je ipak odlucila poslati me nu kliniku specijaliziranu za MS gdje ce mi napraviti onda kompletnu dijagnostiku kao i lumbalnu pinkciju!!
Koliko uzasno zvuci heeeej!! Usrala sam se ... ali ja kakva jesam sam istrazula sve. Kako ide lumbalna sta je vazno kako se pripremiti fizicki psihicki koje su procedure koliko traje .. sve! Bila sam spremna! Tako da kad smo dosli do toga je bilo zbilja kao da mi vade krv! Nit bol nit strah iako necu lagat uzela sam tabletu za smirenje za svaki slucaj da me ne pukne panicni napad negdje na pola ... ali osim togaa odradeno je sve za 5 minuta. Moje oblokavanje vidim prije pomoglo je da ta tekucina brze iscuri van i stvarno je sve bilo savrseno !!
Definitivno nakgluplje je lezati 2h nakon bez ustajanja szo ja nisam mogla zbog kolicine vide koje sam popila pa sam ustala 2 puta na wc sto je izazvalo glavobolje koje su s Ibuprofenima bile podnosljivije iakoo ja i bez punkcije znam imazi uzasene glavobolje ovo nije bilo nista specijalno !!
Kasnije na magnetnoj rezonanci su mi ptonasli 2 aktivna šuba. Sto znaci dva aktivna unistavanja mijelinske ovojnice oko zivca. Naravno da ja nisam imala pojma da se to dogada. Iskreno mislila sam sa sam se malo pokocila na poslu i da me uhvatio išijas ... ali ispostavilo se da je to moja draga MS prinateljica. Također se ispostavilo da je u pozadini poskrivecki radila i druga sranja ali tako da ja ne znam. ... i tako ova osoba sad 2 tjedna mora lezat u bolnici prikopcana na divoticu od kortikosteroida!!
Prije sam primala kortiće ali neke zestoke ... ubili mi stomak ubili mi kozu, satrali me. Ali sada sam dobila neke blaze koje onda moram duze primatj. Sto koliko god tesko mozda zvucalo bolje je! Stomak mi je oke, koza ne pece ... sve su mi to ogromni plusevi !!
Cekam jos rezultate lumbalne punkcije. Moja neurologinja je u jednom trenu bila posumnjala na jednu drugu autoimunu bolest koja se meni ucinila jos opasnija i strasnija.... ali bi se to sada sa rezultatima lumbalne trebalo sce 100% razjasniti !! I jedva cekam. Znati napokon na cemu sam i krenuti sa svojim procesom !!
Ponudili su mi terapiju za MS - Ocrevus !!
Ako netko nesto zna, ima iskustva, pisite mi molim vas. Sto vise info imam to bokje!! Hvala sto citate !!
Budite mi dobro i nadam se da je vama Nova dobro krenula!!!
10
sub
01/26
Malo topline.....
luki2.blog.hr
Danas sam baš sa zadovoljstvom kuhala. I to ono ono što mi se najviše jelo: povrtnu juhu. Mali krumpir, luk, rajčice, čak i sir, mrkvica, malo češnjaka, pa poriluk, paprika. ljuta papričica....Mljac!
Evo fotkice da govore za sebe:
I za kraj: zapekla sam tost, malo prelila maslinovim uljem i stavila malo crvene paprike. Savršeno!
Ljubim!
Marjanska skalinada
komentatoricamicaa.blog.hr
- Marjanske skale, skaline, skalinada kako vas je volja idu od podnožja sa Solurata do Prve vidilice (odakle puca prekrasan pogled na Split i otoke) ima ukupno 314.skalina ...koje smo nas dvoje "odhodali" dolje-gore jedne prekrasne nedjelje popodne jednog proljetnog mjeseca pri kraju moje prve trudnoće lakoćom, poput lepeta leptirovih krila, nakon čega odthodali oko tri kilometra do stana.jer naravno, da u to vrijeme i godinama poslije nismo imali auto
Lakoćom koja mi u ovom trenu izgleda kao nemoguća misija ravna podvizima Stipe Božića, u najmanju ruku
Da ne zaboravim dodati : taj pothvat nikad više nisam ponovila i neću sigurno
Ali - rodila sam dva dana kasnije
I to je vjerojatno " pomoć " ove skalinade
foto: Joško Gudić, facebook
Rozi kapatojo
bubuleja.blog.hr
Ne mogu se odlučiti volim li zimu ili ne.
Ne volim ju zbog hladnih ruku i kratkog dana.
Volim ju zbog topline doma i kratkog dana.
Očito su dani koji rano prelaze u noć ti koji mi stvaraju nedoumicu.
Subotnje je predvečerje. Ležim na kauču ušuškana u rozi kućni ogrtač i u rukama držim knjigu. Čitam Andrića i njegove Travničke kronike. Vračam se na srednju školu i ono što je davno trebalo biti pročitano. Misli mi bježe na sto strana. Knjiga samo isklizne iz ruku, a pogled mi padne na čupavi kapatojo. Iako je prošlo već pet godina da si mi ga darovao, još uvijek je kao nov. Rekao si da ne voliš rozu boju, ali privukle su te ove bijele točkice razbacane po cijelom ogrtaču. „Kad ih uspiješ prebrojati, tad će naša ljubav prestati.“, pamtim tvoje riječi. Nikada nisam saznala koliko mantil ima točkica, ali znam da naše ljubavi više nema. Nestala je kao da ju nikad nije ni bilo. Pitam se što se to dogodilo između nas. Prava ljubav zasigurno ne!
Nepobrojane točkice su trebale biti znak našeg trajanja, a one su mi samo podsjetnik na jedno nedostajanje. Opet uzimam Kronike i čitam. I u Travniku je zima, ali tako lijepo opisana da mi je oko srca toplo. Lijevom rukom stišćem mekanu tkaninu ogrtača. Bar četiri točkice mi stanu u šaku. Ne brojim ni sad, ali znam. Trenutak je želje i čežnje. Kapatojo je sve što mi je ostalo od tebe. Grije me.
Ne mogu se odlučiti volim li zimu ili ne.
Volim ju zbog topline srca kad su i nedostajanja lijepa.
Totalni kaos, moj kaos
agava505.blog.hr
Drage moje blogerice/ blogeri i vi, slučajni prolaznici i
vi koji ste ovdje samo zato što ste krivo kliknuli
dobro došli, danas je Dan smijeha i još jedan moj pokušaj pisanja...
da, pokušaj, proba… ovo je objava koja je krenula krivo,
a pravi se da je baš tako planirana…
ako očekujete remek-djelo, slobodno se vratite na upute za perilicu rublja,
tamo je više smisla…
post je da je pisan dok sam ja jurila okolo po vašim blogovima bez kacige,
bez kočnica i bez ikakvog plana.
totalni kaos, moj kaos.
***
Moje pisanje je kao moj život: počeo je vrlo ambiciozno, završava zbunjeno…
negdje usput se pitam tko je uopće sve ovo naručio.
Komentatori su meni kategorija dragih ljudi koje posebno cijenim:
jedni me podržavaju jer me vole,
drugi jer im je mene žao,
treći misle da sam solidna stranica,
a četvrti samo dođu napisati “haha”
i nestanu kao da su u šou programu
hvala pogotovo onima koji komentiraju “bravo”
iako je jasno da nisu pročitali ni tri riječi.
Svi ste moji tihi heroji skrolanja
…
Ako vam se sviđa ovo što radim, ok
Ako vam se ne sviđa… svejedno je ok
smijete se ljudi
smijanje je zdravo...
.png)
fotke mi je posudila net planeta
09
pet
01/26
2025.
mcind.blog.hr
2025. Prisjećanje na prošlu 2025. godinu sa nekoliko događanja na kojima sam bio.
Krajem siječnja 'Noć muzeja' uz posjet Pomorskom i povjesnom muzeju i Muzeju grada Rijeke. Stara slika sa Trsata.
Velika karnevalska povorka na Riječkom karnevalu 2. ožujka.
Za Praznik rada vožnja za Glavaš kod Kijeva i poslije uspon na Dinaru (1831 m.) i posjet slapu Krčić u Kninu.
Sredinom svibnja izlet na Samoborsko gorje u spomen na prvi zvanični izlet Hrvatskog planinarskog društva koji je održan pred 150 godina, 17. svibnja 1875. . Zadnja kontrolna točka na vrhu Plešivice.
31. svibnja i 1. lipnja Dani hrvatskih planinara na Učki u organizaciji PD Opatija.
Ljeti i u jesen nekoliko uspona na planine u bližoj okolici. Ovo je Primorski Klek u Grobniščini a bilo je vrhova i u Vinodolu .
Nekoliko šetnji i po otoku Krku, dijelom i po trasi Camino Krk. Pogled na otočić Košljun sa vidikovca 'Tri križa' iznad Punta gdje se nalazi jedna od KT .ovoga puta.
Lovransku marunadu je šteta propustiti.
Više lakših šetnji oko grada. Slap Žakalj sa novoizgrađenim pješačkim mostom.
Pomicaljka sa tri uzastopna mjeseca.
TVORAC
GAREŽ
KALJUŽA
KIRVAJ
MAČAK
NJAKALO
Premetaljke.
DAJ NET
NADIGO
RED KLANA
Boja : bijela
komentatoricamicaa.blog.hr
...
"Kako je divno biti živ! Ali zašto uvijek boli?"
Boris Pasternak
08
čet
01/26
Rollercoster
konobarica123.blog.hr
Pozdrav narode!
Ne bijah nešto redovito u zadnje vrijeme ovdje.
Samljeo me prosinac, ne sjećam se kada tako. Ne poradi blagdana i sveopće poznatog ludila koje tad tradicionalno zavlada, a koje jest svakako dalo svoj doprinos kaosu.
Posao, malo klimavo mamino zdravstveno stanje, Bubi, umor, mlin svakodnevice, kratki dani... U 6 ujutro odem, u 6 - 7 navečer sam ponovno doma...
Ukratko - ne ponovilo se.
Glede posla, pomalo se smiruje iako ima još administrativnih radosti koje treba pozavršavati u naredna dva tjedna. Mama je, hvalabogu nadošla, iako ju svako vanredno stanje i boljetica poprilično dezorijentiraju i bace van ravnoteže. Za 2 tjedna ući će u devedesetu. I vrlo sam svjesna svega. Svaki zajednički dan veliki nam je poklon i zahvalna sam na sve i jednom. Ipak, da konfuznih dana nemoći i bolesti bude sve manje, po mogućnosti da ih uopće ne bude, usrdno se molim. Jest, namuči se onaj koji ima zadaću biti njegovatelj i podrška, ali nitko, a osobito kad se zagazi u tako duboke godine, nije zaslužio muke i patnju. Jer dovoljno se kroz taj dugi život napatio.
Bubi više nije s nama. Nakon gotovo mjesec dana strepnje, pokušaja, želje da nam čim duže bude tu - morali smo se od njega oprostiti. Uz infuzije, što kod veterinara, što doma navukli smo još jedan zajednički Božić. Doslovno navukli. Možda malo i sebično. Ali tako smo htjeli da bude što duže s nama. Neću opisivati išta. Bubi je dobio bubrežnu infekciju koja je jako baš eskalirala. U ponedjeljak, dvadeset i devetog prosinca otpratili smo ga na neko mjesto gdje za njega više nema patnje i boli. Odveli ga zadnji put tamo gdje se tako nije volio voziti pa bi uvijek u autu obavio ritualno kakaknje, ali kad bi stigao bio je najbolji pacijent ikada. Ovaj put nije bilo nikakvog protesta. Bili smo s njim do samog kraja. Isplakali dušu. Tko god je prošao nešto slično, zna o čemu pričam.
Do njega imali smo dva mačka koji su nam došli. Njega smo baš htjeli. U međuvremenu nam je spletom okolnosti stigao i Rocky, ali mačka sa takvim karakterom niti jesmo niti ćemo ikada imati.
Kroz kojih tjedan dana trebala bi nam stići urna. Dali smo ga kremirati i bar će na neki način biti uvijek s nama.
I kako to život uvijek poravna, nakon kiše sunce i to, na prvi dan Nove godine stigla nam je predivna vijest. Točno na četvrtu godišnjicu veze Juniorka i njen dragi su se zaručili. Priznajem, nije nas mnogo iznenadilo jer stabilni su i toliko zreli svih ovih godina, on je super dečko i sve je nekako bio logičan slijed. Svu im sreću ovog svijeta i život kakav si požele od srca Zakoniti i ja želimo. Pir još nije u planu, no kako Bog da i kako si oni poslože - bit će.
I tako...Rollercoster.
Iscijedile su me sve te emocije. Iscrpile podobrano.
Naposljetku, blagdan Tri kralja, Badnjak, neradni dan u kojem je prvi snijeg lijepo zabijelo dolove i brijeg, pa tako i ovaj naš brežuljkasti grad spustio je u mene neki mir. Nakon dugo, dugo vremena bio je to dan u kojem sam istinski uživala.
Ne radila ništa osim ručka, izašla na parking na grudanje i slaganje mini snjegovića i onako pravo baš i bezobrazno uživala u miru i ljepoti tog dana.
Eto dragi moji uz nadu na češće druženje ovdje, uz jednu jedinu želju u ovoj friško načetoj godini - zdravlje i isto tako samo jednu novogodišnju odluku - više misliti na sebe, srdačno vas sve pozdravljam ovim prvim, od nadam se mnogih, postova koji će usljiediti.
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr