Stil

VUKOVAR.

eurosmijeh.blog.hr

Danas bez humora...
Samo jedna rijec....Vukovar

Nema naslova

penetenziagite.blog.hr

Spisateljice biraju

luki2.blog.hr

Dakle, pročitala sam priču divne Goge ili Konobarice...
Majstorica pripovijedanja još jednom je odabrala - najbolje. I napravila gem-set-meč! Kako se dosjetila tako nečega, samo ona zna - ali, Julijana je to zaslužila...Bravooo! Ostala je Gogina knjiga za čitanje....
Na brzinu sam pogledala - ali ne i pročitala- i ostale priče. Ima tu zaista divnih junakinja -od Ane Karenjine do Pipi Duge Čarape....jedva čekam da pročitam sve.

Razmišljala sam što bih ja napisala....Najbliže meni bila bi Scarlett O Hara. Emotivna, a odlučna. Preživjela je sve moguće nedaće- i ostala jaka i svoja....Čak i na kraju, kad Rhett odlazi, toliko je prisebna da samu sebe uvjerava: sutra je novi dan. Sutra ću razmisliti, kako ću ga vratiti....I uvjerena sam da je tako i napravila, i ponovno ha šarmirala. Takva, tvrdoglava - ali duševna i dobra na kraju....Pa ne bi Rhett s njom bio, da je drugačija...

Spisateljice su izabrale. I to svaka svog knjižnog favorita (lika) i/ili autora. Predivno...Julijana zna....



I za kraj, moram se pohvaliti s Lukasom.

Treći na natjecanju u plesu. Sjajno! A tu je još i dramska grupa i karate.....

Ljubim vas!

Kako orezati veliku staru krošnju

teutinaljubav.blog.hr

Pored našeg vrta ogromno je stablo višnje. Radovali smo se plodovima i kolačima. Kako je bila tek polovica ožujka kada je na par grana procvalo par cvjetova, mislio sam da je još rano za puni cvat. Na žalost, prevario sam se. Tih par cvjetova bilo je sve što je procvalo i ni jedan se list nije pojavio na granama. Tek tada sam vidjeo da se kora na suhim granama ljušti a grane su prepune rupa od nametnika. Već tada sam odlučio da ću ga na jesen obrezati i pokušati spasiti.Prije dva tjedna odluka je konačno pala. Idem u rezanje krošnje. Ogromno stablo, više od krova, zahtijevalo je pravu pripremu. Danima sam razmišljao kako to učiniti i zaključio da je najbolje donje grane rezati s nogara, a do krošnje napraviti ljestve po granama. Od alata sam imao ručnu pilu za grane i malu akumulatorsku pilu.
Ogromno stablo koje je trebalo obrezati
Donje grane rezao sam s nogara koje sam napravio kada sam trulu šupu preuređivao u vikendicu (o tome drugom prilikom).
Do krošnje sam po granama napravio ljestve
Zbog opasnosti da velike grane padnu na krovove šupa ili tamo gdje ne želim, vršio sam prednaprezanje grana uvijanjem konopa.
I na kraju, trebalo je trule i zaražene grane spaliti da spriječim širenje bolesti i nametnika iz odrezanih grana. Krajeve odrezanih grana zaštitio sam voćarskim voskom. Vidjeo sam da su na prerezima zdrave. Pepeo sa posuo po vrtu.
Nadam se da će na proljeće stablo oživjeti i da ćemo ipak uživati u plodovima, možda ne već slijedeće godine ali bilo bi mi drago da sam ga vratio u život.

Brdovita zemlja...

dinajina-sjecanja.blog.hr

Razderaše nutrinu tvoju, na grudima ti gnječili ljiljane,
palili vatre gnjeva, a oči tvoje, tvoja jezera nebom
obojena praštaju srcem majke što bludnom
sinu nježn, topao konak sprema..

Praštaš, a sinovi ti utrobu dijele i srce tvoje
stavljaju na vagu, rađala si nevjenčana.
pa tako ranjena i gola, prkosna stojiš,
na dlanovima gasne toplina žetvi,
a njivama tvojim niču plodovi
nekoga davnog zla,
krvavi ožiljci na lijepomu se licu množe.

Tvoje srce je kucalo ritmom vjerovanja
u zajedništvo triju naroda, u slavlja
bajrama i dvaju božića, u radost
njhove igre Eve, Ande, Have
Adama, Avrama, Adema,
u njhovu ljubav, a kao
topovi s Navarona,
zatutnjalo oružje
s planine, ubilo
ljubav.

Ti praštaš vjetrom što ti rane cijeli
i šutiš šumama prkosna i sjetna,
brdovita zemljo nesretna!





Dijana Jelčić... Pelinjak, rukovet gorkih stihova

Lol

star-rose-bloger.blog.hr

I to je smisao iako ga nije uvijek lako izvršiti. Putevi života nas vode raznim cestama, stranputicama i krivinama. Voli ono što imaš. Zato nikad ne znaš što netko prolazi, budi suptilan. Stvari nisu uvijek jednostavne, treba sagledati iz više uglova. I tako život nas uči i klesa dan po dan. I čini borcima. I nekad se stvari poslože drugačije i iz nečeg drugog moraš naći nešto što voliš. Oni koji te poznaju razumiju tvoj put. Bitno je bar izvući to nešto i u tome guštati. Nije uvijek jednostavno jer život igra svoje karte. Biti domišljat. Nije lako ali boriti se za svaki dan I tako u sitnicama koje su velike stvari naći najbolje za sebe. Imamo poslanje da volimo. Ljubav je smisao. Život je jedan i njega imamo. I zato šetaj stazom ljubavi, ona je raznolika.

Radost odlaska...

dinajina-sjecanja.blog.hr

Prvih desetak godina, četiri razreda osnovne škole, prva prijateljstva,
rastankei s mamom uz nonu i nonića proživjeh u gradu na Miljacki,
a onda su oni odlučili da je moje mjesto uz majku.
Nizali se dani, mjeseci, godine bez vremena za tugu za tobom.
Zaboravih tvoj jezik, pamtim imena nekih iz prve đačke klupe,
Višnja, Josip, Mukadesa, Neđad, Jovan i Mileva
Maglovita su sjećanja u galeriji uspomena, aquareli pastelnih boja,
impresionizam djetinjstva skriven na putevima sazrijevanja,
fijakerom alejom kestena ka Izvoru Bosne, livada puna makova,
obrisi kolodvora, markala, baš čaršie, sahat kule, Begove đamije.

Tri tornja, tri vjere, danas tri istine. I ruševine hramova,
knjižnica, krhotine snova. Strah je dolazio s neba,
a na okrvavljenoj cesti, slomljenih krila, bijela
golubica s maslinovom grančicom u kljunu.
tvoje krvavo proljeće otvori srce, sjetih se
djetinjstva, none i nonića i radosti
odlaska iz grada na Miljacki.






Dijana Jelčić... Pelinjak, rukovet gorkih stihova.

Spisateljice i rukavice

luki2.blog.hr

Još malo Interlibera...i jedna divna knjiga! Bravo Konobarice!!!! Bravo! Svaka čast, Goga!!!

Put

star-rose-bloger.blog.hr

"Ponekad jednostavno moraš prihvatiti da se neki ljudi ukrcaju u voz tvog života samo da bi se provozali do sljedeće stanice..."

Nisu svi za tvoj put, ima onih koji ga ne shvaćaju. Ima i onih kojima tvoj sjaj smeta. Neki su tek kratko na tvom putu dok drugi se vesele ostati veći dio ili možda za cijeli život. Dakle sami se svrstavaju i pokazuju dokle idu s tobom. I biraju... A ti kao publika otvori oči i uživaj u predstavi...

Priznaj oprošteno ti je

bez-obzira-109.blog.hr

"Dobro jutro "Slavko", - pogleda me blijedo.
"Šta je čudno, zar ne slaviš danas, rođendan, život, a znaš
di ti je bio"? Prihvaća igru, smješka se, k'o da mu je drago
šta je tu gdje je, malo se i stresao kad mu je valjda pred oči
došao ljetni scenarij. Ne ćemo se vraćat, bilo je što je bilo, sve
ono sa sretnim krajem daje nadu da će se mozak razbistriti.

Puno je tu zajedničkih dana, puno bura, oluja, bonaca, premda
znam reći da bonace znaju biti dosadne, neka bar povjetarca,
vjetrovi, naročito bure, bistre um, čiste srca ako ima taloga.
Danas nije vrijeme za duboke analize i podvlačenje crta i crtica,
valja nam se pobrinuti za jelovnik, večeras gosti stižu a dolaze i
djeca. Potiho sam se nadala da će doći i na kraju između redova
zaključujem da stižu pred večer.

Torta se hladi, problem su svijeće, bojim se da pluća to ne bi odjednom
ispuhala, možda neki stroj ili najblaže fen za kosu. Imaju one obrojčane,
stavit ću dvije i neka puše i ispuše sve što je zaštopano.

Bitno je da je iza nas najturbulentnije ljeto kad se isključi jedno prije
sedam godina i ona godina nakon, pregrmili smo svi zajedno, postali
jači. Ma sve što je bilo vezano za živote i zdravlje a bar donekle zacijelilo,
ugradimo osmijehe i krenimo dalje, nove bitke slijede. Nadam se da ćemo
moći djelovati samo iz pozadine, sačuvati snagu i razum, neka ih u pričuvi.

Neka ti je zdravlja i dobre vibre, slušaj me i ne ćeš pogriješiti, a sada bježim,
dužnosti zovu. Živi u zdravlju dugo i sretno, a i mene čuvaj da ti duže duram:)))))

Pelinjak, rukovet gorkih stihova...

dinajina-sjecanja.blog.hr

Čitali smo zajedno, slovkali priču, vjerovali u prijateljstvo,
u kraj priče, bili sretni što se dječak probudio iz ružnog sna.

danas živiš tako daleko, da te ne mogu dotaknu moje misli,
tako daleko da radost zajedničkoga djetinjstva postaje
suza na licu zrelosti.
A činilo se kao da čitamo iste knjige, volimo iste pjesme,
živimo istu mladost. Prošlo je malo vremena,
a ti si tako daleko, između nas vječnost i
nestale uspomene.
Danas i sreća okove nosi, snagom želje živi
u crnini udovica i plaču siročadi.
Kao topovi s Navarona, iz novonastale
republike Pale, ratne prijestolnice,
tutnji moć oružja, pokolj ispred Markala, smrt nesretnika,
a čeklai su u redu za kruh u gradu na obali Miljacke.
Ostani daleko da blizinom svojom ne povrijediš molitve umirućih!
Ja stojim na zgarištu prvih snova,
na okrvavljenu asfaltu kojim smo veseli pješačili u školu.





Sarajevu, gradu mog rođenja, s ljubavlju...

Dijana Jelčić ... napisano devedestih godina prošlog stoljeća, u Švicarskoj.

KAO TEMPERA

donabellina.blog.hr

ja sam čista, nepatvorena tempera
i nije to kompliment ako mislite da jest
to je pokora
to je obol, oklop, veriga
sve što omata i ne propušta izvana
ni zraku ni svjetlost
boja sam tempere koja se lako miješa
sa srodnom
a nikako s drugom druge vrste
je li mi ugodno u nametnutom oklopu ?
Nije
Iako ne ostavljam tragove kista
brzo se sušim tamo gdje me stave
pa je i to (valjda ) neki trag
mojeg postojanja

pišem ovo kao prijekor sebi

da se svaki trag može oljuštiti
kao da nikoga i ničega ne bješe nikad
i ako prođe vrijeme mirovanja otisnute boje
netko će možda skupiti snagu i hrabrost
i reći

bilo je to vrijeme njene krhkosti
i vrijeme njene nemoći


https://postimg.cc/4H6nv7bk

NEĆU

donabellina.blog.hr

prošao je Dan ljubaznosti i dobrote kako su neki naveli uz moj prethodni post
tako da danas
ne moram biti ni zadovoljna sobom, ni kritična prema sebi
ni ljubazna ako ne moram
ni reći hvala blagajnici u trgovini kad odlazim s kesicom

ne moram i neću pisati komentare ni ljubazne, ni iskrene
ni ikakve pogotovo uljuđene i prilagođene mnijenju autora

danas je sivi dan i škura bura - vrijeme teško za tanane živce

Budite dobri i dobro , bolje nego ja sada

Trgovi Pariza...

dinajina-sjecanja.blog.hr

Svitalo je u gradu na Seini, a mi smo, poslije noći probdite
u caffe Hemingway, lutali trgovima. susretali perače ulica,
prodavače cvijeća, knjiga i ptica. To je bilo ostvarenje
našeg davnog sna, lutati trgovima i promatrati život.
Na trgu cvijeća opijajući miris jutra, na trgu knjiga
stoljetna izdanja majstora pisane riječi.
Na trgu ptica cvrkutanje i gugut, zaustavih se i
uronih u dubinu sivila oka bijele golubice.

Je li ova ptica za prodaju, upitah mladića koji nam se približio.
Ona mi je jako draga, svako jutro je doletila iz dedine volijere
i zobala mrvice moga kruha. Deda je umro, golubovima smo
darovali slobodu, ona je ostala.
Zašto ju prodajete, upitah.
Treba mi novac, ali ako je kupite morate je držati u krletki,
slobodna bi se opet vratila meni, reče mladić iskreno.

Kupili smo bijelu golubicu, na obali Seine otvorili vratašca
i poželjeli joj sretan let tamo gdje zoblje mrvice njegova kruha.






Pariz je uistinu grad ljubavi!

Dijana Jelčić

Lisinski i Interliber

luki2.blog.hr

Sinoć sam sa mojom prijateljicom AnneMarie (skraćeno Anne) otišla poslušati divan koncert glazbenika iz Jastrebarskog, pod nazivom "Zvuk oko
svijeta u 80 minuta". Između Afričke, Son of Preacher Men, Tina: "River deep- Mountain High", Je suis mlade, našli su se i "Sklopi oči" Rajka Dujmića i "Naposletku" - Balašević....Znakovi pored puta....




Danas - Interliber! Nikada se nije dogodilo da ne dođem na samo otvorenje. Sada se dogodilo. (((
Ne stižem....109 s Črnomerca prema Velesajmu vozi
nevjerojatnih sat i pol vremena! Svašta! :(((
No, sve sam zaboravila kad sam konačno stigla....
Kupila sam Julijanine knjige, knjigu Pavla Pavličića, a meni najvažnija:




Naslov potpuno pogođen i istinit! Još jedan kolega s politologije do kraja ove godine će objaviti knjigu o ratu u Ukrajini - jedva čekam, jer sam je čitala u nacrtu.

A išla sam ciljano- na štand Balbela, gdje je Olivera poslala nešto za mene....Da nešto!!!!:)))







Lice jedne majice.....



I njeno naličje. (leđa)

Majica 2:



Kako ono Đole? Olja je najbolja.


Presretna, ljudi moji! U meni sve pjeva....

Bila je audicija, Leonka i Lukas, kao i mama i ja nestrpljivo očekujemo rezultate.....

Ljub!