Blog.hr

cool

uto

12/24

Božićno

mcind.blog.hr

_____________
Evo dva dana prije Božića ponovo su se zabijelile planine i dobro je zahladilo, znači u višim predjelima biti će pravi ugođaj za one koji vole snijeg.

Vrh Učke ujutro na badnjak.

Na riječkom korzu veliko božićno drvo sa kuglicama u koje su ljudi stavili papiriće sa lijepim željama.

Ukrašeno drvo i ispred crkve sv. Vida, zaštitnika grada.

Jaslice u naselju Šmogori kod Matulja.

U gradskoj knjižnici.

Kuglice kod trsatske gradine.

Kod mene skromno za sada.

Toplo piće u društvu ovih medvjedića u gradiću Novi Vinodolski gdje će 31. 12. u podne biti ispraćaj Stare godine

Prigodne premetaljke:
Na TOWN SLETI
uz SUNCA TALAS
BLIŽI ĆE BOJI
biti k'o Callas.
HITNOĆA nije
mirnoća mije.
JANE RODE STUDIRA
danas MASNO NE DIRA.

Križaljkica talijanka 9x6 sa tri crna polja.
Vodoravno
1. Vrsta novele ili kratke priče sa vedrinom i humorom. 2. Bijeli sitnozrnati mineral, gips. 3. ? 4. Ime pjevačice Medunjanin. // Latinski 'preko'.
5. Pladanj, plata. // Veća haljina, ogrtač, habit. 6. Bilo kako. // ... King Cole.

Okomito
1. Trošiti, oštećivati radom. 2. Isječak, fragment. 3. Vrst ptice, pastirica, mrdorepka. 4. Ostatak, pabirak. 5. Radivoje od milja. // Kisik.
6. Erasmus Student Network. // Vodik. 7. Varijanta imena Stjepan. 8. Pregača. 9. Visoka planina u Turskoj, spominje se u Bibliji.

Vjerujete li u vilenjake? Bilo je dosta hrane i pića a i poneki poklon u ovim naprtnjačama.

S R E T A N B O Ž I Ć !

Badnjak...

dinajina-sjecanja.blog.hr

Svećano postavljen stol, na bijelom stolnjaku kobaltni tanjuri,
nonino nasljedsvo, srebrni beštek i kristalne čaše.
Bila sam dijete, tada me to nije zanimalo, radovala sam se
poklonima. Ostalo je sjećanje na Badnjake u kući none i nonića.
Minule su godine, tanjure je naslijedila nonina nećakinja,
kod mene je izkukićani stolnjak i beštek. Srebro treba glancati i
sumom godins to više ne radim, nemam poslugu.
Večeras ćemo u dvoje na bijelom stolnjaku iz darovanih
nam tanjura, vjenčani poklon, kušati paštetu od bakalara
uz kruh s češnjakom. po švicarskom receptu. Bakalar s
kumpirom radim po noninom receptu isto na bijelo.
Bor ne kitimo tek nekoliko grana, zbog mirisa i
imela na prozoru za sreću. Snježna oluja u Lici i
Gorskom kotaru, bura i snijeg na putevima ka jugu.
takav bijeli Božić nismo željeli. Zagreb je bez sunca,
obgrlilo nas sivilo ali srca su radosna.

Na dobro vam došla Badnja večer!!!

Dijana Jelčić

pon

12/24

Sučeljavanje

luki2.blog.hr

Upravo sam gledala sučeljavanje predsjedničkih kandidata, na HRT1, pa me to ponukalo da ponudim jedan dio analize moga profesora s politologije (novinarstva) prof. Ivana Šibera u "Dnevnom Telegramu". Cijenjeni profesor kaže (inače, ima odlična I zanimljiva predavanja):

"Ne postoji “idealan” vođa za sva područja, pa čak ni u samoj politici. Uoči predsjedničkih izbora 1995. godine pokojni novinar Krsto Cviić zamolio me, kao psihologa, da napravim svojevrsni popis osobina koje bi trebao imati budući predsjednik.

Tad sam naveo i obrazložio sedam osobina: politički eros, vizija, ličnost, komunikacija, jasnoća uvjerenja, fleksibilnost i demokratski stil. To su bile osobine za političkog vođu, odnosno za čovjeka koji je, s obzirom na tadašnje ustavno rješenje, u svojim rukama imao ogromnu moć.

Uloga predsjednika, odnosno predsjednice države danas je sasvim drugačija. Drugim riječima, treba poći od ustavne uloge predsjednika i sukladno tome analizirati osobine pojedinih kandidata i kandidatkinja. Ne želim zamarati čitatelje pojedinim člancima Ustava, pa ću sažeti u nekoliko stavki:

Vrijednosna. Odmah naglašavam da pod ovim ne podrazumijevam pojedina ideološka stajališta, već odnos prema ključnim europskim vrijednostima. Po meni, to su demokracija, liberalizam i antifašizam. Demokracija podrazumijeva pravo većine da donosi odluke, obavezu većine da štiti manjinu, i poštovanje procedure.

Liberalizam, a tu prije svega imam u vidu socijalni liberalizam, ljudska prava, od prava žena u svim aspektima, do prava nacionalnih, vjerskih, seksualnih i ostalih manjina koje ni na koji način ne ugrožavaju druge.

Antifašizam, koji nije ideologijska orijentacija već civilizacijsko postignuće uzeto kao simbol ujedinjene Europe. Svakome tko ozbiljnije prati političke procese u Europi jasno je da je teško naći iole ozbiljniju političku stranku koja bi ta načela dovodila u pitanje.

Dužnosti predsjednika danas: Jedno je suradnja s predsjednikom vlade i ministrom vanjskih poslova u vođenju vanjske politike (uključivo imenovanja veleposlanika); drugo, uloga vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga; i treće, predstavljanje Hrvatske u svijetu."

Pažljivo sam poslušala sve odgovore, još jednom potvrdila svoj izbor. Pozitivno me iznenadila Marija Selak Raspudić, svojim znanjem, elokventnošću i simpatičnošću - ali, avaj - ne pripada političkom spektru kojem pripadam....:((( Šteta!

Eto, toliko od mene o izborima.

Ljub!

Baba s kolačima

dvitririchi.blog.hr

Nisam napravila jos niti jedan kolač, ništa nada.
Niti ću.
Radit će djeca svoje, koje tradicionalno rade za Božić, svakog Badnjaka.
Prošli Božić je bio težak, ... neprepričljiv za ovdje... i vrijeme pred i vrijeme poslije Božića. Lani...
A na Badnjak jedne davne godine je zapravo i počela naša priča. Tako da je bolnije, višestruko.
Djeca... da... kad kažu da im je svejedno, onda znaš kakvim bojama će im biti obojano ovo vrijeme, bojama za cijeli život.
Nadam se da će prerasti, nadam se da će se nekako...
...smjestiti sve to na svoje mjesto... da ih neće previše žuljati.
Podrezana krila, izdaja od onih koje najviše voliš - najviše boli.

Kolače sam naručila od jedne gospođe sasvim slučajno, na poslu mi je pokazala slike, mini-umjetnička djela su, a ja sam napravila cijelu mini-dramu oko tih kolača da su kolegice umalo pljeskale kad je došla "baba" s kolačima.

Uglavnom, bila sam sretna, sretna će biti, vjerujem, i djeca.
Nekako mislim da će, osim obradovani, biti i inspirirani na neki način.

Stavila bi vam i fotku, ali ovo nije fotoblog pa zamislite najljepši mogući božićno-kolačni mix.

Jedno dijete me danas pitalo: moze li dijete kad se rodi dobiti sasvim svoje prezime, a ne dobiti prezime od roditelja.
Zamukla sam nakratko, sasvim razumijem otkud je sve proizislo i rekla sam da razumijem ali da ne znam.

Ustvari, nebitno, ruža kad bi se i drugačije zvala, jednako bi mirisala.*

Stranputica

penetenziagite.blog.hr

Jedna od potresnijih scena koje sam vidio u svom - neskromno vjerojatno smijem reći – dugogodišnjem gledanju filmova jest ona iz filma Stranputice (Sideways, Alexander Payne, 2004, snimljen kao adaptacija istoimenog romana Rexa Picketta) u kojoj glavni lik Miles, neuspješni pisac i srednjoškolski profesor književnosti - kako bi nadvladao nekoliko životnih razočaranja koja su mu se zbila u prethodnim satima njegova puta s prijateljem kroz vinske ceste Kalifornije - uzima iz svog skrovišta dugo čuvanu bocu Chateau Cheval Blanca iz neke nevjerojatno dobre berbe šezdesetih. Za takvo vino navodno postoji izreka kako je pogubno piti ga sam, pa Miles – da bi izbjegao kletvu – odlazi u restoran brze hrane, gdje krijući bocu u izgužvanoj papirnatoj vrećici pije to nevjerojatno dobro vino iz jednokratne šalice za kavu, razmišljajući o svrsi svog života, nedjelima koja su on i prijatelj počinili na svom putu i onome što stoji pred njime vezano uz ženu koju je upravo upoznao i za koju drži da bi mogla biti žena njegova života.

Poslije ću negdje pročitati kako Miles, koji u ranijim scenama filma, ne skrivajući svoj snobizam i nadmenost izjavljuje kako će ustati od stola ukoliko netko uđe u restoran i naruči Merlot – kasnije sazna da je navedeno vino zapravo u najvećem dijelu mješavina čiji je sastojak upravo ozloglašeni Merlot, što čini još jedno njegovo bolno prizemljenje i susret sa izazovima stvarnog života. No, kako bilo, kao briljantan uvod u navedenu scenu, Miles će negdje u svom monologu prethodno nahvaliti pinot, zapravo kroz njega opisujući čovjeka: pinot treba stalnu brigu i pažnju, a može rasti samo u specifičnim, malim, zabačenim zakutcima, pa tek najstrpljiviji i najbrižniji uzgajivači mogu uspjeti s njime, jer samo netko tko stvarno odvoji vrijeme da shvati potencijal pinota može ga natjerati da dođe do njegovog najvećeg izražaja. Miles kao da priča o sebi, o čovjeku, o ljudskoj duši: o pojedincu zastrašenome sumnjama oko vlastitog neostvarenog potencijala.

Koliko se sjećam, film će završiti sretno, ili će barem njegov konac dati naslutiti da bi se takvo što moglo zbiti, jer nakon što poslije duge neizvjesnosti pronađe poruku na telefonskoj sekretarici, Miles će odjuriti pred njena vrata, s kojom će scenom film okončati; no nije to ovdje glavna tema: glavna tema po meni jest način na kojeg Paul Giamatti glumi navedenu scenu ispijanja vina bez jedne jedine riječi; gledajući zamišljeno i sjetno nekud u daljinu, kroz prozor fast food restorana u noć i pijuckajući taj rajski napitak, samo da bi održao ono što se održati mora i da bi sebi stvorio neku slabašnu iluziju prihvaćenosti, važnosti i smisla.

Društvo u kojem se takav napitak mora piti čine zapravo isti ljudi kao što je i on; osamljeni marginalci navečer u restoranu brze prehrane; istrošeni s vremenom; polusvijet – da citiramo jednog poznatog pjesnika s ovih prostora.

Životni i glumački put Paula Giamattija tako će konačno tijekom godine koja je pomalo već iza nas dobiti svoju krunu nesumnjivim remek-djelom Holdovers, ovogodišnjim kandidatom za nagradu Akademije, u kojem sam glumi rigidnog staromodnog profesora koji u red mora dovesti nekoliko neprilagođenih mladaca na nekom opustjelom koledžu tijekom zimskih praznika – pa sve završi time da za jednog od njih učini ono što neće nikada učiniti niti vlastiti mu otac (ne želeći ovdje otkrivati previše o sadržaju filma). Giamatti u suradnji sa istim režiserom (Payne) postaje i ostaje kralj urbanih priča o besmislu i usamljenosti koje pronalaze svoj put prema svjetlu; nenadmašni i nepokolebljivi astronaut u ledenom svemiru suvremenosti okovanom beskrajem površnosti, tjeskobe i otuđenja.

Zamišljam o ovo doba Božića milese današnjih dana; okruženi blještavilom svijeta i pustoši oko ljudi koje uistinu uopće ne poznaju, trude se piti najsočnije vino koje su pribavili kako bi sebi dokazali vrijednost i smisao - i prikazati to uspjehom. No, postoje li takva punina ili spokoj koji bi nas zadovoljili pred nama samima, bez usporedbe s drugima?

Uspjeh je idol nad idolima našeg vremena; izgledati ili imati tako i toliko da izazivaš zavist ljudi oko sebe - svačiji je san.

Svima nama čini se na tome putu prečesto kako merlot kojeg pijemo nije vrijedan našeg vremena i nas samih; stvar je samo u tome da moramo otkriti ono što ga čini posebnim i vrijednim. Nije stvar u merlotima i pinotima; stvar je u nama.

UOČI BADNJAKA

donabellina.blog.hr

rijetko kad pišem o djetinjstvu , ali evo danas mi palo na um napisati, da neke lijepe "stvari" ( jer mnoge i nisu blistave ali su me usmjerile životu ) vezujem za Badnjak , onaj obični, gradski koji ne sliči na @Demetrino sjajno sjećanje iz obiteljske kuće
Badnjak je moje sjećanje na mamu i na sve ono što se trudila napraviti kao ugođaj topline za nas troje, jer otac bi bio češće po lukama svijeta nego kući.

Ostali su mirisi fritula i ribe koja bi se našla , blitve i skromnog stola.
Kasnije je došao bakalar sa očevim povratkom i način kuhanja kojega i danas njegujem unatoč silnim receptima - ja ostajem pri onome, kojega sam davno naučila : bakalar na brujet ili, kako neki kažu, na crveno.

Zadnja dva mjeseca poklopili su me problemi s alergijom na sve i svašta pa i alergijom na miš laptopa.
A i obiteljski problemi nisu me mimoišli , baš su me satrali nemilosrdno , tako da ove godine imam Badnjak, ali ne i ukrase koje vesele ,svjetlucaju . Nisam sretna, priznajem ni u najmanjem kutku sebe

Vama svima želim blagoslovljene dane i da vam očekivanja mira i ljubavi budu ispunjena

Crnobijeli Božić

ffp2.blog.hr

Dvaput sam počela pisati ovaj post.
Jedan sam izbrisala, drugi će vjerojatno doživjeti istu sudbinu.
Nekako sam ostala bez teksta.
A kad počnem pisati sve krene u nekom krivom smjeru.
Teško je ovih dana u sjeni dva besmislena bolesna čina reći ni napisati išta smisleno.

Tako sam na kraju odlučila ovaj inače radosni tjedan u kojem jedni slave rodjenje jednog davno rodjenog djeteta i najvažnije povijesne ličnosti uopće dok drugi drže taj dan za tradicionalni obiteljski blagdan početi komentarom na današnji Ipsilonkim post, posvećen svim onim blogerskim i inim "PTSP-ovcima".

Većina ljudi u tijeku života ne doživi pravu vlastitu tragediju, a čija definicija je vrlo težak i individualan pojam. Za mene osobno je prava tragedija kada roditelji izgube dijete (i braća sestru ili brata) koje još nema potomaka koji bi im bili utjeha i kada malodobno dijete izgubi jednog ili oba roditelja.
Sve ostale smrti su žalost za obitelj ali nisu tragedije nego ono što smrt je - jedina stopostotna nuspojava života.

Iz osobnog iskustva proživljene tragedije smrti mlade osobe u najbližoj obitelji i u krugu najbližih prijatelja (prijatelj i brat najbolje prijateljice a bratić mojeg do danas muža), gledajući sav taj cirkus koji se u našim malim mjestima odvija kad se takvo nešto dogodi (kolone rodbine koju vidiš samo na pogrebima, kojekakvih poznanika koji svi do jednog tvrde kako su bili bliski sa umrlim a ti nikad za njih nisi čuo i velike većine znatiželjnika koji dolaze uglavnom da bi vidjeli kako se drži obitelj), moji isto već pokojni roditelji, sestra i ja nakon babine smrti (a koji smo još "odradili" po tradiciji jer je babi to bilo jako važno) smo se dogovorili da bez obzira na to što se još desilo sav taj cirkus više nećemo pustiti u kuću.

Tako smo kada je tata umro zamolili za tihu sućut, kada je umrla mama isto tako, a sprovodi su obavljeni u obiteljskom krugu. Bez obzira na "obiteljski krug" i od mame i od tate došlo se je oprostiti nekoliko ljudi koji tom krugu ne pripadaju ali je i sestri i meni bilo jasno da su tu jer istinski a ne iz obaveze žale za mojim roditeljima.
To mi je puno više značilo nego da je na pogrebima bilo pola našeg malog mista i držalo govore jer je tako red.

Pojava društvenih mreža od svijeta je napravila to naše malo misto koje iz obaveze oblači odijelo i kravatu za pogrebe (ni moj muž ni sin a ni ja nemamo te i takve mondure jer na pogrebe odlazimo samo najbližim osobama), pa odlazi dati saučešće obitelji a nakon toga malo zamezi uz kavu i rakiju.

Tako danas kad ti se dogodi osobna tragedija koja iz nekog razloga dospije u novine (ubojstvo u školi ili masakr na božićnom sajmu) imaš na grbači ne samo sve one slučajne prolaznike koje uvrh glave poznaš iz vidjenja, nego s tobom plaču sve moguće Maje Šuput, Severine, Lepe Brene, Milanovići i Miljenko Jergović (nasumce odabrani primjerci ih skupine takozvanih R.I.P.-era - a ima ih i kod nas na blogu - još se ne ohladiš a već pet postova na naslovnici o tome koliko si bio super, iako te uvrh glave dvoje stvarno poznalo).
Nisam sigurna da sva ta (glumljena) društvenomrežasta žalost nepoznatih osoba, koje time skupljaju lajkove može obitelji nekog dječačića ili djevojčice (ne znam kojeg je spola u Magdeburgu ubijeno dijete) pružiti ni trunku utjehe u njihovoj neizmjernoj boli.

Neću sad nastaviti o onima koji traže krivce za bezumne činove jer ovaj komentar već sada prelazi neke normalne okvire a svaku diskusiju o tome držim za bespredmetnu jer jedini isključivi krivac je počinitelj osobno, lud ili ne, nebitno.
Reći ću samo da smrt, posebno u svom iznenadnom i u gore opisanom tragičnom obliku ipak ima smisao.
Smisao je život, cijeniti ga jer slijedeće sekunde može nestati a slaviti ga treba u krugu onih koji su nam najbliži i najvažniji.
Božić je za to najbolja prilika.

Budi sretan...

dinajina-sjecanja.blog.hr

Bio je Badnjak, obitelj na okupu i djeljenje
darova. Tata mi je darovao boga slonova, Ganeša,
donosioca sreće, uspjeha, razarača prepreka.
U darovan mi spomenar mama je upisala
Budi sretna!
jeli to bila želja ili zapovjed? upitah se nekoliko
godina kasnije,.danas to osjećam kao njeno
poslanje meni tek odrastajućem djetetu.

Budi sretan!
To je rekao Isus,
To je rekao Buda,
To je rekao Hegel.

U mjeri u kojoj ljubav u tebi raste,
raste i tvoja ljepota, jer ljubav
je ljepota duše, rekao je
sveti Augustin.
tako živimo sretni!

Dijana Jelčić

Svjetlost

y-complicated.blog.hr

Nisam planirala pisati, ali ostavit ću uz kavu napisanih par rečenica.
@sarah me je nekim komentarom potaknula.

Iskrena sućut nije nužno tugovanje s tuđom boli.
Sudjelovanje u boli " dijeljenje" boli.

Postoje boli u kojima silaziš s pameti danima i mjesecima.
Nemaš snage misliti o drugima niti te oni zanimaju. Njihova "sućut" ne čini ništa.

U svom si privatnom Paklu bez prozora i vrata. Ne znaš hoćeš li iz njega ikada izaći. Čini se kako nećeš. Nemaš snage predahnuti samo pokušavaš na sve moguće načine preživjeti iako ti se ne živi.
To traje dugo, dugo. Predugo.

U trenutku u kojem postaneš sposoban komunicirati sa svijetom na smislenije načine od njega trebaš ono što si ti izgubio.

Smijeh, svjetlo, radost.
U trenucima u kojima se moj svijet srušio od ljudi sam tražila da mi šalju slike svojih sretnih trenutaka.
Moj mobitel se punio slikama djece, trenucima obiteljske radosti i veselja.
Bila sam na izletima, na pričesti, na jezeru...

Iako sama nisam mogla osjećati ništa od svih pozitivnih emocija snažilo me je gledati kako svijet živi. Kako se život raduje i voli.
Dobro je bilo što je život nastavio kada je meni stao.

Biti sućutan nekad znači držati svjetlo i uživati život.
Znači smijati se, radovati, plesati i pjevati, iskreno voljeti.

Za sve one koji to ne mogu.
Ne mogu jer ih nema
ne mogu jer duboko žaluju.

Gotovo da je dužnost svih drugih držati radost, širiti svjetlost i ljubav.

Crystallize

Malo su me naljutile cijene borova. Stvarno su ih zašiljili, zašiljili do te mjere da je prosto za gledati.
Svejedno danas idem po veliki bor kako je i red.
A red je da kuća miriši po borovini, mačke šutiraju kuglice, i da se iglice truse na sve strane.

Sretan vam svima Božić!

ned

12/24

Tuga mijenja sve

metamorfoza.blog.hr

Tuga mijenja sve.
Oblaci više nisu meki, samo su sumorna smetnja.
Mirisa više nema. Postoji samo sterilni zrak.
Okusi više nisu što su bili.
Hrana nema okus.
Samo je sredstvo za preživljavanje

Tuga mijenja sve. Naš izgled.
Lice se često puta izobliči.
Od puno suza. Od nespavanja.
Od nedostajanja. Od ludila
Promijeni se i pogled. U njemu nema života.
To više nije pogled. To je refleksno gledanje.
U ništa.
Nema zalazaka ni izlazaka sunca u tim pogledima.
Samo početak i kraj
Bijelo i crno
Sivo. Stakleno. Prozirno
Ali nejasno

Promijeni se i govor. Sporiji je i bez izraženog naglaska.
Jednoličan. Ravna crta na aparatima života.

Tuga mijenja i tijelo. Držanje.
Kao da te nešto vuče prema dolje. Nevidljiva sila.
A opet vidljiva.
I kožu mijenja. Nema sjaj. Nema mekoće
Nema boje

Mijenja se i hod. Nema žustrine
Noge idu ali se ne podižu gipko
Hodaš da prehodaš, ne da dođeš negdje

Neki ljudi nekako lijepo nose tugu.
Tuga im dobro pristaje.
Neke žene. Nose tugu poput ukrasa.
Poput ogrlice. Skupocjene.
Dostojanstveno i uzdignute glave
Lijepe su poput tužne vrbe.
Ruke su im dugačke poput vrbinih grana.

Tuga mijenja i ruke.
skupljene su, ne šire se više . Ili samo rijetko
I zagrljaje mijenja.
Žele biti topli i meki, ali ne mogu
Nisu krivi.
Nitko nije kriv

Tuga mijenja sve.
Kao i radost...

Božićna...

dvitririchi.blog.hr

...kaže mi Jedan, da izdignem se iznad/izvan svega, i da promatram situaciju svisoka ili izvana, ne znam sad točno kako, a ne samo iznutra.
Jedan Drugi spominje helicopter view, to bi valjda bilo isto to, samo vojnom terminologijom izrečeno.
Ne znam otkud im ideja da sam tqko banalna i da mogu srezati broj perspektiva na samo jednu.
Također, oni zaboravljaju da sam ja žena, i da ja kombiniram više načina paralelno, simultano, multitalentirano i kombinirano i i i... ništa. Situacija ne izgleda sjajno kada gledaš ženskim/mojim očima na stvari.
Možda bi taj muški, jednostavan princip i upalio.
Ali to nije kompletan uvid, nikako. To nisam ja.
A promijeniti perspektivu, odnosno srezati njihov brij ns jednu jedinu bi mogla, ne znam, promjenom spola možda?

Rješenje nije na vidiku. Jer nije ni promjena spola na vidiku. A ni lobotomija.
A ni let iznad/izvan kukavičjeg gnijezda.

Znač, što preostajei: pjevaj borbene!
Pardon: božićne.

Da nisam lazy bitch, snimila bih se kako pjevam dok simultano obavljam preko nekoliko stvari i objavila, da se malo nasmijete.

Dvadesetdrugi prosinca, dvijetisućedvadesetčetvrte.

Još dva dana do Badnjaka, a tri do Božića.

Sing along with me: Ča smo na ovon svitu...

Jučer

andrea-bosak.blog.hr

Konačno me Kiki stavo u kolicima i išli smo u trgovinu po sitnice za blagdan koji uskoro dolazi.
Dok sam ga čekala ispred dućana dva vozača su iz svojih automobila urlala jedan na drugoga, a mene je u djeliću sekunde ulovila panika i nopisivi strah jer sam još uvijek potresena činom koji se dogodio prije dva dana.
Bojim se da me ponovno ne ulovi depresija kao prije nekoliko mjeseci.

Anđeoska svijeća...

dinajina-sjecanja.blog.hr

To je dimenzija postojeća
samo na koordinatama srca.
a kad mjesećina dotakne pučinu
oceana sna uzburkaju se dubine,
plima osjećanja raste, nebo naginje
praskozorju zime.
Vidjeh smjenu sazviježđa, na sjevernom
nebu povratak Plejada, porod najdulje noći.
Prema drevnoj legendi, sve želje i misli bit će
ispunjene u noći zimskog solsticija …

Noćas sanjah plamen četvrte, anđeoske
svijeće. ona najavljuje porod ljubavi. ..

Dijana Jelčić

sub

12/24

Nema naslova

y-complicated.blog.hr

Bilo mi je strašno sila na WC, a svi WC i su zaključani. I na autobusnom i na željezničkom. Smješteni su jedan pored drugog.

Znala sam da nalet kašlja sa sobom donosi piš!

Na vama je da se pitate jesam li se životinjski zakašljala! :D

Možete mi pisati najljepšu poeziju, eseje o ljubavi, ali moja ljubav je ljubav nad ljubavima. : D

Uživao je u hrani, upijao svaki kutak kuće.
Uvijek dođe doma ko prebiti mačak koji se terao cijeli mjesec.
Ima temperaturu, boli ga grlo.
“Same Old Story” ...

Površinski djelujem nezadovoljno jer previše radim, a premalo živim, a živjeti znam. Dubinski nisam promašila svoje najvažnije ciljeve.
Dubinski sam ispunjena na najjače.

Noćas ću zaspati sretna.
Zadivljena sam i opčinjena.
Mnogi se trude to postići kod mene, a frajerima poput mog sina je dovoljno samo da stanu ispred mene.

Ne trebaju
ništa reći
ništa učiniti
samo postojati.

Zaključujem kako sam ipak mila bogu kada mi je takva ljubav data. :)

Lijepo spavajte moji blogeri.

*******
Uvijek naknadno dodajem glazbenu numeru:

Zeznuto je nama ljudima što smo slojevita bića, što istovremeno "postojimo" na mnogo razina, ali to je sigurna sam, ništa drugo nego ljudska sudbina