Blog.hr

cool

pet

04/24

Odgledao sam film Corsage; ne mogu reći da je remek djelo, daleko bilo; dalo bi se svakako raspravljati o tome je li Sissi bila Diana prije Diane; zapravo je vjerno i dosljedno u njemu prikazano prokletstvo zlatnog kaveza - ali nije to ono što u filmu toliko vrijedi; film uistinu plijeni mekoćom i prijemčivošću stila, sjajnom vizualnom stranom i posvema - svojom glazbom. Završava - koliko je meni poznato - gotovo zanemarujući povijesne događaje, što je samo po sebi intrigantno; kao da režiserka nije umjela odoljeti ovoj sjajnoj pjesmi u kojoj me osvojio i tekst i u njemu nadasve minijature što od ponekad neutralnih apozicija stvaraju tihe, vrijedne i važne atribute, priloge, putovanje; san. :)

Hear me
Feed me
Nurse me
Motherly
Lead me
Teach me
Searchingly
Reach me
Release me
Secretly
Awake me
Hopefully
In Italy...

Slušamo li?...

dinajina-sjecanja.blog.hr

Momo, neobična priča o kradljivcima vremena i o djevojčici
koja je ljudima vratila ukradeno vrijeme.
Kradljivci vremena, agenti štedionice vremena,
su ljude nagovarali da ulože slobodno vrijeme i tako ih
prisiljavali na život bez radosti, susreta s prijateljima,
igranje s djecom. Osudili ih na monotoniju i rad.
Pušeći cigare od cvijeta vremena stvorili su
dimnu zavjesu oko kuće darovatelja potrebnog vremena,
gospodina Horu, tako da više nije mogao nadoknaditi
ukradeno vrijeme.
Momo je saznala za to i počela razgovarati s njima,
slušajući njihove priče. Momo je znala šuteći
slušati tako da su ljudima iznenada na um padale vrlo
pametne misli. da su zbunjeni ili neodlučni odjednom
točno znali što hoće. Ili bi se plašljivi iznenada osjetili
slobodnima i smionima. Ili su nesretni i potišteni
postajali puni pouzdanja i radosni. Kradljivci vremena su napustili grad.

roman-bajka Michael Ende

Vrijeme je ono što ne možemo dotaknuti, vidjeti, čuti, mirisati.
Ono je tu i nije tu, ono je moje, tvoje i njegovo i njeno,
ali ono nije zajedničko.
Što je uistinu vrijeme? Bez pravoga lica, u našem jeziku
okarakterizirano kao srednji rod, to vrijeme nije
osjećaj kao ljubav kojoj pišemo pjesme ili
sreća kojoj cijeli život hrlimo.
Pogledam li na sat vidim da se kazaljke pokreću,
sjećam se koliko puta je velika prošla preko
brojke 12 i uviđam da već satima sjedim i
pokušavam opisati osjećaj vremena.

A kradljivci vremena nažalost postoje kao u Endeovoj bajci,
trude se uništiti ljudima samopouzdanje, odlučnost, hrabrost,
prisiljavajući ih da postanu radne mašine bez vremena za
obiteljsko druženje, odlaske na izlete, igru s djecom.
Svjesni toga mnogi osjećaju tugu i potištenost, bez osjećaja
spokoja, sreće i radosti. Neki postaju mrzovoljni, bezvoljni,
depresivni.
Zato slijedimo čin djevojčice Momo, osjetimo izgubljenost
i slušajmo ispovjedi prijatelja, poznanika, svih onih koji s
nama žele podijeliti svoje tuge i brige.

“Vrijeme je ono što vidimo na satu.” šaleći se rekao je Albert Einstein,
otac dimenzije našeg trajanja u njoj. Od djetinjstva gledah vrijeme na
ovom malom satiću.

Dijana Jelčić

Knjižni klub 2 - Frankie

luki2.blog.hr

Danas sam uživala, jer ssmo dobili divnu knjigu za ćitanje. "Frankie - životna filozofija jednog mačka". Njemački dvojac Jochen Gutch i Maxim Leo napravili su sjajan posao i napisali odličnu knjigu.

Duhovito, pitko i prepuno životne mudrosti. Topla preporuka za čitanje.

Frankie je jedan mačak, koji je ime dobio po Sinatri. Kao: Frankie boy:)))) Spašava čovjeka, koji kasnije spašava njega....Snima reklamu za mačiju hranu u Hollywoodu, zaljubljuje se u macu Kitnjalku Predilenko - i ljubav mu biva uzvraćena....

Ova basna (jer Frankie može razumjeti ljude i čak razgovarati sa ljudima), svakako ako ne basna onda jedno filozofsko razmišljanje o svijetu i životu. Što mi se najviše svidjelo je pobjeda i radost života.

Baš sam željna takvih, pozitivnih završetaka. Ovu knjigu bih rado vidjela kao lektirni naslov.

Ljubim!

čet

04/24

Ptice, ljudi, događaji...

aniram.blog.hr

Jutros je bila ta ptičja graja u dječjem parkiću, dvije vrane kontra nekolicine vrabaca, jedna se vrana naizgled potukla s vrapcem, nagazila ga i onda počela kljucati onako živoga, druga vrana je samo gledala, a vrapci su lepršali i galamili sa sigurne udaljenost, ali se nitko nije usudio napasti vranu, vrabac kojeg je živog jela valjda je bio u šoku ili gdje već budu oni živi načeti, zamisli samo taj trenutak u kojem si ulovljen i živog te jedu i to je to, jedan je svjedok napada medvjeda pričao kako je padao u nesvijest od bolova, budilo ga je samo kada se medvjed vraćao i nanovo mu grizao butinu, u našem parkiću jutros nije bilo djece, bilo je hladno, nebo prigodno tmurno i sivo, a vrana je ubrzo odletjela s vrapcem pojesti ga negdje na miru, druga vrana ostala je gladna i razočarana, mogu zamisliti šok i zgražanje koji bi nastali od strane majki, baki i djedova na taj brutalni jutrošnji prizor, mogu zamisliti hajku na te odurne vrane, i kud baš u dječjem parkiću i kud baš da djeca gledaju te scene, mi ljudi smo civilizirana bića, mi smo to ubijanje lijepo organizirali, koljemo piliće i kozliće i janjiće i malene praščiće daleko od radoznalih dječjih očiju, djeci prodajemo priče i pričice o djeda božićnjacima i zubić vilama, a na kutiju od pilećih polpeta uredno lijepimo crteže nekih presretnih kokoši koje nas gledaju baš oduševljeno jer će nas fino nahraniti svojim tijelima i životima, nikada ne vidimo taj užas klanja i borbe za život, svijet je jedno jako zbunjujuće i poprilično odvratno mjesto, a ljudi i vrane baš su jako slični po svojoj inteligenciji i okrutnosti, ide to jedno s drugim, ta inteligencija u borbi za preživljavanjem.
A i oni golubovi su isto dosadni, navalili se pariti i raditi gnjijezda po balkonima, i njih isto mrzimo, zovemo ih štakorima, iako su golubovi nedužni vegetarijanci koje muči probava svaki puta kada ih nakljucamo starim kruhovima, golubova se lako riješiti, neće se osvetiti ako im razbijemo gnijezdo i jaja, ali vrane... pokušala sam jednom davno u ranoj mladosti biti vegetarijanac, značilo bi to da sam bolja i uzvišenija od ostatka okrutnog svijeta, ali nije išlo, tijelo se nije složilo, nakon par godina stigli problemi, riješili su se povratkom na staro, dobro meso, elem, nisam ni bolja ni uzvišenija, u grotlu sam i to mi je tako.
Jutros su nakon vrana stigli i rafaeli, nisu bili tako jako glasni kao onomad kad me natjeralo na hrabro pičkaranje po društvenom twiteru, ali, ipak... mamaaaaa, ovo zvuči kao ratni avion, bojim se ratnog aviona... jeste ratni avion, ali ne trebaš se bojati, samo je preletio... ali zaaaašto je preletio, hoće li biti rata... neće biti rata, samo smo ga kupili neka bude tu, da ga imamo dok ne ostari pa ćemo onda kupovati nove, kao što smo mi prodali stari auto pa nam je dida poklonio svojeg... Slušam sebe i ne vjerujem u svoju daleko od logike neuvjerljivu priču, ali sjećam se tog straha od rata, i kod mene je u toj dobi bio povezan sa ružnim zvukom, Sombor je imao te granitne pločice po cestama, proizvodile su jedinstveni nježni i romantični zvuk ono kad bi prolazili konji s kolima, fijakerima su ih zvali, ali imao je i vojnu kasarnu, a onaj zvuk tenkova koji jure po granitnim pločicama bio je dovoljan da trogodišnje dijete shvati da je rat najstrašnija stvar na svijetu, nama su govorili kako imamo vojsku i tenkove, e ako bi nas netko napao pa da se mi možemo braniti, moramo se braniti, jelte, jer smo bratstvo i jedinstvo, jelte. Sve laž na laž i marketing i propaganda.
Svejedno, lijepo je vjerovati, ljepše je, lakše je. Sunce izlazi i zalazi, sve je kao i obično... imamo te neke gomile ploča pa ih slušamo, totalno smo retro, jedna od njih je priča o Trnoružici, na njoj je jako mladi glas jako zelenoga Rade Šerbedžije, malo priča, malo pjeva, dijete voli onu pjesmicu kako je ovaj svijet tako lijep, a mene sve to vraća u te neke kasne sedamdesete, mi sitna djeca nosili smo samtaste lače i dolčevite, auti su bili spori, život je bio spor, umjesto da gledam naprijed... mah, kao da sam ikada gledala naprijed.

TU GDJE JE LOMAČA GORJELA

huc.blog.hr

Na kraju ljetnog dana
i duge poslijepodnevne šetnje
izbili smo na
Campo de' Fiori

A tu, molti ristoranti
ali poco furešti
na sui terrazzi.

U prolasku
dok koračamo
u smjeru Piazza Navona
crnomanjasti konobari
con una voce seducente
upućuju pozive
da se usidrimo u njihovu
oštariju.

- Alora, pa sjednimo i nazdravimo
ludom dominikancu -
rekoh MiaDonna.

Konobaru je
mrsko što je samo piće u igri
ali naručio sam
Adami Prosecco di Treviso Garbčl
pa se nostro cameriere malo odobrovoljio.

Podigao sam čašu visoko i rekao:
- Viva Giordano!

- Viva Bruno!
dometnula je MiaDonna.

Saluti a tutti!

Obasjan božanskom zrakom Giordano nas je gledao
odozgor, iza leđa visoko podignute brončane skulpture.
Horizont je postao jantarno-narančast.
Krila su mu blještala.

- Sjećaš li se, o presvijetli viteže, kada si
onomad pisao Degli eroici furori*?

Iznenada,
iz kuhinje je dopro
vonj zagorjelog odreska.

---
* O herojskim zanosima, 1585.

Sv. Robert Bellarmino, kardinal inkvizitor, jedan od nositelja protureformacije, sudjelovao na suđenju Giordanu Brunu i Galileo Galileja.
Papa Pio XI. proglasio ga je BLAŽENIM 13. svibnja 1923., SVETIM 29. lipnja 1930. i CRKVENIM NAUČITELJEM 1931. Njegov spomendan je 17. rujna.
Mnogi vrtići, škole, koledži, univerziteti diljem svijeta nose njegovo ime.

1942. godine kardinal GM javno je rekao kao je crkva opravdano osudila Giordana Bruna.

2000. godine, na četiristotu godišnjicu smrti Giordana Bruna, kardinal PP rekao je da nema šanse da crkva mijenja stav oko osude i ostavštine Giordana Bruna jer je njegovo mišljenje bilo u suprotnosti s učenjem katoličke crkve, ali da crkva žali zbog njegovog pogubljenje, te kako reče: „zbog upotrebe prisile i nasilničkih metoda koje su inkopatibilne sa iskrenom i autentičnom potragom za Istinom.

Iste godine kardinal AS, vatikanski državni tajnik, izjavio je da je Giordanova smrt bila tužna epizoda, ali unatoč žaljenju branio je tužitelje ustrajući u tome da je Inkvizicija imala želju raditi za opće dobro i da je učinila sve da spasi Giordanov život. „Nije na nama da sudimo o savjesti onih koji su bili uključeni u ovu stvar“.

Ne spominjući Giordana, Ivan Pavao izrazio je opću ispriku zbog upotrebe nasilja koji su počinili neki u službi Istine.

Primjetno:))

star-rose-bloger.blog.hr

A u sitnici ima ljepote..

Fotkice **moje;))

Volim stvari koje drugi i ne primjećuju. Primjetno ili ne, meni je lijepo i eto malo da ukrasim svoj kutak, za dušu trenutak. I onda me veseli vidjeti što netko drugi ima i to dijeli. Zato je dobro što nas puno ima jer svatko od nas nešto drugačije primijeti i to daje razliku u nama svima. Sitnice čine cjelinu, da si svoj ima veličinu. Zato bilo što lijepo da odabereš istakneš svoj svijet.. a ono što se zapazi u oku tu budi nečiju točku duboku.

U tome je čar, da smo različiti u istom a baš je zato zanimljivo.. ima nešto u tom svijetu. Tražiš se u nečem, nešto, negdje a uvijek nadopunjuješ, dižeš, rasteš jer svi mi stalno učimo. Rad na sebi to je život. I dijeli se sve ono u nama šarenilo bloga:)) i uz osmijeh ide se dalje, nekad kišni a nekad sunčani i takvi su to dani, u redu je nekad biti i u banani.. nakon nje eto opet na nivou da budeš svoj za foru. Malo raznih anegdota zato eto pali tu u svom dizajnu i primijeti se raznolikost i lipota.:))*+* hehe *&* uz osmijehe

Monotonija kruga

donabellina.blog.hr

uvijek sve isto u krugu

Pauza

nema komentara, hvala

Zadovoljstva...

dinajina-sjecanja.blog.hr

Zadovoljstva

Prvi pogled kroz prozor u zoru
Ponovo pronađena stara knjiga
Oduševljena lica
Snijeg, promjene godišnjih doba
Novine
Pas
Dijalektika
Tuširati se, plivati
Stara muzika
Udobne cipele
Shvaćati
Nova muzika
Pisati, saditi
Putovati
Pjevati
Biti ljubazan...

Nemojte se truditi da samo vi budete dobri, već da i svijet što ga iza sebe ostavljate postane dobar.
Bertolt Brecht

Grad u kojem sam odrasla me dočekao Suncem,
koračala sam poznatim ulicama, na trgu cvijeća
prisjećala mladosti, mirisa svježeg kruha, lica
mladih buntovnika, susreta u Maloj kavani i
želje da promjenimo svijet. Bila su to sitne radosti
mladalačkih zanosa, a nismo osjetili da odrastanjem
mijenjamo sebe i odrastajući odlazimo svak u svoj san,
a snovi su nas onda odnosili u Lapidarij na jutra poezije,
u Tingl Tangl da doživimo Tinovu kristalnu kocku vedrine,
pomislih i zaustavih se u Gavellinom hramu, u poznatom
kafiću sjećanja osjetih skoro nestao osjećaj zadovoljstva...

Ti si sjedio u kutu i čitao knigu. Sjela sam pored tebe...
Spuštena pogleda si šapnuo. Osjećao sam da ćeš doći,
imaš još uvijek isti parfem, govorio si glasnije dižući pogled.
Dogodilo se vrijeme zrelosti. Upoznah jednu drugačiju sebe.

Coco je željela parfem za žene koji miriše kao žena, uspjela je,
stvorila je parfem koji još uvijek obilježava moj život isto kao
i želja da i svijet što ga iza sebe ostavljamo bude dobar,
bude i ostane jedno pored ostalih zadovoljstava.

Dijana Jelčić

Neobuzdani dječarac

kintsukoroi.blog.hr

Travanj me uvijek dočeka nespremnu,
nepočešljanu, zamusanu,
dok radim stoj na glavi
s onim luckastim mirisima u zjenicama
nalik na dugo snivana putovanja.

A ove je godine upravo divljački i naglo procvao,
rascvao se pred mojim očima poput neobuzdana dječarca,
bacio torbu negdje u šipražje,
oduzeo mi mir,
otpleo prste promrzle, tutnuo mi u ruke
sve moguće instrumente, pa neka sviram,
improviziram
kako god znam i umijem.

Al ja plešem...kako ću svirati!

Komplimente koje mi taj isti travanj dodijeljuje
svakodnevno,
zataknuvši mi iza uha svakog jutra
neki sasvim drugi cvjetak,
zabranivši mi čak i da se zahvaljujem na nečem tako
očiglednom, bogomdanom,
ne mogu ne čuti ili pak smatrati običnim
podilaženjem.

Želi da se rascvatem i sama,
tu, znojna od plesa,
da imam cijeli svijet pod nogama,
sva nujna od zore ružoprste usnule mi na grudima,
da mu se podam u polju tratinčica,
neočekivano i pitomo
bez pitanja suvišnih i preteških očekivanja.

A sutra...
Sutra će opet dječački neobuzdano zaguslati pod mojim prozorima,
poljubiti mi pramen kose nehajno,
snubeći neku novu šljivu mladenku,
zaboraviti na sav moj cvat
svu moju zoru nagu
i svu moju ozarenost njegovim zanosom neodoljivim.

Djevojčica

luki2.blog.hr

U povodu Svjetskog dana knjige i autorskih prava te Dana hrvatske knjige, V.B.Z. vas poziva na novu književnu večer ciklusa "Čitajmo domaće autore", na kojoj će biti predstavljena nova zbirka poezije pjesnikinje i dramaturginje Ane Prolić pod nazivom “Djevojčica". Divan poziv na promociju!

Predstavljanje se održalo u srijedu 24. 4. 2024., s početkom u 19 sati, u Kinoteka baru (Kordunska 1, Zagreb).

Na predstavljanju zbirke govorila je pjesnikinja Ana Brnardić, uz urednika Marka Pogačara te autoricu Anu Prolić.

"Djevojčica” nas vodi na putovanje kroz mentalnu dob djeteta, prožetu saznanjima i introspekcijom odrasle osobe. U pjesmama Ane Prolić sjećanja postaju živa slika, a svaki detalj, poput doma, obitelji ili kućnih biljaka, postaje prizma kroz koju promatramo suštinske elemente odrastanja i identiteta. U ovoj poetičnoj rapsodiji, pjesnikinja spaja realnost i nadrealnost, postavljajući pitanja o prirodi čovjeka i njegovom unutarnjem djetetu.

O autorici: Ana Prolić rođena je 1979. godine u Zagrebu. Završila je studij Dramaturgije na Akademiji dramske umjetnosti. Piše dramske tekstove i poeziju. Napisala je brojne adaptacije i dramatizacije, te radila na velikom broju predstava. U posljednje vrijeme i režira. Za svoj je rad višestruko nagrađivana (nagrade: „Držić“, „Marulić“ i Nagrada hrvatskog glumišta). Ima status samostalne umjetnice.

Jedna po mome izboru:

"Djevojčica i nešto lijepo" Ana Prolić

djevojčica dugo nije ništa rekla

rekla je da nece govoriti dok ne bude imala
nešto reći

rekla je da neće govoriti dok ne bude imala
nešto lijepo reći

rekla je da neće govoriti dok ne bude imala
nešto lijepo

....šuti, oblizuje suha usta

gledaj bolje, djevojčice. gledaj

Marko Pogačar, Ana Prolić - autorica u sredini i Ana Brnadić - moja fotka.

Malo sam tužna, jer smo Mia i ja trebale biti na World dog show-u. :(((((( Nismo, jer nismo dobili dozvolu....;((((

Ljubim!

sri

04/24

ovaj svijet pod suncem tako lijep

aniram.blog.hr

Ne čitam knjige, dugo već ne čitam knjige, ne znam reći zašto, evo ne znam, ustvari ništa ne znam, gubim kontrolu nad vlastitim vjetrovima, hoće to s godinama, gubim se u riječima, i pjesme me još uvijek ponekad pogode, uglavnom kad se potrefi s još nečim ovim-onim, a i njuh sam pomalo izgubila, uglavnom jesam, desilo se to u Bauhausu, kupovala sam bosiljak, ružmarin i majčinu dušicu po naredbi, iako nas ovo ljeto gotovo ne bi trebalo biti kod kuće, mužjak se poželio tih nekih travurina koje stavlja u hranu, e da bi nam život bio ljepši i začinjeniji, pa iako sam u fazi bacanja stvari i olakšavanja života praznijim životnim prostorijama, iako bilje uglavnom ne preživi kad nas nema, otišla sam tako vojnički po te tri biljke, a onda mi je tamo odjednom zamirisalo smilje, smilje ima taj jedan miris koji koketira sa smradom, jak je i prodoran, i u nas neke iz prošlog stoljeća izaziva ono što bi se moglo reći miris djetinjstva, i što ću ja sada sa tim jebenim smrdljivim smiljem, ne možemo ga ni jesti ni čupkati, ničemu nam neće služiti, ali miris... jebemu taj miris, imala sam duži jedan period u kojem nisam osjećala ama baš ni jedan miris, i u tom trenutku u tom Bauhausu sinulo mi je kako je osjećaj mirisa isto kao život, sad ga ima, sad ga nema, pa sam kontra svom novostečenom minimalizmu kupila i smilje, da me podsjeća na život, evo, tu sam živa sam i njuškam smilje, eno ga raste i smrdi na terasi, smrdi na Dalmaciju i na davno umrle dide, babe, bajame i sve one uspomene, sve to zove u moždinama, i ne samo da sam živa nego su i neka sjećanja živa zajedno samnom, a i one neke sanseverije su preživjele na terasi cijelu zagrebačku zimu, toliko o klimatološkim promjenama, u vrtu od susjeda na smokvi visi već gomila plodova, eto toliko od kontinentalne klime, a stiže nam i saharski pijesak, za dvadeset godina u Splitu će normalno biti preko dvadeset dana godišnje s temperaturom preko 40 stupnjeva, pokrit će nas saharski pijesak, sve preko glave, a u saboru još nisu izabrali guzonje koji će nešto, prestara sam da gubim vrijeme spominjući sabor, vratila sam se zato vježbanju, lijevo rame otkida već mjesecima, lijevi kuk isto nešto ne sluša, a lijevo koljeno izdeformirano je još od puberteta, lijevo je kažu kakti ženska strana, imam problem sa ženskom stranom, muška me zato služi i ne posustaje, vrijeme mi je oprat zube i otić na spavanje, spavanje je najbolje.

Ljudi današnji

gosponprofesor.blog.hr

Ljudi današnji, rakova djeca prezrelog postmodernizma, "strašna djeca novog vijeka", slijepi crvići što buše svoje male tunele u trulom truplu modernizma, tunele koji tvore labirint, sve u nadi da će pronaći nit prije no što nabasaju na Minotaura.

Pepeljuga...

dinajina-sjecanja.blog.hr

Djetinjstvo i svijet bajki, prva stepenica ka odrastanju, nezaboravan svijet iz kojeg smo morali
izroniti u svijet odraslih i čitanje bajki prepusti zaboravu, ali nije jednostavno zaboravit poruke
koje ostaju zauvijek u našem pamćenju, Učili smo čitati uživajući u oslikanom svijetu naše
tadašnje virtuale, naših lutanja svijetom izmišljenim za nas buduće sakupljače saznanja.
Bajke su nam ucrtale put ka današnjem čitanju svjetskih majstora pisane riječi, naučile
vrednovanju umijeća umjetnika kistom i osjećati napisano i vđeno. Duerova slika
uistinu budi malnkoniju za minulim vremenom bezbrižnosti.

Obgrlio me val neizrecivih i neopisivih osjećanja, pretočenih u polje snovitih iluzija.
slijevaju se prividi bajki, usrećuju, zaboravljam sve prohujale sumnjičavosti,
brišem tragove daljine, pišem nova iskušenja bajkovitim rečenicama,
pružam ruku i osjećam dodir tvoje, ispisujem siluetu uzbuđenja…

Ova nemirna blizina je otrgnuta iz prostranstava dalekih nebeskih stepa,
donešena iz razvalina vremenskih obrisa, utkana u staze razgranate stvarnosti,
ova nježna bliskost je suza neisplakanih tuga, radosnih uzdaha i sretnih osmijeha,
suza odbjela iz leleka sužnjevanja u okovima svsishodnog trajanja u pustinji osjećaja,
ova lakoća nastajanja je otrgnuće iz džungle grada i potonuće u laguni snovitih oceana.

U svijetu bajki osluškujem zov slobodnih ptica i otpijam kapi sanjivosti iz kaleža vječnosti,
koračam liticom osjećanja, pohodim svjedočanstva ljubavi zatomljena u šumi neprohodnoj
za osrednjost čulnih izazova, tamo gdje postoji osjećaj postoji i dobrota, a tamo gdje postoji
dobrota događa se čarolija, u krošnji nad grobom majke pjevaju bijele ptice i daruju snovitost.

i za kraj bajkovita kičasta slika pjevajućih ptica i stih iz bajke Pepeljuga, koji dokazuje
dobrotu i nastajanje čarolije

- Gukni, gukni, o golube,
Krv ne curi iz cipele:
Cipele joj lijepo stoje,
Zaručnica prava to je.

Dijana Jelčić

Noć knjige

luki2.blog.hr

Noć knjige ove sam godine odlučila provesti na promociji knjige "Crvene zastavice, zelene zastavice: moderna pishologija za svakodnevnu dramu" dr. Alija Fenwicka.

I nisam pogriješila! U svakoj knjižari, svakoj knjižnici održavale su se ili čitanja ili promocije knjige povodom Svjetskog dana knjige. Bilo je teško odabrati, jer je ponuda bila bogata - ali, vrijedilo je doći u knjižaru "Znanje". Odlična organizacija, mladi, prekrasni i entuzijastični ljudi - nema greške. I svjetska premijera predstavljanja ove knjige. Čak sam uspjela nagovoriti Annemarie, koja inače nema preveliko strpljenje - da dođe poslušati. Na kraju sam dobila riječi oduševljenja!

Obično dani posvećeni knjizi rezultiraju i povoljnjim cijenama knjiga, pa se može nadoknaditi ako je netko propustio kakav dobar naslov...

Osim što je stručnjak u području bihevioralne psihologije, dr. Ali Fenwick je i omiljeni psiholog na društvenim mrežama gdje privlači pažnju milijuna pratitelja svojim zabavnim i informativnim pristupom. U utorak 23. travnja (Noć knjige) u 18:00 sati u knjižari Znanje, u Gajevoj ulici 1 održala se promocija knjige i druženje s autorom. Promociju je moderirala voditeljica i psihologinja Antonia Ćosić, a o knjizi je uz autora govorila i urednica Nataša Pejić.

Postoji li (nedefinirani) odnos iz kojega ne možete izaći? Poželite li da možete uočiti toksična prijateljstva izdaleka? Ili možda osjećate da teško postavljate granice? Ovaj zdravorazumski vodič za razlikovanje toksičnih i pozitivnih ponašanja kod vaših prijatelja, članova obitelji, ljubavnih partnera i kolega pomoći će vam u dekodiranju najsloženijih situacija i okončavanju nepotrebnih drama. Od simpatija koje vas izluđuju i napasnih roditelja do šefova koji preuzimaju zasluge za vaš rad, knjiga Crvene zastavice, zelene zastavice preobrazit će način na koji tumačite i rješavate svaku situaciju.

Crvene zastavice, zelene zastavice način su razmišljanja o ponašanjima i akcijama drugih ljudi i mogu vam pomoći u svim socijalnim situacijama.

Crvene zastavice mogu se objasniti kao poticaj da:
- promislite (Reflect)
- uključite se (Engage)
- odlučite (Decide).

Zelene zastavice mogu se pripisati ljudima i ponašanjima kojih trebamo više u svojim životima. One znače:
- iskrenost (Genuine)
- poštovanje (Respect)
- empatija (Empathize)
- uzdizanje (Elevate).

Autor jednostavno i pitko objašnjava pojmove poput narcizma, ljubomore, kontrole, bombardiranja ljubavlju, potpore, empatije, nedosljednosti, varanja, kompromisa, kompatibilnosti i mnoge druge. Posebno je upućen u digitalne medije i dinamiku društvenih mreža, prezentirajući sve pozitivne i negativne trendove njihove upotrebe.

Dr. Fenwick živi i radi u Dubaiu, kao profesor bihevioralne psihologije, pa je prije nekoliko godina odlučio napisati ovu knjigu, kao vodič za studente, za sebe - ali i za nas, kako bi nam primjerima pokazao primjenu psihologije. To što je počelo kao eksperiment, završilo se slavom i prevođenjem na druge jezike. Iako, kaže autor, nije imao ni u primisli tako nešto, jer nije znao kako će ljudi reagirati na knjigu.

A on sam je tražio odgovore na pitanja što nas motivira, kako naše vještine utječu na razumijevanje i život čovjeka, kako AI utječe na komunikaciju i međuljudske odnose...

Što su to crvene zastavice? Znakovi upozorenja, koje trebamo na vrijeme prepoznati da bi smo uvidjeli opasnost, koja nam se sprema.

Šro su zelene zastavice? Zelene zastavice su ponašanja koja su dobra, zdrava - ali, ne smijemo ih zanemariti.
Takva ponašanja trebamo njegovati.

Za mene osobno je bilo zanimljivo čuti što je to "bombarirnje ljubavlju", kako bih zaključila da sam prošla nešto slično. Znači, netko vas svjesno ušuškava u ljubav, nastoji vam na svaki način pokazati da mu je stalo- do vas. do odnosa....I to je u samom početku zelena zastavica. "Vidiš, kako brine." No, to "mahanje repom" i povlađivanje
ne traje dugo. Samo dok se ne izgradi jedan mali, unutarnji svijet koji ne pušta druge da u njega uđu - i dok, gle čuda, od velike ljubavi ne postane - zlostavljanje....To je, bez pogovora, crvena zastavica. Opasnost Bježi ako možeš! Ili - prepoznaj na vrijeme...I uz pomoć savjeta iz knjige

Zašto neke žene i můškarci baš vole po svim mjerilima komplicirane veze, koje ih stalno drže u pripravnosti? Jer kad je previše dobro, previše mirno, previše mirno - nema dopamina. Nema napetosti. Pod kojom su vec naučili živjeti.....I postaje im dosadno. Vracaju se zlostavljačima, ili pronalaze nekog novog zlostavljača....Žalosno.:(((( Mnogi tako stradaju....

Što je još posebnost ove knjige? Da se može početi čitati od bilo kojeg poglavlja (kao što se gledaju krimi serije po epizodama, i jedna nije toliko povezana s drugom - jer se svaki put rješava novi zločin (a detektiv - mi - ostaje isti)::)))

Iza poglavlja se nalazi kratak sažetak najvžnijih pojmova u poglavlju, ako se nekome ne da iščitavati sve. Tako npr. poznajem jednu osobu koja im ADHD poremećaj, i nakon stranice, najviše dvije - odustaje od čitanja. Ne može držati pažnju. I neće morati, jer je već izvučeno ono najvažnije što treba znati...

Na kraju knjige se nalazi i mala igra s crvenim i zelenim zastvicama, gdje autor postavlja određena pitanja, a mi trebamo odgovoriti bez previše razmišljanja sami sebi da li je neko ponašanje crvena ili zelena zastavica i zapravo objasniti sami sebi zašto je to tako.

Autor je obećao da uskoro stižu i kartice s crvenim i zelenim zastavicama, koje će funkcionirati kao nadopuna knjizi.

A možda je ponekad i u nama greška, možda smo ponekad i mi crvena zastavica....Knjiga nas može uputiti kako rješavati takvo ponašanje i ispraviti ga...

Fotografije (moje ili slikane mojim mobitelom):

S lijeva na desno: urednica Nataša Pejić, autor dr. Ali Fenwick i psihologinja Antonia Ćosić.

Autor i moja malenkost....

Fini, mali zalogaji i piće na kraju.

Ljubim!

uto

04/24

Arhiviranje izbora

nepoznatizagreb.blog.hr

Predizborne kampanje postaju sve dosadnije - barem kada je riječ o predizbornim plakatima.

Nekad je bilo među tim plakatima svega, od čudnog oblikovanja, nadrealnih slogana i neobičnih likova pa sve do raznih "intervencija" sprejem, trganjem, dopisivanjem ... a ovi nedavni izbori su ponudili puno "srednjestrujaških" plakata koji zapravo ni po čemu nisu bili posebno zanimljivi.
I, vjerovali ili ne, nigdje nisam vidio niti jednu intervenciju, šaranje, dopisivanje - fakat, živa dosada. wink

No, ipak ću ovdje na blogu arhivirati i ove izborne plakate ... tko zna što se može desiti u budućnosti pa da nam možda s te povijesne distance postanu zanimljivi.

Dakle, ekipa, poltičari svih boja, lijepo prošećite u moju (i društvenu) arhivu, možda ćemo vas se sjetiti ... ako ne prije, a onda za nekih slijedećih izbora.

A koga zanimaju predizborni plakati nekih prijašnjih izbora, nek pogledaju OVDJE.

Najslogan ove biračke sezone wink . Snimio: Vanja

Arcineprijatelji - ali, desni su lijevo, a lijevi desno wink . Snimio: Vanja

Sad je sve na svojem mjestu: Crveni lijevo, plavi desno ... a svi obgrljeni zelenim. Snimio: Vanja

Kraljica photoshopa. Snimio: Vanja

U znaku gusara. Snimio: Vanja

Snjeguljica i 11 patuljaka. Snimio: Vanja

Maskirani kandidat. Snimio: Vanja

Kandidat sa crvenom vjetrenjačom.. Snimio: Vanja

Još ćemo se načekati do drugačije Hrvatske ... Snimio: Vanja