Stil

SOL I ŠEĆER

komentatoricamicaa.blog.hr

ja ću kao Golob :

umorna sam od stvari koje postoje
ali ih nema
znači, umaraju me oni oko mene
ma koliko ih voljela
ne umara me želja za onim što nemam
ona je žar u biti
ona je iskra kojom bi i šuma izgorjela
pa gušim je, pritišćem mislima , gasim
svim mogućim jezicima razuma
ali
ne razlikujem sol od šećera , kako razum traži
pa shvatim ipak, kako sol peče jače no što slatko sladi
Neozbiljno se dešava ozbiljnima i to pripada šutnji.
Proći će mislim ,jer prolazi ionako sve svima
odlučim svjesno držati sol i šećer malo udaljenim na polici
da se ne zbunim
gadno je zbunjeno živjeti

MIRIS DUNJA I KOMPOTA

agness.blog.hr

Soba miriše na dunju. Miriše, podsjeća me na tebe. Dolaze mi uspomene.
Željela bih tako sada da mogu pričati s tobom. Da ti mogu reći, bako oprosti. Oprosti što te nisam zvala češće, ostajala više, cijenila bolje.
Oprosti mi što sam te cijeli život uzimala zdravo za gotovo. Obećajem da ću doći i stajati, samo da sam ti blizu. Bez obzira na tvoje stanje.
Kad je prva baka otišla, dio djetinjstva u meni je umro s njom. Dio za koji sam se nemilosrdno držala. Onaj nevini i naivni dio. Dio sigurnosti i lagode.

A ti, ti si ovdje, a nisi. To ne mogu podnijeti. Ti to ne bi voljela, užasno je.
Kad te vidim, sve je tu, a ništa nije.
Pokušavavaš mi nešto reći, ali kojim umom, dječjim ili tvojim.
Jer riječ ne izlazi iz tvojih usta, samo nerazumljivi zvuk.
Znaš li ti tko sam uopće i da sam ti bila najdraža? Jednom. Dugo, najduže.
A ti si meni još uvijek. I voljet ću sebe u tvoje ime, onako kako i ti.
Vodit ću zamišljene razgovore, čisto da znam što bi mi rekla kad se s "nekim" posvađam i da nema veze što mi je prvi kruh sezone nerazabran.
Miris kompota od jabuka. Dolaze mi uspomene. I znam gdje ću ići.

Uskoro izlazi "Ne razumiš!"

bubuleja.blog.hr

Kažu da je čovjek u potpunosti ozdravio od neke traume, lošeg života ili događaja tek onda kad može ispričati svoju priču, a da ne pusti ni jednu suzu. Nisam ozdravila, ali svoju priču sam ispričala u kratkom autobiografskom romanu naslova “Ne razumiš!”.
Znam da sad ne razumiš ništa, ali ako mi dopustiš, objasnit ću ti.
Svoj život sam ugurala na stotinjak stranica romana.
Nisam imala namjeru napisati knjigu, ali kako volim pisati, upisala sam radionicu Kreativnog pisanja kod književnice Nataše Skazlić. Već nakon drugog susreta trebala sam odlučiti o čemu ću pisati. Uhvatila me panika jer ja nisam spisateljica niti imam ikakvu ideju. Na pamet su mi u isto vrijeme pali Blogy i moje loše zdravlje.
Administrator blog.hr mi je oduvijek davao podršku na način što je moje postove objavljivao na naslovnici i to me silno veselilo, a moje sve lošije zdravlje me tjeralo na razmišljanje o smrti i o mom odlasku. Odluku sam donijela: Napisat ću svoju priču iskreno i bez zadrške. Neka nešto ostane iza mene.
Gospođa Nataša me podržala u avanturi pisanja romana. Tako sam napisala kratkih 20 priča od ranog djetinjstva pa do danas, ništa opširno, ali onako baš iz duše. Samo sam zapisivala događaje iz svog života. Nisam imala pojma koliko je dug put od rukopisa do knjige, ali ipak sam uspjela. Svoj cilj sam ostvarila i napisala sam knjigu koja je još uvijek u procesu tiskanja. Ne krijem svoju sreću zbog toga, ali (neki) ljudi se ne znaju ili ne žele radovati tuđem uspjehu. Posprdno me pitaju što mi je to trebalo. I nije mi trebalo da svoju intimu prosipam pred svima, ali ja sam to željela. Pisanje ovog romana (zbirke priča) je na mene imalo terapeutski učinak. Čitateljima sam poslala više poruka, a temeljna je: Život je ovdje i sad! Svi vjerujemo i nadamo se da će sutra doći, ali ono uopće ne mora osvanuti.
Neke od ostalih poruka su:
- Osobe s invaliditetom nisu invalidi.
- Nikad nemoj odustati, svoju zvizdu slidi.
- Obitelj je najvažnija karika u životu.
- Materijalne stvari su samo stvari, nisu najva“nije.
- Samo je jedan Bog- i moj i tvoj!
- Sve je u životu prolazno.
- ........
I ono što je za mene najvažnije:
Oživjela sam moje najmilije tako što sam ih smjestila među korice mog prvijenca jer knjiga je živa sve dok ju netko čita.
Biste li vi pročitali “Ne razumiš”?

Protestiram ...!!!

agava505.blog.hr

...nepravda...pa to ti je...
staviš čizmicu,
šibu dobiješ...
nema sv. Nikole, s bradom kao snijeg
Krampus šibu opomenu ostavio, ja moram u bijeg

tako je to, blogeri moji fini
od Krampusa me niste zaštitili

e vala, baš vam hvala
tome toliko se nisam nadala....

hajde, ako je za utjehu
bar je šiba u boji

protestiraaaaaam...!!!

Delfin

luki2.blog.hr

Danas sam otišla na promociju knjige "Delfin" Milane Vuković Runjić. Knjiga je posvećena pjesniku Ivanu Gučetiću (1451.-1502.). Gučetića Milana upoznaje preko njegovog prijatelja, latiniste Ilije Crijevića. Gučetić, dakle, predlaže Crijeviću kakav će mu nadgrobni govor složiti, te da od očiju svijeta sačuva njegov roman Delfin, zbog osjetljivosti teme.
Milana je pokušala rekonstruirati "Delfina", a nije isključeno da se jednoga dana pronađe originalni tekst Ivana Gučetića.....

Malo fotki sa susreta:





Rožatu napravila Milana.....Prefina!

Odmah nakon završetka ove promocije, otišla sam na drugu promociju. "Fraktura - najbolja literatura" . Autorica: Ksenija Prohaska. Glumica, koja je svoje stihove pisala od svojih srednjoškolskih dana, i nastavlja pisati i u Americi, gdje ju je odvela karijera glumice. Takva emocija, čitanje vlastitih stihova savršeno i toliko dobro, da bi Ksenija od svoje prve zbirke stihova "Gingola" mogla napraviti monodramu.

Uz Kseniju, tu su još bili i Kresimir Dolenčić i Monika Herceg - ali zbog nevjerojatne Ksenije nisu baš mogli doći do izražaja. :)))))
Zašto je meni osobno ova promocija važna? Zato jer je Ksenijna sestra Ina bila moja profesorica njemačkog. Na žalost, Ina je nedavno izgubila sina, mlađeg od mene.:(((((( Teško.....:(((((

Fotkice moje:



S lijeva na desno: Monika Herceg, Ksenija (stoji i izgovara svoje stihove) i na kraju blaženi među ženama - Krešimir Dolenčič, redatelj.


Ne zamjerite što nekoliko dana neću biti u mogućnosti biti na blogu, ali čim se vratim - slijede utisci s puta.

"Zaljubit ću se, odlučih iznenada. Zima je, doduše, ali malo sam prestar da bih čekao samo na proljeća…”

netko . nečija . odlična misao. - kaže Annaboni u svom predzadnjem postu. E, pa ja znam čija je ovo divna misao. Mislim da je u pitanju "Jedan od onih života" tog (ne) voljenog - Đorđa Balaševića. Drago mi je!:)))))

Kako ono? "Tako to biva kad se previše sniva, a stvarno se malo zna...."

Što bi Đole rekao: Ej, ma ej......:))))) Neki ljudi sami sebi skaču u usta .....

Ljubim!

Kako?

andrea-bosak.blog.hr

Razmišljam kako i na koji način da stvorim 50 eura kako bih poslala Josipu da mu stave poklon pod bor jer još uvijek ništa od riješenja za inkluzivni dodatak koji čekam dulje od godinu dana.

Nadam se da će mi Grinc pomoći.

ma može, kako ne bi moglo

agava505.blog.hr

Nema naslova

y-complicated.blog.hr

Zaboravila sam s kojeg mjesta mogu dijeliti slike, a samo sam htjela pokazati ( poglavito zbog @Flekse) kako je i kod mene krenulo. Vidjet ćemo hoće li mi poći za rukom!
Ho ho ho




Slikano jutros prije 7h


Čujemo se....

Smještaj

luki2.blog.hr

Hekticno je i nezaboravno ovih dana. Treba sve pripremiti za put. I mali kofer, i životinjice....
Ludilo na kotačima!:))))) No dobro. Rješavati treba jedno po jedno. Danas sam, na primjer, bila pogledati smještaj za Miju. Dakle...Podno grijanje, dekice, igračke, televizor sa filmovima o životinjicama....Biti će to pravi godišnji za Miju! :)))) Ogroman prostor za istrčavanje.....Ma, sve....
Stric je nakon operacije dobro, vratio se kući i sada ga svi paze i maze u Metkoviću.
Mama na terapiji danas, vrlo raspoložena i blagoglagoljiva.

I eto teksta, mili moji - parafraziram Đoleta...

I mene sve to neizmjerno zabavlja - rekao bi moj dragi Vaclav Havel....

Volim vas!

Slap Žakalj

mcind.blog.hr

~;;~ Lijep nedjeljni dan treba iskoristiti a kad se već nisam prijavio za izlet u Istru do Skitače i Crne punte od PD Kamenjak a tamo sam ionako već bio par puta otišao sam lagano ponovo do slapa Žakalj na Rječini jer sam očekivao više vode nakon nedavnih kiša. Dan dva prije bio je slap sigurno veći ali i sada se dobro pokazao. Bilo je dosta posjetitelja, neki i sa psima.
Pogled sa vidikovca iznad napuštene Hartere, nekad poznate tvornice papira.


Nakon pola ure hoda iz centra grada već vidim slap Žakalj i most iznad.


Slap je još uvijek dovoljno velik.


Pogled sa mosta uzvodno.


Za vrijeme rada mlina Žakalj koji je malo dalje uzvodno od ovog slapa ovdje je postojao most za prijeći preko rijeke i nakon dugo vremena bez mosta nedavno je napravljen novi metalni. Ma i običan viseći bi dobro došao.


Ovdje se i moja sjena kupa u rijeci.


Dio nekad velikog mlina Žakalj. Nekad je na Rječini bilo puno mlinova a ovaj Žakalj i nešto dalji uzvodno Matešićev mlin su bili najveći.


Rječina sa mosta kojim se prelazi iz Vodovodne ulice u Ružićevu i napuštenu Harteru. Malo desno iza je jedan od najjačih izvora iz kojeg i grad Rijeka dobiva vodu a lijevo nešto dalje iza je ulaz u Harteru.

Odavde do centra grada je 10 - 15 min. hoda. Do izvora Rječine u Grobniščini ima odavde oko 5 sati hoda i tu šetnju sam prikazao par puta.

Marenda kraj Rječine. Sendvič sa domaćim namazom od avokada i čaj.


Križaljkica talijanka sa tri crna polja i sličicom.
Vodoravno
1. Korito kojim protiče voda. 2. ? 3. Obično staklena posuda za biljke ili gmazove. 4. Prikaz skladnog, mirnog života. // Tvorac nekog djela. 5. Nisko rastući ukrasni grm iz obitelji Rhykolaccaceae porijeklom iz američkog tropskog pojasa. // Vrst umaka sa mesom. 6. Muško ime albanskog porijekla u značenju oblak. // Najmanji naseljeni jadranski otok, poznat po spužvarima. 7. Postupak zaštite nekog djela ili izuma.

Okomito
1. Nemirna osoba sklona igri i avanturama. 2. Nadraženo mjesto na koži. 3. Spoj koji je izveden iz sličnog spoja kemijskom reakcijom. 4. Naočale, cvikeri. 5. Samovoljni kruti vladar. // Kem. znak za dušik. 6. Osobna zamjenica // Čin, postupak. 7. Žensko ime (est. političarka Kallas). // Reg. oznaka za vozila na Kvarneru osim iz Senja. 8. Popravljač satova. 9. Vrst tkanine od lika, unutr. kore drveta. 10. Vatra, veći plamen. 11. Bivši vratar Hajduka, Vedran.

PLOVI AS
RINE ČAJ
NIVO LIM
E I KRAJ.

A gdje ste vi bili dok je svir'o

aniram.blog.hr

Evo, mi smo onomad na dan onog strašnog koncerta bili doma u zgb, to popodne točnije na Jarunu, sjećam se jer taj smo put svo troje došli biciklima, dijete se nakraju smorilo i nepodnošljivo neutješno plakalo i histerično zapomagalo na povratku, naravno da je meni to bilo deset puta gore nego što se taj dan događao zloguki koncert kojeg smo s profinjenim gađenjem zaobišli... no, bila je tamo to popodne na plaži neka grupica mladih ljudi slavonskog porijekla, ne pretjerano obrazovanih, pozicioniranih negdje na donjem dijelu ljestvice radne snage, isto su se to popodne kupali na Jarunu i smišljali beskrajne zajebancije na račun dotičnog gospodina koji kombinira srednjevjekovlje s crnokošuljaštvom i sve nekim simbolima o kojima jedva da nešta zna osim onog najvažnijeg, a to je da pali rulju i donosi pare, e, rekao bi čovjek da ta je grupica mladih ljudi kontra tog gospodina, ali ne. Grupica je došla u metropolu upravo radi koncerta, ne da bi dizala desnicu, ne da bi veličala to nešto, nego zato jer im je to izgledalo zabavno. I zabavno im je bilo rugati se onom maču i cijeloj toj koreografiji i onda na kraju u svemu tome sudjelovati. Bio je spektakl, jbg. Ono nešto malo ljudi što znam da je tamo htjelo otić ili zbilja otišlo, otišli su samo radi tog, spektakla, jer nikada toliko ljudi na jednom mjestu, a pitat će te starost gdje je mladost bila kad se na hipodromu događala zbijena gomila i tako to... ili kad ti već vlastiti život nije spektakl, onda odi sudjelovat u tuđem pa budi i ti dio nečega, i tako to već nekako...
S jedne strane gomila, s druge novci i politički poeni. No, ružna i, svi znamo, zabranjena (najslađe voće) koreografija postala je tad malo normalnijom i počela je ozbiljno prijetit postati legitimnom.
Trebali su nam mjeseci e da odučimo dijete koje je iz vrtića donijelo naviku podizati nož u zrak i tako započinjati svaki objed s beštekom. Kao što dotični započinje svoj koncert, eto, dotle je ta iritacija došla. I uglavnom jest takva, većina je uopće ne razumije, isto kao djeca u vrtiću, vide što se nosi i onda to ponavljaju bez ikakvog promišljanja i brige. Nego, eto, u veselju. Jer su vidjeli da to što rade izaziva reakciju. Može li gluplje, naravno sve može više i bolje, pa bi bilo dobro da ne tražimo više i bolje od tog veselja.
Djeca su u međuvremenu prirodno prestala dizati beštek u zrak, potrošila im se fora, našli su nekaj novoga. Six-seven. Gazi taj život. Onaj gospon sa sumnjivom koreografijom naišao je također na zid, nije sretan i nije mu jasno zašto ne volimo da mala djeca podižu tupavi beštek u zrak prije nego navale na pomfri s pohanim sirem. Jer, svi znamo, danas pomfri, a sutra pohani sir.


Six-seven


Btw, počele mi se na fejsu pojavljivati reklame za crne sportske jakete kontra vjetra i kiše a ukrašene ZDSloganom i šahovnicom krivih boja, uredno sam ih prijavila da šire mržnju i da ih zabrane, onda se sjetila kome ja to uopće prijavljujem. Bože mene.

šta da, a?

aniram.blog.hr

Imam i ja tu jednu crnu fantomku, zovem je potkapa, ispala mi je iz ranca i nakon sedam dana sam je našla blatnjavu na parkiralištu, skupa marka, Karibo, oprala je i dalje je imam, a imam i jednu šminkersku crvenu na trokutiće, s njom sam danas išla na pregled sinusa, čekala na pregled sat i po, fantomku nosim jer vozim biciklo po cičoj zimi, biciklo vozim jer nemam gdje parkirati auto i ako išta mrzim radit po rvatskoj metropoli to je vozit auto i tražit parking, zato trebam fantomke, elem, kronična upala sinusa, devijacija jednog septma, drugog ne, gospođo možete ovako doživjeti stotu, želite li operaciju, može ali ne mora, neka hvala, dobro je gospoji i na doživotnom šibanju kortikosteroidima, ionako imam fantomku u koju mogu upuhivati svoje kronične slince, pročitala sam puno toga u čekaoni, sat vremena na nogama, a pola sata na stolici, časna je lagala, i časne lažu, zar ne, riječka gradonačelnica je ispala čka čka, a ovi naš ružnjikavi baš je nekako na našoj strani, "mi" to smo svi mi malo bolje obrazovani što kroz život prolazimo malo bolje od "njih" malo slabije obrazovanih s jako lošim kartama u samom startu i ništa boljim u nastavku, a koji nemaju nego nasilje, nasilje je jedino što su dobro upoznali, jbg, manje ih je, srećom uvijek će ih biti manje, ali ionako su samo lutke na koncu onih zbilja turbo kvarnih koji bacaju kosti psima e ba bi se imali oko čega gložiti, gloženje je riječ koju je hrvatskom prijevodu koristi Pipi duga čarapa namjesto množenje, ne znam dovoljno dobro jezike da bih znala što veli u originalu, ali gloženja je u zadnje vrijeme mnogo i previše, elem, smrzla mi se guzica na biciklu i cičoj zimi, kaže muš da je loš zrak u Bangkoku još uvijek bolji od ovoga u Zagrebu i da valja jednom kupiti pročišćivač, nema veze, meni su kortikoisteroidi sasvim dovoljni e da bih mogla disati, nisam se pohvalila da srušio se sustav bolnice onog trenutka kad su ukucali moje ime jerbo mi dopizidilo čekati i tražila sam novi termin, eto kospočo uništila ste nas, sve je palo, sestra je jedna poslije ustvrdila da im brže ide ovako bez sustava, i da, to je najveća istina, ako išta u ovim krajevima ikamo ide to je, baš i upravo tako, bez reda, pameti, i nadasve sustava.

Tvoj glas...

dinajina-sjecanja.blog.hr

Vjenčić došašća, odabrali smo ga zajedno,
misli bude uspomene, a misao je vodilja
dvosmjernim putovanjem kroz vrijeme,
vratila me na početak priče o nama.

02. prosinca 1986
Bilo je jutro poezije,
promocija moje zbirke
osamnaest crvenih ruža.
Ustao je, kazivao moj stih,

Opusti se, zavoli dan u kojem
se budiš, zavoli sjećanja,
dovoli srcu da diše.
tada ćeš znati
je li njegov
glas želiš pamtiti.





Kako onda tako i danas fvoj glas daruje mir i budi nemire.



Dijana Jelčić

Danas...

dvitririchi.blog.hr

...sam našla zlatnu naušnicu.

Mislim...
Ne znam što da mislim.

Za oko i dušu

komentatoricamicaa.blog.hr

U sjeni platane, pred zidovima koji pamte carstva, sve sada svijetli kao tihi svjetionik topline. Tu, gdje kamen priča, a ljudi zastanu i udahnu, Božić je ove godine došao mekše, s više poštovanja prema prirodi i prostoru.
Živa jelka. Živ grad. Živa blagdanska lipota.




đardin i Marmontova i teatar u sjaju ....J.G foto


nema komentara