Tvoj glas...
Vjenčić došašća, odabrali smo ga zajedno,
misli bude uspomene, a misao je vodilja
dvosmjernim putovanjem kroz vrijeme,
vratila me na početak priče o nama.
02. prosinca 1986
Bilo je jutro poezije,
promocija moje zbirke
osamnaest crvenih ruža.
Ustao je, kazivao moj stih,
Opusti se, zavoli dan u kojem
se budiš, zavoli sjećanja,
dovoli srcu da diše.
tada ćeš znati
je li njegov
glas želiš pamtiti.
Kako onda tako i danas fvoj glas daruje mir i budi nemire.
Dijana Jelčić
|
